Sporovi male vrijednosti

Estonija
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Postojanje posebnog postupka za sporove male vrijednosti

Postupovna pravila za parnične postupke pred estonskim sudovima utvrđena su u Zakonu o parničnom postupku (tsiviilkohtumenetluse seadustik (TsMS)). Ako se parnični postupak vodi na temelju Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti, pravila o pojednostavnjenom postupku utvrđena u Zakonu o parničnom postupku primjenjuju se ako to nije uređeno Uredbom. Mjesno nadležni pokrajinski sud (maakohus) može odlučivati o predmetima na temelju Uredbe. U skladu s člankom 405. Zakona o parničnom postupku, kojim se uređuje pojednostavnjeni postupak, o tužbama u pojednostavnjenim postupcima sudovi odlučuju primjenjujući pojednostavnjena pravila prema vlastitoj razumnoj odluci te uzimajući u obzir opća postupovna načela predviđena Zakonom.

1.1 Područje primjene postupka, prag

Ako se parnični postupak vodi na temelju Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti, pravila o pojednostavnjenom postupku utvrđena u Zakonu o parničnom postupku primjenjuju se ako to nije uređeno tom Uredbom.

Pravila o pojednostavnjenom postupku primjenjuju se na domaće predmete koji se odnose na materijalne zahtjeve čija vrijednost nije veća od 2000 EUR za glavni zahtjev i 4000 EUR zajedno sa sporednim tražbinama.

1.2 Prijava postupka

Na temelju članka 405. stavka 3. Zakona o parničnom postupku sudovi mogu o predmetima odlučivati primjenjujući pojednostavnjena pravila te ne moraju o tome donijeti posebno rješenje. Sudovi mogu odlučivati o tužbama primjenjujući pojednostavnjena pravila prema vlastitoj razumnoj odluci te moraju uzeti u obzir samo opća postupovna načela. U pojednostavnjenom postupku sudovi jamče poštovanje temeljnih prava i sloboda i bitnih postupovnih prava stranaka u postupku te saslušanje stranaka ako one to zatraže. Za to nije potrebna sudska rasprava. Neovisno o tome, stranke u postupku mora se obavijestiti o njihovu pravu na saslušanje pred sudom. Sudovi mogu pojednostavniti postupak, ali to nisu obvezni učiniti.

Kad odlučuje o tužbi u pojednostavnjenom postupku, sud može:

–          unijeti u zapisnik postupovne radnje samo u mjeri u kojoj smatra da je to potrebno te onemogućiti pravo podnošenja prigovora na zapisnik

–          odrediti rok koji se razlikuje od roka navedenog u zakonu

–          osobe koje nisu određene zakonom priznati kao ugovorne zastupnike stranaka u postupku

–          odstupiti od odredbi zakona koje se odnose na formalne zahtjeve za podnošenje i izvođenje dokaza te prihvatiti i dokaze koji nisu predviđeni zakonom, uključujući iskaz stranke u postupku koji nije dan pod zakletvom

–          odstupiti od odredbi zakona koje se odnose na formalne zahtjeve za dostavu postupovnih dokumenata i dokumente koje treba dostaviti strankama u postupku, osim za dostavu tužbe tuženiku

–          odustati od prethodnog pisanog postupka ili sudske rasprave

–          iznijeti dokaze na vlastitu inicijativu

–          donijeti presudu u predmetu bez opisnog dijela ili obrazloženja

–          odluku donesenu u predmetu proglasiti odmah izvršivom i u predmetima koji nisu određeni zakonom ili onima bez osiguranja propisanog zakonom.

Zahtjev za pokretanje europskog postupka za sporove male vrijednosti sudu se može podnijeti u elektroničkom obliku ili poštom. Zahtjev u elektroničkom obliku može se podnijeti preko posebnog informacijskog sustava (E-toimik (sustav e-Spis), https://www.e-toimik.ee/). Estonska osobna iskaznica potrebna je za prijavu i rad u sustavu e-Spis u svrhu podnošenja zahtjeva preko tog informacijskog sustava. Elektronički zahtjev sudu se može podnijeti i elektroničkom poštom. Podaci za kontakt estonskih sudova dostupni su na internetskoj stranici sudova http://www.kohus.ee/.

