Prava žrtava kaznenih djela (po zemljama)

Koji je postupak za traženje odštete od počinitelja? (npr. sudski postupak, privatna tužba, adhezijski postupak)?

U većini predmeta sud pred kojim se vodi postupak u slučaju da utvrdi krivnju optuženika određuje iznos odštete i kamata koje se žrtvama dodjeljuju kao naknada za pretrpljeni gubitak.

Kako bi se sud pozvao da donese odluku o naknadi, ključno je da žrtve interveniraju i priključe se privatnoj tužbu u okviru kaznenog postupka. Žrtve se u privatnu tužbu mogu uključiti u bilo kojem trenutku istražnog postupka. Žrtve nisu obvezne pojaviti se na raspravi. Može ih zastupati odvjetnik i podnijeti njihove zahtjeve u pisanim obliku prije rasprave.

Ako se žrtve ne uključe u privatnu tužbu i ne podnesu nikakav zahtjev, sud im na vlastitu inicijativu neće moći dodijeliti odštetu i kamate.

Žrtve koje se ne uključe u privatnu tužbu tijekom rasprave u okviru kaznenog postupka ne gube pravo na naknadu.

Žrtve će moći pokrenuti postupak protiv počinitelja pred građanskim sudovima pod uvjetom da to učine prije nego što istekne rok zastare utvrđen građanskim pravom i pod uvjetom da dokažu da predmetne činjenice čine građanskopravni delikt.

Sud je naredio počinitelju da mi plati odštetu/naknadu. Kako mogu biti siguran da će počinitelj platiti odštetu/naknadu?

Uloga je kaznenog suda kvantificirati štetu koju su pretrpjele žrtve, ali sud se ne uključuje u naplatu dodijeljene odštete i kamata.

Žrtve nakon pravomoćne presude same poduzimaju korake kako bi im počinitelj kaznenog djela platio odštetu.

Za postupak naplate odštete i kamata najčešće će se pobrinuti odvjetnik, prvo mirnim putem, odnosno stupanjem u kontakt s odvjetnikom osuđene osobe ili podnošenjem zahtjeva sudskom izvršitelju da se presuda izvrši.

Ako sud koji donosi presudu izrekne uvjetnu kaznu koja uključuje obvezu plaćanja naknada, javni tužitelj, koji je zadužen za izvršenje kazni provjerit će ispunjavaju li osuđene osobe svoju obvezu.

Ako počinitelj ne plati, može li mi država isplatiti predujam za odštetu/naknadu? Pod kojim uvjetima?

Sud tijekom suđenja može odobriti privremeno plaćanje naknade, na primjer do rezultata izvješća vještaka. Ako počinitelj kaznenog djela odbije ili ne može platiti naknadu, Ministarstvo pravosuđa može preuzeti plaćanje ako se dokaže potreba za tim.

Imam li pravo na odštetu od države?

Izmijenjeni Zakon od 12. ožujka 1984. o odšteti za određene žrtve kaznenih djela kojima je žrtvi nanesena tjelesna ozljeda osnova je za pravo na naknadu koja se isplaćuje iz državnog proračuna u korist određenih žrtava kaznenih djela. To je važna mjera za žrtve u sljedećim slučajevima:

nije utvrđen identitet počinitelja, utvrđen je identitet počinitelja, ali nije moguće utvrditi gdje se nalazi počinitelj je nesolventan.

Kako bi ostvarile to pravo, žrtve moraju podnijeti zahtjev Ministarstvu pravosuđa, koje će u roku od šest mjeseci donijeti odluku o zahtjevima za odštetu. Zahtjevi se moraju sastaviti na francuskom, njemačkom ili luksemburškom jeziku i u njima se moraju navesti datum, mjesto i točna priroda činjenica. Dokazi činjenica i štete koju je pretrpjela žrtva moraju se priložiti tom dokumentu u prilog zahtjevu.

Pravo na naknadu podliježe određenim uvjetima u nastavku koje žrtve moraju ispuniti.

Žrtve moraju imati stalno i uobičajeno boravište u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu ili biti državljani jedne od država članica Europske unije ili Vijeća Europe. Osim toga, u vrijeme počinjenja kaznenog djela žrtve moraju imati potpuno važeće isprave Velikog Vojvodstva Luksemburga ili biti žrtve kaznenog djela iz članka 382. stavka 1. Kaznenog zakona [Trgovina ljudima].

Pretrpljena šteta mora biti posljedica namjernih radnji koje su po prirodi kazneno djelo.

Šteta mora biti tjelesna ozljeda, a ne samo materijalna šteta (što isključuje, na primjer, naknadu u slučaju obične krađe).

Šteta mora prouzročiti ozbiljno narušavanje životnih uvjeta, što može nastati zbog gubitka ili smanjenja dohotka, povećanja izvanrednih troškova ili rashoda, ili nesposobnosti obavljanja profesionalne djelatnosti, gubitka godine dana školovanja, tjelesne ili psihičke ozljede ili moralne ili estetske štete, kao i tjelesne ili duševne boli. Žrtve kaznenog djela iz članaka od 372. do 376. Kaznenog zakonika ne moraju dostaviti dokaze o tjelesnoj ili psihičkoj ozljedi, za koju se pretpostavlja da postoji.

Država plaća naknadu samo ako žrtva ne može dobiti djelotvornu i dostatnu naknadu na neki drugi način (npr. od počinitelja, službe socijalne sigurnosti ili na temelju pokrića iz osobnog osiguranja).

Važno je znati da se isplata naknade može odbiti ili smanjiti zbog ponašanja žrtava u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno ili zbog njihova odnosa s počiniteljem.

Ako država isplaćuje naknadu žrtvama, one se bez obzira na to mogu uključiti u građansku tužbu i potraživati dodatne iznose od počinitelja ako smatraju da naknada nije dostatna. Žrtve u tom slučaju moraju obavijestiti sud o činjenici da su državi podnijeli zahtjev za naknadu ili da su od države primili takvu naknadu, ovisno o tome što je primjenjivo.

Imam li pravo na naknadu u slučaju da počinitelj ne bude osuđen?

Žrtve imaju pravo na naknadu ako počinitelj nije osuđen pod uvjetom da su žrtve kaznenog djela i nije utvrđen identitet počinitelja, ili je počinitelj utvrđen, ali nije moguće utvrditi gdje se nalazi, ili ako je počinitelj nesolventan.

Ako nema suđenja pa sud ne može utvrditi iznos naknade, Ministarstvo pravosuđa može dodijeliti fiksni iznos i/ili o svojem trošku zatražiti izvješće vještaka kako bi se odredio iznos naknade koji će se dodijeliti žrtvi.

Imam li pravo na hitnu isplatu u očekivanju odluke o zahtjevu za naknadu?

Ako se na odgovarajući način dokaže potreba za tim, ministar pravosuđa može odobriti isplatu tijekom postupka ispitivanja zahtjeva.