Rokovi za provedbu postupaka

1 Koje su vrste rokova važne za građanske postupke?

Rokovi su razdoblja u kojima se mora poduzeti neka radnja ili koji moraju proteći prije odlučivanja o predmetu ili prije poduzimanja neke radnje. Rokovi su uvedeni kako bi se osiguralo brzo provođenje sudskih postupaka i zajamčilo pravo na saslušanje. Postupovni su rokovi oni čije poštovanje ili nepoštovanje ima postupovne posljedice. Dijele se na dvije glavne kategorije: 1. rokovi propisani za poduzimanje neke RADNJE su oni unutar kojih se mora poduzeti postupovna radnja, kao što je zakonski rok za podnošenje žalbe (vidjeti članak 318. stavak 1. ZPP-a) i 2. PRIPREMNI su rokovi oni nakon čijeg isteka mora biti poduzeta postupovna radnja. Ti rokovi, kao što je rok za odaziv tuženika na sudski poziv (vidjeti članak 228. ZPP-a), obično idu u korist tuženika jer im omogućuju vrijeme za pripremu. Ta je razlika važna jer se rokovi za poduzimanje radnje mogu produljiti uzajamnim dogovorom stranaka, dok se pripremni rokovi ne mogu produljiti. Rokovi za poduzimanje radnje istječu sljedećeg radnog dana ako se datum njihova isteka poklapa sa zakonom propisanim neradnim danom, a pripremni rokovi istječu na datum njihova isteka bez obzira je li taj dan praznik ili neradni dan. Važni postupovni rokovi u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (ZPP) jesu, među ostalim, sljedeći:

1. rok za odziv stranaka na sudski poziv nakon pokretanja postupka (šezdeset [60] dana prije ročišta, osim ako stranka ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi [90] dana prije ročišta – vidjeti članak 228. ZPP-a);
2. rok za podnošenje zahtjeva za ukidanje presude (petnaest [15] dana nakon dostave odluke ako stranka kojoj se sudilo u odsutnosti ima prebivalište u Grčkoj, osim ako stranka koja se nije pojavila pred sudom ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi šezdeset [60] dana nakon dostave presude – vidjeti članak 503. ZPP-a);
3. rok za podnošenje žalbe (trideset [30] dana nakon dostave pravomoćne presude ako stranka koja podnosi žalbu ima prebivalište u Grčkoj, osim ako stranka koja podnosi žalbu ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi šezdeset [60] dana nakon dostave pravomoćne presude. Ako pravomoćna presuda nije dostavljena, rok za podnošenje žalbe iznosi tri [3] godine od objave presude – vidjeti članak 518. ZPP-a);
4. rok za ponovno otvaranje postupka (šezdeset [60] dana ako stranka koja pokreće postupak ima prebivalište u Grčkoj, osim ako stranka koja pokreće postupak ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi sto dvadeset [120] dana – vidjeti članak 545. ZPP-a);
5. rok za podnošenje daljnje žalbe (trideset [30] dana nakon dostave presude, ako podnositelj žalbe ima prebivalište u Grčkoj, osim ako stranka koja podnosi žalbu ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi devedeset [90] dana nakon dostave presude. Ako presuda nije dostavljena, rok za podnošenje daljnje žalbe iznosi tri [3] godine od objave presude – vidjeti članak 564. ZPP-a).

U ZPP-u posebno se navode i postupovni rokovi za druge postupke, kao što su bračni sporovi (razvod, poništenje braka itd.), zahtjev za izdavanje platnog naloga i prigovor na takav zahtjev (vidjeti članak 632. ZPP-a), sporovi oko prava posjeda, radni sporovi, privremene mjere, postupak izvršenja i prigovor na postupak izvršenja.

2 Popis različitih dana koji su u skladu s Uredbom (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. predviđeni kao neradni dani.

U Grčkoj su praznici u obliku otvorenog popisa utvrđeni Zakonom br. 1157/1981. Kriterij za utvrđivanje praznika općenito je neobavljanje poslova te stoga praznici za posebna zanimanja ili usluge nisu relevantni. To mogu biti državni, vjerski ili drugi praznici, čak i lokalni ili povremeni. Praznici za državne službe neradni su dani. Sljedeći se dani smatraju praznicima: 25. ožujka (državni praznik), 28. listopada (državni praznik), Nova godina, Sveta tri kralja (6. siječnja), Veliki petak, Velika subota, 1. svibnja, 15. kolovoza, Božić i Sveti Stjepan, Duhovski ponedjeljak, Čisti ponedjeljak (prvi dan posta), Uskrsni ponedjeljak i sve nedjelje.

