Izvorna jezična inačica ove stranice portugalski nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Swipe to change

Bračnoimovinski režimi

Portugal
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Postoji li u državi članici zakonski uređen bračnoimovinski režim? Što je njime predviđeno?

Da. Bračni drugovi u pravilu mogu sklopiti bračni ugovor kojim odabiru svoj režim bračne stečevine. Takav je ugovor poznat kao predbračni ugovor (convenção antenupcial - članak 1698. Građanskog zakonika (Código Civil)).

Međutim, u skladu s člancima 1717. i 1721. Građanskog zakonika u slučajevima kada bračni drugovi ne odaberu režim ili kada je predbračni ugovor nevažeći, zakonski je režim bračne stečevine režim zajednice stečene imovine (regime da comunhão de adquiridos).

U tom se slučaju moraju primjenjivati zakonske odredbe iz članaka od 1721. do 1731. Građanskog zakonika kako bi se odredilo koja je imovina zajednička, a koja osobna.

U iznimnim je slučajevima (koji su utvrđeni u članku 1720. Građanskog zakonika) obvezni režim režim odvajanja imovine (regime de separação de bens).

2 Na koji način bračni drugovi mogu urediti svoj bračnoimovinski režim? Koji su formalni zahtjevi u tom slučaju?

Bračni drugovi mogu urediti svoj režim bračne stečevine sklapanjem predbračnog ugovora, u kojem mogu odabrati jedan od triju režima bračne stečevine utvrđenih u Građanskom zakoniku, ili postizanjem dogovora o nekom drugom rješenju u skladu s mjerodavnim pravom (članak 1698. Građanskog zakonika).

U nastavku se navode tri režima bračne stečevine utvrđena u Građanskom zakoniku:

  • režim zajednice stečene imovine (regime da comunhão de adquiridos – članci od 1721. do 1731. Građanskog zakonika)
  • režim zajednice imovine (regime da comunhão geral de bens – članci od 1732. do 1734. Građanskog zakonika)
  • režim odvajanja imovine (regime da separação de bens – članci od 1735. do 1735. Građanskog zakonika).

Kao što je prethodno navedeno, bračni drugovi mogu dogovoriti neko drugo rješenje u skladu s mjerodavnim pravom. To se primjenjuje u slučaju kada je režim bračne stečevine režim zajednice stečene imovine, ali se bračni drugovi u okviru predbračnog ugovora dogovore da će određena nekretnina koju je jedan bračni drug stekao prije sklapanja braka (na primjer, obiteljski dom) nakon sklapanja braka postati zajednička imovina zbog toga što žele da svaki od njih bude odgovoran za otplaćivanje hipoteke.

Kad je riječ o formalnim uvjetima, predbračni ugovor mora imati oblik vjerodostojne isprave koju je sastavio javni bilježnik (javnobilježnička isprava) ili izjave izrečene pred voditeljem registra (članak 1710. Građanskog zakonika i članci od 189. do 191. Zakona o građanskom registru (Código do Registo Civil)).

Predbračni se ugovor u pravilu mora sklopiti prije sklapanja braka. U skladu s člankom 1714. Građanskog zakonika predbračni ugovor i režim bračne stečevine ne mogu se promijeniti nakon sklapanja braka, osim ako je drukčije utvrđeno člankom 1715. Građanskog zakonika.

Poglavlje IX. odjeljak III. Građanskog zakonika sadržava zakonske odredbe koje se primjenjuju na predbračne ugovore (članci od 1698. do 1716.).

Zakonske odredbe koje se primjenjuju na darove koji se daju bračnim drugovima i darove koje bračni drugovi daju jedan drugome nalaze se u poglavlju X. odjeljcima I. i II. člancima od 1753. do 1766. Građanskog zakonika.

3 Postoje li ograničenja slobode uređenja bračnoimovinskog režima?

Postoje dvije situacije predviđene člankom 1720. portugalskog Građanskog zakonika u kojima je obvezni režim odvojene imovine: kada se brak sklapa bez primjene postupka koji prethodi sklapanju braka i kada bračni drugovi imaju 60 ili više godina.

U svim drugim slučajevima bračni drugovi mogu sami odabrati režim koji je u skladu s mjerodavnim pravom.

