Dostava pismena: službena dostava pravnih pismena

1 Što pravni pojam „dostava pismena” znači u praksi? Zašto postoje posebna pravila o „dostavi pismena”?

Dostava znači davanje obavijesti o pismenima osobi kojoj se pismena dostavljaju (adresatu). To se mora učiniti i dokumentirati u skladu sa službenim pravnim pravilima. Dati obavijest znači omogućiti adresatu da primi određene informacije na znanje. Svrha je dostave omogućiti da adresat doista dozna za postupak ili da barem ima priliku doznati za njega. Dostava je i dokaz o tome kad i kako je pismeno predano adresatu.

U sudskim postupcima pismena se dostavljaju kako bi se zajamčio pravilan pravni postupak i pravično suđenje. Zbog toga postoje posebna pravila o dostavi pismena.

2 Koja je pismena potrebno službeno dostaviti?

U njemačkom pravu nije točno propisano koja se posebna pismena moraju službeno dostaviti. Službena dostava potrebna je kad god je to prikladno ili nužno, primjerice ako se prava utvrđuju ili rokovi počinju teći tek nakon davanja obavijesti. Zakonom o parničnom postupku donekle su (Zivilprozessordnung, ZPO) utvrđena pismena koja treba dostaviti. Pismena koja se po zakonu moraju dostaviti jesu, na primjer, pismena kojima se pokreće sudski postupak i sudske odluke protiv kojih se može podnijeti žalba.

3 Tko je odgovoran za dostavu pismena?

Vrsta subjekta zaduženog za dostavu ovisi o tome je li riječ o automatskoj dostavi na temelju članaka od 166. do 190. Zakona o parničnom postupku ili o dostavi na zahtjev stranaka na temelju članaka od 191. do 195. Zakona o parničnom postupku.

Uobičajena je automatska dostava. U načelu je provodi tajništvo suda na kojem se vodi postupak u skladu s člankom 168. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku. Tajništvo tu uslugu može povjeriti poštanskom operateru ili pravosudnom osoblju ili je provodi samo.

Dostava na zahtjev stranaka obavlja se samo ako je to zakonski dopušteno ili propisano. Prema članku 192. Zakona o parničnom postupku obično je obavlja sudski izvršitelj. Sudskom izvršitelju dostavu povjerava izravno stranka ili neizravno tajništvo prvostupanjskog suda. S druge strane, sudski izvršitelj može povjeriti uslugu poštanskom operateru u skladu s člankom 194. Zakona o parničnom postupku.

4 Upiti o adresi

4.1 Pokušava li tijelo koje prima zahtjev u toj državi članici na vlastitu inicijativu utvrditi gdje se nalazi primatelj pismena koja treba dostaviti ako navedena adresa nije točna? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 7. stavkom 2. točkom (c) Uredbe o dostavi pismena

Općenito, njemačko tijelo od kojeg je strano tijelo zatražilo dostavu pismena u Njemačkoj pokušat će utvrditi trenutačnu adresu adresata ako ustanovi da adresat ne živi na adresi navedenoj u zahtjevu za dostavu ili ako je adresa navedena u zahtjevu za dostavu nepotpuna ili netočna. Međutim, njemačka tijela nisu to obvezna učiniti, nego to čine dobrovoljno.

4.2 Imaju li strana pravosudna tijela i/ili stranke u sudskim postupcima pristup registrima ili uslugama u toj državi članici kojima se omogućuje utvrđivanje trenutačne adrese osobe? Ako da, koji registri ili usluge postoje i koji se postupci moraju slijediti? Je li potrebno platiti naknadu i ako da, u kojem iznosu?

Prema članku 44. njemačkog Saveznog zakona o matičnim knjigama (Bundesmeldegesetz, BMG), strana javna tijela i strane fizičke osobe mogu bez navođenja razloga od njemačkih matičnih ureda dobiti jednostavan izvadak iz matične evidencije (einfache Melderegisterauskunft) o određenoj osobi.

Jednostavni izvadak iz matične evidencije sadržava sljedeće:

• prezime
• osobna imena, koja označuju ime koje se obično upotrebljava
• akademski stupanj
• trenutačne adrese i
• ako je osoba umrla, izjavu o tome.

Zahtjev se mora uputiti nadležnom matičnom uredu. To je u pravilu lokalni ured za pitanja stanovništva (Bürgeramt) u općini, mjestu ili gradu gdje se smatra da osoba boravi. U sve većem broju općina izvaci iz matične evidencije mogu se dobiti na internetu.