Zahtjev mora potpisati njegov pošiljatelj. Elektronički podneseni zahtjev pošiljatelj mora digitalno potpisati ili se mora podnijeti na drugi jednako siguran način kojim se omogućuje utvrđivanje pošiljatelja. Elektronički zahtjev može se podnijeti i telefaksom ili u nekom drugom obliku koji se može ispisati, ako se izvorni pisani dokument odmah dostavi sudu. Ako se na rješenje suda podnosi žalba, izvornik se mora dostaviti u roku od deset dana.

Sud može smatrati da je zahtjev ili drugi postupovni dokument koji je stranka u postupku dostavila e-poštom dovoljan čak i kad ne sadržava obvezni digitalni potpis ako sud nema nikakvih sumnji u pogledu identiteta pošiljatelja te slanja pismena, posebno ako je ista stranka u postupku pismena s digitalnim potpisom o istom predmetu sudu ranije slala s iste adrese e-pošte ili ako je sud pristao i na takvo podnošenje zahtjeva ili drugih pismena.

Prihvaćanje iz članka 13. stavka 1. točke (b) podtočke ii. Uredbe o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti može se priopćiti elektroničkim putem preko elektroničkog informacijskog sustava e-Spis (https://www.e-toimik.ee/), e-poštom ili telefaksom pod prethodno navedenim uvjetima. To prihvaćanje sudu se može dostaviti zajedno sa zahtjevom za pokretanje europskog postupka za sporove male vrijednosti.

Odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim izvršiteljima, stečajnim upraviteljima te državnim ili lokalnim agencijama postupovni dokumenti moraju se dostaviti elektroničkim putem preko posebnog informacijskog sustava. Dokumenti im se mogu dostaviti i na drugi način, ali samo ako za to postoji opravdan razlog. U pojednostavnjenom postupku dopuštena su odstupanja od formalnih zahtjeva u pogledu dostavljanja postupovnih dokumenata; međutim, tu je mogućnost potrebno pažljivo razmotriti. Pri dostavljanju tužbenog zahtjeva tuženicima i sudskih odluka strankama u postupku nije dopušteno odstupanje od pravila u pogledu dostave postupovnih dokumenata.

Stopa državne pristojbe određuje se na temelju vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku, koja se pak izračunava tako da se uzme u obzir iznos za koji se zahtijeva plaćanje. Pri izračunu vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku iznos sporednih tražbina mora se dodati iznosu glavnog zahtjeva. Ako se u europskom postupku za sporove male vrijednosti zahtijeva kazna zbog kašnjenja u plaćanju, ali ta kazna nije dospjela u trenutku podnošenja zahtjeva, iznos kazne koji odgovara iznosu dospjelom za jednu godinu mora se dodati njezinu iznosu izračunatom od datuma podnošenja zahtjeva. Stopa državne pristojbe određuje se na temelju konačnog iznosa (vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku) izračunatog prema tablici iz Priloga 1. Zakonu o državnim pristojbama (riigilõivuseadus) u skladu s njegovim člankom 59. stavkom 1.

Pri podnošenju žalbe iznos državne pristojbe bit će jednak iznosu koji se plaća pokrajinskom sudu pri prvom podnošenju zahtjeva za pokretanje europskog postupka za sporove male vrijednosti, uzimajući u obzir opseg žalbe. Pri podnošenju žalbe na sudsko rješenje okružnom sudu (ringkonnakohus) mora se platiti državna pristojba od 50 EUR. Pri podnošenju kasacijske žalbe ili žalbe na sudsko rješenje Vrhovnom sudu (Riigikohus) plaća se jamstvo u kasacijskom postupku. Jamstvo u kasacijskom postupku koje se plaća za kasacijsku žalbu iznosi jedan posto vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku, uzimajući u obzir opseg žalbe; međutim, jamstvo neće biti manje od 100 EUR ni više od 3000 EUR. Jamstvo u kasacijskom postupku koje se plaća za žalbu na sudsko rješenje iznosi 50 EUR.

