

Pronađi podatke po području
Izvršenje je završna faza pravosudnog postupka. Njime se tužitelju u čiju je korist donesena presuda omogućuje da zahtijeva da tijelo nadležno za izvršenje poduzme sve korake koji su u njegovoj nadležnosti i propisani zakonom, a koji su potrebni za namirenje tužiteljeve tražbine koju suprotna strana nije dobrovoljno platila.
Pravo na izvršenje proizlazi iz postojanja izvršivog sudskog ili drugog instrumenta, na temelju kojeg se izdaje instrument kojim se dopušta izvršenje (nalog za izvršenje).
Mjere izvršenja uključuju:
Službenici nadležni za izvršenje u Bugarskoj su izvršitelji, koji mogu biti:
Status privatnog izvršitelja uređen je Zakonom o privatnom sudskom izvršenju (Zakon za častnoto sadebno izpalnenie (ZChSI)). U tom je zakonu privatni izvršitelj definiran kao službenik kojeg je država ovlastila za izvršenje privatnih tražbina.
U skladu s člankom 404. Zakona o parničnom postupku (Graždanski procesualen kodeks (GPK)) postupci izvršenja mogu se pokrenuti na temelju sljedećeg:
U skladu s člankom 405. Zakona o parničnom postupku, nalozi za izvršenje izdaju se na temelju pisanog zahtjeva te nije potrebno dostaviti primjerak dužniku.
U skladu s člankom 405. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku, sljedeći su sudovi nadležni za dostavljene zahtjeve:
Žalbe protiv naloga kojima se odobrava ili odbija zahtjev za nalog za izvršenje moraju se podnijeti u roku od dva tjedna (članak 407. Zakona o parničnom postupku).
U skladu s bugarskim pravom zahtjev za nalog za izvršenje može podnijeti stranka koja nije pravnik, kao i stranka koja traži izvršenje ili njezin predstavnik. Nema posebnih zahtjeva za podnošenje koje je potrebno ispuniti kako bi se izdao nalog za izvršenje.
Troškovi izvršenja utvrđeni su Tarifom o naknadama i troškovima predviđenom Zakonom o privatnom izvršenju (Službeni list br. 35/2006). Troškove izdavanja naloga za izvršenje snosi osoba u čiju je korist nalog za izvršenje izdan.
Kako bi se mogao pokrenuti postupak izvršenja, zainteresirana stranka mora podnijeti pisani zahtjev državnom ili privatnom izvršitelju te mu priložiti nalog za izvršenje ili neki drugi izvršni instrument. U zahtjevu se mora navesti željeni način izvršenja koji je moguće izmijeniti tijekom postupka (članak 426. Zakona o parničnom postupku).
Zahtjev za izvršenje mora se podnijeti izvršitelju nadležnom za područje na kojem se nalazi imovina protiv koje se treba poduzeti izvršenje ili na kojem se nalazi sjedište dužnika (ako su predmet izvršenja potraživanja), mjesto na kojem je dužnik dužan djelovati ili se suzdržati od djelovanja i stalna adresa vjerovnika ili dužnika (po izboru vjerovnika) (ako je predmet izvršenja naplata obveza uzdržavanja).
Izvršitelj mora dužnika u pisanom obliku pozvati da dobrovoljno namiri tražbine u roku od dva tjedna od primitka tog poziva. U pozivu se dužnika upozorava da će u protivnom uslijediti prisilna naplata tražbine. U pozivu se moraju navesti zatražene zapljene i oduzimanja, a mora mu se priložiti i primjerak izvršive presude. Ako se dužnika poziva da dobrovoljno namiri tražbine, izvršitelj mora navesti i datum na koji će se sastaviti popis imovine te, ako se izvršenje odnosi na nekretnine, dostaviti obavijest o oduzimanju zemljoknjižnom odjelu nadležnog suda.
Po nalogu vjerovnika, privatni izvršitelj može poduzeti sljedeće korake u vezi s postupkom izvršenja: istražiti imovinsko stanje dužnika, pretražiti zapise, pribaviti dokumente, isprave itd., odrediti način izvršenja i biti skrbnik pojedinačno navedene imovine.
Izvršitelj vodi evidenciju o svim mjerama koje je poduzeo ili proveo.
Ako se promijeni početni način izvršenja, izvršitelj mora u pisanom obliku obavijestiti dužnika o toj promjeni u skladu s člankom 428. Zakona o parničnom postupku.
Ako nakon početka postupka izvršenja nije poznata adresa prebivališta ili boravišta dužnika, okružni sudac na zahtjev vjerovnika mora odrediti ad hoc zastupnika dužnika (članak 430. Zakona o parničnom postupku).
