Nasljeđivanje

Slovačka
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

 

Ovaj je informativni članak pripremljen u suradnji s Vijećem javnih bilježnika Europske unije (CNUE).

 

1 Na koji se način može sačiniti raspolaganje imovinom zbog smrti (oporuka, zajednička oporuka, ugovor o nasljeđivanju)?

U slovačkom zakonodavstvu nisu dopušteni ugovori o nasljeđivanju ni zajedničke oporuke.

Oporuke se mogu sastaviti na nekoliko načina.

1. Oporuka koju je oporučitelj napisao vlastoručno mora sadržavati njegov vlastoručni potpis i datum. Tako napisanu oporuku ne moraju potpisati svjedoci.

2. Oporuka sastavljena drugačijim načinom pisanja (kao što je računalo, pisaći stroj ili ju je sastavila osoba koja nije oporučitelj) mora biti potpisana u nazočnosti dvaju svjedoka koji moraju potpisati oporuku kako bi potvrdili da je isprava zaista izraz posljednje volje oporučitelja. Tako sastavljena oporuka mora također sadržavati vlastoručni potpis osobe i datum.

3. Ovjerena oporuka. Javni bilježnik odgovoran je za sadržaj i formalne pojedinosti te vrste oporuke. Svaka ovjerena oporuka mora biti upisana u Središnji javnobilježnički upisnik oporuka.

4. Posebni oblik oporuka upotrebljava se kada je oporučitelj lošeg zdravstvenog stanja, ne čuje ili ne vidi, ili ne može čitati ili pisati. U takvim slučajevima moraju biti nazočna tri svjedoka koji potpisom potvrđuju oporuku nakon što su je čuli. U ispravi mora biti navedena osoba koja ju je napisala, osoba koja ju je naglas pročitala i kako je potvrđeno da isprava sadržava stvarnu volju oporučitelja.

Svjedoci mogu biti samo osobe koje imaju pravnu sposobnost. Svjedoci ne mogu biti slijepe, gluhe ili nijeme osobe, osobe koje ne govore jezik na kojem je oporuka napisana i korisnici oporuke.

Oporuka je valjana ako je u njoj naveden datum, mjesec i godina kada je sastavljena. Naravno, važan dio sadržaja navođenje je nasljednika koji će naslijediti ostavinu u cijelosti ili njezine razmjerne dijelove ili posebne stavke (tko će dobiti što).

Ako je oporučitelj vlastoručno napisao oporuku, savjetuje se da bliskim osobama kaže gdje ju je pohranio.

Uvjeti priloženi oporuci neće imati pravnu snagu.

2 Treba li ga registrirati i na koji način?

Javni bilježnici moraju po službenoj dužnosti upisati oporuke sastavljene u obliku javnobilježničkog zapisa u Središnji javnobilježnički upisnik oporuka, koji se vodi pri javnobilježničkoj komori. Oporuke sastavljene kako je opisano u prethodnim točkama 1., 2. i 4. ne moraju biti upisane, ali na zahtjev oporučitelja ili druge osobe javni bilježnik može ih prihvatiti na čuvanje. Javni bilježnik mora takvo čuvanje upisati u Središnji javnobilježnički upisnik oporuka.

3 Postoje li ograničenja slobode raspolaganja imovinom zbog smrti (npr. nužni dio)?

Da, u članku 479. Zakona br. 40/1964, Građanskog zakonika (Občiansky zákonník) navedeni su nužni dijelovi ostavine i nasljednici koji na njih imaju pravo (koji se nazivaju neopomenuteľný dedič, odnosno osoba koja ima pravo na nužni dio): Maloljetni potomci dobivaju najmanje svoj zakonski dio ostavine, a punoljetni potomci dobivaju najmanje jednu polovinu svojeg zakonskog dijela. Ako je oporuka protivna navedenome, odgovarajući dio oporuke nevažeći je, osim ako su navedeni potomci lišeni nasljedstva.

4 Tko nasljeđuje i koliko u slučaju izostanka raspolaganja imovinom zbog smrti?

Nasljedstvo se prenosi na temelju zakona, oporukom ili putem oba mehanizma. Ako ostavitelj nije sastavio oporuku ili postoji imovina koja nije bila uključena u oporuku, nasljedstvo na temelju zakona prelazi na osnovne redove nasljednika.

Prvi nasljedni red

U prvom nasljednom redu nasljeđuju djeca ostavitelja i njegov bračni drug na jednake dijelove. Ako dijete ne nasljeđuje, djetetov dio raspodjeljuje se djetetovoj djeci u jednakim dijelovima. Ako čak i ta djeca ne nasljeđuju, njihovi potomci nasljeđuju na jednake dijelove.