3 Koja se opća pravila primjenjuju na vremenska ograničenja za različite građanske postupke?

Članci od 144. do 151. ZPP-a odnose se na postupovne rokove. Ovisno o izvoru prema kojem se određuje njihovo trajanje, rokovi se dijele na zakonske (rokovi propisani zakonom, kao što su rokovi za pokretanje postupka), sudske (rokovi koje određuje sud koji odlučuje o predmetu, kao što je rok za osobno pojavljivanje pred sudom – vidjeti članak 245. ZPP-a), odgodne (čije se nepoštovanje kažnjava odgodom ročišta) i obvezne rokove (čije se nepoštovanje kažnjava gubitkom određenog prava). Početak i istek rokova navedeni su u nastavku. Rok se prekida ako je stranka umrla tijekom njegova trajanja. Ako je rok počeo teći dostavom pismena, novi rok počinje teći od datuma nove dostave pismena pravnim sljednicima umrle osobe. Ako je rok počeo teći nastupanjem drugog događaja, novi rok počinje teći od datuma dostave relevantne izjave prethodno navedenim osobama. Prekid suđenja tijekom roka prekida i rok, a novi rok počinje teći od datuma ponovnog suđenja. Razdoblje od 1. do 31. kolovoza ne uračunava se u rokove za poduzimanje radnje iz članka 147. stavka 7. ZPP-a. To uključuje rokove za pokretanje postupka i rokove za podnošenje prigovora.

Zakonom je dopušteno produljiti rok ne samo uzajamnim dogovorom stranaka, već i uz suglasnost suca. Zakonski i sudski rokovi mogu se produljiti ako se time ne dovode u pitanje prava trećih osoba. Sudac nije dužan postupiti po zahtjevu za produljenje dogovora te ga može djelomično prihvatiti ili odbiti, pri čemu ocjenjuje okolnosti na pojedinačnoj osnovi. To znači da stranke moraju iznijeti razloge kojima se opravdava produljenje. Konačno, rok se može skratiti sudskom odlukom u skladu s dogovorom stranaka. Svi se zakonski rokovi mogu skratiti, osim rokova za pokretanje postupka.

4 Ako je akt ili formalnost potrebno provesti unutar danog razdoblja, kada treba započeti?

Rok započinje na dan nakon datuma na koji je nastupio događaj od kojeg se računa početak roka (a momento ad momentum).

5 Može li na početno vrijeme utjecati ili ga izmijeniti način prijenosa ili dostava dokumenata (osobna dostava putem sudskog službenika ili dostava poštom)?

Zakonom o parničnom postupku nije predviđeno produljenje ili skraćivanje roka ako su pismena poslana poštom ili drugom vrstom dostavne službe.

6 Ako vrijeme počne teći uslijed nekog događaja, uzima li se dan kada se taj događaj dogodio u obzir pri izračunu vremenskog razdoblja?

Dan na koji je nastupio događaj od kojeg se računa početak roka može se uključiti u rok samo ako je to izričito predviđeno zakonom, presudom ili ugovorom. To se ne odnosi na odredbu da određeni rok počinje teći od datuma dostave. Stoga ključni rokovi za ulaganje pravnih sredstava (žalba, daljnja žalba ili prigovor) počinju teći na dan nakon datuma dostave ili objave presude. Međutim, kad je predviđeno da rok započinje na određeni dan, taj se dan uzima u obzir pri izračunu. Ako je događaj od kojeg se računa početak roka usluga, za izračun roka nevažan je svaki drugi način primanja obavijesti o sadržaju pismena koje treba dostaviti.

7 Ako se vremensko ograničenje iskazuje u danima, odnosi li se navedeni broj dana na kalendarske ili radne dane?

Nevažno je jesu li praznici obuhvaćeni rokom. Radni se dani uzimaju u obzir pri izračunu samo ako je to izričito propisano (kao u slučaju roka za podnošenje žalbe protiv platnog naloga).