4 Koji su pravni učinci razvoda, rastave ili poništaja braka na bračnu stečevinu?

U skladu s člankom 1688. Građanskog zakonika bračni odnos između bračnih drugova prestaje razvodom ili poništajem braka, ne dovodeći u pitanje odredbe povezane s uzdržavanjem. Zakonskom rastavom i podjelom imovine bračnih drugova brak ne prestaje, ali pravni učinci u slučaju rastave vrlo su slični onima u slučaju razvoda braka, kako je objašnjeno u nastavku.

Kad je riječ o podjeli imovine i otplati dugova, u članku 1689. Građanskog zakonika navodi se da po završetku režima bračne stečevine bračni drugovi ili njihovi nasljednici imaju pravo na svoju osobnu imovinu i svoj udio u zajedničkoj imovini. Bračni drug koji ima dug prema zajedničkoj imovini mora taj dug podmiriti.

Kad je riječ o dugovima, prednost se daje otplati zajedničkih dugova sredstvima iz zajedničke imovine, a preostali dugovi podmiruju se tek nakon otplate zajedničkih dugova. Ako jedan bračni drug ima dug prema drugom bračnom drugu, taj dug mora platiti sredstvima iz svojeg udjela u zajedničkoj imovini. Ako zajednička imovina ne postoji, bračni drug mora otplatiti taj dug sredstvima iz osobne imovine.

Pravni učinci razvoda braka

Učinci razvoda braka utvrđeni su člancima od 1788. do 1793.-A portugalskog Građanskog zakonika.

Opće je pravilo da razvodom prestaje brak i da razvod ima iste posljedice kao i prestanak braka uslijed smrti.

Kad je riječ o nasljeđivanju, u skladu s člankom 2133. Građanskog zakonika bivši bračni drug nakon presude o razvodu gubi status zakonskog nasljednika čak i u slučaju da se ta presuda izrekne nakon smrti drugog bračnog druga.

U skladu s portugalskim pravom bračna se stečevina u pravilu ne dijeli u okviru postupka razvoda braka, već naknadno. Međutim, u slučaju sporazumnog razvoda braka pred matičnim uredom bračni drugovi mogu odmah dogovoriti način podjele bračne stečevine.

Kad je riječ o učincima razvoda braka, opće je pravilo sljedeće:

  • razvod braka proizvodi pravni učinak od datuma kada sudska odluka kojom se utvrđuje da se brak razvodi postane pravomoćna.

Imovinskopravni učinci razvoda braka na odnos između bračnih drugova sljedeći su:

  • razvod braka ima retroaktivni imovinskopravni učinak na odnos između bračnih drugova od datuma pokretanja postupka razvoda braka
  • međutim, na zahtjev jednog od bračnih drugova imovinskopravni učinci razvoda njihova braka mogu vrijediti retroaktivno od datuma kada su bračni drugovi prestali živjeti zajedno, u slučaju da je taj datum potvrđen u okviru postupka
  • kad je riječ o podjeli imovine nakon razvoda braka, nijedan bračni drug ne smije dobiti više nego što bi dobio da je brak sklopljen u okviru režima zajednice stečene imovine
  • oba bračna druga gube sve koristi dobivene ili koje će se dobiti na temelju sklapanja braka (npr. darovi koje bračni drugovi daju jedan drugome; darovi koje je treća osoba dala paru radi sklapanja braka). U tom slučaju osoba koja daje dar može donijeti odluku da korist pripadne djeci bračnih drugova
  • u skladu s općim uvjetima građanskopravne odgovornosti, oštećeni bračni drug ima pravo pred redovnim sudom zatražiti naknadu štete koju je prouzročio drugi bračni drug
  • u slučaju kada se osnova za razvod braka odnosi na problem s mentalnim zdravljem jednog od bračnih drugova, bračni drug koji podnosi zahtjev za razvod mora drugom bračnom drugu nadoknaditi štetu zbog osobne ozljede prouzročene prestankom braka. Zahtjev za naknadu štete mora se podnijeti u okviru postupka razvoda braka
  • svaki bračni drug može od suda zatražiti dopuštenje da unajmi obiteljski dom, neovisno o tome je li dom u zajedničkom vlasništvu ili u vlasništvu drugog bračnog druga.

Imovinskopravni učinci razvoda braka na odnose između bračnih drugova i trećih strana navedeni su u nastavku:

  • bračni drugovi mogu se pozvati na imovinskopravne učinke razvoda braka protiv trećih strana tek nakon datuma kada je presuda upisana u građanski registar.

