Roditeljska odgovornost – skrbništvo nad djecom i prava na kontakt

Portugal
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Značenje roditeljske odgovornosti i njezino trajanje

Roditeljska odgovornost znači ovlasti i dužnosti koje su roditeljima dodijeljene u pogledu njihove djece. Roditeljska odgovornost za djecu postoji do njihove punoljetnosti ili emancipacije. Djeca postaju punoljetna kada navrše 18 godina. Maloljetnici koji su navršili 16 godina mogu se emancipirati sklapanjem braka.

Prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti

Roditeljska odgovornost uključuje sljedeće ovlasti i dužnosti roditelja u pogledu njihove djece (članci od 1877. do 1920.-C Građanskog zakonika):

  • obrazovanje djece pružanjem općeg i strukovnog osposobljavanja, posebno kada je riječ o djeci s fizičkim i mentalnim oštećenjima
  • promicanje fizičkog i mentalnog razvoja djece, u okviru mogućnosti roditelja
  • pružanje potpore djeci i pokrivanje izdataka za njihovu sigurnost, zdravlje i obrazovanje
  • zastupanje djece
  • upravljanje imovinom djece na jednak način kao vlastitom imovinom
  • skrbništvo nad djecom i određivanje boravišta djece
  • osiguravanje povratka djece, uz obraćanje javnom tijelu ako je potrebno, ako napuste roditeljski dom ili ih se odvede iz njega
  • odlučivanje o vjerskom odgoju djece u dobi do 16 godina
  • ovisno o zrelosti djece, uzimanje u obzir njihova mišljenja o važnim obiteljskim pitanjima i prihvaćanje njihove samostalnosti u organiziranju vlastitog života.

S druge strane:

  • Djeca su obvezna slušati svoje roditelje.
  • Djeca ne smiju napustiti roditeljski dom, ili dom koji su im roditelji namijenili, niti ih se može odvesti iz njega.
  • Roditelji nisu obvezni djeci pružati financijsku potporu ili pokrivati troškove njihove sigurnosti, zdravlja i obrazovanja u mjeri u kojoj djeca te troškove mogu sama pokrivati iz prihoda od svojeg rada ili drugog dohotka.
  • Roditelji se mogu koristiti dohotkom svojeg djeteta kako bi pokrili izdatke za pružanje potpore tom djetetu, njegovu sigurnost, zdravlje i obrazovanje te, u razumnim granicama, za druge potrebe obiteljskog života.
  • Roditelji nisu obvezni kao upravitelji jamčiti za imovinu svojeg djeteta, osim ako to uključuje vrijednosne papire i ako sud to smatra potrebnim uzimajući u obzir vrijednost imovine.

Sljedeće je opravdano u iznimnim okolnostima:

  • upravljanje ili raspolaganje imovinom koju je dijete starije od 16 godina steklo svojim radom
  • pravni poslovi koji su specifični za svakodnevni život maloljetnika i koji, u okviru njihove prirodne sposobnosti, uključuju samo rashode ili raspolaganje imovinom manje vrijednosti
  • pravni poslovi koji se odnose na zanimanje, struku ili djelatnost koju je maloljetnik ovlašten obavljati, ili oni koji se obavljaju pri izvršavanju tog zanimanja, te struke ili djelatnosti.

(Za postupke koji se odnose na zanimanje, struku ili djelatnost maloljetnika i za postupke koji se vrše pri obavljanju tog zanimanja, te struke ili djelatnosti, prihvatljiva je samo imovina kojom maloljetnik slobodno raspolaže).

Imovina u vlasništvu roditelja:

  • Roditelji su vlasnici imovine koju je maloljetnik koji živi u njihovu kućanstvu stekao radom za svoje roditelje te koristeći se sredstvima ili kapitalom koji pripada roditeljima.
  • Roditelji djetetu moraju dati dio stečene imovine ili mu na drugi način nadoknaditi njegov rad, međutim, na sudu se ne može zahtijevati izvršenje te dužnosti.

Dohodak od djetetove imovine:

  • Roditelji se mogu koristiti dohotkom svojeg djeteta kako bi pokrili izdatke za pružanje potpore tom djetetu, njegovu sigurnost, zdravlje i obrazovanje te, u razumnim granicama, za druge potrebe obiteljskog života.
  • Ako samo jedan od roditelja vrši roditeljsku odgovornost, samo se on može koristiti djetetovim dohotkom, pod uvjetima dopuštenima zakonom.
  • Donator ili oporučitelj ne može isključiti upotrebu prihoda od imovine koju dijete može legitimno steći oporučivanjem (nužni dio ostavine).

Ograničenja roditeljske odgovornosti

Roditelji ne upravljaju:

  • imovinom djeteta koja proizlazi iz nasljeđivanja iz kojeg su roditelji isključeni zbog nedostojnosti ili lišenja nasljedstva
  • imovinom koju je dijete steklo doniranjem ili nasljeđivanjem protivno volji roditelja
  • imovinom koja je djetetu ostavljena ili donirana, ako je roditeljima izrečeno isključenje u pogledu upravljanja
  • imovinom koju je dijete starije od 16 godina steklo svojim radom.

Kao djetetovi zastupnici, roditelji bez odobrenja suda ne smiju:

  • prenijeti ili teretiti imovinu, osim u slučaju prijenosa uz naknadu stvari podložnih gubitku ili pogoršanju (to ograničenje ne uključuje upotrebu novca ili kapitala maloljetnika pri stjecanju imovine)
  • glasati na glavnim skupštinama društava u raspravama u kojima se zahtijeva njihov prestanak
  • steći komercijalni ili industrijski poslovni nastan ili se nastaviti koristiti imovinom koju je dijete naslijedilo ili koja mu je donirana
  • ulagati u društvo kao javno trgovačko ili komanditno društvo
  • sklapati devizne obveze ili obveze koje proizlaze iz prava prenosivog indosamentom
  • jamčiti za dugove drugih ili ih preuzeti
  • sklapati kreditne linije
  • sklapati obveze koje se moraju izvršiti nakon punoljetnosti djeteta
  • ustupiti kreditna prava
  • odreći se nasljedstva ili ostavštine
  • prihvatiti nasljedstvo, donaciju ili ostavštinu uz trošak ili pristati na izvansudsku podjelu
  • dati u najam imovinu na razdoblje dulje od šest godina
  • na sudu prihvatiti ili zatražiti podjelu imovine u nepodjeljivom suvlasništvu ili likvidaciju ili podjelu imovine društva
  • pregovarati o poslu ili sklopiti arbitražne sporazume o postupcima iz prethodnih stavaka ili pregovarati o aranžmanu s vjerovnicima.

Bez odobrenja suda roditelji ne smiju:

  • izravno ili preko posrednika, čak i na javnoj dražbi, uzeti u najam ili steći imovinu ili prava djeteta za koja postoji roditeljska odgovornost
  • preuzeti kredite ili druga prava u pogledu djece, osim u slučajevima zakonske subrogacije, nabave u postupku inventure ili podjele koju je odobrio sud.

Prekid upravljanja

  • Čim dijete postane punoljetno ili se emancipira, roditelji mu moraju prenijeti svu imovinu koja mu pripada.
  • Kada roditeljska odgovornost ili upravljanje prestane zbog drugih razloga, imovina se mora prenijeti pravnom zastupniku djeteta.
  • Pokretna imovina mora se vratiti u stanju u kojem je pronađena. Ako ona ne postoji, roditelji moraju platiti njezinu vrijednost, osim ako ju je dijete potrošilo u okviru uobičajene upotrebe ili se pokvarila zbog razloga koji se ne mogu pripisati roditeljima.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Roditeljska odgovornost u braku

  • Roditeljsku odgovornost u braku snose oba roditelja.
  • Roditelji sporazumno snose roditeljsku odgovornost. Ako ne postoji dogovor o posebno važnim pitanjima, bilo koji roditelj može podnijeti žalbu sudu koji će pokušati s mirenjem.
  • Ako mirenje iz prethodnog stavka nije moguće, sud će saslušati dijete prije donošenja odluke, osim ako se to ne preporučuje zbog ozbiljnih okolnosti.