Ako ostavitelj nije imao potomke ili njegovi potomci ne nasljeđuju (tj. svi su odbili nasljedstvo, ni jedan od njih nije sposoban nasljeđivati, svi su ispravno lišeni nasljedstva ili nisu uzeti u obzir), nasljeđuje drugi nasljedni red.

Drugi nasljedni red

Ako ne nasljeđuju potomci ostavitelja, nasljednici drugog nasljednog reda uključuju bračnog druga, roditelje ostavitelja i svakoga tko je živio s ostaviteljem u zajedničkom kućanstvu najmanje godinu dana prije njegove smrti i tko je iz toga razloga brinuo o zajedničkom kućanstvu ili ga je ostavitelj uzdržavao. Nasljednici drugog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove. Međutim, bračni drug mora uvijek dobiti najmanje polovinu ostavine.

Treći nasljedni red

Ako ne nasljeđuju ni bračni drug ni roditelji, nasljednici trećeg nasljednog reda koji nasljeđuju na jednake dijelove, uključuju braću i sestre ostavitelja i svakoga tko je živio s ostaviteljem u zajedničkom kućanstvu najmanje godinu dana prije njegove smrti i tko je iz toga razloga brinuo o zajedničkom kućanstvu ili ga je ostavitelj uzdržavao. Ako ne nasljeđuju braća i sestre ostavitelja, djeca brata ili sestre dobivaju jednake dijelove dijela brata ili sestre.

Četvrti nasljedni red

Ako ne nasljeđuje ni jedan nasljednik trećeg nasljednog reda, četvrti red uključuje djedove i bake ostavitelja koji nasljeđuju na jednake dijelove i, ako ne nasljeđuje ni jedan djed ili baka, nasljeđuju djeca djedova i baka na jednake dijelove.

Ako nema nasljednika, ostavina prelazi na državu.

5 Koje je tijelo nadležno:

5.1 u slučajevima nasljeđivanja?

Okružni sud u čijoj je nadležnosti prebivalište ostavitelja u vrijeme smrti ili, ako ostavitelj nije imao prebivalište u Slovačkoj, okružni sud u čijoj je nadležnosti imovina ostavitelja ili, ako nema takvog suda, sud u mjestu u kojem je ostavitelj preminuo. Okružni sud imenuje javnog bilježnika za postupanje i odlučivanje o predmetu. Javnobilježnički akti smatraju se sudskim aktima. Time nisu obuhvaćeni odluka o pokretanju ostavinskog postupka, zahtjev za pružanje pravne pomoći u inozemstvu, odluka o razrješenju javnog bilježnika i osoblja javnog bilježnika ni odluka o poništenju odluke o nasljeđivanju ako se naknadno utvrdi da je ostavitelj živ ili da je izjava o smrti ostavitelja povučena.

5.2 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju nasljedstva?

Nasljednici daju usmenu izjavu o prihvaćanju nasljedstva ili odricanju od nasljedstva pred javnim bilježnikom, ili pisanu izjavu koju šalju ostavinskom sudu u roku od mjesec dana od datuma kada ih je sud obavijestio o njihovom pravu na prihvaćanje nasljedstva ili odricanje od njega i o utjecaju izjave.

5.3 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju legata?

U slovačkom zakonodavstvu nije predviđen legat.

5.4 za primanje izjave o odricanju ili prihvaćanju nužnog dijela nasljedstva?

Nema posebne izjave o odricanju od nužnog dijela ili njegovu prihvaćanju. Postupak je isti kao i izjava o prihvaćanju nasljedstva ili odricanju od njega, ali ne primjenjuje se rok od mjesec dana.

6 Kratak opis postupka rješavanja nasljedstva sukladno nacionalnom zakonu, uključujući likvidaciju ostavine i raspodjelu imovine (time su uključeni podaci o tomu je li postupak nasljeđivanja pokrenuo sud ili neko drugo nadležno tijelo po službenoj dužnosti)“

Matični ured obavješćuje nadležni okružni sud o smrti u svom matičnom okrugu. Kada sazna da je netko umro ili je proglašen mrtvim, sud pokreće postupak, čak i na vlastiti zahtjev. Sud prvo provjerava u Središnjem javnobilježničkom upisniku oporuka je li ostavitelj ostavio oporuku, akt o lišavanju nasljedstva ili o ukidanju nekog od tih akata, ili izjavu o odabiru nacionalnog prava u skladu s posebnim propisima, te utvrđuje kod kojeg su javnog bilježnika dokumenti pohranjeni. Sud provodi preliminarnu istragu kako bi utvrdio nasljednike te ostavinu i dugove ostavitelja i poduzima hitne mjere potrebne za osiguranje nasljedstva. Nema potrebe održati ostavinsku raspravu ako sud utvrdi da ostavinu nasljeđuje jedan nasljednik ili da ostavina prelazi na državu.

