- 1 U kojim okolnostima roditelj može zakonito odvesti dijete u drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja?
- 2 U kojim je okolnostima potrebna suglasnost drugog roditelja za odvođenje djeteta u drugu državu?
- 3 Ako drugi roditelj nije suglasan s odvođenjem djeteta u drugu državu, iako je ono nužno, kako se dijete može na zakonit način odvesti u drugu državu?
- 4 Primjenjuju li se ista pravila i na privremeno (npr. praznici, zdravstvena skrb itd.) i na trajno odvođenje? Ako je potrebno, priložite odgovarajuće obrasce suglasnosti
Pronađi podatke po području
- Belgijabe
- Bugarskabg
- Češkacz
- Danskadk
- Njemačkade
- Estonijaee
- Irskaie
- Grčkael
- Španjolskaes
- Francuskafr
- Hrvatskahr
- Italijait
- Ciparcy
- Latvijalv
- Litvalt
- Luksemburglu
- Mađarskahu
- Maltamt
- Nizozemskanl
- Austrijaat
- Poljskapl
- Portugalpt
- Rumunjskaro
- Slovenijasi
- Slovačkask
- Finskafi
- Švedskase
- Ujedinjena Kraljevinauk
1 U kojim okolnostima roditelj može zakonito odvesti dijete u drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja?
Oba su roditelja odgovorna za rješavanje pitanja od posebne važnosti (članci 1901., 1902., 1911. i 1912. Građanskog zakonika (Código Civil)).
Kad se roditelji rastanu (razvod ili rastava), oboje su i dalje odgovorni za pitanja od posebne važnosti (članak 1906. stavak 1. Građanskog zakonika), osim ako sud na temelju obrazložene odluke odluči da bi odgovornost trebao izvršavati samo jedan roditelj ili kad se smatra da zajedničko izvršavanje odgovornosti nije u najboljem interesu djeteta (članak 1906. stavak 2. Građanskog zakonika).
Ne postoji posebna definicija pojma „pitanja od posebne važnosti”. Riječ je o ograničenom rasponu aspekata u životu djeteta ili o ozbiljnim i neuobičajenim egzistencijalnim pitanjima koja se odnose na temeljna prava djeteta.
Jedno je od tih pitanja odabir mjesta koje će biti središte djetetova života, odnosno odabir mjesta na kojem će dijete živjeti. Oba su roditelja odgovorna za tu odluku. Ako se ne usuglase oko tog pitanja, djetetovo mjesto boravišta odredit će sud (članak 1906. stavak 5. Građanskog zakonika).
Stoga, jedan roditelj može zakonito odvesti dijete u drugu državu bez suglasnosti drugog roditelja samo kad ima isključivu roditeljsku odgovornost ili ako je sud odredio ili izmijenio djetetovo mjesto boravišta, čime je dopustio njegovo odvođenje u drugu državu.
2 U kojim je okolnostima potrebna suglasnost drugog roditelja za odvođenje djeteta u drugu državu?
Suglasnost je potrebna kad god oba roditelja izvršavaju odgovornost, što je trenutačno opće pravilo na temelju članka 1906. stavka 1. Građanskog zakonika.
3 Ako drugi roditelj nije suglasan s odvođenjem djeteta u drugu državu, iako je ono nužno, kako se dijete može na zakonit način odvesti u drugu državu?
Ako jedan od roditelja ne da suglasnost za odvođenje djeteta u drugu državu, a oba roditelja izvršavaju odgovornost, dijete se u drugu državu može odvesti samo na temelju sudske odluke (članak 1906. stavak 5. Građanskog zakonika).
U tom slučaju postupak se mora pokrenuti pred sudom ili odjelom suda mjesno nadležnim u stvarima koje se odnose na obitelj i maloljetnike (vidjeti članke od 122. do 125. Zakona o organizaciji pravosudnog sustava – Zakon br. 62/2013 od 26. kolovoza 2013.). Postupak će biti u obliku utvrđenom u pravilima o postupku građanskog skrbništva odobrenima u Zakonu br. 141/2015 od 8. rujna 2015. (vidjeti članke 3., 9. i 67. tog zakona).
4 Primjenjuju li se ista pravila i na privremeno (npr. praznici, zdravstvena skrb itd.) i na trajno odvođenje? Ako je potrebno, priložite odgovarajuće obrasce suglasnosti
U pravnoj teoriji i sudskoj praksi privremeno odvođenje za praznike ili odmor ne smatraju se posebno važnim pitanjem ako za odvođenje nisu potrebne promjene mjesta u kojem je središte djetetova života. Iznimke uključuju odvođenje u zemlje zahvaćene oružanim sukobima, zemlje koje su posebno nesigurne ili zemlje pogođene pandemijom, čime bi se ugrozilo zdravlje i sigurnost djeteta.
Međutim, privremeno odvođenje radi zdravstvene skrbi smatra se pitanjem od posebne važnosti za koje je potrebna suglasnost obaju roditelja, ovisno o tome o kojoj je konkretnoj zdravstvenoj skrbi riječ i posljedicama koje bi ta skrb mogla imati za temeljna prava djeteta. Ona može uključivati ozbiljno liječenje (kemoterapiju, eksperimentalne terapije) ili potrebu da netko bude u pratnji djeteta jer ono ne razumije jezik medicinskog osoblja ili je medicinskom osoblju teško ili nemoguće od djeteta dobiti točne informacije o simptomima te im je stoga potreban prijevod.
Ako je radi pružanja zdravstvene skrbi od takve važnosti potrebno privremeno odvesti dijete, a oba roditelja pristanu na liječenje, ta suglasnost obuhvaća i odvođenje djeteta.
Obrasci
Služba za imigraciju i granice (SEF) ima standardne obrasce za odvođenje maloljetnika. Oni su dostupni na ovoj poveznici.
Mjerodavno zakonodavstvo
Pravila o postupku građanskog skrbništva
Zakon o organizaciji pravosudnog sustava
Napomena:
Informacije iz ovog informativnog članka nisu obvezujuće za kontaktnu točku Europske pravosudne mreže u građanskim stvarima, sudove, druge subjekte ni tijela. Iako se ovdje navedene informacije redovito ažuriraju, uvijek je potrebno konzultirati pravne tekstove koji su na snazi te imati na umu da se tumačenje sudske prakse s vremenom može promijeniti.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.