Djeca iz Ukrajine – pravosudna suradnja u građanskim stvarima

Djeca lišena obiteljske okoline zbog vojne agresije Rusije na Ukrajinu – europski i međunarodni instrumenti koji se mogu primijeniti u prekograničnim građanskim predmetima.

Ovaj informativni članak pripremila je Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima.

 

Vojna agresija Rusije na Ukrajinu dovodi u pitanje položaj djece izbjeglica koja su raseljena u Europskoj uniji iz Ukrajine. Problem postaje još složeniji ako su djeca odvojena od svojih obitelji koje su ostale u Ukrajini ili su izbjeglice u drugim državama članicama.

Hitno je potrebno zaštititi tu djecu od rizika da budu žrtve nasilja, iskorištavanja, nezakonitog posvajanja, otmice, prodaje ili trgovine djecom. Stoga je ključno koristiti instrumente za zaštitu prava djece.

U europskom i međunarodnom pravu postoje instrumenti kojima se osigurava zaštita djece, s posebnim odredbama za zaštitu djece i pomoć djeci koja su privremeno ili trajno lišena obiteljske okoline, uključujući hitne situacije kao što je oružani sukob.

Nadležnost

U stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, člankom 8. Uredbe Bruxelles II.a (koja će biti zamijenjena Uredbom Bruxelles II.b od 1. kolovoza 2022.) utvrđeno je da su sudovi [1] države članice [2] nadležni u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka. Međutim, ukrajinski sudovi zadržavaju nadležnost ako je dijete prije raseljavanja imalo uobičajeno boravište u Ukrajini. U pravilu je za promjenu uobičajenog boravišta potrebno određeno vrijeme i sud treba utvrditi jesu li ispunjeni određeni zahtjevi [3]. Stoga dijete iz Ukrajine koje ulazi u EU vjerojatno neko vrijeme neće imati uobičajeno boravište u EU-u, zbog čega je članak 8. u mnogim slučajevima neprimjenjiv.

Člankom 13. stavkom 2. Uredbe Bruxelles II.a utvrđuje se nadležnost na temelju nazočnosti djeteta u slučajevima djece izbjeglica ili djece raseljene na međunarodnoj razini zbog nemira u njihovoj zemlji. Međutim, u članku 52. stavku 2. Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. (tumačiti zajedno s uvodnom izjavom 25. Uredbe Bruxelles II.b) pojašnjava se da bi se to pravilo o nadležnosti trebalo primjenjivati samo na djecu koja su imala uobičajeno boravište u državi članici prije raseljavanja. Ako je uobičajeno boravište djeteta prije raseljavanja bilo u trećoj državi, kao što je Ukrajina, trebalo bi se primjenjivati pravilo o nadležnosti u vezi s djecom izbjeglicama i djecom raseljenom na međunarodnoj razini iz Haške konvencije iz 1996. Ukrajina i sve države članice Europske unije ugovorne su stranke Haške konvencije iz 1996. (HCCH #34 - tablica stanja).

Člankom 6. stavkom 1. Haške konvencije iz 1996. predviđeno je da „za djecu izbjeglice i djecu koja su, zbog nemira do kojih je došlo u njihovoj zemlji, raseljena u inozemstvu, tijela države ugovornice na čijem se državnom području nalaze ta djeca uslijed njihovog raseljavanja, imat će nadležnost predviđenu člankom 5. stavkom 1”.

Više informacija o primjeni Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. na djecu bez pratnje i djecu razdvojenu od obitelji dostupno je ovdje i ovdje.

Člancima 8. i 9. Haške konvencije iz 1996. te člankom 15. Uredbe Bruxelles II.a predviđeno je da se nadležnost može prenijeti na sud koji je primjereniji za rješavanje predmeta. U trenutačnoj situaciji to bi se trebalo odnositi na zaštitu djeteta iz Ukrajine (na primjer, ako dolazi u EU bez pratnje) u slučaju da nadležno tijelo sazna da dijete ima članove obitelji u drugoj državi članici. U takvoj situaciji prva država članica može zatražiti prijenos nadležnosti ako je dijete posebno povezano s drugom državom članicom i ako bi prijenos nadležnosti bio u najboljem interesu djeteta.

Mjerodavno pravo

U slučaju vojne agresije Haška konvencija o zaštiti djece iz 1996. važan je instrument koji se odnosi na zaštitu djece, uključujući nadležna tijela koja se bave djecom bez pratnje, djecom migrantima odvojenom od obitelji i djecom tražiteljima azila. Ukrajina i sve države članice Europske unije ugovorne su stranke Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. (HCCH #34 - tablica sadržaja).