Kad je riječ o obvezama uzdržavanja između bivših bračnih drugova, u člancima 2016. i 2019. Građanskog zakonika navodi se sljedeće:

  • opće je pravilo da su oba bivša bračna druga nakon razvoda braka obvezni skrbiti o sebi
  • svaki bivši bračni drug ima pravo na uzdržavanje, neovisno o tome je li razvod bio sporazuman; međutim, pravo na uzdržavanje može se uskratiti na temelju pravednosti
  • pravo na uzdržavanje prestaje ako korisnik sklopi novi brak.

Učinci zakonske rastave i odvajanja imovine bračnih drugova

Kad je riječ o zakonskoj rastavi, člankom 1794. portugalskog Građanskog zakonika upućuje se na odredbe o razvodu, kako je prethodno navedeno, uz jednu iznimku: zakonskom rastavom ne prestaje brak.

Osim te iznimke, u skladu s člancima 1795.-A, 2016. i 2133. portugalskog Građanskog zakonika učinci zakonske rastave na bračnu stečevinu, obveze uzdržavanja i nasljeđivanje jednaki su učincima razvoda braka.

Pravni učinci poništaja braka

Postoji razlika između poništaja braka i nepostojećeg braka.

Kad je riječ o nepostojećem braku, kako je propisano člancima od 1628. do 1630. Građanskog zakonika (npr. u slučajevima potpunog nepostojanja izjave jednog bračnog druga ili obaju bračnih drugova), nepostojeći brak ne proizvodi nikakve učinke.

Kad je riječ o poništaju građanskog braka, kako je propisano člankom 1631. Građanskog zakonika (npr. u slučaju zakonskih prepreka ili netočne izjave), učinci utvrđeni člankom 1647. Građanskog zakonika sljedeći su:

  • ako su oba bračna druga postupila u dobroj vjeri, brak proizvodi učinke među bračnim drugovima i u odnosu na treće strane sve dok sudska odluka o poništaju ne postane pravomoćna
  • ako je samo jedan od bračnih drugova postupio u dobroj vjeri, tada samo taj bračni drug može imati koristi od učinaka braka. Osim toga, bračni drug koji postupa u dobroj vjeri može se pozvati na učinke braka u odnosu na treće strane, ako oni odražavaju odnos među bračnim drugovima.

Ta se pravila primjenjuju na poništaje katoličkih brakova sklopljenih pred crkvenim vlastima sve dok presuda ne bude upisana u građanski registar, ako je taj katolički brak isto tako bio upisan.

Člancima 1649. i 1650. Građanskog zakonika propisuju se posebne kazne povezane s imovinom u slučajevima kada brak sklapaju maloljetnici ili kada se sklapanjem braka krše zakonske prepreke, kao što su slučajevi navedeni u nastavku:

  • maloljetnik koji sklopi brak bez potrebnog odobrenja smatra se maloljetnikom sve do punoljetnosti u pogledu pitanja upravljanja imovinom koju je posjedovao za vrijeme trajanja braka i koja mu je darovana nakon sklapanja braka. Međutim, sredstva za uzdržavanje potrebna na temelju njegova statusa osigurat će se iz prihoda od te imovine
  • roditelji ili zakonski zastupnik maloljetnika, a ne njegov bračni drug, upravljat će tom imovinom sve dok maloljetnik ne postane punoljetan
  • ta se imovina za vrijeme trajanja braka ili nakon njegova prestanka ne smije upotrebljavati za podmirenje dugova bilo kojeg od bračnih drugova koji su nastali prije nego što je maloljetnik postao punoljetan
  • ako se brak sklopi prije završetka razdoblja među dvama brakovima, bračni drug koji krši tu prepreku gubi prava na svu imovinu koja mu je darovana ili koju je stekao na temelju oporuke od bračnog druga iz prethodnog braka
  • ako se prepreke utvrđene člankom 1604. točkama (c) i (d) Građanskog zakonika prekrše (npr. postoji prepreka koja se temelji na krvnom srodstvu), bračni drug koji krši prepreku ne može primiti korist u obliku dara ili ostavine od drugog bračnog druga.

