Kako se može izvršiti sudska odluka?

1 Što znači „ovrha” u građanskim i trgovačkim stvarima?

Izvršenje presude u građanskim i trgovačkim stvarima znači uporaba imovine dužnika za namirenje tražbine utvrđene u izvršnoj ispravi, nametanje obveze dužniku da preda osobu ili izvrši određenu radnju ili da se suzdrži od njezina izvršavanja.

2 Koja su tijela nadležna za ovrhu?

Sudski izvršitelji (kohtutäiturid) – podaci za kontakt dostupni su ovdje.

3 Kada se može izdati ovršna isprava ili odluka?

3.1 Postupak

Sudska odluka izvršava se:

1. kad postane pravomoćna

Sudska presuda postaje pravomoćna kad se više ni na koji način ne može osporiti osim u postupku revizije (teistmismenetlus). Ako se protiv sudske presude podnese zakonska žalba, obustavlja se njezina pravomoćnost. Ako se žalba podnosi protiv dijela presude, dio protiv kojeg se ne podnosi žalba postat će pravomoćan. Ako se žalba podnosi na dio presude koji se ne odnosi na određivanje troškova postupka, ni dio presude u kojem je određen iznos troškova postupka neće postati pravomoćan. Sudska presuda koja je postala pravomoćna obvezujuća je za stranke u postupku u dijelu u kojem je zahtjev iz tužbe ili protutužbe riješen na temelju okolnosti tužbe, osim ako je zakonom propisano drukčije.

Presuda se izvršava na temelju zahtjeva podnositelja.

2. prije njezine pravomoćnosti ako sud utvrdi da je treba odmah izvršiti.

Presuda koja se proglasi odmah izvršivom izvršava se prije nego što postane pravomoćna. Sud presudu proglašava odmah izvršivom u samoj presudi ili rješenjem.

Presude se izvršavaju na temelju izvršne isprave.

Izvršna isprava u građanskim i trgovačkim stvarima može uključivati sljedeće:

• presude i rješenja u građanskim stvarima koji su postali pravomoćni ili koje treba odmah izvršiti
• odluke stranih sudova koje se priznavaju ili izvršavaju bez priznavanja
• odluke arbitražnih vijeća koja trajno djeluju u Estoniji i odluke drugih arbitražnih sudova koje se proglase izvršivima
• pravomoćne odluke povjerenstva za radne sporove (töövaidluskomisjon) ili povjerenstva za sporove povezane s najmom (üürikomisjon).

Iscrpan popis izvršnih isprava naveden je u članku 2. Zakona o postupku izvršenja (Täitemenetluse seadustik (TMS)).

Ako se izvršna isprava ne izvršava dobrovoljno, moguće je pokrenuti postupak izvršenja na temelju zahtjeva podnositelja.

Tražbine koje proizlaze iz izvršnih isprava predviđenih zakonom izvršavaju se na temelju Zakona o postupku izvršenja. Izvršne isprave izvršavaju sudski izvršitelji, osim ako je zakonom propisano drukčije.

• Sudski izvršitelj postupak izvršenja provodi na temelju zahtjeva podnositelja i izvršne isprave. Sudski izvršitelj postupak izvršenja provodi neovisno o zahtjevu podnositelja ako je izvršna isprava odluka o plaćanju naknade sudskog izvršitelja ili nalog za plaćanje troškova izvršenja te u drugim slučajevima propisanima zakonom.
• Za potrebe izvršenja otvara se izvršni spis u kojem se kronološkim redom navode izvršne radnje i poslane obavijesti. U izvršni spis unose se dokumenti koje je sudski izvršitelj zaprimio ili izdao u postupku izvršenja, ili njihove preslike.
• Ako su ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka izvršenja, sudski izvršitelj dužniku dostavlja obavijest o izvršenju. Smatra se da postupak izvršenja započinje dostavom obavijesti o izvršenju dužniku.
• Sudski izvršitelj dužniku mora dostaviti obavijest o izvršenju, a strankama u postupku izvršenja izjavu o zapljeni imovine, izvješće o dražbi, svoje odluke o prigovorima na radnje koje poduzima i druge dokumente propisane zakonom.
• Ako zakonom ili sudskom odlukom nije određen rok za dobrovoljno postupanje u skladu s izvršnom ispravom, taj će rok odrediti sudski izvršitelj. Rok ne smije biti kraći od 30 dana, osim ako je Zakonom o postupku izvršenja propisano drukčije. Sudski izvršitelj može, uz suglasnost podnositelja zahtjeva, odrediti rok dulji od 30 dana za dobrovoljno postupanje u skladu s izvršnom ispravom.