Postupci jednog od roditelja

  • Ako bilo koji od roditelja postupa u okviru svojih roditeljskih odgovornosti, pretpostavlja se da postupa u dogovoru s drugim roditeljem, osim ako se zakonom izričito zahtijeva pristanak obaju roditelja ili ako je postupak izrazito važan.
  • Izostanak dogovora nije izvršiv prema trećoj strani koja postupa u dobroj vjeri.
  • Treća strana mora odbiti intervenirati u postupak jednog od roditelja u slučajevima u kojima se dogovor ne može pretpostaviti ili kada je jedan roditelj svjestan da se drugi protivi.

Roditeljska odgovornost koju zajednički izvršavaju djetetov jedini roditelj i njegov bračni drug ili registrirani partner

  • Ako je roditeljstvo utvrđeno samo u odnosu na jednog roditelja, roditeljska odgovornost može se sudskom odlukom dodijeliti bračnom drugu ili registriranom partneru tog roditelja, koji je onda zajedno izvršavaju.
  • Zajedničko izvršavanje roditeljske odgovornosti u tom slučaju ovisi o zahtjevu koji podnose roditelj i njegov bračni drug ili registrirani partner.

Kad god je to moguće, sud mora saslušati maloljetnika.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Da, kako slijedi:

Ako jedan ili nijedan roditelj ne može izvršavati roditeljsku odgovornost

Ako jedan od roditelja ne može izvršavati roditeljsku odgovornost zbog odsutnosti, nesposobnosti ili druge smetnje koju utvrdi sud, odgovornost mora snositi drugi roditelj. Ako drugi roditelj to ne može učiniti zbog sudske odluke, odgovornost moraju snositi sljedeće osobe prema redoslijedu prvenstva (članak 1903. Građanskog zakonika):

  • bračni drug ili životni partner bilo kojeg roditelja
  • netko iz obitelji bilo kojeg roditelja.

Ta se pravila primjenjuju mutatis mutandis i ako je roditeljstvo utvrđeno samo u odnosu na jednog od roditelja.

Smrt roditelja

Nakon smrti jednog od roditelja roditeljsku odgovornost snosi drugi, preživjeli roditelj.

Slučajevi u kojima se maloljetniku određuje obvezni skrbnik (članak 1921. Građanskog zakonika):

  • ako su roditelji preminuli
  • ako je roditeljima izrečena zabrana izvršavanja roditeljske odgovornosti u pogledu upravljanja djetetom
  • ako je roditeljima izrečena zabrana izvršavanja roditeljskih prava više od šest mjeseci
  • ako su roditelji nepoznati.

Napomena: Zabrana izvršavanja roditeljske odgovornosti može se odnositi samo na skrbništvo nad samim djetetom ili na upravljanje njegovom imovinom, ili može obuhvatiti oba aspekta.

Slučajevi u kojima je uspostavljen sustav upravljanja djetetovom imovinom (članak 1921. Građanskog zakonika):

  • ako je roditeljima izrečeno isključenje, zabrana ili obustava u pogledu upravljanja cjelokupnom imovinom maloljetnika ili njezinim dijelom na temelju drugog prava, ili ako upravitelj nije imenovan
  • kada subjekt nadležan za imenovanje skrbnika upravljanje imovinom maloljetnika u cijelosti ili djelomično povjeri drugoj osobi.

Skrbništvo i upravljanje imovinom na vlastitu inicijativu suda

Kad god se neka od prethodno navedenih situacija, koje čine osnovu za uspostavljanje skrbništva ili upravljanje imovinom, primjenjuje na maloljetnika, sud mora, na vlastitu inicijativu, uspostaviti skrbništvo ili sustav za upravljanje imovinom.

Sva upravna ili sudska tijela, ili službenici matičnog ureda koji su pri izvršavanju svojih dužnosti saznali za te situacije, moraju o tome obavijestiti nadležni sud.

Kako se izvršava skrbništvo i upravljanje djetetovom imovinom?

Skrbništvo izvršavaju skrbnik i obiteljsko vijeće. Skrbnik ima ista prava i obveze kao roditelji, iako uz izmjene i ograničenja utvrđena zakonom (članci od 1927. do 1950. Građanskog zakonika).

Imovinom upravlja jedan upravitelj ili više njih te obiteljsko vijeće, ako je uspostavljeno skrbništvo.

Skrbništvo i upravljanje imovinom izvršavaju se pod nadzorom suda.

Sud je odgovoran za potvrđivanje ili imenovanje skrbnika, upravitelja imovine i članova obiteljskog vijeća.

Tko može biti skrbnik?

Roditelji mogu imenovati skrbnika svojoj djeci kojeg mora potvrditi sud. Ako roditelji nisu imenovali skrbnika, ili imenovanje nije potvrđeno, sud je obvezan imenovati skrbnika nakon saslušanja obiteljskog vijeća.

Prije imenovanja skrbnika sud mora saslušati maloljetnika.

Sud mora odabrati skrbnika među sljedećim osobama:

  • srodnicima ili članovima obitelji maloljetnika
  • osobama koje de facto skrbe za maloljetnika ili koje mu pružaju skrb
  • osobama koje su dokazale privrženost djetetu.

Tko ne može biti skrbnik?

Sljedeće osobe ne mogu biti skrbnici (članak 1933. Građanskog zakonika):

  • maloljetnici koji nisu emancipirani
  • osobe koje su proglašene mentalno nesposobnima, čak i ako im nije dodijeljen skrbnik zbog ograničenja ostvarivanja njihovih osobnih prava
  • osobe lošeg ponašanja ili osobe čiji izvor prihoda nije poznat
  • osobe kojima je izrečena zabrana ili potpuna ili djelomična obustava izvršavanja roditeljske odgovornosti
  • osobe kojima je oduzeto ili obustavljeno drugo skrbništvo ili članstvo u obiteljskom vijeću zbog neispunjavanja obveza
  • osobe koje su razvedene ili zakonski rastavljene od osoba i imovine zbog vlastite krivnje
  • osobe koje su podnijele tužbu koja je u tijeku protiv maloljetnika ili njegovih roditelja ili koje su imale takvu tužbu u posljednjih pet godina
  • osobe čiji su roditelji, djeca ili bračni drugovi podnijeli tužbu koja je u tijeku protiv maloljetnika ili njegovih roditelja ili koje su imale takvu tužbu u posljednjih pet godina
  • osobe koje su osobni neprijatelji maloljetnika ili njegovih roditelja
  • osobe kojima su to zabranili majka ili otac maloljetnika, pod istim uvjetima pod kojima bi imenovali skrbnika
  • službenici suda ili ureda državnog odvjetnika (Ministério Público) koji obavljaju funkcije u okrugu u kojem se nalazi djetetova registrirana adresa ili njegova imovina
  • punoljetne osobe pod skrbništvom, osobe u stečaju i osobe kojima je izrečena zabrana ili obustava izvršavanja roditeljske odgovornosti ili osobe kojima je oduzeto skrbništvo u pogledu upravljanja imovinom mogu se imenovati skrbnicima pod uvjetom da su nadležne samo za skrbništvo nad maloljetnikom kao pojedincem.

Tko može biti upravitelj?

Prethodno navedena pravila za imenovanje skrbnika, i zabranu izvršavanja te uloge, primjenjuju se i na upravitelja, osim ako je drukčije posebno predviđeno zakonom.

Sljedeće osobe ne mogu biti skrbnici (članak 1970. Građanskog zakonika):

  • osobe u stečaju i osobe kojima je izrečena zabrana ili obustava izvršavanja roditeljske odgovornosti ili osobe kojima je oduzeto skrbništvo u pogledu upravljanja imovinom
  • osobe koje su kao počinitelji ili pomagači osuđene za kaznena djela krađe, razbojništva, prijevare, zloupotrebe povjerenja, prijevare stečajem ili insolventnošću te kaznena djela protiv imovine općenito.

Dodjela roditeljske odgovornosti zbog de facto nesposobnosti roditelja za izvršavanje roditeljske odgovornosti

Ako su roditelji de facto nesposobni izvršavati roditeljsku odgovornost, ured državnog odvjetnika mora poduzeti mjere potrebne za zaštitu maloljetnika te, u tu svrhu, može imenovati osobu koja, u ime maloljetnika, može sklapati pravne poslove koji su hitni ili očito u korist tog maloljetnika.