Za izdavanje izvatka iz matične evidencije naplaćuje se pristojba. Iznos se razlikuje među saveznim zemljama (Land).

Izvadak iz matične knjige može se izdati samo ako se tražena osoba može točno identificirati na temelju podataka koje je dostavilo tijelo koje podnosi zahtjev. Nije moguće poslati popis mogućih podudaranja. Osim toga, osoba ili subjekt koji traži izdavanje izvatka mora izjaviti da neće upotrijebiti dobivene podatke za oglašavanje ili trgovanje adresama.

Izvadak iz matične knjige ne smije se izdati ako je u matičnu knjigu za predmetnu osobu unesena zabrana otkrivanja podataka u skladu s člankom 51. ili uvjetna obavijest o neotkrivanju podataka u skladu s člankom 52. njemačkog Saveznog zakona o matičnim knjigama i ako se povreda zaštićenih interesa ne može isključiti.

U kontekstu aktivnosti koje, u cijelosti ili djelomično, ulaze u područje primjene prava EU-a, podaci koji premašuju to područje primjene mogu se prema članku 35. njemačkog Saveznog zakona o matičnim knjigama dostaviti javnim tijelima u drugim državama članicama Europske unije, tijelima javne vlasti u drugim državama ugovornicama Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, institucijama i tijelima Europske unije ili institucijama i tijelima Europske zajednice za atomsku energiju, u mjeri potrebnoj za obavljanje zadaća tijela koje podnosi zahtjev.

4.3 Koju vrstu pomoći u upitima o adresi iz drugih država članica pružaju tijela te države članice u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe o dostavi pismena? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe o dostavi pismena.

Njemačka pruža pomoć u vezi s upitima o adresi u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe o dostavi pismena davanjem detaljnih informacija na europskom portalu e-pravosuđe o tome kako pronaći adrese osoba kojima treba dostaviti pismeno u Njemačkoj.

5 Kako se pismeno obično dostavlja u praksi? Postoje li alternativni načini koje se mogu primijeniti (osim zamjenske dostave iz točke 7. u nastavku)?

Najčešća vrsta dostave jest automatska dostava, koju obično obavlja poštanski operater. U skladu s člankom 176. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku matični ured poštanskom operateru izdaje zahtjev za dostavu i fizički predaje pismeno koje treba dostaviti u zatvorenoj omotnici zajedno s gotovim obrascem dostavnice. Poštanski operater obavlja dostavu, ispunjava obrazac dostavnice i odmah ga šalje u tajništvo suda.

Pismeno koje treba dostaviti dostavlja se adresatu u skladu s člankom 177. Zakona o parničnom postupku. To se može provesti bilo gdje i nije povezano s određenom lokacijom. Ako primatelj nema procesnu legitimaciju, pismena se trebaju uručiti skrbniku adresata u skladu s člankom 170. stavkom 1. prvom rečenicom Zakona o parničnom postupku.

Postoji više različitih načina dostave. Prema članku 171. Zakona o parničnom postupku, pismena se mogu uručiti i ovlaštenom predstavniku adresata. U sudskim postupcima pismena se pravnom zastupniku adresata obično dostavljaju uz potvrdu o primitku u skladu s člancima 172. i 174. Zakona o parničnom postupku. Potvrdu o primitku pravni zastupnik šalje sudu.

Ako obje stranke u sudskom postupku imaju pravnog zastupnika, pismena može dostaviti i odvjetnik odvjetniku prema članku 195. Zakona o parničnom postupku. To se odnosi i na pismena koja se dostavljaju automatski, pod uvjetom da se drugu stranku pritom ne mora obavijestiti o sudskom nalogu. Pismeno mora sadržavati izjavu u kojoj je navedeno da ga jedan odvjetnik dostavlja drugom. I u tom slučaju potvrda o primitku služi kao dokaz o dostavi.

6 Je li elektronička dostava pismena (dostava sudskih ili izvansudskih pismena elektroničkom komunikacijom na daljinu, primjerice e-poštom, sigurnom internetskom aplikacijom, faksom, SMS-om itd.) dopuštena u parničnim postupcima? Ako da, za koju je vrstu postupaka dozvoljena? Postoje li ograničenja u pogledu dostupnosti/pristupa tom načinu dostave pismena ovisno o tome tko je primatelj (pravni stručnjak, pravna osoba, poduzeće ili drugi poslovni subjekt itd.?)

