Obiteljsko mirenje

Međunarodni i europski instrumenti za suradnju potiču primjenu postupaka prekograničnog obiteljskog mirenja kako bi se postiglo mirno i brzo rješavanje sporova. Francuska je u okviru svojeg središnjeg tijela uspostavila jedinicu za poticanje primjene postupka mirenja u prekograničnim sporovima. Važno je navesti i nacionalne propise koji se odnose na postupke mirenja, a mogu se primjenjivati u prekograničnim slučajevima.

Nacionalni pravni okvir:

Zakon br. 95-125 od 8. veljače 1995., dopunjen Odlukom br. 2012-66 od 22. srpnja 1996. o sudskom mirenju u Francuskoj. Svaki sudac imenovan za vođenje postupka može uz pristanak stranaka odrediti miritelja – kvalificiranu, nepristranu i neovisnu treću osobu.

Pravilnik br. 2011-1540 od 16. studenoga 2011., kojim se prenosi Direktiva br. 2008/52/EZ od 21. svibnja 2008., izmijenio je Zakon od 8. veljače 1995. Taj zakon definira mirenje kao svaki strukturirani proces kojim dvije ili više stranaka pokušavaju postići dogovor, s ciljem sporazumnog rješavanja spora uz pomoć treće osobe. Njime se uspostavlja sustav koji je zajednički svim postupcima mirenjima.

Odlukom od 2. prosinca 2003. (članci R.451-66 i dalje Zakona o socijalnom radu i obitelji) i odlukama od 12. veljače 2004. i 19. ožujka 2012. uvedena je državna diploma iz područja obiteljskog mirenja. Međutim, trenutačno nije obvezno posjedovanje takve diplome za rad u svojstvu obiteljskog miritelja, s obzirom na to da obiteljsko mirenje nije uređena profesija.

Obiteljsko mirenje može se primijeniti:

1. u okviru izvansudskog postupka: riječ je o standardnom obiteljskom mirenju; u tom slučaju miritelja imenuju izravno stranke;

2. u okviru sudskog postupka: Članak 1071. Zakona o parničnom postupku, članci 255. i 373-2-10 Građanskog zakonika;

• sudac obiteljskog suda strankama može predložiti primjenu mjere mirenja te nakon njihova pristanka odrediti obiteljskog miritelja koji će započeti postupak.
• sudac obiteljskog suda može naložiti strankama da se susretnu s obiteljskim miriteljem, koji će ih obavijestiti o predmetu i odvijanju obiteljskog mirenja.

Sudac obiteljskog suda može potvrditi dogovor postignut pri obiteljskom mirenju (članci 1534., 1565. i dalje Zakona o parničnom postupku). Sudac potvrđuje dogovor osim ako utvrdi da takav dogovor ne štiti dovoljno interes djeteta, da nije riječ o dobrovoljnom pristanku roditelja (članak 373-2-7 stavak 2. Građanskog zakonika) ili da općenito može narušiti javni poredak.

• Obiteljsko mirenje je besplatno ako postupak vodi jedinica za međunarodno obiteljsko mirenje (CMFI), a plaćanje naknade propisano je kada postupak vodi privatni miritelj. Financijsko sudjelovanje stranaka u skladu je sa službenim pravilnikom o naknadama za usluge mirenja, koje se plaćaju po sastanku i po osobi, a definirane su ovisno o prihodima stranaka (mogućnost dobivanja besplatne pravne pomoći ili pomoći iz Fonda za obiteljske naknade). Poveznica na primjenjive odredbe Zakona o parničnom postupku: ovdje   (56 Kb) 
• Poveznica na informativnu stranicu Ministarstva pravosuđa o obiteljskom mirenju
• Poveznica na popis miritelja: kako biste pronašli najbližu službu obiteljskog mirenja, unesite pojam za pretraživanje: „médiation familiale” (obiteljsko mirenje) u okviru „catégories” (kategorije) na stranici Justice en région (regionalno pravosuđe).

Međunarodno obiteljsko mirenje:

Međunarodno obiteljsko mirenje predviđeno je instrumentima međunarodne suradnje u obiteljskim stvarima (Haška konvencija od 25. listopada 1980. i Uredba Bruxelles II.a) s ciljem omogućivanja sporazumnog rješenja povratka djeteta u slučaju međunarodne otmice ili dogovora o korištenju prava na kontakt s djetetom.

Zainteresirane osobe mogu učiniti sljedeće:

1. obratiti se miriteljima koji rade samostalno ili u okviru udruge: popis miritelja ovlaštenih za rad na međunarodnim obiteljskim predmetima naveden je na sljedećoj adresi: http://www.justice.gouv.fr/justice-civile-11861/enlevement-parental-12063/sources-listes-des-mediateurs-familiaux-internationaux-26139.html (ili kliknuti ovdje).

2. zatražiti mirenje putem za to predviđene jedinice za međunarodno obiteljsko mirenje Ministarstva pravosuđa koja je središnje francusko tijelo za haške konvencije od 25. listopada 1980. i 19. listopada 1996. te za Uredbu Bruxelles II.a. Središnje tijelo predlaže upotrebu mirenja u predmetima suradnje za koje je zaduženo, ali prema potrebi može intervenirati i u drugim predmetima koji se odnose na nezakonito odvođenje djeteta, pravo na prekogranični kontakt s djetetom i prekograničnu zaštitu maloljetnika.

Kako bi se pokrenuo postupak mirenja, potrebno je da barem jedan roditelja ima boravište u Francuskoj, a drugi u inozemstvu, neovisno o njihovu državljanstvu. Nakon što jedan od roditelja zatraži međunarodno obiteljsko mirenje, jedinica za mirenje taj postupak predlaže drugom roditelju. Postupak mora biti na dobrovoljnoj osnovi: proces međunarodnog obiteljskom mirenja ne smije se prisilno pokrenuti. Miritelji iz jedinice za mirenje obavljaju svoje dužnosti nepristrano i s pažnjom, a postupak podliježe načelu povjerljivosti.

Mirenje provedeno u okviru jedinice za međunarodno obiteljsko mirenje Ministarstva pravosuđa je besplatno. Zahtjev se zajedno s dokumentima o postupku koji je u tijeku ili je već proveden u Francuskoj ili u inozemstvu šalje na sljedeću adresu:

Ministère de la Justice

Direction des affaires civiles et du Sceau – BDIP

Cellule de médiation familiale internationale

13 place Vendôme

75 042 Paris Cedex 01

Zahtjev se može poslati i elektroničkom poštom: entraide-civile-internationale@justice.gouv.fr

Poveznica na stranicu francuskog Ministarstva pravosuđa (jedinica za međunarodno obiteljsko mirenje): http://www.justice.gouv.fr/justice-civile-11861/enlevement-parental-12063/la-mediation-21106.html