Državne pristojbe i jamstva u kasacijskom postupku koji se plaćaju za radnje izvršene u sudskim postupcima moraju se uplatiti na bankovne račune Ministarstva financija:

SEB Bank – račun EE571010220229377229 (SWIFT: EEUHEE2X)

Swedbank – račun EE062200221059223099 (SWIFT: HABAEE2X)

Luminor Bank – račun EE221700017003510302 (SWIFT: NDEAEE2X)

Ako se pravomoćna presuda donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne poštuje dobrovoljno, osoba koja želi obvezno izvršenje presude mora se obratiti sudskom izvršitelju kako bi pokrenula postupak izvršenja.

U skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b) presuda donesena u parničnom postupku koji se provodi na temelju Uredbe izvršiva je u Estoniji samo ako je donesena na estonskom ili engleskom jeziku ili ako se uz potvrdu priloži prijevod na estonskom ili engleskom jeziku. Ako se podnosi žalba na presudu donesenu u europskom postupku za sporove male vrijednosti, mjere određene u članku 23. Uredbe poduzima okružni sud kojem je podnesena žalba. Ako je presuda donesena zbog ogluhe te se prijedlog za ukidanje te presude zbog ogluhe podnosi na temelju članka 415. Zakona o parničnom postupku, zahtjev za poduzimanje mjera mora se podnijeti sudu koji razmatra taj prijedlog.

Ako još nije podnesena žalba, mjere navedene u članku 23. Uredbe poduzima sud koji je donio odluku. Mjere određene u članku 23. točki (c) Uredbe može poduzeti pokrajinski sud u jurisdikciji u kojoj se provodi ili bi se trebao provoditi postupak izvršenja.

U slučajevima navedenima u članku 46. Zakona o postupku izvršenja (täitemenetluse seadustik), osim suda, postupak izvršenja može prekinuti i sudski izvršitelj koji vodi taj postupak.

1.3 Obrasci

Ne postoje standardni obrasci za pojednostavnjeni postupak koji se upotrebljavaju u cijeloj zemlji.

1.4 Pomoć

Ako stranku u sudskom postupku zastupa ugovorni zastupnik, on općenito mora imati najmanje državno priznati stupanj magistra prava, odgovarajuće kvalifikacije u smislu članka 28. stavka 2.2 Zakona Republike Estonije o obrazovanju (Eesti Vabariigi haridusseadus) ili odgovarajuće strane kvalifikacije. Međutim, u pojednostavnjenom postupku sud može kao zastupnika dopustiti i osobu koja ne ispunjava navedene zahtjeve u pogledu obrazovanja, ali koja je, prema mišljenju suda, ipak sposobna zastupati drugu osobu pred sudom. Posebna pravila o pojednostavnjenom postupku primjenjuju se samo za prvostupanjske parnične postupke pred pokrajinskim sudovima. Ugovorni zastupnik kojeg prihvati pokrajinski sud, a koji ne ispunjava zahtjeve u pogledu obrazovanja, ne može obavljati nikakve postupovne radnje pred okružnim ili Vrhovnim sudom.

Stranka u postupku koja ima poslovnu sposobnost u parničnim postupcima može osobno sudjelovati u postupku i kad ima zastupnika. Smatra se da ponašanje i znanje zastupnika odgovara ponašanju i znanju stranke u postupku.

Ako sud utvrdi da fizička osoba koja je stranka u postupku ne može sama štititi svoja prava ili da njezini bitni interesi možda nisu dovoljno zaštićeni bez pomoći odvjetnika, sud će toj osobi objasniti mogućnost dobivanja državne pravne pomoći.

Pravna pomoć pruža se u skladu s pravilima o postupovnoj pomoći utvrđenima u Zakonu o parničnom postupku (članak 180. i dalje) i postupkom određenim u Zakonu o državnoj pravnoj pomoći (riigi õigusabi seadus). Državna pravna pomoć dodjeljuje se na temelju zahtjeva osobe.

Državna pravna pomoć dodjeljuje se fizičkoj osobi koja, u trenutku podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ima boravište u Republici Estoniji ili drugoj državi članici EU-a ili je državljanin Republike Estonije ili druge države članice EU-a. Boravište se određuje na temelju članka 62. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Drugim se fizičkim osobama pravna pomoć dodjeljuje samo ako to proizlazi iz međunarodnih obveza Estonije.