8 Kada se takvo razdoblje izražava u tjednima, mjesecima ili godinama?

Jednako tako, ako je rok izražen u mjesecima ili godinama, nevažno je jesu li tim razdobljem obuhvaćeni praznici, osim ako je zakonom izričito propisano da se rok odnosi na radne dane.

9 Kada rok ističe ako je izražen u tjednima, mjesecima ili godinama?

Ako je izražen u godinama, rok istječe protekom odgovarajućeg datuma posljednje godine. Treba napomenuti da je nevažno obuhvaća li to razdoblje prijestupnu godinu.

Ako je izražen u mjesecima, rok istječe protekom onog dana posljednjeg mjeseca koji odgovara danu kad je rok započeo. Ako se taj dan ne pojavljuje u mjesecu, upotrebljava se posljednji dan u mjesecu. Treba napomenuti da je broj dana u svakom mjesecu nevažan.

Rok od pola godine odnosi se na rok od šest (6) mjeseci, a rok od pola mjeseca odnosi se na rok od petnaest (15) dana.

Ako je izražen u tjednima, rok istječe protekom onog dana u tjednu koji odgovara danu kad je rok započeo, odnosno ako je događaj nastupio u ponedjeljak, rok od jednog tjedna istječe sljedećeg ponedjeljka.

10 Ako rok istječe u subotu, nedjelju, na državni praznik ili neradni dan, produljuje li se do prvog sljedećeg radnog dana?

Ako rok istječe u subotu, nedjelju, na blagdan ili neradni dan, produljuje se do prvog sljedećeg radnog dana.

11 Produljuju li se rokovi u određenim okolnostima? Pod kojim je uvjetima moguće iskoristiti takvo produljenje?

Zakonom je dopušteno produljiti rok ne samo uzajamnim dogovorom stranaka, već i uz suglasnost suca. Zakonski i sudski rokovi mogu se produljiti ako se time ne dovode u pitanje prava trećih osoba. Sudac nije dužan postupiti po zahtjevu za produljenje dogovora te ga može djelomično prihvatiti ili odbiti, pri čemu ocjenjuje okolnosti na pojedinačnoj osnovi.

12 Koje je vremensko ograničenje za žalbe?

1. Rok za podnošenje zahtjeva za ukidanje presude (petnaest [15] dana nakon dostave presude ako stranka kojoj se sudilo u odsutnosti ima prebivalište u Grčkoj, osim ako stranka koja se nije pojavila pred sudom ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi šezdeset [60] dana nakon dostave presude – vidjeti članak 503. ZPP-a).
2. Rok za podnošenje žalbe utvrđen je člankom 518. stavkom 1. ZPP-a. Ako podnositelj žalbe ima prebivalište u Grčkoj, rok iznosi trideset (30) dana, a ako ima prebivalište u inozemstvu ili je njegovo prebivalište nepoznato, rok iznosi šezdeset (60) dana. Rok od šezdeset (60) dana ne odnosi se na osobe koje privremeno borave u inozemstvu (odmor, odsutnost od nekoliko dana u određenu svrhu), ali ima određeno trajanje koje je povezano s njihovim profesionalnim ili bračnim statusom.
3. Rok za ponovno otvaranje postupka (šezdeset [60] dana ako stranka koja pokreće postupak ima prebivalište u Grčkoj, osim ako stranka koja pokreće postupak ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi sto dvadeset [120] dana – vidjeti članak 545. ZPP-a);
4. Rok za podnošenje daljnje žalbe (trideset [30] dana nakon dostave presude, ako podnositelj žalbe ima prebivalište u Grčkoj, osim ako stranka koja podnosi žalbu ima prebivalište u inozemstvu ili je njezino prebivalište nepoznato, u kojem slučaju rok iznosi devedeset [90] dana nakon dostave presude. Ako presuda nije dostavljena, rok za podnošenje daljnje žalbe iznosi tri [3] godine od objave presude – vidjeti članak 564. ZPP-a).

13 Mogu li sudovi promijeniti vremenska ograničenja, posebice ona za dolazak na sud, ili pak utvrditi određeni datum za to?