Valja istaknuti da je u članku 16. stavku 1. Haške konvencije iz 1996. predviđeno da se pitanje tko ima zakonsku roditeljsku odgovornost nad djetetom rješava na temelju prava uobičajenog boravišta djeteta, odnosno ukrajinskog prava za djecu koja ondje imaju uobičajeno boravište. Isto vrijedi i za dodjelu roditeljske odgovornosti sporazumom ili jednostranim aktom (članak 16. stavak 2. Haške konvencije iz 1996.). Osim toga, roditeljska odgovornost koja postoji na temelju prava države uobičajenog boravišta postoji u slučaju da dijete promijeni svoje uobičajeno boravište u drugu državu (članak 16. stavak 3. Haške konvencije iz 1996.). Ostvarivanje roditeljske odgovornosti uređeno je i pravom djetetova uobičajenog boravišta (članak 17. Haške konvencije iz 1996.).

Osim toga, člankom 23. Haške konvencije iz 1996. predviđa se formalno priznavanje po sili zakona svih mjera donesenih u drugoj državi ugovornici. U skladu s time, ukrajinska mjera obuhvaćena područjem primjene Konvencije automatski će se priznati u drugim državama ugovornicama bez potrebe za službenim priznavanjem. Stoga će ukrajinske mjere ostati valjane unutar EU-a.

Kako je dodatno pojašnjeno u članku 18. Haške konvencije iz 1996., roditeljska odgovornost iz članka 16. Haške konvencije iz 1996. može se ukinuti ili se uvjeti njezina ostvarivanja mogu izmijeniti mjerama poduzetima na temelju ove Konvencije. Člankom 15. stavkom 1. Haške konvencije iz 1996. predviđa se da „u ostvarivanju svoje nadležnosti na temelju odredaba Poglavlja II., tijela država ugovornica primijenit će svoje pravo” i stoga slijedi da ugovorne stranke primjenjuju svoje nacionalno pravo u tim slučajevima.

Više informacija o primjeni Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. na djecu bez pratnje i djecu razdvojenu od obitelji dostupno je ovdje i ovdje.

Suradnja među središnjim tijelima

Obavještavamo Vas da je funkcioniranje ukrajinskog središnjeg tijela imenovanog u skladu s Haškom konvencijom o zaštiti djece iz 1996. ugroženo i da može biti privremeno ograničeno zbog trenutačne krize.

U situacijama koje se odnose na suradnju središnjih tijela država članica (na primjer, kada dijete koje je smješteno u jednoj državi članici ima braću i sestre u drugoj državi članici), mogli bi se primjenjivati članci 55. i 56. Uredbe Bruxelles II.a.

Kad je riječ o udomiteljskoj skrbi, informacije objavljene na europskom portalu e-pravosuđe koje pružaju države članice o tome kako se provodi postupak prekograničnog smještaja, uključujući udomiteljske obitelji, također bi mogle biti korisne te su dostupne ovdje.

Za bolje razumijevanje o tome kako primijeniti Uredbu Bruxelles II.a koristan alat je praktični vodič za primjenu Uredbe Bruxelles II.a PDF (1055 Kb) hr.

Kako Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima može pomoći?

Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima pruža potporu provedbi instrumenata EU-a u području građanskog pravosuđa u svakodnevnoj pravnoj praksi. Osim središnjeg tijela, možete se obratiti i kontaktnoj točki Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima u svojoj državi članici ako imate određeni problem u prekograničnom predmetu. Na primjer, vaša kontaktna točka može se raspitati o trenutačnom statusu zahtjeva, pomoći pri komunikaciji između dvaju sudova ili pronaći podatke za kontakt nadležnog tijela u drugoj državi članici EU-a.

Više informacija o Europskoj pravosudnoj mreži u građanskim i trgovačkim stvarima i načinima na koji vam može pomoći.

Kako mogu pronaći svoju nacionalnu kontaktnu točku?

Korisne poveznice


[1] U skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe Bruxelles II.a pojam „sud” obuhvaća sva tijela u državama članicama nadležna u stvarima koje su obuhvaćene područjem primjene dviju uredbi.

[2] Te se dvije uredbe ne primjenjuju na Dansku koja primjenjuje slična pravila o nadležnosti iz Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996.

[3] Za tumačenje „uobičajenog boravišta” vidjeti, na primjer, presude Suda Europske unije u predmetima C-523/07, C-497/10 PPU, C-376/14 PPU, C-111/17 PPU, C-512/17 i C-393/18 PPU.

Posljednji put ažurirano: 18/05/2022

Stranicu održava Europska komisija. Informacije na ovoj stranici ne odražavaju nužno službeno stajalište Europske komisije. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest koja se odnosi na propise za autorska prava za europske stranice.