Zahtjev stranke u parničnom postupku za državnu pravnu pomoć u sudskim postupcima dostavlja se sudu koji odlučuje o predmetu ili sudu koji je nadležan za odlučivanje o predmetu.

Fizička osoba ima pravo na državnu pravnu pomoć ako ne može plaćati potrebne pravne usluge zbog svoje financijske situacije u vrijeme u koje je zatražila pravnu pomoć, ako pravne usluge može plaćati tek djelomično ili u obrocima ili ako je njezina financijska situacija takva da nakon plaćanja pravnih usluga ne bi mogla zadovoljiti osnovne životne potrebe.

Fizičkoj osobi neće se dodijeliti pravna pomoć:

1. ako se pretpostavlja da troškovi postupka nisu dvostruko veći od prosječnog mjesečnog dohotka osobe koja je zatražila pravnu pomoć, izračunato na temelju prosječnog mjesečnog dohotka u posljednja četiri mjeseca prije podnošenja zahtjeva i umanjeno za poreze i obvezne doprinose za osiguranje, iznose propisane za ispunjenje obveze uzdržavanja koja proizlazi iz zakona i razumne troškove kućanstva i prijevoza

2. ako osoba koja je zatražila pravnu pomoć može pokriti troškove postupka iz postojeće imovine koja se može prodati bez većih poteškoća i u pogledu koje se zahtjev za plaćanje može podnijeti u skladu sa zakonom

3. ako se postupak odnosi na gospodarsku ili profesionalnu djelatnost osobe koja je zatražila postupovnu pomoć, a ne na njezina prava koja nisu povezana s njezinom gospodarskom ili profesionalnom djelatnosti. To ne uključuje pružanje postupovne pomoći fizičkim osobama radi djelomičnog ili potpunog oslobođenja od plaćanja državne pristojbe u postupku pred sudom ili žalbenom postupku ako se taj postupak odnosi na gospodarsku ili profesionalnu djelatnost osobe koja je zatražila postupovnu pomoć, a ne na njezina prava koja nisu povezana s njezinom gospodarskom ili profesionalnom djelatnosti.

1.5 Pravila koja se odnose na izvođenje dokaza

U pojednostavnjenom postupku sud može odstupiti od odredbi zakona koje se odnose na formalne zahtjeve za podnošenje i izvođenje dokaza te prihvatiti i dokaze koji nisu predviđeni zakonom (npr. iskaz stranke u postupku koji nije dan pod zakletvom). Za razliku od redovnog postupka, u pojednostavnjenom postupku sud može izvesti dokaze i na vlastitu inicijativu. Međutim, mora osigurati da se postupcima suda ne ugrožava jednakost stranaka pred sudom. Činjenice za koje sud izvede dokaze moraju se unaprijed dostaviti sudu.

Pravila o izvođenju dokaza utvrđena su u poglavlju 25. Zakona o parničnom postupku. U tužbama svaka stranka mora dokazati činjenice na kojima se temelje njezini zahtjevi i prigovori, osim ako je zakonom propisano drukčije. Stranke se mogu dogovoriti da će teret dokazivanja podijeliti drukčije od načina predviđenog zakonom te se mogu dogovoriti o prirodi dokaza kojima se određena činjenica može dokazati, osim ako je zakonom propisano drukčije. Dokaze podnose stranke u postupku. Sud može strankama u postupku predložiti da podnesu dodatne dokaze. Ako stranka u postupku koja želi dostaviti dokaze to ne može učiniti, ta stranka može zatražiti da sud izvede dokaze. Stranka u postupku koja podnosi dokaze ili zahtijeva izvođenje dokaza mora obrazložiti koje činjenice relevantne za predmet želi dokazati podnošenjem dokaza ili zahtjeva za izvođenje dokaza. U zahtjevu za izvođenje dokaza moraju se utvrditi i sve informacije na temelju kojih se mogu izvesti dokazi. Tijekom prethodnog postupka sud strankama u postupku određuje rok za podnošenje dokaza i zahtjeva za njihovo izvođenje. Ako se zahtjev za izvođenje dokaza stranke u postupku odbije jer ona, neovisno o zahtjevu suda, nije unaprijed platila troškove izvođenja dokaza, ta stranka neće imati pravo zatražiti izvođenje dokaza kasnije ako bi odobrenje zahtjeva tada dovelo do odgode saslušanja u predmetu.