Ograničenja izvršavanja roditeljske odgovornosti u situacijama u kojima postoji opasnost za maloljetnika i koje ne uključuju zabranu izvršavanja roditeljske odgovornosti

Kad postoji rizik za sigurnost, zdravlje, moralni odgoj ili obrazovanje maloljetnika, ali ne u tolikoj mjeri da je potrebna zabrana izvršavanja roditeljske odgovornosti, sud može, na temelju zahtjeva ureda državnog odvjetnika ili druge osobe, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi zaštitio tog maloljetnika (članak 1918. Građanskog zakonika).

U članku 35. Zakona o zaštiti djece i mladih u rizičnoj situaciji, odobrenog Zakonom br. 147/99 od 1. rujna 1999., utvrđene su mjere skrbi i zaštite maloljetnika u rizičnim situacijama:

  • zajednička podrška roditelja
  • zajednička podrška ostalih članova obitelji
  • povjeravanje osobi dobrog ugleda
  • pružanje podrške za samostalan život
  • udomiteljska skrb
  • skrb u domu
  • povjeravanje osobi koja je odabrana za usvajanje, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi u cilju usvajanja.

Kad postoji pristanak roditelja i nema protivljenja maloljetnika, odbori za zaštitu djece i mladih (comissões de protecção de crianças e jovens) mogu primijeniti prethodno navedene mjere zaštite i pomoći djeci, bez intervencije suda, osim posljednje navedene mjere (povjeravanje u cilju usvajanja), koju može primijeniti samo sud.

Odbori za zaštitu djece i mladih financijski su samostalne, službene nesudske ustanove koje nastoje promicati prava djece i mladih te spriječiti ili zaustaviti situacije koje mogu utjecati na njihovu sigurnost, zdravlje, odgoj, obrazovanje ili razvoj u cijelosti.

Kad sud ili odbor za zaštitu djece i mladih donese jednu od prethodno navedenih mjera, roditelji i dalje izvršavaju roditeljsku odgovornost u pogledu svega što nije u suprotnosti s tom mjerom.

Ako je maloljetnik povjeren trećoj osobi, obrazovnoj ustanovi ili ustanovi za pružanje skrbi, uspostavit će se sustav posjeta roditelja, osim ako to, u iznimnim slučajevima, nije u djetetovu interesu.

Važeća verzija Zakona o zaštiti djece i mladih u rizičnoj situaciji dostupna je na http://www.pgdlisboa.pt/leis/lei_mostra_articulado.php?nid=545&tabela=leis.

Ograničenja izvršavanja roditeljske odgovornosti u situacijama u kojima postoji opasnost za imovinu maloljetnika i koje ne uključuju zabranu izvršavanja roditeljske odgovornosti

Kad se zbog lošeg upravljanja roditelja imovinom djeteta ugrožava ta imovina, ali nije riječ o zabrani izvršavanja roditeljske odgovornosti, sud može, na temelju zahtjeva ureda državnog odvjetnika ili nekog srodnika, naložiti poduzimanje mjera koje smatra primjerenima.

Uzimajući u obzir vrijednost imovine, sud može od roditelja posebno zatražiti sljedeće:

  • podnošenje računa
  • informacije o upravljanju imovinom djeteta i njezinu stanju

i, kad te mjere nisu dostatne:

  • pružanje jamstva.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Izvršavanje roditeljske odgovornosti u slučaju razvoda, zakonske rastave, proglašenja nevaljanosti ili poništenja braka uređuje se u skladu sa sljedećim načelima (članak 1906. Građanskog zakonika):

  • Roditeljsku odgovornost za pitanja koja su od osobite važnosti za život djeteta zajednički snose oba roditelja u skladu s uvjetima braka, osim u slučajevima očite žurnosti, kad bilo koji roditelj može djelovati samostalno te o tome u najkraćem mogućem roku obavješćuje drugog roditelja.
  • Ako se utvrdi da je zajedničko izvršavanje roditeljske odgovornosti u pogledu pitanja koja su od osobite važnosti za život djeteta suprotno interesima djeteta, sud je, na temelju obrazložene odluke, obvezan odrediti da tu odgovornost izvršava jedan od roditelja.
  • Roditeljsku odgovornost koja se odnosi na djetetove svakodnevne aktivnosti snosi roditelj s kojim dijete uobičajeno boravi ili roditelj s kojim ono privremeno stanuje, međutim, pri izvršavanju svojih odgovornosti potonji ne bi smio djelovati suprotno najrelevantnijim odgojnim smjernicama koje je utvrdio roditelj s kojim dijete uobičajeno boravi.
  • Roditelj koji je odgovoran za izvršavanje roditeljske odgovornosti koja se odnosi na svakodnevne aktivnosti može sam izvršavati tu odgovornost ili je prenijeti na drugu osobu.
  • Sud će utvrditi boravište djeteta i prava na posjet u skladu s djetetovim interesima, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, odnosno sve dogovore roditelja i spremnost koju je svaki od njih iskazao za promicanje normalnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.
  • Roditelj koji u cijelosti ili djelomično ne izvršava roditeljsku odgovornost ima pravo biti obaviješten o načinu izvršavanja te odgovornosti, posebno u pogledu obrazovanja i životnih uvjeta djeteta.
  • Sud će uvijek donijeti odluku u skladu s djetetovim interesima, uključujući održavanje bliskog odnosa s oba roditelja, promicanje i prihvaćanje dogovorâ ili donošenje odluka kojima se promiču brojne prilike za kontakt s oba roditelja i njihova međusobna podjela odgovornosti.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Kako bi sporazum o roditeljskoj odgovornosti bio pravno obvezujući, mora ga odobriti sud ili matičar, u jednom od oblika navedenih u odgovorima na pitanja br. 6 i 10.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Stranke mogu alternativne načine rješavanja spora primijeniti prije zahtjeva za intervenciju suda ili tijekom sudskog postupka.

Mirenje prije intervencije suda

Načelo dobrovoljnog mirenja

Prije pokretanja postupka pred sudom roditelji mogu upotrijebiti usluge javnog ili privatnog obiteljskog mirenja kako bi postigli sporazum o roditeljskoj odgovornosti.

Mirenje je u Portugalu dobrovoljno. Stranke u obiteljskom sporu koji se odnosi na djecu mogu upotrijebiti usluge javnog ili privatnog obiteljskog mirenja prije podnošenja tužbe. Nakon podnošenja tužbe sud stranke može uputiti i na mirenje, ali ga ne može nametnuti ako one na to ne pristanu ili ako se protive.

Obveza odobrenja sporazuma

Nakon što postignu sporazum koji je rezultat mirenja, stranke moraju, ovisno o slučaju, sudu ili matičaru podnijeti zahtjev za njegovo odobrenje kako bi on postao obvezujući i izvršiv.

Za postupanja u obiteljskim stvarima koje su u nadležnosti matičara potrebna je prethodna suglasnost stranaka; u suprotnom su u nadležnosti suda.

Matični uredi nadležni su za odobravanje sporazuma o roditeljskoj odgovornosti samo kad se prilaže uz dokument o sporazumnom razvodu ili zakonskoj rastavi. Prije odobrenja kod matičara ured državnog odvjetnika izdaje mišljenje o sporazumu u dijelu koji se odnosi na roditeljsku odgovornost za maloljetno dijete.

Ako se obiteljsko mirenje provodi prije predlaganja mjera i svrha mu je samo postići sporazum o roditeljskoj odgovornosti u odnosu na maloljetnu djecu (a da se pritom sporazum ne prilaže sporazumu o razvodu ili zakonskoj rastavi), odobrenje tog sporazuma stranke moraju zatražiti od nadležnog suda.

Privatno mirenje

Ako stranke pristupe privatnom mirenju, morat će platiti naknadu izmiritelju. Taj iznos, pravila i raspored mirenja utvrđeni su u protokolu za mirenje koji su potpisale stranke i izmiritelj na početku mirenja. Ministarstvo pravosuđa vodi popis izmiritelja iz kojeg stranke mogu odabrati privatnog izmiritelja i koji se nalazi na https://dgpj.justica.gov.pt/Portals/31/GRAL_Media%E7%E3o/Lista-mediadores-privada_18.09.2020.pdf.

