

Dijelom VIII.A Zakona o djeci iz 2009. prenose se posebni postupci i obveze ratificirani Haškom konvencijom iz 1996. Konvencijom se predviđa i suradnja među državama u pogledu slučajeva u kojima se djeca smještaju u alternativne oblike skrbi u inozemstvu, na primjer u okviru udomiteljstva ili drugih dugoročnih sporazuma koji se ne mogu smatrati posvojenjem.
Konkretno, člankom 93.M Zakona o djeci iz 2009. zahtijeva se dostava izvješća središnjem tijelu druge države potpisnice Konvencije ako Agencija za skrb razmatra smještanje djeteta u drugu državu potpisnicu (u smislu članka 33. Konvencije) ili radi savjetovanja (u skladu s člankom 56. Uredbe Bruxelles II.a).
Pitanje pristanka, upućivanja i postupaka koje je potrebno primijeniti uvelike ovisi o okolnostima i trenutačnom statusu djeteta. Na primjer, ako se planirani smještaj odnosi na dijete za koje je Vrhovni sud već izdao rješenje o skrbi, trebalo bi pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom u skladu s poglavljem IV. Konvencije radi priznavanja ili izvršenja rješenja.
Osim toga, člankom 67. Zakona o djeci propisuje se da nitko ne može odvesti dijete iz Gibraltara na temelju rješenja o skrbi bez pisanog pristanka svake osobe koja ima roditeljsku odgovornost za dijete ili bez dopuštenja Vrhovnog suda.
Vidjeti prethodno navedeno.
U članku 93.K Zakona o skrbi iz 2009. navodi se da funkcije središnjeg tijela na temelju Konvencije u Gibraltaru u prvom redu obavlja ministar pravosuđa.
Za potrebe članaka 24., 26. i 28. Konvencije upućivanje na nadležno tijelo odnosi se na Vrhovni sud Gibraltara.
Za potrebe članka 35.2 Konvencije upućivanje na nadležno tijelo odnosi se na Agenciju za skrb.
Kad je riječ o zahtjevima koji se podnose sudu, pridržavamo se postupaka propisanih Haškom konvencijom i pravilima suda – Pravila o obiteljskim postupcima (djeca) (Haška konvencija iz 1996.) iz 2011.
U Zakonu o djeci iz 2009. ne navodi se definicija udomiteljske obitelji, ali navode se definicije udomitelja i udomiteljstva.
„Udomitelj” je osoba koju je Agencija za skrb odobrila za potrebe udomljavanja.
„Udomljavanje” znači skrb o djetetu kojem je potrebna skrb, a pruža je osoba koja nije roditelj, posvojitelj ili srodnik ili osoba koja inače ima roditeljsku odgovornost za to dijete.
Kad je riječ o skrbi o djeci koju pružaju srodnici ili prijatelji, ne nazivamo to udomiteljskom obitelji, nego je riječ o smještaju kod obitelji/prijatelja i to se naziva smještajem kod osobe s kojom je dijete na neki način povezano.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.