Ako se dokazi trebaju izvesti izvan mjesne nadležnosti suda koji odlučuje o predmetu, potonji može zatražiti izvođenje te postupovne radnje od strane suda u čijoj se mjesnoj nadležnosti mogu izvesti dokazi. Zahtjev se sastavlja u skladu s pravilima utvrđenima za izvođenje zatražene postupovne radnje. Stranke u postupku obavješćuje se o vremenu i mjestu izvođenja postupovne radnje; međutim, zahtjev se mora ispuniti čak i ako neka stranka u postupku nije prisutna. Zapisnik o postupovnim radnjama i dokazima izvedenima u skladu sa zahtjevom odmah se šalje sudu koji odlučuje o predmetu. Ako tijekom izvođenja dokaza koje izvršava sud koji taj postupak vodi na temelju zahtjeva nastane spor koji taj sud ne može riješiti, ali o čijem razrješenju ovisi nastavak izvođenja dokaza, sud koji odlučuje u glavnom postupku razriješit će taj spor. Ako sud koji postupa u skladu sa zahtjevom utvrdi da bi u svrhu boljeg odlučivanja u predmetu bilo razumno obvezu izvođenja dokaza prenijeti na drugi sud, takav će zahtjev dostaviti tom drugom sudu te će o tome obavijestiti stranke u postupku.

Dokazi izvedeni u stranoj državi u skladu sa zakonodavstvom te države mogu se upotrebljavati pred građanskim sudovima u Estoniji, osim ako su postupovne radnje izvršene u cilju dobivanja dokaza protivne načelima estonskog parničnog postupka. Sudsko vijeće koje je zatražilo izvođenje dokaza u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1206/2001 o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima ili sudac koji postupa na temelju naloga može, u skladu s navedenom Uredbom, prisustvovati izvođenju dokaza koje izvršava sud druge države i sudjelovati u njemu. Stranke u postupku, njihovi zastupnici i vještaci mogu sudjelovati u tom izvođenju dokaza jednako kao što mogu sudjelovati u izvođenju dokaza u Estoniji. Sudsko vijeće koje odlučuje o predmetu, sudac koji postupa na temelju naloga ili vještak kojeg je imenovao sud mogu sudjelovati u neposrednom izvođenju dokaza koje estonski sud obavlja u drugoj državi članici EU-a, što je dopušteno člankom 17. stavkom 3. Uredbe.

Ako se dokazi moraju izvesti izvan država članica EU-a, sud će izvođenje dokaza zatražiti preko nadležnog tijela u skladu s Konvencijom o izvođenju dokaza u inozemstvu u građanskim ili trgovačkim stvarima. Sud dokaze u stranoj državi može izvesti i posredstvom veleposlanika Republike Estonije u toj državi ili nadležnog konzularnog službenika, osim ako je to zabranjeno zakonom te strane države.

Stranka koja je dostavila dokaze ili zatražila njihovo izvođenje može odustati od toga ili povući dokaze samo uz pristanak suprotne stranke, osim ako je zakonom propisano drukčije.

1.6 Pisani postupak

Pojednostavnjeni postupak može se preispitati u pisanom postupku. Sudovi će tada jamčiti poštovanje temeljnih prava i sloboda i bitnih postupovnih prava stranaka u postupku te saslušanje stranaka ako one to zatraže. Za to nije potrebna sudska rasprava. Sud može odustati od prethodnog pisanog postupka ili sudske rasprave.

1.7 Sadržaj presude

Presuda se sastoji od uvoda, zaključka, opisnog dijela i obrazloženja.

U uvodu presude utvrđuju se:

  • naziv suda koji je donio presudu
  • ime suca koji je donio presudu
  • vrijeme i mjesto objavljivanja presude
  • broj parničnog predmeta
  • predmet tužbe
  • vrijednost predmeta spora u parničnom postupku
  • imena i osobni identifikacijski brojevi ili registarski brojevi stranaka u postupku
  • adrese stranaka u postupku ako je to očito nužno za izvršenje ili priznavanje presude
  • imena zastupnika stranaka u postupku i, ako su oni zamijenjeni, imena posljednjih zastupnika
  • vrijeme posljednje sudske rasprave ili upućivanje na predmet koji se preispituje u pisanom postupku.

