- 1 U kojim okolnostima roditelj može zakonito odvesti dijete u drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja?
- 2 U kojim je okolnostima potrebna suglasnost drugog roditelja za odvođenje djeteta u drugu državu?
- 3 Ako drugi roditelj nije suglasan s odvođenjem djeteta u drugu državu, iako je ono nužno, kako se dijete može na zakonit način odvesti u drugu državu?
- 4 Primjenjuju li se ista pravila i na privremeno (npr. praznici, zdravstvena skrb itd.) i na trajno odvođenje? Ako je potrebno, priložite odgovarajuće obrasce suglasnosti.
Pronađi podatke po području
- Belgijabe
- Bugarskabg
- Češkacz
- Danskadk
- Njemačkade
- Estonijaee
- Irskaie
- Grčkael
- Španjolskaes
- Francuskafr
- Hrvatskahr
- Italijait
- Ciparcy
- Latvijalv
- Litvalt
- Luksemburglu
- Mađarskahu
- Maltamt
- Nizozemskanl
- Austrijaat
- Poljskapl
- Portugalpt
- Rumunjskaro
- Slovenijasi
- Slovačkask
- Finskafi
- Švedskase
- Ujedinjena Kraljevinauk
1 U kojim okolnostima roditelj može zakonito odvesti dijete u drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja?
Na temelju belgijskog zakonodavstva pravo promjene mjesta boravišta maloljetnika obuhvaćeno je roditeljskom skrbi. Prema tome samo nositelj(i) prava roditeljske skrbi u pogledu djeteta ima(ju) pravo promijeniti njegovo boravište.
U načelu, neovisno o tome žive li zajedno ili ne, roditelji izvršavaju roditeljsku skrb zajedno i u interesu djeteta (vidjeti članke 373. i 374. Građanskog zakonika).
Međutim, u slučaju da su roditelji razdvojeni, moguće je sudskim putem zatražiti odstupanje od načela zajedničkog izvršavanja roditeljske skrbi. Tada se pravo izvršavanja roditeljske skrbi dodijeljeno jednom od roditelja na temelju sudske odluke smatra isključivim. U slučaju isključivog izvršavanja roditeljske skrbi roditelju koji je nositelj tog prava mogu se dodijeliti sva prava roditeljske skrbi, uključujući odabir mjesta boravišta djeteta; tada se dijete može odvesti u neku drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja. U tom se slučaju roditelju koji nema pravo zajedničke roditeljske skrbi ipak može dodijeliti pravo na kontakt s djetetom. Međutim, sudac može utvrditi uvjete isključivog izvršavanja roditeljske skrbi na način da, za određene odluke koje se odnose na dijete, utvrdi iznimke za koje je potrebna suglasnost obaju roditelja. Odabir mjesta boravišta djeteta može biti jedna od tih odluka koje se moraju donijeti zajedno, u okviru isključivog prava na izvršenje roditeljske skrbi jednog od dvaju roditelja.
Osim toga, potrebno je napomenuti da će, u slučaju da je dijete predmet odluke o zaštiti koja podrazumijeva promjenu uvjeta izvršavanja roditeljske skrbi, ta odluka imati prednost. Prema tome moguće je da nijedan od dvaju roditelja nema pravo na odvođenje djeteta u drugu državu.
2 U kojim je okolnostima potrebna suglasnost drugog roditelja za odvođenje djeteta u drugu državu?
Ako oba roditelja zajednički izvršavaju roditeljsku skrb, za promjenu mjesta boravišta zajedničkog djeteta potrebna je suglasnost obaju roditelja.
Ako jedan od roditelja ima isključivo pravo na izvršavanje roditeljske skrbi, no postoji iznimka za određene odluke, kao što je odabir mjesta boravišta djeteta, potrebna je suglasnost drugog roditelja. Međutim, u pogledu trećih osoba u dobroj vjeri postoji pretpostavka roditeljskog sporazuma.
3 Ako drugi roditelj nije suglasan s odvođenjem djeteta u drugu državu, iako je ono nužno, kako se dijete može na zakonit način odvesti u drugu državu?
Ako između nositelja prava na roditeljsku skrb ne postoji sporazum u pogledu mjesta boravišta zajedničkog djeteta, mjesno nadležni sud donosi odluku o odobravanju odvođenja djeteta u drugu državu.
Ako smatra da će sud donijeti odluku s kojom nije suglasan, roditelj koji zajednički izvršava roditeljsku skrb može a priori pokrenuti postupak pred nadležnim sudom. Roditelj koji zajednički izvršava pravo roditeljske skrbi jednako tako ima mogućnost podnošenja tužbe a posteriori u svrhu osporavanja odluke koju je već donio drugi roditelj.
4 Primjenjuju li se ista pravila i na privremeno (npr. praznici, zdravstvena skrb itd.) i na trajno odvođenje? Ako je potrebno, priložite odgovarajuće obrasce suglasnosti.
Ako je pravo na roditeljsku skrb povjereno samo jednom roditelju, samo nositelj prava na roditeljsku skrb smije dijete privremeno odvesti na praznike u drugu državu.
Roditelj koji ne izvršava roditeljsku skrb nad djetetom, ali koji ima pravo na kontakt, smije dijete odvesti u inozemstvo isključivo uz prethodnu pisanu suglasnost nositelja prava na roditeljsku skrb ili uz izričito odobrenje nadležnog suda.
Ako roditelji zajednički izvršavaju roditeljsku skrb i ako ne postoji odluka kojom se uređuje pitanje smještaja djeteta, svaki roditelj ima pravo na putovanje u inozemstvo s djetetom. Međutim, mjesto boravišta djeteta ne smije se mijenjati.
Konačno, ako su uvjeti smještaja djeteta uređeni sudskom odlukom, roditelji smiju putovati s djetetom u inozemstvo isključivo tijekom njegova razdoblja smještaja, osim ako je sud to izričito zabranio.
Međutim, u posljednja dva slučaja roditelj koji putuje s djetetom može ishoditi dopuštenje za putovanje koje je potpisao drugi roditelj kako bi izbjegao bilo kakve poteškoće.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.