Mjera izvršenja može se provesti nad sljedećom imovinom dužnika:
U skladu s člankom 442. Zakona o parničnom postupku vjerovnik može zatražiti izvršenje nad bilo kojim predmetom ili potraživanjem dužnika.
Mjere predostrožnosti koje je nametnuo izvršitelj i provedene metode izvršenja moraju biti razmjerne iznosu obveze. Ako se utvrdi da dotične mjere predostrožnosti nisu razmjerne, izvršitelj ih mora ukinuti.
U članku 444. Zakona o parničnom postupku nabraja se imovina koju nije moguće zaplijeniti (tj. nad kojom se ne mogu provesti mjere izvršenja):
Ako se dužnika poziva da dobrovoljno namiri tražbine, izvršitelj mora navesti i datum na koji će se sastaviti popis imovine te, ako se izvršenje odnosi na nekretnine, dostaviti obavijest o oduzimanju zemljoknjižnom odjelu nadležnog suda.
Zapljena pokretne imovine ili tražbine određuje se sastavljanjem popisa imovine.
Zapljena i oduzimanje imaju sljedeći učinak za dužnika:
kad započne njihova provedba, dužnik ne smije raspolagati potraživanjima ili imovinom (nekretninama ili pokretnom imovinom) ni, pod prijetnjom kaznenog progona, mijenjati, oštetiti ili uništiti imovinu. Ti se učinci primjenjuju od datuma dostave poziva na dobrovoljno namirenje duga.
Zapljena ili oduzimanje imaju sljedeće učinke za vjerovnika:
u skladu s člankom 452. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, svako raspolaganje zaplijenjenom pokretnom imovinom ili potraživanjima nije valjano u odnosu na vjerovnika ni bilo kojeg zajedničkog vjerovnika, osim ako se primatelj prijenosa može pozvati na članak 78. Zakona o imovini. U tom je članku utvrđeno da stranka koja zakonito kupuje pokretnu imovinu ili vrijednosnice na donositelja, čak i ako ih nenamjerno kupuje od osobe koja nije vlasnik, stječe vlasništvo, osim ako je za prijenos vlasništva potrebna javnobilježnička isprava ili javnobilježnička ovjera potpisa stranaka u transakciji. Isto se pravilo primjenjuje na stjecanje drugih stvarnih prava povezanih s pokretnom imovinom.
Ako se mjera izvršenja provodi u odnosu na nekretninu, ništavost je primjenjiva samo u pogledu transakcija raspolaganja koje se poduzimaju nakon datuma upisa zaštitne mjere zapljene (članak 452. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).
Zakonom nije propisano vremensko ograničenje za valjanost tih mjera. One su namijenjene namirivanju tražbina vjerovnika pa su valjane do završetka postupka izvršenja.
Pravni lijekovi koji su dostupni u okviru postupka izvršenja utvrđeni su u poglavlju 39. odjeljcima I. i II. Zakona o parničnom postupku.
U skladu s člankom 436. Zakona o parničnom postupku žalbe se podnose u roku od tjedan dana od datuma osporavane radnje, ako je stranka bila prisutna u trenutku provedbe radnje ili je bila pozvana prisustvovati, a u svim drugim slučajevima u roku od tjedan dana od objave. Žalbe se podnose izvršitelju na okružnom sudu koji je nadležan za mjesto u kojem se provodi izvršenje. U slučaju podnošenja žalbe izvršitelj mora navesti razloge za poduzimanje osporavane radnje.
Te se žalbe razmatraju na zatvorenoj sjednici, uz iznimku onih koje su podnijele treće osobe i koje se razmatraju na otvorenoj sjednici na koju se pozivaju sve stranke u postupku izvršenja. Odluka o žalbi donosi se u roku od mjesec dana.
Žalba ne odgađa postupak izvršenja, ali sud može odlučiti prekinuti postupak dok se ne donese odluka o razlozima iznesenima u okviru žalbe. Ako se postupak prekine, obavijest se bez odlaganja šalje izvršitelju (članak 438. Zakona o parničnom postupku).
U članku 432. Zakona o parničnom postupku utvrđeni su različiti slučajevi u kojima sud zakonski može odgoditi provođenje postupka izvršenja na zahtjev vjerovnika.
U skladu s člankom 433. stavkom 1. točkom 8. Zakona o parničnom postupku ako vjerovnik dvije godine ne zatraži provedbu mjera izvršenja, postupak izvršenja okončat će izvršitelj. Jedina se dopuštena iznimka od tog pravila odnosi na predmete uzdržavanja.
Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.
Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.
Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.