U načelu, u skladu s člancima 173. i 130.a Zakona o parničnom postupku elektronička pismena mogu se dostavljati elektronički sigurnim sredstvima slanja (De-Mail, posebni elektronički poštanski pretinci, korisnički račun CSO-a) u svim građanskopravnim postupcima. Odvjetnici, javni bilježnici, sudski izvršitelji, od 1. siječnja 2023. porezni savjetnici i javnopravna tijela i institucije, a od 1. siječnja 2024. i druge osobe koje zbog svojeg zanimanja uživaju posebno povjerenje moraju uvesti kanal sigurnog slanja za elektroničku dostavu pismena. Drugim strankama u postupku pismena se mogu dostaviti elektronički samo ako su izričito pristale na slanje elektroničkih pismena u pojedinom postupku ili, u slučaju pravnih osoba, ako su na to općenito pristale.

Pismena se mogu dostavljati i telefaksom odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim izvršiteljima, poreznim savjetnicima, drugim osobama koje zbog svojeg zanimanja uživaju posebno povjerenje, javnopravnim tijelima te drugim tijelima i institucijama. Kao dokaz o dostavi telefaksom dovoljna je potvrda o primitku s potpisom adresata i datumom. Potvrda o primitku može se vratiti sudu na unaprijed ispisanom papirnatom obrascu, telefaksom ili kao elektroničko pismeno.

Dostava SMS-om nije dopuštena.

Elektronička dostava elektroničkih pismena dopuštena je za sve vrste postupaka u okviru Zakona o parničnom postupku.

6.1 Koja je vrsta elektroničke dostave u smislu članka 19. stavka 1. Uredbe o dostavi pismena dostupna u toj državi članici u kojoj se dostava obavlja izravno osobi koja ima poznatu adresu za dostavu u drugoj državi članici?

Elektronička dostava u smislu članka 19. stavka 1. Uredbe o dostavi pismena trenutačno je moguća samo u obliku opisanom u članku 19. stavku 1. točki (a).

6.2 Je li ta država članica u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe o dostavi pismena navela dodatne uvjete pod kojima će prihvaćati elektroničku dostavu e-poštom iz članka 19. stavka 1. točke (b) te uredbe? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe o dostavi pismena

Elektronička dostava u smislu članka 19. stavka 1. točke (b) Uredbe o dostavi pismena još nije moguća.

7 „Zamjenska” dostava

7.1 Dopušta li zakon te države članice druge načine dostave u slučajevima kad nije bilo moguće pismena dostaviti primatelju (npr. obavijest na kućnu adresu, na ured sudskog izvršitelja, poštom ili stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda)?

7.2 Ako se primjenjuju drugi načini dostave, kada se smatra da su dokumenti dostavljeni?

7.3 Ako je drugi način dostave pohrana pismena na posebno mjesto (npr. u poštanski ured), kako se primatelja obavješćuje o tome?

Sljedeći odgovor odnosi se na pitanja od 7.1. do 7.3:

Ako se pismena ne mogu izravno uručiti adresatu, može se primijeniti postupak pod nazivom „zamjenska dostava”. Zamjenska dostava može imati sljedeće oblike:

a) Zamjenska dostava „drugom adresatu” (članak 178. Zakona o parničnom postupku):

glavni je oblik zamjenske dostave dostava drugom adresatu u okviru članka 178. Zakona o parničnom postupku. Ako se stvarni adresat ne nalazi na adresi boravišta, u poslovnom prostoru ili u kolektivnoj instituciji (kao što je zatvor ili bolnica) u kojoj stanuje, može se obaviti zamjenska dostava, pri čemu se pismeno uručuje jednoj od sljedećih osoba:

• na adresi boravišta adresata: punoljetnom članu obitelji, osobi zaposlenoj u obitelji ili punoljetnom sustanaru koji stalno boravi u smještajnom objektu
• u poslovnom prostoru adresata: ondje zaposlenoj osobi
• u institucijama: čelniku institucije ili ovlaštenom zastupniku.