Zahtjev za sudsku zaštitu na temelju grčkog zakonodavstva obuhvaća, bez obzira na vrstu spora, i stalnu i privremenu sudsku zaštitu. Sporovi u kojima, s obzirom na žurnost predmeta ili u interesu sprječavanja neposredne opasnosti, sudovi mogu odrediti mjere za osiguranje ili zaštitu nekog prava ili uređivanje neke situacije te ih mogu izmijeniti ili ukinuti, rješavaju se u skraćenom postupku (u skladu s člancima od 682. do 738. ZPP-a). S obzirom na njihovu žurnost, za određivanje vremena i mjesta održavanja rasprave o primjeni privremenih mjera nadležan je sudac koji, uzimajući u obzir pravo stranaka na saslušanje, djeluje u cilju brzog rješavanja spora. Stoga sudac ima diskrecijsko pravo odabrati način izdavanja sudskog poziva te rok za pojavljivanje pred sudom, čak i za osobe s prebivalištem u inozemstvu ili s nepoznatim prebivalištem. Rasprava može biti zakazana i u nedjelju ili na blagdan. Prethodno navedeni rokovi primjenjuju se na sve parnične postupke osim privremenih mjera, pri čemu nije predviđeno njihovo produljenje.

14 Gubi li stranka, koja boravi u mjestu u kojem bi joj se odobrilo produljenje roka, tu prednost ako ju se o radnji koju može poduzeti obavijesti u mjestu u kojem osobe sa stalnim boravištem ne mogu iskoristiti tu pogodnost?

Takva odredba ne postoji u grčkom zakonodavstvu.

15 Koje su posljedice nepridržavanja rokova?

Nepridržavanje rokova povezanih sa sudskim postupkom nema postupovne posljedice. Posljedica prekoračenja rokova za podnošenje tužbe protiv radnji stranaka gubitak je prava, dok u slučaju pripremnih rokova nastupaju druge vrste posljedica, kao što je neprihvaćanje zahtjeva za zakazivanje rasprave (vidjeti članak 271. stavak 1. ZPP-a).

16 Ako rok istekne, koji su pravni lijekovi dostupni osobama koje su propustile rokove, odnosno strankama koje su odsutne?

Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum) pravno je sredstvo predviđeno Ustavom prema kojem stranka, ako je propustila rok zbog više sile ili prijevarne namjere druge stranke, ima pravo podnijeti zahtjev za povrat u prijašnje stanje, odnosno stanje koje je postojalo prije isteka roka.

Međutim, iznimno se takav zahtjev ne može podnijeti ako se temelji (a) na pogrešci ovlaštenog odvjetnika ili pravnog zastupnika podnositelja zahtjeva, (b) na činjenicama koje je sudac razmotrio tijekom rasprave o zahtjevu za produljenje ili odgodu roka radi odobrenja relevantnog produljenja ili odgode. U zahtjevu se moraju navesti razlozi za propuštanje roka, dokazi za utvrđivanje istine te propuštena radnja, ili izjava da je radnja izvršena. Zahtjev za povrat u prijašnje stanje mora se podnijeti u roku od trideset (30) dana od datuma na koji je prepreka koja čini višu silu otklonjena ili prijevarna namjera prijavljena, pod uvjetom da se novi rok ne može primijeniti ako je prethodno navedeni rok propušten iz bilo kojeg razloga (vidjeti članke od 152. do 158. ZPP-a).

Međutim, iznimno se takav zahtjev ne može podnijeti ako se temelji (a) na pogrešci ovlaštenog odvjetnika ili pravnog zastupnika podnositelja zahtjeva, (b) na činjenicama koje je sudac razmotrio tijekom rasprave o zahtjevu za produljenje ili odgodu roka radi odobrenja relevantnog produljenja ili odgode. U zahtjevu se moraju navesti razlozi za propuštanje roka, dokazi za utvrđivanje istine te propuštena radnja, ili izjava da je radnja izvršena. Zahtjev za povrat u prijašnje stanje mora se podnijeti u roku od trideset (30) dana od datuma na koji je prepreka koja čini višu silu otklonjena ili prijevarna namjera prijavljena, pod uvjetom da se novi rok ne može primijeniti ako je prethodno navedeni rok propušten iz bilo kojeg razloga (vidjeti članke od 152. do 158. ZPP-a).