Javno mirenje

U cilju upotrebe usluga javnog mirenja stranke bi trebale kontaktirati s Uredom za alternativno rješavanje sporova Glavne uprave za pravosudnu politiku (Direcção Geral da Política de Justiça) i zatražiti termin sastanka prije mirenja. To mogu učiniti telefonom, e-poštom ili slanjem elektroničkog obrasca. Tijekom sastanka prije mirenja potpisuje se protokol o mirenju između stranaka i izmiritelja. Utvrđuje se vremensko razdoblje, raspored sastanaka i objašnjavaju postupovna pravila. Trošak javnog obiteljskog mirenja iznosi 50 EUR za svaku stranku, neovisno o broju zakazanih sastanaka. Naknadu od 50 EUR svaka stranka plaća na početku javnog mirenja. Stranke ne plaćaju naknade izmiritelja koji su u javnom sustavu. Njih plaća Glavna uprava za pravosudnu politiku prema propisanim tarifama.

Sastanci u okviru javnog mirenja mogu se održavati u prostorijama Glavne uprave za pravosudnu politiku ili u prostorijama u općini u kojoj stranka ima prebivalište.

U postupku javnog mirenja stranke mogu izabrati izmiritelja s popisa odabranih javnih izmiritelja. Popis javnih izmiritelja nalazi se na prethodno navedenim internetskim stranicama. Ako stranke ne odaberu izmiritelja, Ured za alternativno rješavanje sporova Glavne uprave za pravosudnu politiku određuje jednog od izmiritelja s popisa javnih izmiritelja prema redoslijedu, uzimajući u obzir blizinu području u kojem stranke imaju boravište. To se imenovanje u načelu obavlja elektroničkim putem.

Pravna pomoć

Ako stanke imaju pravo na pravnu pomoć, njome se može pokriti trošak mirenja.

Mirenje i specijalizirana tehnička saslušanja tijekom sudskog postupka

Ako stranke upućuju predmet sudu, pokreće se parnični postupak kojim se uređuje izvršavanje roditeljske odgovornosti i koji sudac započinje zakazivanjem sastanka s roditeljima.

Ako roditelji na tom sastanku ne mogu postići sporazum, sudac će ga odgoditi za najviše dva ili tri mjeseca, ovisno o slučaju, te će roditelje uputiti na mirenje (ako se slože s tom metodom) ili na specijalizirano tehničko saslušanje (koje se roditeljima može naložiti kao obvezno).

Na kraju tog razdoblja suca se obavješćuje o ishodu mirenja ili specijaliziranog tehničkog saslušanja te on određuje datum nastavka sastanka kako bi se sklopio i/ili odobrio sporazum.

Ako na kraju te faze roditelji ne mogu postići sporazum, slijedi faza parničnog postupka te se roditelje obavješćuje da trebaju dostaviti podneske i iznijeti dokaze, nakon čega slijede istražni postupak i presuda.

Više informacija o obiteljskom mirenju možete pronaći na https://dgpj.justica.gov.pt/Resolucao-de-Litigios/Mediacao.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Najprije je važno naglasiti da se u Portugalu, u slučaju razvoda, rastave, poništenja braka i u slučajevima u kojima roditelji nisu sklopili brak niti žive zajedno, odluka o izvršavanju roditeljske odgovornosti uvijek mora donijeti na temelju triju temeljnih aspekata: skrbništva nad maloljetnikom, sustava posjeta i uzdržavanja maloljetnika. Drugim riječima, obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta smatra se jednom od roditeljskih odgovornosti i načelno se uređuje zajedno s drugim roditeljskim odgovornostima, iako se u određenim slučajevima tužba može podnijeti samo kako bi se odredili i izmijenili uvjeti u pogledu uzdržavanja djeteta.

Sud može donijeti odluku o sljedećem:

  • uspostavljanju skrbništva i upravljanju imovinom
  • imenovanju osobe koja će voditi poslove u ime maloljetnika te, osim toga, imenovanju povjerenika koji dijete na koje se odnosi roditeljska odgovornost zastupa izvan suda
  • uređivanju izvršenja roditeljske odgovornosti i odlučivanju u predmetima povezanima s time
  • utvrđivanju uzdržavanja maloljetnika i djece koja su starija od 18 godina ili emancipirana, a koja nastavljaju svoje akademsko ili strukovno obrazovanje
  • pripremi i donošenju presude o izvršenju uzdržavanja
  • nalogu za predaju djeteta
  • ovlašćivanju pravnog zastupnika maloljetnika da izvrši određene postupke, potvrdi one koji su izvršeni bez odobrenja i organizira prihvaćanje darova
  • zaštiti koju roditelji moraju pružiti svojoj maloljetnoj djeci
  • potpunoj ili djelomičnoj zabrani i utvrđivanju ograničenja u pogledu izvršavanja roditeljske odgovornosti
  • provođenju provjere majčinstva i očinstva na vlastitu inicijativu
  • imenu i prezimenima maloljetnog djeteta ako se roditelji ne mogu dogovoriti
  • uspostavljanju odnosa građanskog skrbništva (apadrinhamento civil) i opozivu takvih odluka
  • uređenju djetetove interakcije s braćom i sestrama te precima
  • ako je uspostavljeno skrbništvo ili upravljanje imovinom, određivanju naknade za skrbnika ili upravitelja, izuzeću, razrješenju ili uklanjanju skrbnika, upravitelja ili člana obiteljskog vijeća, zahtjevu za dostavljanje računa i ocjeni računa, odobrenju zamjene zakonske hipoteke, određivanju jačanja i zamjene pruženog jamstva te imenovanju ad hoc skrbnika za zastupanje djeteta izvan suda
  • imenovanju ad hoc skrbnika koji maloljetnika zastupa u svim postupcima povezanima sa skrbništvom
  • jačanju i zamjeni osiguranja koje se pruža maloljetnoj djeci
  • zahtjevu za dostavljanje računa i ocjeni računa koje roditelji moraju podnijeti.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

U pravilu, ne. Čak i ako se skrbništvo nad maloljetnim djetetom dodijeli samo jednom roditelju, roditeljsku odgovornost u pogledu pitanja koja su od posebne važnosti za život djeteta snose oba roditelja, osim ako se rješenjem utvrdi da roditeljsku odgovornost izvršava samo jedan od njih (članak 1906. Građanskog zakonika).

Kad je riječ o ostalim aspektima ovog pitanja, odgovori su već detaljno navedeni u odgovoru na pitanje br. 4.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

U praksi zajedničko skrbništvo znači da:

  • roditeljsku odgovornost snose zajedno oba roditelja te oni odlučuju o pitanjima koja se odnose na život djeteta pod istim uvjetima kao i kada su bili u braku
  • dijete može naizmjenično stanovati kod oba roditelja.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

Postupovne metode podnošenja tužbe koja se odnosi na roditeljsku odgovornost

Postupci u pogledu skrbi i zaštite

Ako se maloljetnik nalazi u situaciji u kojoj je ugrožena njegova sigurnost, zdravlje, moralni odgoj ili obrazovanje te ako je izvršavanje roditeljske odgovornosti ograničeno primjenom jedne od mjera skrbi i zaštite navedenih u odgovoru na pitanje br. 3, pokrenut će se postupak u pogledu skrbi i zaštite, koji će, ovisno o slučaju, biti u nadležnosti odbora za zaštitu djece i mladih ili sudova.

Postupci za određivanje civilnog skrbništva

U ostalim slučajevima navedenima u odgovoru na pitanje br. 7, koje se odnosi na uređenje izvršavanja roditeljske odgovornosti, pokreće se postupak za određivanje civilnog skrbništva, koji je u nadležnosti sudova.

Postupci u nadležnosti matičnih ureda

U slučajevima u kojima postoji sporazum o uređenju izvršavanja roditeljske odgovornosti, bez obzira na to je li on priložen sporazumu o zakonskoj rastavi ili razvodu, predmet se pokreće pred matičnim uredom. Matičar je odgovoran za odobravanje sporazuma o roditeljskoj odgovornosti nakon što dobije mišljenje ureda državnog odvjetnika.

Napomena: Kad se postupak za razvod braka pokreće bez suglasnosti drugog bračnog druga, nadležan je sud te se postupak vodi u obliku posebnog postupka za razvod braka bez suglasnosti drugog bračnog druga. Ako tijekom postupka stranke postignu sporazum, sud taj postupak mijenja u postupak za sporazumni razvod braka i odobrava sporazume, uključujući u pogledu roditeljske odgovornosti ako postoje maloljetna djeca.