Međutim, prema članku 178. stavku 2. Zakona o parničnom postupku, zamjenska dostava navedenim osobama nije dopuštena ako predmetna osoba sudjeluje u sporu kao protivnik osobe kojoj se pismena moraju dostaviti. U slučaju zamjenske dostave drugom adresatu pismeno se smatra dostavljenim kad se preda drugom adresatu.

b) Zamjenska dostava stavljanjem u poštanski sandučić prema članku 180. Zakona o parničnom postupku:

ako dostava drugom adresatu na adresi boravišta ili poslovnom prostoru adresata nije moguća, može se obaviti dostava stavljanjem u poštanski sandučić prema članku 180. Zakona o parničnom postupku. U tom slučaju pismeno se mora staviti u poštanski sandučić koji pripada stambenom objektu ili poslovnom prostoru. Pismeno se smatra uručenim kad se stavi u poštanski sandučić.

c) Zamjenska dostava polaganjem pismena prema članku 181. Zakona o parničnom postupku:

ako zamjensku dostavu nije moguće obaviti u mjestu boravišta adresata ili stavljanjem u poštanski sandučić, zamjenska dostava može se obaviti polaganjem pismena na sudu prema članku 181. Zakona o parničnom postupku. Dokument se može položiti u tajništvo lokalnog suda (Amtsgericht) nadležnog za mjesto dostave ili, ako je dostava pismena povjerena poštanskoj službi, na mjesto koje odredi poštanska služba u mjestu dostave ili na lokaciji lokalnog suda. Pisana obavijest o takvom pologu mora se dostaviti adresatu na uobičajeni način za dostavu redovne pošte. Ako to nije moguće, pisana obavijest mora se pričvrstiti na vrata boravišta, poslovnog prostora ili institucije. Pismeno se smatra dostavljenim kad se dostavi pisana obavijest.

7.4 Ako primatelj odbija prihvatiti dostavu pismena, koje su posljedice? Smatra li se pismeno propisno dostavljenim ako odbijanje nije bilo zakonito?

Ako se adresat zatekne na mjestu boravišta, u poslovnom prostoru ili kolektivnoj instituciji, ali odbije primiti dostavu pismena, treba razlikovati dva slučaja:

Ako je odbijanje opravdano, postupak dostave mora započeti od početka. Primjer je opravdanog odbijanja netočna adresa ili netočna identifikacija adresata.

Ako odbijanje nije opravdano, pismeno se mora ostaviti u stambenom ili poslovnom prostoru prema članku 179. Zakona o parničnom postupku. Ako adresat nema boravište ili poslovni prostor, pismeno se mora vratiti pošiljatelju. Ako se pismeno koje je potrebno dostaviti odbije bez opravdanja, smatra se da je pismeno dostavljeno.

8 Dostava poštom iz inozemstva (članak 18. Uredbe o dostavi pismena)

8.1 Ako poštanska služba dostavlja pismena poslana iz inozemstva primatelju u toj državi članici u situaciji u kojoj se zahtijeva potvrda o primitku (članak 18. Uredbe o dostavi pismena), dostavlja li poštanska služba pismena samo primatelju ili smije li, u skladu s nacionalnim pravilima poštanske dostave, pismena dostaviti drugoj osobi na istoj adresi?

Prema sudskoj praksi Suda Europske unije, u presudi od 2. ožujka 2017. u predmetu C-354/15 – Henderson, dostava poštom s potvrdom o primitku također se obavlja uručivanjem trećoj strani, pod uvjetom da se ona obavi u domu adresata. To se odnosi samo na punoljetne osobe koje se u trenutku dostave nalaze u domu adresata, neovisno o tome je li riječ o članovima obitelji koji žive na istoj adresi ili osobama zaposlenima kod adresata. Prema članku 18-003 br. 4.1. Pravilnika Konvencije Svjetske poštanske unije, potvrdu o primitku može potpisati osoba različita od adresata, pod uvjetom da je ta osoba ovlaštena primiti pošiljku prema propisima zemlje odredišta.

8.2 U skladu s pravilima poštanske dostave u toj državi članici, kako se izvršava dostava pismena iz inozemstva u skladu s člankom 18. Uredbe o dostavi pismena, ako na adresi za dostavu nije zatečen ni primatelj ni druga osoba koja je ovlaštena primiti dostavu (ako je to moguće prema nacionalnim pravilima poštanske dostave – vidjeti prethodno)?