5 Koje su posljedice smrti jednog od bračnih drugova na bračnoimovinski režim?

U članku 1788. Građanskog zakonika utvrđeno je da u slučaju smrti jednog bračnog druga režim bračne stečevine završava.

Zajednička imovina mora se podijeliti. U skladu s člankom 2024. Građanskog zakonika imovina preminule osobe uključuje njezinu osobnu imovinu i, ovisno o slučaju, njezin udio u zajedničkoj imovini bračnih drugova.

Opće je pravilo da je nadživjeli bračni drug zakonski nasljednik koji ima pravo na nužni dio nasljedstva, neovisno o tome postoji li oporuka (članci 2131. i 2133. odnosno 2158. i 2159. Građanskog zakonika, kako je primjenjivo).

Osim toga, u skladu s uvjetima iz članka 2103.-A portugalskog Građanskog zakonika nadživjeli bračni drug pri podjeli imovine ima pravo na korištenje obiteljskim domom, njegovim sadržajem i pokućstvom. Ako to premašuje njegov udio u nasljedstvu i zajedničkoj imovini, nadživjeli bračni drug mora nadoknaditi štetu drugim nasljednicima.

Međutim, u skladu s člankom 1698. i člankom 1700. stavkom 3. Građanskog zakonika, ako je režim bračne stečevine režim odvajanja imovine, bračni drugovi mogu se u okviru predbračnog ugovora odreći svojeg statusa nasljednika.

6 Koje je tijelo nadležno za odlučivanje u predmetu koji se odnosi na bračnoimovinski režim?

Sudovi, matični uredi i javni bilježnici nadležni su za odlučivanje o stvarima koje se odnose na bračnu stečevinu kada se pojavi bilo koja od situacija navedenih u nastavku.

U skladu s portugalskim pravom, načelo nepromjenjivosti primjenjuje se na predbračne ugovore i imovinskopravni režim, utvrđen člankom 1714. Građanskog zakonika. Stoga, ako budući bračni drugovi žele postići sporazum o imovinskopravnom režimu i odstupiti od zakonskog imovinskopravnog režima, imovinskopravni režim mora se uspostaviti predbračnim ugovorom (članak 1710. Građanskog zakonika), koji mora biti potpisan prije sklapanja braka. Za vrijeme trajanja braka bračni drugovi ne mogu mijenjati ili staviti izvan snage ugovor o bračnoj stečevini. Situacije predviđene u članku 1715. Građanskog zakonika (npr. u slučaju zakonske podjele imovine ili zakonske rastave i podjele imovine bračnih drugova) iznimke su od načela nepromjenjivosti.

Odredbe koje se odnose na imovinskopravni režim moraju biti utvrđene predbračnim ugovorom (članak 1698. Građanskog zakonika). Za sklapanje predbračnog ugovora zahtijevaju se određeni oblik i obavijest. Kad je riječ o zahtjevu u pogledu oblika, prema članku 1710. Građanskog zakonika, da bi predbračni ugovori bili valjani, moraju se sklopiti izjavom u matičnom uredu ili u obliku javne isprave potpisane kod javnog bilježnika. Kad je riječ o zahtjevu u pogledu obavijesti, u skladu s člankom 1711. stavkom 1. Građanskog zakonika, predbračni se ugovori moraju upisati da bi proizveli učinke u odnosu na treće strane. U tu svrhu nasljednici bračnih drugova i drugih strana u predbračnom ugovoru ne smatraju se trećim stranama. Uz upis ugovora, moraju se upisati i činjenice sadržane u tom ugovoru. Postoji i rok koji se mora poštovati: predbračni ugovor mora biti potpisan prije sklapanja braka, ali ne smije proći više od godinu dana od datuma potpisivanja ugovora do sklapanja braka jer u protivnom ugovor prestaje važiti, kako je predviđeno člankom 1716. Građanskog zakonika.

Prethodno navedene informacije dostupne su u Europskim propisima: učinak na aktivnost matičnih ureda i javnih bilježnika, dostupno na portugalskom i engleskom jeziku na https://www.redecivil.csm.org.pt/os-regulamentos-europeus-impacto-na-atividade-registal-e-notarial/

U slučaju razvoda braka, zakonske rastave ili poništaja braka, tijela nadležna za rješavanje podjele imovine i primjenu odgovarajućeg imovinskopravnog režima razlikuju se ovisno o tome jesu li se bračni drugovi dogovorili o načinu podjele bračne stečevine.