Formalnosti i dokumenti koje treba priložiti (ovisno o obliku predmeta i nadležnom tijelu):

Postupak u pogledu skrbi i zaštite pokrenut pred odborom za zaštitu djece i mladih

  • Postupak započinje primitkom pisane komunikacije ili snimljene usmene komunikacije ili činjenica o kojima odbor ima saznanja.
  • Visokorizične situacije može prijaviti bilo koja fizička osoba, subjekti nadležni za pitanja djece i mladih, sami maloljetnici, roditelji, pravni zastupnik ili osoba koja ima de facto skrbništvo nad djetetom.
  • Postupak pred odborom za zaštitu uključuje prikupljanje informacija, upite i ispitivanja potrebna i primjerena za utvrđivanje situacije, razloge za donošenje odluke, primjenu odgovarajuće mjere i njezinu provedbu.
  • Postupak se organizira na pojednostavnjeni način, pri čemu se postupci i upiti koje provodi ili čiju provedbu zatraži odbor za zaštitu i koji čine osnovu za provedbu postupaka iz prethodnog odlomka bilježe kronološkim redoslijedom.
  • Odluke donesene u svakom postupku prepisuju se u sažetom obliku, zajedno s njihovim obrazloženjem.

Postupci u pogledu skrbi i zaštite pred sudom

  • Postupak započinje primitkom početnog zahtjeva koji podnosi ured državnog odvjetnika, roditelji, pravni zastupnik, de facto skrbnici ili dijete starije od 12 godina.
  • Postupak se sastoji od istrage, sudskog postupka, odlučivanja i izvršenja mjere.
  • U prvostupanjskom postupku ni jedna stranka nije obvezna imenovati odvjetnika, osim u sljedećim situacijama, u kojima je sud obvezan maloljetniku imenovati odvjetnika: kad su interesi maloljetnika suprotni interesima njegovih roditelja, pravnog zastupnika ili skrbnika; kad maloljetnik to zatraži; u sudskim postupcima u kojima maloljetnika uvijek mora zastupati odvjetnik ili imenovani zastupnik.

Postupak za određivanje civilnog skrbništva

  • Postupak započinje na inicijativu ureda državnog odvjetnika, djeteta starijeg od 12 godina, predaka, braće i sestara ili pravnog zastupnika maloljetnika.
  • Ured državnog odvjetnika obvezan je zastupati maloljetnika pred sudom, poduzimati mjere u njegovo ime, zatražiti uređenje roditeljske odgovornosti i braniti najbolje interese djeteta.
  • Riječ je o postupku dobrovoljne nadležnosti koji započinje podnošenjem zahtjeva sudu i ako postoji prigovor.
  • Ako se u zakonu ne navodi drukčije, stranke u zahtjevu i prigovoru moraju ponuditi popis svjedoka i zatražiti sve dokaze.
  • Sud savjetuju multidisciplinarni tehnički timovi.
  • Dijete ima pravo na saslušanje. U tu svrhu sud, na temelju naloga, ocjenjuje djetetovu mogućnost razumijevanja predmeta te se može osloniti na tehnički savjet.
  • Tijekom saslušanja sudac saslušava dijete, stranke, članove obitelji i druge osobe koje smatra relevantnima.
  • Odluke o privremenim mjerama i mjerama predostrožnosti mogu se donijeti u svakoj fazi postupka.
  • U svakoj fazi postupka sudac može naložiti intervenciju službi za javno ili privatno mirenje, pod uvjetom da stranke pristanu na to.
  • Točnije, u postupcima kojima se uređuje roditeljska odgovornost organizira se sastanak s roditeljima te, ako roditelji ne postignu sporazum na tom sastanku, sud ih upućuje na mirenje (ako ga prihvate) ili na specijalizirano tehničko saslušanje. Utvrđivanje činjenica, istražni postupak, saslušanje i donošenje rješenja slijede samo ako se ni na jedan od tih načina ne može postići sporazum.
  • Stranke imaju pravo na pristup informacijama pruženima tijekom tehničkog savjetovanja te drugim dokazima i mišljenjima uključenima u postupak; mogu zatražiti pojašnjenje, dodati druge dokaze ili podnijeti zahtjev da se zatraži dostava informacija. Sudac može odbiti te zahtjeve nalogom protiv kojeg se ne može podnijeti žalba ako smatra da su nepotrebni, da ih je nemoguće ispuniti ili da se time odugovlači postupak.
  • Saslušanje se uvijek snima.
  • Sudac mora obrazložiti odluku.
  • Imenovanje odvjetnika obvezno je samo u fazi žalbenog postupka. Međutim, u prvostupanjskom postupku imenovanje odvjetnika djeteta obvezno je u sljedećim slučajevima: kad su interesi maloljetnika suprotni interesima njegovih roditelja, pravnog zastupnika ili skrbnika; kad dijete koje je dovoljno zrelo to zatraži od suda.
  • Osim ako je izričito navedeno drukčije, žalbe se mogu podnijeti na konačne ili privremene odluke o primjeni, izmjeni ili prekidu mjera civilnog skrbništva.
  • Žalbu mogu podnijeti ured državnog odvjetnika, roditelji, pravni zastupnik i osoba koja ima de facto skrbništvo nad djetetom.
  • Žalbe se obrađuju i o njima se odlučuje kao i u građanskim stvarima, uz rok od 15 dana za dostavu podnesaka i odgovora.
  • Žalbe imaju isključivo devolutivni učinak, osim ako sud ne odredi drukčije.

Postupci u nadležnosti matičnih ureda

U slučajevima u kojima se sporazum o roditeljskoj odgovornosti prilaže sporazumu o razvodu ili zakonskoj rastavi, moraju se dostaviti sljedeći dokumenti:

  • Postupak sporazumne zakonske rastave ili razvoda pokreće se na temelju zahtjeva koji bračni drugovi ili njihovi zastupnici potpisuju u matičnom uredu.
  • Zahtjev se ispituje s obzirom na zajedničku imovinu, sporazum o razvodu, uzdržavanje među bračnim drugovima i podjelu obiteljskog doma, uz sporazum o izvršavanju roditeljske odgovornosti kad postoje maloljetna djeca i kad ta pitanja nisu prethodno uređena na sudu.
  • Nakon zahtjeva odmah se automatski provjerava baza podataka u matičnom uredu te se u nju unose potrebni dokumenti kako bi se provjerio vjenčani list zainteresiranih strana i sklapanje predbračnog ugovora izjavljeno pred matičarom, osim u slučajevima u kojima se način podjele imovine navodi u vjenčanom listu.
  • Nakon primitka zahtjeva matičar obavješćuje bračne drugove o postojanju službi za obiteljsko mirenje.
  • Kad se postigne sporazum o izvršavanju roditeljske odgovornosti u odnosu na maloljetnu djecu, predmet se upućuje uredu državnog odvjetnika pri regionalnom sudu (tribunal judicial de primeira instância) koji je nadležan za razmatranje predmeta u području kojem pripada matični ured, tako da odluku o sporazumu može donijeti u roku od 30 dana.
  • Ako ured državnog odvjetnika zauzme stajalište da se sporazumom ne štite dovoljno interesi maloljetnika, podnositelji zahtjeva mogu ga izmijeniti u skladu s tim ili mogu podnijeti novi sporazum, u kojem će ga slučaju ured državnog odvjetnika ponovno ispitati.
  • Ako ured državnog odvjetnika zauzme stajalište da se sporazumom primjereno štite interesi maloljetnika, ili ako su bračni drugovi izmijenili sporazum prema uputama ureda državnog odvjetnika, matičar provjerava ispunjenje zakonskih pretpostavki te u tu svrhu može odrediti poduzimanje radnji i dostavljanje svih potrebnih dokaza, a zatim odlučuje o utemeljenosti zahtjeva.
  • U slučajevima u kojima podnositelji zahtjeva nisu izvršili izmjene prema uputama ureda državnog odvjetnika te se i dalje namjeravaju razvesti, predmet se upućuje sudu u okrugu u kojem se nalazi taj matični ured.