Prema članku 19-104 br. 5.3. Pravilnika Konvencije Svjetske poštanske unije, poštanska služba mora čuvati pošiljku za preuzimanje ako pokušaj dostave pismena ne uspije. Deutsche Post AG uručit će preporučenu poštu samo adresatu osobno ili osobi koju je on pisanim putem ovlastio za prihvaćanje dostave. U presudi od 2. ožujka 2017. u predmetu C-354/15 – Henderson Sud Europske unije istaknuo je da se dostava iz članka 18. Uredbe o dostavi pismena može smatrati obavljenom samo ako je potvrdu o primitku ili njezin ekvivalent ispunio adresat ili drugi adresat. Ako poslano pismeno nije preuzeto, smatra se da dostava nije obavljena.

8.3 Postoji li određeni rok za preuzimanje pismena prije nego što ga poštanska služba vrati pošiljatelju? Ako da, kako se primatelja obavješćuje o tome da ga u poštanskom uredu čeka pismovna pošiljka koju treba preuzeti?

Prema članku 19-104 br. 5.3. Pravilnika Konvencije Svjetske poštanske unije, razdoblje čuvanja utvrđeno je mjerodavnim nacionalnim propisima. Ono, međutim, ne bi trebalo trajati dulje od mjesec dana. U vrlo ograničenom broju iznimnih slučajeva, to razdoblje može trajati do dva mjeseca. Deutsche Post AG čuva poštu tjedan dana od obavijesti adresata. Dostavljač ostavlja obavijest u poštanskom sandučiću adresata s podacima o poslovnici u kojoj se pošta može preuzeti i o tome koliko će dugo biti dostupna za preuzimanje.

9 Postoji li pisani dokaz o dostavi pismena?

Postoje razne vrste pisanih dokaza o tome da je dokument dostavljen. Načelno, da bi se dokazalo da je dokument dostavljen, mora se ispuniti za to predviđeni unaprijed otisnuti obrazac dostavnice koji se odmah šalje u tajništvo suda u skladu s člankom 182. Zakona o parničnom postupku. U dostavnici su navedene sve pojedinosti potrebne kao dokaz o dostavi, među ostalim:

• identitet osobe kojoj se pismeno treba dostaviti
• identitet osobe kojoj je pismeno uručeno
• mjesto, datum i, prema nalogu suda, vrijeme dostave
• prezime, ime i potpis dostavljača i, prema potrebi, podaci o naručitelju ili tijelu kojem je upućen zahtjev.

Ako se pismena dostavljaju na zahtjev stranaka u postupku, dostavnica se u skladu s člankom 193. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku mora dostaviti stranci u čije su ime pismena dostavljena.

Tajništvo suda na zahtjev potvrđuje vrijeme dostave u skladu s člankom 169. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku.

U slučajevima zamjenske dostave razlog za zamjensku dostavu uvijek se mora upisati u dostavnicu. U slučaju zamjenske dostave polaganjem pismena u dostavnici mora se zabilježiti da je to polaganje priopćeno u pisanom obliku. Ako se primitak pismena odbije bez obrazloženja, u dostavnici mora se zabilježiti tko je odbio primiti pismeno te da je pismo ostavljeno na mjestu dostave ili vraćeno pošiljatelju.

U nekim slučajevima nije potrebna dostavnica:

• ako se pismeno fizički dostavlja u službene prostorije suda, bilješka o obavljenoj dostavi i vremenu dostave, koja se nalazi na pismenu i u spisima dokaz je o uručenju u skladu s člankom 174. drugom rečenicom Zakona o parničnom postupku
• ako je pismeno dostavljeno odvjetniku, kao dokaz o dostavi dovoljna je potvrda odvjetnika o primitku u skladu s člankom 175. Zakona o parničnom postupku
• ako je pismeno dostavljeno preporučenom poštom s povratnicom, kao dokaz o dostavi dovoljna je povratnica u skladu s člankom 176. stavkom 1. drugom rečenicom Zakona o parničnom postupku. Isto vrijedi i za dostavu preporučenom poštom s povratnicom u inozemstvo (članak 18. Uredbe o dostavi pismena i članak 183. stavak 2. druga rečenica prvi dio i članak 183. stavak 5. prva rečenica Zakona o parničnom postupku).
• ako je pismeno dostavljeno u inozemstvu uz pomoć stranih tijela ili preko njemačkih diplomatskih misija, potvrda tijela kojem je upućen zahtjev dokaz je o dostavi (članak 16. Konzularnog propisa (Konsulargesetz), članak 183. stavak 5. druga rečenica Zakona o parničnom postupku)
• ako se pismeno dostavlja elektronički, u slučaju dostave odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim izvršiteljima, poreznim savjetnicima, drugim osobama koje zbog svojeg zanimanja uživaju posebno povjerenje, javnopravnim tijelima, drugim tijelima i institucijama u skladu s člankom 173. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku dovoljno je povratno slanje potvrde o primitku. Kad je riječ o dostavi drugim adresatima, nema pisanog dokaza. U tim slučajevima, u skladu s člankom 173. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku, elektroničko pismeno smatra se dostavljenim treći dan od primitka navedenog na automatskoj potvrdi o primitku, osim ako adresat dokaže da pismeno nije primljeno ili da je primljeno naknadno.