Ako se nasljeđivanje ne osporava, kao ovlašteni sudski povjerenik javni bilježnik izdaje potvrdu o nasljeđivanju ako:

  • ostavinu nasljeđuje jedan nasljednik,
  • ostavina prelazi na državu,
  • nasljednici su se međusobno dogovorili o raspodjeli; ako je potraživanje vjerovnika dio ostavine, svi su vjerovnici ostavitelja stranke toga dogovora,
  • nasljednici i vjerovnici ostavitelja dogovorili su se da će pretjerano zaduženu ostavinu predati za povrat dugovanja,
  • ako stranke ne mogu postići dogovor, javni bilježnik utvrđuje udio svakog nasljednika u ostavini ili raspoređuje ostavinu nasljednicima i odlučuje što će svaki nasljednik dobiti,
  • javni bilježnik ne odobri sporazum o raspoređivanju ostavine i potvrdi udio svakog nasljednika u ostavini ili rasporedi ostavinu nasljednicima i odluči što će svaki nasljednik dobiti.

Pravomoćna potvrda o nasljeđivanju isprava je kojom se prava prenose na nasljednika.

Ako odluka o pravu nasljeđivanja ovisi o utvrđivanju osporavanih činjenica te ako mirenje ne uspije, sud nalaže nasljedniku čije se pravo čini manje vjerojatnim da pokrene postupak pred sudom za utvrđivanje osporavanih činjenica. Sud određuje i vremenski rok za pokretanje postupka koji ne može biti kraći od jednog mjeseca.

Ako je ostavina pretjerano zadužena i nasljednici i vjerovnici umrle osobe nisu uspjeli postići dogovor o davanju ostavine za povrat dugova, sud može naložiti likvidaciju ostavine. Nalogom za likvidaciju sud traži od vjerovnika da ga obavijeste o potraživanjima u određenom roku. U protivnom se odriču potraživanja.

Sud (javni bilježnik kao sudski povjerenik) likvidira pretjerano zadužene ostavine prodajom imovine ostavitelja po uobičajenoj cijeni za sličnu imovinu. Kada prodaje imovinu, sudski povjerenik djeluje za stranke u vlastito ime, ali uzima u obzir povoljnije prijedloge stranaka za unovčenje imovine. Javni bilježnik polaže prihode od unovčenja na bankovni račun koji je otvorio u tu svrhu. Ako ima prestale imovine, ona prelazi na državu od dana smrti ostavitelja.

7 Kada i kako osoba postaje nasljednik ili legatar?

Nasljedstvo prelazi smrću ostavitelja. Potvrda o nasljeđivanju ili sudski nalog imaju samo deklaratorni učinak u vezi s činjenicom koja je nastala u prošlosti. Međutim, ostavinom je moguće raspolagati u potpunosti samo na temelju pravomoćne potvrde o nasljeđivanju ili sudskog naloga.

Dan smrti ostavitelja mora se dokazati smrtovnicom, potvrdom o smrti koju izdaje posebni ured slovačkog Ministarstva unutarnjih poslova kada slovački državljanin umre u inozemstvu ili odlukom suda donesenom u postupku proglašavanja osobe mrtvom u slučaju nestalih osoba kada sud proglašava datum smrti. Samo slovački sudovi mogu proglasiti slovačke državljane mrtvima. Slovački sudovi mogu proglasiti strane državljane mrtvima, ali pravne se posljedice primjenjuju samo na osobe koje trajno žive u Slovačkoj i samo na imovinu koja se nalazi u Slovačkoj.

8 Jesu li nasljednici odgovorni za dugove preminuloga i pod kojim uvjetima?

Da, nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja i razumne troškove povezane s njegovom sahranom, ali samo do vrijednosti nasljedstva koje dobivaju. Nasljednici ne moraju plaćati dugove ostavitelja vlastitom imovinom. Ako je nasljednika više, oni odgovaraju za troškove sahrane i dugove ostavitelja u skladu s naslijeđenim udjelom u odnosu na ukupnu ostavinu. Ako je ostavina pretjerano zadužena, nasljednici se mogu dogovoriti s vjerovnicima o ustupanju ostavine za pokriće dugova. Sud odobrava taj dogovor pod uvjetom da nije suprotan zakonu ili moralnim načelima.