U slučajevima u kojima roditelji, neovisno o tome jesu li u braku, žele urediti izvršavanje roditeljske odgovornosti nad svojom maloljetnom djecom, ili izmijeniti sporazum koji je već odobren, to u svakom trenutku moraju zatražiti u bilo kojem matičnom uredu. U tu bi svrhu trebali uključiti sljedeće dokumente:

  • zahtjev za uređenje izvršavanja roditeljske odgovornosti
  • sporazum o izvršavanju roditeljske odgovornosti te o obvezama u odnosu na maloljetnu djecu, koji su potpisala oba roditelja ili njihovi zastupnici.
  • Matičar pregledava sporazum i roditelje poziva da ga izmijene ako se njime ne štite dovoljno interesi maloljetnika.
  • Sporazum se zatim upućuje uredu državnog odvjetnika pri regionalnom sudu koji ima stvarnu nadležnost, u području u kojem maloljetnik ima boravište, tako da odluku može donijeti u roku od 30 dana.
  • Ako ured državnog odvjetnika nema prigovora, predmet se upućuje matičnom uredu te matičar odobrava sporazum.
  • Odluke o odobrenju imaju jednak učinak kao odluke suda.

Više informacija o nadležnostima matičnih ureda dostupno je na http://www.pgdlisboa.pt/leis/lei_mostra_articulado.php?nid=581&tabela=leis.

Subjekti kojima se zainteresirane strane moraju obratiti (ovisno o predmetu, sudovi, odbori za zaštitu djece i mladih te matični uredi):

Jurisdikcija i nadležnost sudova

Sud za obitelj i maloljetnike pri okružnom sudu (tribunal de comarca) nadležan je za uređenje roditeljske odgovornosti. U područjima koja nisu u nadležnosti suda za obitelj i maloljetnike nadležan je lokalni građanski sud pri okružnom sudu ili sud opće nadležnosti.

Primjenjuju se sljedeća pravila o nadležnosti:

  • Nadležan je sud koji se nalazi u mjestu u kojem dijete ima boravište u vrijeme pokretanja postupka.
  • Ako djetetovo boravište nije poznato, nadležan je sud u mjestu u kojem nositelji roditeljske odgovornosti imaju boravište.
  • Ako nositelji roditeljske odgovornosti borave u različitim mjestima, nadležnost ima sud koji je nadležan za mjesto u kojem osoba koja izvršava roditeljsku odgovornost ima boravište.
  • U slučaju zajedničkog izvršavanja roditeljske odgovornosti nadležnost ima sud koji je nadležan u mjestu boravišta osobe s kojom dijete boravi ili, u slučaju zajedničkog skrbništva, sud pred kojim je postupak prvi put pokrenut.
  • Ako se neki postupci odnose na dvoje djece, koja imaju iste roditelje i borave u različitim okruzima, nadležan je sud pred kojim je postupak prvi put pokrenut.
  • Ako se neki postupci odnose na više od dvoje djece, koja imaju iste roditelje i borave u različitim okruzima, nadležan je sud u mjestu u kojem većina djece ima boravište.
  • Ako nakon pokretanja postupka dijete boravi u inozemstvu i portugalski sud ima međunarodnu nadležnost, sud nadležan za razmatranje predmeta i odlučivanje o njemu sud je u mjestu boravišta tužitelja i tuženika.
  • Kad tužitelj i tuženik borave u inozemstvu i portugalski sud ima međunarodnu nadležnost, predmet razmatra Sud za obitelj i maloljetnike u Lisabonu (Juízo de Família e Menores de Lisboa), u sudskom okrugu Lisabona.
  • Ne dovodeći u pitanje pravila o povezanim postupcima i odredbe posebnog zakona, sve su promjene činjenica koje nastanu nakon pokretanja postupka nevažne.

Jurisdikcija i nadležnost odbora za zaštitu djece i mladih

Odbori za zaštitu djece i mladih nadležni su u stvarima povezanima s postupcima koji se odnose na skrb i zaštitu djece i mladih u rizičnoj situaciji, ako postoji sporazum među roditeljima i maloljetnik se ne protivi. Odbor za zaštitu u mjestu boravišta maloljetnika u vrijeme primitka obavijesti o situaciji nadležan je za poduzimanje mjera skrbi i zaštite.

Primjenjuju se sljedeća pravila o nadležnosti:

  • Ako boravište djeteta ili mlade osobe nije poznato i ne može se odrediti, nadležan je odbor za zaštitu u mjestu u kojem se dijete nalazi.
  • Ne dovodeći u pitanje odredbe prethodnih stavaka, odbor za zaštitu u mjestu u kojem se maloljetnik nalazi poduzima korake koje smatra hitnima te mjere potrebne za neposrednu zaštitu djeteta.
  • Ako nakon podnošenja zahtjeva za nezaštitnu mjeru maloljetnik promijeni boravište na više od tri mjeseca, predmet se upućuje odboru za zaštitu u novom mjestu boravišta.
  • Provedba mjere skrbi i skrbničke zaštite ne uključuje promjenu boravišta djeteta ili mlade osobe.
  • Odbor za zaštitu s mjesnom nadležnosti u općini ili okrugu u kojem se dijete ili mlada osoba nalazi pod skrbništvom surađivat će s odborom koji je primijenio mjeru skrbi i zaštite koliko god je potrebno u cilju učinkovitog praćenja primijenjene mjere, kako se zatraži u tu svrhu.

Nadležnost i jurisdikcija matičnih ureda

Ovisno o predmetu, matični uredi nadležni su za odobravanje sporazuma o roditeljskoj odgovornosti, neovisno o tome podnosi li se samostalno ili prilaže uz zahtjev za sporazumni razvod ili zakonsku rastavu.

Ovisno o predmetnoj stvari, matični uredi nadležni su za obradu i odlučivanje u postupcima sporazumnog razvoda ili zakonske rastave, uključujući odobravanje priloženog sporazuma o roditeljskoj odgovornosti.

Pravila o mjesnoj nadležnosti ne primjenjuju se na matične urede. Drugim riječima, stranke se mogu obratiti bilo kojem matičnom uredu.

Nadležnost u povezanim postupcima

  • Ako se u pogledu istog djeteta zasebno pokrenu postupak za određivanje civilnog skrbništva te postupak povezan sa skrbi i zaštitom, uključujući postupak pred odborom za zaštitu djece i mladih, ili postupak za određivanje skrbništva za potrebe obrazovanja, ti se postupci moraju voditi kao spojeni predmet, neovisno o njihovu statusu, a sudac nadležan za razmatranje predmeta bit će sudac pred kojim je postupak prvi put pokrenut.
  • Odredbe iz prethodnog odlomka ne primjenjuju se na mjere civilnog skrbništva koje se odnose na automatsku provjeru majčinstva ili očinstva ni na mjere koje su u nadležnosti matičnih ureda, kao ni na one koje se odnose na više djece.
  • U slučaju postupka razvoda ili zakonske rastave, postupci za uređenje izvršavanja roditeljske odgovornosti, osiguranje uzdržavanja i zabranu izvršavanja roditeljske odgovornosti spajaju se s tim postupkom.

Ako se postupak za određivanje civilnog skrbništva odnosi na više djece, može se pokrenuti jedan postupak te se, ako je pokrenuto više postupaka, svi mogu spojiti s postupkom koji je prvi pokrenut, ako je to opravdano zbog obiteljskih odnosa.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

Na postupak je već upućeno u odgovoru na pitanje br. 10.

Predmeti koji se odnose na skrb i zaštitu te predmeti koji se odnose na civilno skrbništvo mogu se smatrati hitnim postupcima ako bi kašnjenje moglo negativno utjecati na interese djeteta. U tom se slučaju razmatraju i tijekom ljetne stanke suda.

U svakom slučaju, u hitnim se situacijama mogu primijeniti privremene mjere.

Konkretno su predviđeni sljedeći žurni sudski postupci:

  • Na zahtjev državnog odvjetništva sud, kad ga se obavijesti o situacijama koje predstavljaju opasnost za život ili fizički ili mentalni integritet maloljetnika, izdaje privremenu odluku u roku od 48 sati, kojom potvrđuje mjere poduzete radi neposredne zaštite djeteta, primjenjujući sve mjere skrbi i zaštite predviđene zakonom ili određujući što je primjereno za budućnost maloljetnika.
  • U tu svrhu sud provodi skraćene i neophodne istrage te nalaže nužne korake kako bi osigurao izvršenje svojih odluka te može upotrijebiti policijska tijela i osobama koje su odgovorne za poštovanje odluka dopustiti ulazak u svaku kuću tijekom dana.