U slučaju razvoda braka ili zakonske rastave, ako su se bračni drugovi dogovorili o načinu podjele bračne stečevine, za rješavanje takvih pitanja nadležne su službe matičnih ureda. U tom slučaju mogu nastati dvije situacije: u slučaju sporazumnog razvoda braka ili sporazumne zakonske rastave nadležne su službe matičnih ureda i u okviru tog postupka mogu odobriti sporazum o podjeli, rješavati pitanja plaćanja poreznih obveza i unositi izmjene u zemljišne knjige kao rezultat podjele; kad je riječ o razvodu braka ili zakonskoj rastavi koji su pokrenuti na temelju tužbe, nadležni su sudovi za obitelj i maloljetnike (Tribunais de Família e Menores). Ako stranke pristanu na podjelu imovine nakon razvoda ili rastave braka, službe matičnih ureda nadležne su za pitanja podjele, poreznih obveza i izmjena u zemljišnim knjigama nastalima zbog podjele. Taj je pravni okvir utvrđen u člancima 272.-A i 272.-B Zakona o građanskom registru (Código de Registo Civil). Praktične informacije o toj usluzi i troškovima te usluge dostupne su na https://justica.gov.pt/Servicos/Balcao-Divorcio-com-Partilha.

Ako stranke nakon razvoda braka ili zakonske rastave postignu sporazum o podjeli imovine, javnu ispravu mogu ovjeriti kod javnog bilježnika. U tom je slučaju javni bilježnik odgovoran za upisivanje nekretnine u roku od dva mjeseca, a stranke u istom vremenskom roku moraju ispuniti svoje porezne obveze (članci 8.-B i 8.-C Zakona o zemljišnim knjigama (Código do Registo Predial)).

Kada bračni drugovi ne mogu postići sporazum o podjeli, u slučaju razvoda braka, zakonske rastave, ništavosti ili poništaja braka, na zahtjev bilo koje strane mora se pokrenuti postupak popisa imovine. Sudovi imaju isključivu nadležnost nad postupkom popisa imovine u situacijama predviđenima člankom 1083. stavkom 1. Građanskog zakonika (npr. kada popis imovine ovisi o drugim sudskim postupcima). U drugim se situacijama postupak popisa imovine može zatražiti na inicijativu zainteresirane strane koja pokreće postupak ili u međusobnom dogovoru svih zainteresiranih strana, na sudu ili kod javnog bilježnika u skladu s člankom 1. Priloga Zakonu br. 117/19. od 13. rujna 2019., na temelju članka 1083. stavka 2. Građanskog zakonika. Javni bilježnici predmet rješavaju služeći se sustavom upravljanja predmetima https://www.inventarios.pt/

7 Koji su učinci bračnoimovinskog režima na pravne odnose između bračnog druga i treće osobe?

Člancima 1682. i 1683. Građanskog zakonika propisano je da u nekim slučajevima bračni drug mora pribaviti suglasnost drugog bračnog druga kako bi s trećom stranom mogao sklapati određene ugovore. To ovisi o režimu bračne stečevine (npr. režim odvajanja imovine ili zajednice imovine), ovlastima upravljanja koje proizlaze iz tog režima (npr. zajedničko upravljanje određenom imovinom), prirodi imovine (npr. obiteljski dom; zajednička imovina) ili prirodi ugovora (npr. kupoprodajni ugovor; ugovor o prihvaćanju darova).

U skladu s člankom 1687. Građanskog zakonika izostanak suglasnosti drugog bračnog druga ima sljedeće posljedice za treće strane:

  • ako jedan od bračnih drugova sklopi ugovor kojim se krše odredbe članka 1682. stavaka 1. i 3. (npr. prijenos vlasništva nad određenom pokretninom), članka 1682.‑A (npr. prijenos vlasništva nad nekretninom u okviru režima zajednice imovine; prijenos vlasništva nad obiteljskim domom u okviru bilo kojeg režima bračne stečevine), članka 1682.‑B (npr. otkazivanje najma za obiteljski dom) ili članka 1683. stavka 2. (odricanje od nasljedstva ili legata) portugalskog Građanskog zakonika, drugi bračni drug ili njegov nasljednik može zatražiti raskid takvog ugovora
  • ako bračni drug bez suglasnosti drugog bračnog druga, kada je takva suglasnost potrebna, prenese vlasništvo nad neupisanom pokretninom ili sklopi ugovor kojim se ta imovina opterećuje, prethodno navedeni raskid ugovora ne može se primijeniti protiv treće strane koja je postupila u dobroj vjeri
  • ako jedan bračni drug nezakonito prenese vlasništvo nad imovinom koja isključivo pripada drugom bračnom drugu ili sklopi ugovor kojim se ta imovina opterećuje, ugovor će biti ništavan i iznos se mora nadoknaditi, posebno u skladu s člancima od 892. do 904. Građanskog zakonika kojima se utvrđuju posljedice nezakonitog postupanja prodavatelja.

8 Kratak opis postupka podjele bračne stečevine u državi članici, uključujući raspodjelu, distribuciju i likvidaciju.

Ako se postigne dogovor o podjeli imovine, mogu ga odobriti službe matičnog ureda ili može biti naveden u javnoj ispravi potpisanoj kod javnog bilježnika, ovisno o situacijama spomenutima u odgovoru na pitanje 6.

Ako se ne postigne dogovor o podjeli, postupak popisa imovine pokreće se pred sudom ili kod javnog bilježnika, kako je navedeno u odgovoru na pitanje 6.

Postupak sudskog popisa imovine uređen je odredbama knjige V., naslova XVI. (članci od 1082. do 1130.) Građanskog zakonika, koje se, mutatis mutandis, primjenjuju na javnobilježnički popis imovine (članak 2. Priloga Zakonu br. 117/19 od 13. rujna 2019.).

Postupak za sastavljanje popisa imovine obuhvaća faze navedene u nastavku: početna faza; osporavanje i provjera obveza; prethodno saslušanje zainteresiranih strana; odlučivanje o meritumu i saslušanje zainteresiranih strana; popis podjele imovine i potvrđivanje sudske odluke; tužbe pokrenute nakon potvrđivanja sudske odluke.

9 Koji je postupak registracije nepokretne imovine i koji su dokumenti ili informacije potrebni?

Podnositelj zahtjeva za upis nekretnine mora zahtjev za upis podnijeti zemljišnoknjižnom uredu zajedno s ispravama kojima se potvrđuju činjenice iz zemljišnih knjiga. Isprave koje se obično traže su: javna isprava, potvrda o nekretnini, dokaz o plaćanju pristojbe i općinskog poreza na nekretnine te, prema potrebi, potvrda o brisanju hipoteke. Ako su te isprave već upisane pri zemljišnoknjižnom uredu, potrebno je naznačiti samo njihove referentne oznake.

Nadalje, ako zahtjev podnosi zastupnik podnositelja zahtjeva, uz njega se mora priložiti punomoć. Međutim, u skladu s člankom 39. Zakona o zemljišnim knjigama, odvjetnici, javni bilježnici i pravni zastupnici pri podnošenju zahtjeva za upis ne moraju dostaviti punomoć.

Podnositelji zahtjeva koji posjeduju digitalni certifikat (građani s portugalskom osobnom iskaznicom, odvjetnici, javni bilježnici i pravni zastupnici propisno registrirani pri odgovarajućim strukovnim udruženjima) mogu zahtjev za upis nekretnine i potrebne isprave podnijeti putem interneta. Podnositelji zahtjeva koji ne posjeduju digitalni certifikat zahtjev mogu podnijeti osobno u zemljišnoknjižnom uredu ili ga poslati poštom.

Informacije o postupku i troškovima upisa dostupne su na:

https://justica.gov.pt/Servicos/Pedir-registo-predial

Postojeće verzije portugalskog Građanskog zakonika i drugih prethodno navedenih zakona dostupne su na portugalskom jeziku na

http://www.pgdlisboa.pt/leis/lei_main.php

Završna napomena:

Ovaj informativni list sadržava opće informacije; nije iscrpan i nema obvezujući učinak za kontaktnu točku, Europsku pravosudnu mrežu u građanskim i trgovačkim stvarima, sudove ili bilo koju drugu osobu. Uvijek je potrebno provjeriti trenutačnu verziju primjenjivog zakona. Ove informacije nisu zamjena za savjetovanje s pravnim stručnjakom.

Posljednji put ažurirano: 05/10/2021

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.