U opisnom dijelu presude navodi se, sažeto i logičkim redoslijedom, relevantan sadržaj podnesenih tužbenih zahtjeva i iznesenih tvrdnji, dostavljenih protutužbi i dokaza dostavljenih u potporu tim zahtjevima.

U obrazloženju presude navode se činjenice koje je utvrdio sud, zaključci doneseni na temelju njih, dokazi na kojima se temelje zaključci suda te zakoni koje je primijenio sud. U presudi sud mora obrazložiti razloge zbog kojih se nije složio s činjeničnim utvrđenjem tužitelja ili tuženika. Sud u presudi mora analizirati sve dokaze. Ako sud ne uzme u obzir neke dokaze, to mora obrazložiti u presudi. Ako se prihvati jedan od zahtjeva, ne mora se obrazložiti odbijanje drugog.

U pojednostavnjenom postupku sud može donijeti presudu bez opisnog dijela i obrazloženja ili u obrazloženju može navesti samo pravno razmatranje i dokaze na kojima se temelje zaključci suda.

U zaključku presude sud jasno i nedvosmisleno odlučuje o tvrdnjama stranaka i svim njihovim zahtjevima koji još nisu riješeni te o svim pitanjima povezanima s primijenjenim mjerama osiguranja. Zaključak mora biti jasno razumljiv i izvršiv, čak i bez teksta ostatka presude.

U zaključku se utvrđuju i postupak i rok podnošenja žalbe na presudu te se, među ostalim, određuje sud kojem treba podnijeti žalbu i upućuje na činjenicu da se žalba može preispitati u pisanom postupku, osim ako se zatraži preispitivanje predmeta u usmenom postupku pred žalbenim sudom. U presudi zbog ogluhe utvrđuje se pravo na podnošenje prijedloga za ukidanje presude zbog ogluhe. U zaključku se objašnjava i da se, ako bi podnositelj žalbe htio zatražiti postupovnu pomoć za podnošenje žalbe (npr. žalba za oslobođenje od plaćanja državne pristojbe), relevantna postupovna radnja, tj. podnošenje žalbe, mora izvršiti u žalbenom roku kako bi se poštovalo vremensko ograničenje postupka.

1.8 Povrat troškova

Opća načela:

  • Troškove tužbe snosi stranka koja je izgubila spor.
  • Stranka koja je izgubila spor mora drugoj stranci nadoknaditi sudske i sve nužne izvansudske troškove koji su proizašli iz postupka pred sudom.
  • Sudski troškovi uključuju državnu pristojbu, jamstvo i troškove nužne za postupak. Troškovi nužni za postupak uključuju: (a) troškove koji se odnose na svjedoke, vještake, tumače i prevoditelje te troškove osoba koje nisu stranke u postupku, a koji su nastali u vezi s ispitivanjima koja se plaćaju u skladu sa Zakonom o forenzičkim ispitivanjima (kohtuekspertiisiseadus); (b) troškove povezane s ishođenjem dokumentacijskih i fizičkih dokaza; (c) troškove povezane s inspekcijom, uključujući nužne putne troškove suda; (d) troškove dostave i slanja postupovnih dokumenata preko sudskog izvršitelja, u stranoj državi ili državljanima Republike Estonije izvan zemlje; (e) troškove izdavanja postupovnih dokumenata; (f) troškove povezane s određivanjem vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku. Izvansudske troškove, među ostalim, čine: (a) troškovi povezani sa zastupanjem stranaka u postupku; (b) putni i poštanski troškovi, troškovi komunikacije i smještaja te ostali troškovi stranaka u postupku koji nastanu u vezi s postupkom; (c) neisplaćene plaće ili nadnice ili drugi neisplaćeni stalni prihod stranaka u postupku; (d) troškovi prethodnog postupka predviđeni zakonom, osim ako se tužba podnosi više od šest mjeseci nakon dovršetka prethodnog postupka; (e) pristojba sudskog izvršitelja za poduzete mjere osiguranja te troškovi povezani s izvršenjem rješenja o mjeri osiguranja; (f) pristojba sudskog izvršitelja za dostavu postupovnih dokumenata; (g) pristojba sudskog izvršitelja za izvršenje europskog naloga za blokadu računa donesenog na temelju Uredbe (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i troškovi povezani s izvršenjem europskog naloga za blokadu računa te pristojba Komore sudskih izvršitelja i stečajnih upravitelja (Kohtutäiturite ja Pankrotihaldurite Koda) za preispitivanje zahtjeva za dobivanje informacija dostavljenog na temelju tog naloga; (h) troškovi povezani s obradom zahtjeva za postupovnu pomoć u pogledu plaćanja troškova postupka; (i) troškovi sudjelovanja u postupku mirenja ako je sud strankama nametnuo obvezu sudjelovanja u tom postupku.
  • Troškovi pravnog zastupnika stranke u postupku plaćaju se u skladu s istim pravilima koja se primjenjuju na naknadu troškova stranke u postupku.
  • Ako se tužba prihvati djelomično, stranke će troškove postupka pokriti u jednakoj mjeri, osim ako sud troškove postupka podijeli razmjerno prihvaćenoj tužbi ili odluči da ih stranke djelomično ili u cijelosti moraju snositi same.