Uz to, predviđeni su sljedeći hitni izvansudski postupci:

  • Kad postoji opasnost za život ili fizički ili mentalni integritet maloljetnika i nema pristanka nositelja roditeljske odgovornosti ili osoba koje imaju de facto skrbništvo, svako tijelo nadležno za pitanja djece i mladih, ili odbor za zaštitu djece i mladih, poduzima odgovarajuće mjere radi neposredne zaštite maloljetnika te zahtijeva intervenciju suda ili policije.
  • Tijelo koje intervenira odmah obavješćuje ured državnog odvjetnika ili, ako to nije moguće, čim postane moguće.
  • Dok sud ne intervenira, policija odvodi dijete ili mladu osobu od opasnosti u kojoj se nalazi te joj osigurava izvanrednu zaštitu u udomiteljskoj obitelji, u objektima tijela nadležnih za pitanja djece i mladih ili na drugom odgovarajućem mjestu.
  • Nakon što zaprimi obavijest nekog od prethodnih subjekata, ured državnog odvjetnika odmah od suda zahtijeva da poduzme žurne pravne radnje.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Da, pravna pomoć dostupna je za postupke pred sudom i matičnim uredom.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Da, na način koji je već naveden u odgovoru na pitanje br. 10.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

Povreda odluke o roditeljskoj odgovornosti

Ako u pogledu djetetove situacije jedan od roditelja ili treća strana kojoj je dijete povjereno ne poštuje dogovor ili odluku, sud može, na vlastitu inicijativu, na zahtjev ureda državnog odvjetnika ili drugog roditelja:

  • naložiti poduzimanje koraka potrebnih za osiguranje izvršenja
  • naložiti plaćanje kazne od 20 obračunskih jedinica (vrijednost obračunske jedinice 2020. je iznosila je 102,00 EUR)
  • nakon što provjeri odgovarajuće pretpostavke, naložiti strani koja ne poštuje odluku da djetetu, roditelju koji je podnio zahtjev ili oboma isplati naknadu.

Ako je sud odobrio sporazum ili je izrekao svoju odluku, zahtjev se razmatra kao predmet spojen s postupkom u kojem je sklopljen sporazum ili donesena odluka, za što se odgovarajućem sudu podnosi prijedlog ako je, u skladu s pravilima o nadležnosti i jurisdikciji, riječ o sudu koji je nadležan za razmatranje povrede.

Nakon što se zahtjev obradi ili priloži postupku, sudac poziva roditelje na sastanak ili, u iznimnim slučajevima, tuženika obavješćuje da se u roku od pet dana treba izjasniti onako kako to smatra primjerenim.

Na sastanku se roditelji mogu dogovoriti o izmjeni utvrđenog izvršavanja roditeljske odgovornosti, uzimajući u obzir interese djeteta.

U slučaju nepoštovanja sustava posjeta, ako tuženik ne prisustvuje sastanku, ne dostavi podneske ili ako su njegovi podnesci očito neutemeljeni, sud može naložiti predaju djeteta kako bi se mogao poštovati sustav posjeta, uz određivanje mjesta na kojem se posjeti trebaju izvršavati u prisutnosti sudskih tehničkih savjetnika.

Tuženika se obavješćuje da mora na utvrđeni način predati dijete jer se u suprotnom izriče kazna.

Ako se sastanak ne sazove ili ako roditelji ne postignu sporazum, sudac stranke upućuje na mirenje (ako se roditelji s tim slažu) ili specijalizirano tehničko saslušanje, a zatim donosi odluku.

Ako se izrečena kazna ne plati u roku od 10 dana, provodi se izvršenje, koje se spaja s odgovarajućim postupkom.

Ti su postupci uređeni pravnim okvirom postupka za određivanje civilnog skrbništva, koji je odobren Zakonom br. 141/2015 od 8. rujna 2015. i dostupan na http://www.pgdlisboa.pt/leis/lei_mostra_articulado.php?artigo_id=2428A0048&nid=2428&tabela=leis&pagina=1&ficha=1&so_miolo=&nversao=#artigo.

Izvršenje uzdržavanja

Uzdržavanje se može izvršiti na tri različita načina: prethodno navedenim saslušanjem radi utvrđivanja povrede roditeljske odgovornosti, saslušanjem prije izvršenja radi osiguranja uzdržavanja, kako se navodi u nastavku, ili posebnim izvršenjem uzdržavanja, kako se navodi u nastavku.

Rasprava prije izvršenja radi naplate dospjelog iznosa uzdržavanja (članak 48. pravnog okvira postupka za određivanje civilnog skrbništva)

Kad zakonski obveznik uzdržavanja ne plati dospjele iznose u roku od 10 dana od datuma kad oni postanu naplativi, primjenjuje se sljedeće:

  • Ako je osoba zaposlenik javnog sektora, odgovarajući iznosi po dospijeću se odbijaju na zahtjev suda upućen njezinu poslodavcu iz javnog sektora.
  • Ako osoba prima plaću, iznosi će se odbiti od zarade ili plaće, pri čemu će se odgovarajućeg poslodavca obavijestiti da mora provesti te odbitke i preuzeti ulogu depozitara.
  • Ako osoba prima najamninu, mirovinu, doplatke, provizije, postotke, prihode, nagrade, doprinose ili sličan dohodak, odbitak od tih obroka izvršava se po njihovu dospijeću ili primitku, uz odgovarajuće zapljene ili obavijesti, pri čemu obaviještene osobe preuzimaju ulogu depozitara.

Odbijeni iznosi uključuju i ranije akumulirane iznose uzdržavanja te se izravno plaćaju osobama s pravom na uzdržavanje.

Posebno izvršenje uzdržavanja

Ako se iznos uzdržavanja duguje maloljetnicima, uzdržavana osoba može, s druge strane, pokrenuti poseban postupak radi izvršenja uzdržavanja, kako je predviđeno člankom 933. Zakona o parničnom postupku (Código de Processo Civil). Stoga jednim postupkom može u cijelosti naplatiti iznose koji su dospjeli, kasne ili će dospjeti. U postupku radi izvršenja uzdržavana osoba može iskoristiti šira sredstva izvršenja, kao što je zapljena ili zalog prihoda.

U okviru posebnog izvršenja uzdržavanja podnositelj zahtjeva može zatražiti: donošenje presude o dijelu iznosa, plaća ili mirovina koje prima druga strana ili raspodjela prihoda koji pripadaju obvezniku uzdržavanja. Presuda ili zalog provodi se neovisno o zapljeni te mu je svrha pokriti plaćanje zakašnjelih iznosa ili iznosa koji će dospjeti.

Kad podnositelj zahtjeva zatraži donošenje presude o iznosima, plaćama ili mirovinama, tijelu nadležnom za njihovu isplatu ili obradu dostavit će se obavijest da utvrđeni dio treba izravno platiti podnositelju zahtjeva. Utvrđeni iznos mora se svaki mjesec položiti na bankovni račun podnositelja zahtjeva koji broj tog računa mora navesti u početnom zahtjevu.

Ako se u zahtjevu traži zalog prihoda, mora se odrediti imovina na koju se to odnosi te će izvršitelj utvrditi da je razmatrana imovina dostatna za pokriće neplaćenog uzdržavanja i uzdržavanja koje će dospjeti te da se može založiti.

Uzdržavana osoba i dalje može zatražiti zapljenu imovine obveznika uzdržavanja. Zapljena može uključivati pokretnu i nepokretnu imovinu, depozite u bankama, kreditna prava, poslovne nastane ili udjele u trgovačkim društvima.

Ako se zaplijenjena imovina prodaje kako bi se otplatio dug za uzdržavanje, obvezniku uzdržavanja ne bi se smio naložiti povrat viška, osim ako se plaćanje iznosa uzdržavanja koji će dospjeti ne osigura u mjeri koju sudac smatra primjerenom, osim ako se dostavi sredstvo osiguranja ili drugo primjereno jamstvo.

Obveznika osiguranja trebalo bi pozvati tek nakon zapljene / presude / zaloga prihoda. Izvršenje ili zapljena ne prekida se zbog protivljenja obveznika uzdržavanja.

U slučaju zahtjeva za izmjenu ili prekid plaćanja uzdržavanja dok traje posebno izvršenje uzdržavanja, zahtjev za izmjenu ili prekid spaja se s izvršenjem.

Važeća verzija Zakona o parničnom postupku dostupna je na http://www.pgdlisboa.pt/leis/lei_mostra_articulado.php?nid=1959&tabela=leis.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

Priznavanje

Odluka o roditeljskoj odgovornosti izdana u drugoj državi članici na koju se primjenjuje Uredba Vijeća br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. (dalje u tekstu „Uredba Bruxelles II.a”) automatski se priznaje. Drugim riječima, za priznavanje odluke nije potreban nikakav poseban postupak.