9 Koji su dokumenti i/ili informacije potrebne u svrhu registracije nepokretne imovine?

Za upis nepokretne imovine u zemljišne knjige nadležno je okružno tijelo u mjestu u kojem se nalazi nepokretna imovina. Okružno tijelo vrši upis po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva vlasnika ili druge ovlaštene osobe. Zahtjev za upis podnosi se u pisanom obliku i mora uključivati:

(a) ime podnositelja (tvrtka) i prebivalište (registrirano sjedište),

(b) naziv okružnog nadležnog tijela kojem je upućen zahtjev,

(c) javnu ispravu ili drugu službenu ispravu kojom se potvrđuje pravo na nepokretnu imovinu,

(d) popis priloga. Prilozi zahtjevu za upis su sljedeći:

i. javna isprava ili druga službena isprava kojom se potvrđuje pravo na nepokretnu imovinu. Ako se radi o upisu založnog prava koje proizlazi iz zakona, ne treba prilagati ispravu kojom se potvrđuje postojanje potraživanja,

ii. identifikacijska oznaka parcele ako pravo vlasništva nad nepokretnom imovinom nije upisano u vlasnički list,

iii. druge isprave koje imaju dokaznu vrijednost u postupku.

9.1 Je li imenovanje upravitelja obvezno ili je obvezno na zahtjev? Koje je korake potrebno poduzeti ako je imenovanje upravitelja obvezno ili obvezno na zahtjev?

Imenovanje upravitelja nije obvezno. Međutim, ako je to u općem interesu ili glavnom interesu stranaka, sud poduzima hitne mjere po službenoj dužnosti kako bi osigurao ostavinu i imenovao upravitelja. Najčešće se upraviteljem imenuje jedan od nasljednika ili neka druga osoba koja je bliska ostavitelju, ali to može biti i javni bilježnik koji nije sudski povjerenik u dotičnom ostavinskom postupku.

Upravitelj imenovan u skladu sa slovačkim zakonodavstvom razlikuje se od upravitelja u skladu s običajnim pravom.

9.2 Tko je ovlašten za izvršavanje oporuke nakon smrti i/ili upravljanje ostavinom?

Oporuku izvršava javni bilježnik imenovan sudskim povjerenikom. Nasljednici upravljaju ostavinom stečenom nasljeđivanjem, ali potrebno im je dopuštenje suda za raspolaganje stavkama uključenima u ostavinu prije zaključenja postupka nasljeđivanja i za druge radnje izvan svakodnevnog upravljanja.

9.3 Koje ovlasti ima upravitelj?

Tijekom ostavinskog postupka upravitelj poduzima mjere potrebne za osiguranje imovine koja čini ostavinu unutar granica koje je odredio sud. Sud utvrđuje područje primjene svog odobrenja kako bi upravitelju omogućio očuvanje vrijednosti imovine koja čini ostavinu. Upravitelj odgovara za štetu koju uzrokuje kršenjem dužnosti koje su propisane zakonom ili koje mu je odredio sud. Na kraju ostavinskog postupka on podnosi završno izvješće korisnicima i sud odlučuje o njegovoj naknadi i nadoknadi troškova koje plaća nasljednik koji dobiva nasljedstvo.

10 Koji se dokumenti obično izdaju sukladno nacionalnom zakonu tijekom ili na kraju postupka nasljeđivanja kojima se dokazuju status i prava korisnika? Imaju li ti dokumenti posebnu dokaznu snagu?

Na kraju ostavinskog postupka javni bilježnik izdaje potvrdu o nasljeđivanju, koja se smatra sudskim nalogom. Potvrda sadržava imena nasljednika i u njoj je navedena imovina koja prelazi na svakog nasljednika te dijelovi nasljedstva.

Na zahtjev nasljednika javni bilježnik može u ostavinskom postupku izdati Potvrdu o skupini nasljednika. To je „potvrda činjenica poznatih iz spisa”, vjerodostojni instrument kojeg izdaje javni bilježnik koji vodi ostavinski postupak, uglavnom u svrhe dokazivanja statusa nasljednika ili druge ovlaštene osobe na koju prelazi pravo ostavitelja (npr. isplata osiguranja, članska prava, uloga u postupcima koji su u tijeku itd.).

 

Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.

Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.

Your-Europe

Posljednji put ažurirano: 02/09/2021

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.