Podjela troškova postupka navodi se u konačnoj odluci. U skladu s pravilima o određivanju troškova postupka iznosi troškova određuju se u konačnoj odluci o predmetu spora ili u zasebnom rješenju koje se donosi nakon što konačna odluka o predmetu spora postane pravomoćna.

1.9 Mogućnost žalbe

U presudi donesenoj u pojednostavnjenom postupku pokrajinski sud može odobriti podnošenje žalbe na presudu. Pokrajinski sud može izdati odobrenje ako je, prema njegovu mišljenju, odluka žalbenog suda nužna u svrhu dobivanja njegova mišljenja o nekoj zakonskoj odredbi. Odobrenje podnošenja žalbe ne mora se obrazložiti u presudi.

U zaključku presude donesene u pojednostavnjenom postupku sud utvrđuje i postupak i rok podnošenja žalbe na presudu. Okružni sud može odlučivati o žalbi podnesenoj u pojednostavnjenom postupku neovisno o odobrenju pokrajinskog suda te se i žalba može podnijeti neovisno o tome je li pokrajinski sud izdao odobrenje. Ako pokrajinski sud nije odobrio podnošenje žalbe, okružni sud može odlučivati o žalbi ako je na presudu pokrajinskog suda mogla utjecati očita pogreška u primjeni zakona ili utvrđivanju činjenica. Međutim, okružni sud može odbiti odlučivati o žalbi manje vrijednosti, ali samo ako je odluka pokrajinskog suda vjerojatno točna i ako bi daljnje saslušanje u žalbenom postupku samo dovelo do nepotrebnog trošenja vremena i novca. Okružni sud ne može odbiti žalbu samo zato što je riječ o pojednostavnjenom postupku. Stranka ili treća strana s neovisnim zahtjevom žalbu na presudu prvostupanjskog suda donesenu u europskom postupku za sporove male vrijednosti može podnijeti okružnom sudu u jurisdikciji u kojoj se nalazi pokrajinski sud koji je donio presudu na koju se odnosi žalba. Treća strana bez neovisnog zahtjeva može podnijeti žalbu ako ona nije u suprotnosti sa žalbom tužitelja ili tuženika kojem ta treća strana pruža potporu u postupku. Rok za podnošenje žalbe ili izvršenje drugih postupovnih radnji jednak je za treću stranu kao i za tužitelja ili tuženika kojem ta treća strana pruža potporu u postupku.

Žalba se ne može podnijeti ako su se, u prijedlogu podnesenom sudu, obje stranke odrekle svojeg prava na žalbu.

Rok je za žalbu 30 dana od dostave presude podnositelju žalbe, ali ne više od pet mjeseci od objave presude prvostupanjskog suda.

Ako se tijekom žalbenog roka u predmetu donese dopunska presuda, žalbeni rok za početnu presudu ponovno će početi teći od datuma dostave dopunske presude. Ako se presuda bez opisnog dijela ili obrazloženja dopunjuje ispuštenim dijelom, žalbeni rok ponovno će početi teći od dostave potpune presude.