10 Što se događa ako nešto pođe po zlu i primatelj ne primi pismeno ili se pri dostavi dogodi povreda zakona (npr. dokument se dostavi trećoj osobi)? Može li dostava pismena svejedno biti valjana (npr. je li moguće ispraviti povredu zakona) ili je potrebno iznova dostaviti pismeno?

Ako je dostava obavljena protivno Zakonu o parničnom postupku, ona je u načelu nevažeća. Međutim, u skladu s člankom 189. Zakona o parničnom postupku taj se nedostatak pri dostavi može ispraviti ako je pismeno doista primila osoba kojoj je ono bilo ili je moglo biti upućeno prema Zakonu o parničnom postupku. U tom se slučaju pismeno smatra dostavljenim u trenutku kad je doista primljeno, a nedostatak pri dostavi otklonjen.

Ako ni adresat ni druga osoba kojoj je pismeno u skladu sa Zakonom o parničnom postupku bilo ili je moglo biti upućeno (npr. punoljetni rođak adresata) ne primi pismeno, onda nema pravnog lijeka. Dostava je nevažeća i mora se ponovno obaviti.

11 Ako adresat odbije primitak pismena na temelju korištenog jezika (članak 12. Uredbe o dostavi pismena), a sud ili tijelo pred kojim je pokrenut sudski postupak nakon provjere odluči da odbijanje nije bilo opravdano, postoji li poseban pravni lijek za osporavanje te odluke?

Ne.

12 Moram li platiti dostavu pismena i ako da, koliko? Postoji li razlika između dostave pismena u skladu s nacionalnim pravom i dostave pismena iz druge države članice? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 15. Uredbe o dostavi pismena u pogledu dostave pismena iz druge države članice

U načelu postoji pristojba za dostavu pismena koju obavlja sud. Međutim, u nacionalnim sudskim postupcima u kojima sudske pristojbe ovise o spornom iznosu, sudske pristojbe pokrivaju prvih deset dostava pismena. Za daljnju dostavu pismena i za dostavu u drugim nacionalnim postupcima jednokratna naknada od 3,50 EUR naplaćuje se svaki put kad se pismena dostavljaju uz dostavnicu, preporučenom poštom s povratnicom ili kad dostavu obavlja pravosudni službenik. Elektronička dostava pismena koju obavlja sud besplatna je.

Dostavu na zahtjev zainteresiranih stranaka u postupku obavlja sudski izvršitelj.

Za organizaciju usluge predajom pismena poštanskoj službi sudski izvršitelj naplaćuje pristojbu od 3,30 EUR. Usto postoje naknade za troškove potrebnih primjeraka i poštarine, kao i za paušalne troškove. Ako je dostava pismena povjerena sudskom izvršitelju, a pismeno treba ovjeriti, plaća se posebna naknada u visini paušalne naknade za pismeno. Ona iznosi 0,50 EUR po stranici za prvih 50 stranica i 0,15 EUR za svaku sljedeću stranicu.

Ako pismeno dostavlja sudski izvršitelj osobno, naknada iznosi 11,00 EUR. U tom se slučaju i sudskom izvršitelju moraju platiti putni troškovi u visini od 3,25 EUR do 16,25 EUR, ovisno o udaljenosti do adresata.

Naknade za zahtjeve za obavljanje dostave iz drugih država članica u pravilu se na temelju Uredbe (EU) 2020/1784 ne naplaćuju, osim ako dostavu obavlja sudski izvršitelj. Ako pismeno dostavlja sudski izvršitelj, naknade su iste kao i za zahtjeve za nacionalnu dostavu. Točni iznosi troškova u pojedinim predmetima navedeni su u Zakonu o zaposlenicima tijela za provedbu zakona (Gerichtsvollzieherkostengesetz (GvKostG)), posebno u popisu troškova (Kostenverzeichnis).