Za izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti u Portugalu u smislu Uredbe Bruxelles II.a izdane u drugoj državi članici predmetna stranka mora sudu podnijeti zahtjev za proglašenje izvršivosti te odluke.

Međutim, u članku 40. Uredbe Bruxelles II.a predviđena su dva slučaja u kojima zahtjev za proglašenje izvršivosti nije potreban te je potvrda suda podrijetla na temelju Uredbe Bruxelles II.a dovoljna da se presuda donesena u drugoj državi članici izvrši u Portugalu. To se primjenjuje na sljedeće odluke: odluke koje se odnose na prava na posjet i odluke kojima se nalaže povrat djeteta koje je donio nadležni sud nakon odluke da se dijete ne predaje izdane na temelju članka 13. Haške Konvencije iz 1980. o građanskim aspektima međunarodne otmice djece.

Mjesna nadležnost za zahtjev za proglašenje izvršivosti

Mjesna nadležnost za zahtjev za proglašenje izvršivosti utvrđena je u Uredbi Bruxelles II.a kako slijedi: zahtjev se mora podnijeti sudu u mjestu boravišta obveznika uzdržavanja, ili u mjestu boravišta djeteta kojem se duguje iznos uzdržavanja, ili, ako nema tih poveznica, u mjestu izvršenja.

Zahtjevi i dokumenti koji se moraju priložiti uz zahtjev za proglašenje izvršivosti

Zahtjevi i dokumenti koji se moraju priložiti uz zahtjev za proglašenje izvršivosti utvrđeni su u Uredbi Bruxelles II.a. Ukratko, podnositelj zahtjeva uz zahtjev za proglašenje izvršivosti mora priložiti sljedeće: ovjerenu presliku presude, potvrdu o odluci izdanu primjenom Priloga II. Uredbi Bruxelles II.a, ako je odluka izrečena bez prisutnosti tuženika ili ako je on pobija, dokaz da je tuženik pozvan ili da je nedvosmisleno prihvatio odluku.

Postupak koji se primjenjuje na zahtjev za proglašenje izvršivosti predviđen Uredbom Bruxelles II.a

Postupak podnošenja zahtjeva uređen je pravilima utvrđenima u Uredbi Bruxelles II.a, a svi aspekti koji nisu predviđeni tom Uredbom, internim pravilima portugalskog parničnog postupka.

Stoga iz Uredbe Bruxelles II.a proizlazi da odluci o proglašenju izvršivosti ne prethodi kontradiktorni postupak i da se zahtjev može odbiti samo na temelju jednog od razloga utvrđenih u toj Uredbi. Žalbu na odluku o izvršivosti može podnijeti bilo koja stranka u rokovima utvrđenima u Uredbi Bruxelles II.a. Portugalski sud može donijeti odluku da je strana presuda djelomično izvršiva, ali ne može preispitati njezin sadržaj.

Primjenjiva portugalska pravila parničnog postupka

Zahtjev za proglašenje izvršivosti mora se dostaviti sudu za obitelj i maloljetnike pri okružnom sudu. Ako ne postoji sud za obitelj i maloljetnike, zahtjev se mora podnijeti lokalnom građanskom sudu pri okružnom sudu ili sudu opće nadležnosti.

Postupak ima oblik uobičajenog deklaratornog postupka, kako je predviđeno portugalskim Zakonom o parničnom postupku (Código de Processo Civil), pri čemu su specifikacije utvrđene u Uredbi Bruxelles II.a.

Budući da je žalba uvijek dopuštena, neovisno o vrijednosti, obvezno je imenovanje odvjetnika.

Ured državnog odvjetnika može pokrenuti postupak radi obrane interesa maloljetnika.

U početnom zahtjevu podnositelj zahtjeva mora:

  • imenovati sud i odgovarajućeg sudca pred kojim se pokreće postupak te utvrditi stranke uz navođenje njihovih imena, adresa ili sjedišta te, ako je moguće, matičnih i poreznih brojeva, zanimanja i mjesta rada
  • navesti službenu adresu pravnog zastupnika
  • navesti oblik postupka
  • utvrditi bitne činjenice koje su razlog za pokretanje postupka te pravne elemente koji su osnova za pokretanje postupka
  • oblikovati zahtjev
  • navesti vrijednost zahtjeva
  • imenovati izvršitelja odgovornog za sudski poziv ili sudskog predstavnika koji je za to nadležan
  • zatražiti izvođenje dokaza, u tom slučaju zahtjevu se moraju priložiti informacije predviđene Uredbom Bruxelles II.a
  • priložiti dokument kojim se dokazuje plaćanje dospjelih sudskih pristojbi, ili odobrenje pravne pomoći kao izuzeće od tog plaćanja, uključujući slučajeve u kojima je to odbijeno u državi članici podrijetla.

Početni zahtjev i dokumente pravni zastupnici dostavljaju elektronički s pomoću računalnog sustava koji podržava rad sudova na https://citius.tribunaisnet.mj.pt/.

Isti se postupak primjenjuje kad postupak pokreće ured državnog odvjetnika radi obrane interesa maloljetnika. Ured državnog odvjetnika izuzet je od troškova kad postupa u cilju obrane interesa maloljetnika.

Kako bi pristupili računalnom sustavu, odvjetnici, vježbenici i pravni savjetnici moraju se registrirati pri subjektu nadležnom za upravljanje pristupom tom računalnom sustavu.

Kad god sudski postupak ne uključuje imenovanje zastupnika i stranka ne prima pomoć ili kad stranci pomaže zastupnik koji zbog opravdanih razloga postupovne radnje ne može obaviti elektronički, početni zahtjev i dokumenti mogu se podnijeti na jedan od sljedećih načina:

  • dostavom sudskom službeniku, pri čemu se datumom dostave smatra datum postupovne radnje
  • slanjem preporučenom poštom, pri čemu datum poštanskog žiga na preporučenoj pošiljci vrijedi kao datum postupovne radnje
  • dostavom telefaksom, pri čemu se datumom slanja smatra datum postupovne radnje.

Nakon što se zaprime na sudu, početni zahtjev i priloženi dokumenti službeno se upisuju i dostavljaju. Sudac provjerava jesu li zaprimljene sve potrebne informacije i postoje li osnove za odbacivanje, kako je predviđeno Uredbom Bruxelles II.a, te proglašava izvršivost odluke. Stranke se zatim obavješćuje o odluci o izvršivosti.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti kako bih podnio prigovor na priznanje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

U članku 21. Uredbe Bruxelles II.a predviđa se mogućnost da zainteresirana strana u nekoj državi članici podnese zahtjev za nepriznavanje odluke o roditeljskoj odgovornosti izdane u drugoj državi članici.

U tom su slučaju sud kojem stranka treba podnijeti zahtjev u Portugalu i primjenjiva postupovna pravila navedeni u odgovoru na pitanje br. 15, uz sljedeće pojašnjenje: riječ je o uobičajenom postupku za razrješenje od duga. To utječe na pravila o teretu dokazivanja jer na temelju portugalskog prava u postupcima za razrješenje od duga tuženik treba dokazati činjenice na kojima se temelji njegov zahtjev.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Odnosi između roditelja i djece uređeni su:

  • zajedničkim nacionalnim pravom roditelja

ili, ako ne postoji,

  • pravom u mjestu zajedničkog uobičajenog boravišta roditelja

ili, ako roditelji uobičajeno borave u različitim državama,

  • osobnim pravom djeteta.

Osobno pravo je pravo države čiji je osoba državljanin. U slučaju osoba bez državljanstva osobno pravo osobe bez državljanstva pravo je u njezinu mjestu boravišta. Međutim, ako je osoba bez državljanstva maloljetnik ili osoba kojoj je izrečena zabrana, osobno pravo je pravo njezina zakonskog prebivališta.

Napomena:

Informacije sadržane u ovom informativnom članku nisu obvezujuće za kontaktnu točku EJN-a u građanskim stvarima, sudove ni druge subjekte i tijela. Potrebno je pregledati i važeće zakonodavstvo. Ono se redovito ažurira ovisno o novim tumačenjima sudske prakse.

 

Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.

Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.

Your-Europe

Posljednji put ažurirano: 11/08/2021

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.