Žalbeni rok može se skratiti ili produljiti za najviše pet mjeseci od objavljivanja presude ako stranke postignu odgovarajući sporazum i o tome obavijeste sud.

U žalbi se može samo navesti da se presuda prvostupanjskog suda temelji na povredi pravnog pravila ili da bi, u skladu s okolnostima i dokazima koji se moraju uzeti u obzir u žalbenom postupku, trebalo donijeti drukčiju presudu od presude prvostupanjskog suda.

U žalbi se, među ostalim, navode: 1. naziv suda koji je donio presudu protiv koje se podnosi žalba, datum presude i broj parničnog predmeta; 2. jasno izražen zahtjev podnositelja žalbe u kojem se objašnjava u kojoj mjeri podnositelj žalbe osporava presudu prvostupanjskog suda i utvrđuje odluka okružnog suda koju zahtijeva podnositelj žalbe; 3. obrazloženje žalbe; 4. vrijeme dostave presude protiv koje se podnosi žalba.

U obrazloženju žalbe moraju se navesti: 1. pravno pravilo koje je prvostupanjski sud prekršio u presudi ili donošenjem presude ili činjenica koju je prvostupanjski sud netočno ili nedostatno utvrdio; 2. razlog povrede pravnog pravila ili netočnog ili nedostatnog utvrđenja činjenice; 3. upućivanje na dokaze koje podnositelj žalbe želi dostaviti kako bi potkrijepio svako činjenično utvrđenje.

Dokumentacijski dokazi koji nisu dostavljeni prvostupanjskom sudu i za koje podnositelj žalbe zahtijeva od suda da ih prihvati prilažu se žalbi. Ako se kao razlog podnošenja žalbe navedu nove činjenice i dokazi, u žalbi se mora navesti razlog nepodnošenja tih činjenica i dokaza prvostupanjskom sudu.

Ako bi podnositelj žalbe htio da sud sasluša svjedoka, dobije iskaz stranke u postupku pod zakletvom, naloži vještačenje ili inspekciju, to se u žalbi mora navesti i obrazložiti. U tom se slučaju imena i adrese svjedoka ili vještaka te njihovi brojevi za kontakt, ako su poznati, moraju navesti u žalbi.

Ako bi podnositelj žalbe htio da se žalba razmatra u usmenom postupku, to mora navesti u toj žalbi. U suprotnom se smatra da je podnositelj žalbe suglasan da se o njoj odlučuje u pisanom postupku.

Ako je sud donio presudu bez opisnog dijela ili obrazloženja, pokrajinski sud mora se u roku od deset dana od dostave presude obavijestiti o namjeri podnošenja žalbe na presudu. Sud će tada ispuštene dijelove u presudu dodati u pisanom postupku. Ako se u presudu dodaju ispušteni dijelovi, rok za podnošenje žalbe ponovno će početi nakon dostave dopunske presude. Stranka u žalbenom postupku može žalbu na presudu okružnog suda podnijeti Vrhovnom sudu ako je okružni sud materijalno prekršio odredbu postupovnog prava ili netočno primijenio odredbu materijalnog prava. Treća strana bez neovisnog zahtjeva može podnijeti kasacijsku žalbu pod uvjetima predviđenima u Zakonu o parničnom postupku.

Kasacijska žalba ne može se podnijeti ako su se, u prijedlogu podnesenom sudu, obje stranke odrekle svojeg prava na žalbu.

Kasacijska žalba može se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostave presude podnositelju kasacijske žalbe, ali ne više od pet mjeseci od objave presude okružnog suda.

U svrhu podnošenja zahtjeva za reviziju presude na temelju članka 18. prijedlog za ukidanje presude zbog ogluhe mora se podnijeti pokrajinskom sudu koji je odlučivao o prijedlogu. Prijedlog za ukidanje presude zbog ogluhe treba podnijeti pokrajinskom sudu koji je donio tu presudu u roku od 30 dana od dostave presude zbog ogluhe. Ako se presuda zbog ogluhe dostavlja javnom objavom, prijedlog za ukidanje presude zbog ogluhe može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je tuženik saznao za tu presudu ili od pokretanja postupka za njezino izvršenje.

Posljednji put ažurirano: 16/12/2021

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.