Prilagodba stvarnih prava

Estonija
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Koja stvarna prava prema pravu ove države članice mogu proizići iz nasljeđivanja?

Općenito, estonsko pravo primjenjuje načelo univerzalne sukcesije prema kojemu se imovina umrle osobe (ostavina), uključujući sva prava i obveze umrle osobe, prenosi na drugu osobu (nasljednika). Ako postoji više nasljednika, ostavina postaje njihovo zajedničko vlasništvo u skladu s člankom 147. Zakona o nasljeđivanju. Iz nasljedstva ne proizlaze nikakva nova prava. Upute navedene u oporuci (legati i upute o podjeli ostavine) obuhvaćene su isključivo obveznim pravom.

U određenim slučajevima preživjeli bračni drug umrle osobe može zatražiti osnivanje prava služnosti na nekretnini koja je bila njihov bračni dom (članak 16. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju) ako je riječ o pravu obuhvaćenom obveznim pravom, a ne o stvarnom pravu.

Pravo nasljednika na imovinska prava povezana s ostavinom može se ograničiti ako je riječ o privremenom nasljedniku za kojeg je određen sljedeći nasljednik (članak 48. Zakona o nasljeđivanju). U takvim se slučajevima provodi upis u zemljišne knjige u kojem se navodi da je riječ o privremenom nasljedniku (članak 491. Zakona o zemljišnim knjigama).

2 Jesu li ta stvarna prava upisana u upisnik prava na nepokretnoj ili pokretnoj imovini i, ako jesu, je li takav upis obvezan? U koje se upisnike ta prava upisuju i koji su zahtjevi za upis te koji je postupak upisa?

Nekretnine i povezana prava upisuju se u zemljišne knjige. Sva imovinska prava prenose se na nasljednika s pomoću zemljišnih knjiga. U slučaju da je upis u zemljišnim knjigama postao netočan zbog prijenosa stvarnog prava izvan zemljišnih knjiga, zemljišnoknjižni odjel ispravit će upis na temelju zahtjeva za upis koji je podnio novi vlasnik stvarnog prava. Dokument kojim se potvrđuje prijenos stvarnog prava (potvrda o nasljeđivanju) mora se priložiti zahtjevu za upis (članak 65.1 stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama). Kako bi se utvrdilo je li de cujus bio jedini vlasnik stvarnog prava ili je stvarno pravo zajedničko vlasništvo, uz zahtjev za upis u nekim se slučajevima zajedno s potvrdom o nasljeđivanju mora priložiti i potvrda o vlasništvu. Zahtjev za upis mora biti ovjeren ili digitalno potpisan (članak 34. stavak 2.1 Zakona o zemljišnim knjigama).

Zemljišnoknjižni odjel može od vlasnika stvarnog prava ili od izvršitelja oporuke zahtijevati podnošenje zahtjeva za upis i dokumenata potrebnih za ispravak zemljišnih knjiga i upis u zemljišne knjige pod prijetnjom novčane kazne (članak 65.1 stavak 5. Zakona o zemljišnim knjigama).

Sva ostala imovina podložna upisu isto se tako prenosi na nasljednika bez obzira na unos u registru. U pravilu, nasljednik je dužan predočiti relevantnom registru potrebne podatke i dokumente koji se odnose na nasljeđivanje imovine ili prava. Međutim, u slučaju nasljeđivanja dionica ili članstva u društvu s ograničenom odgovornošću ili građevinskoj udruzi, javni bilježnik je dužan nakon ovjere potvrde o nasljeđivanju poslati obavijest o nasljeđivanju dionica ili članstvu trgovačkom registru.

3 Koji su učinci povezani s upisom stvarnih prava?

Sva stvarna prava prenose se na nasljednike u skladu sa zakonom, bez obzira na to jesu li upisana. Unosi u registru u pravilu postaju nevažeći kada se otvori nasljedstvo i od nasljednika se obično traži da ih promijeni.

4 Postoje li posebna pravila ili posebni postupci za prilagodbu stvarnog prava koje pripada određenoj osobi prema pravu mjerodavnom za nasljeđivanje ako takvo stvarno pravo ne postoji u pravu države članice u kojoj se ta osoba na njega poziva?

Prema članku 629.1 Zakona o parničnom postupku, sud može pokrenuti postupak za prilagodbu stvarnog prava strane države na temelju zahtjeva osobe koja na to ima pravo. Sud prema potrebi saslušava podnositelja zahtjeva. Sud u odluci o prilagodbi stvarnog prava utvrđuje je li estonskim zakonodavstvom propisano stvarno pravo jednakovrijedno stvarnom pravu strane države koje se treba prilagoditi. Ako jednakovrijedno stvarno pravo postoji, sud ga navodi u odluci. Ako se u svrhu izvršenja odluke o prilagodbi stvarnog prava podnositelj zahtjeva mora obratiti izvansudskom registru ili drugoj osobi ili instituciji, ta činjenica mora biti navedena u odluci. Podnositelj zahtjeva može podnijeti žalbu protiv odluke.

Prema članku 475. stavku 1. točki 10.1 Zakona o parničnom postupku, prilagodba stvarnih prava u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća razmatra se u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva.

Posljednji put ažurirano: 18/04/2023

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.