Sudski izvršitelj mora odmah poduzeti sve mjere dopuštene zakonom kako bi izvršio izvršnu ispravu, prikupio informacije potrebne za postupak izvršenja i strankama u postupku izvršenja objasnio njihova prava i obveze.

• Sudski izvršitelj može odgoditi izvršenje na temelju zahtjeva podnositelja zahtjeva, odgovarajuće sudske odluke ili kad se promijeni osoba koja vodi postupak izvršenja.
• Na temelju zahtjeva dužnika sud može prekinuti postupak izvršenja ili produljiti ili odgoditi izvršenje ako bi se nastavljanjem postupka nepošteno postupalo prema dužniku. Pritom se moraju uzeti u obzir interesi podnositelja zahtjeva i druge okolnosti, uključujući obiteljsku i ekonomsku situaciju dužnika.

3.2 Glavni uvjeti

Preduvjeti za izvršenje izvršne isprave:

1. Za izvršenje se prihvaća sudska odluka koja je postala pravomoćna ili odluka povjerenstva za radne sporove ili povjerenstva za sporove povezane s najmom koja je postala pravomoćna i koja je označena kao pravomoćna. Oznaka pravomoćnosti ne stavlja se na odluku koju treba odmah izvršiti.
2. U postupku izvršenja koji se odnosi na imovinu bračnog druga pretpostavlja se, u korist podnositelja zahtjeva, da je pokretna imovina koja je u posjedu bračnog druga koji je dužnik ili zajedničkom posjedu obaju bračnih drugova u vlasništvu bračnog druga koji je dužnik. Sudski izvršitelj može zaplijeniti i prodati tu pokretnu imovinu. U slučaju predmeta koji je zbog svoje prirode primjeren za osobnu upotrebu samo jednog bračnog druga, pretpostavlja se da predmet pripada bračnom drugu koji bi trebao upotrebljavati taj predmet s obzirom na njegovu prirodu.
3. Podnošenje zahtjeva za plaćanje iz zajedničke imovine bračnih drugova dopušteno je uz suglasnost bračnog druga koji nije dužnik ili ako se izvršnom ispravom zahtjeva da oba bračna druga izvrše obvezu. Podnositelj zahtjeva može zatražiti podjelu zajedničke imovine te izvršenje plaćanja iz dijela zajedničke imovine koji pripada dužniku. Podjela imovine može se zatražiti u roku od godinu dana od neuspješnog dovršetka postupka izvršenja radi namirenja tražbine iz odvojene imovine dužnika.
4. Za podnošenje zahtjeva za namirenje iz imovine u vlasništvu partnerstva potrebna je izvršna isprava koja se primjenjuje na sve partnere.
5. U slučaju smrti dužnika tijekom postupka izvršenja postupak će se nastaviti u odnosu na dužnikovu ostavinu, osim ako je zakonom propisano drukčije.
6. Ako se izvršna isprava primjenjuje i na pravnog sljednika podnositelja zahtjeva ili dužnika koji je u njoj naveden, sudski izvršitelj prihvatit će izvršnu ispravu za izvršenje ako mu je pravno sljedništvo dokazano sudskom odlukom, izvatkom iz javnog registra ili dokumentom ovjerenim kod javnog bilježnika. Isto vrijedi ako se izvršava sudska odluka koja se odnosi na posjednika predmeta koji je predmet spora i ako se posjednik tog predmeta promijeni nakon donošenja te odluke.
7. Ako dospijeće tražbine navedene u izvršnoj ispravi ovisi o isteku roka, nastupanju datuma dospijeća ili ispunjenju uvjeta, izvršenje može početi nakon isteka tog roka, nastupanja datuma dospijeća ili ispunjenja tog uvjeta.
8. Ako postupak izvršenja ovisi o jamstvu koje treba pružiti podnositelj zahtjeva, postupak može započeti tek kad se u pisanom obliku potvrdi da je jamstvo osigurano i da je preslika tog dokumenta dostavljena dužniku ili da se dužniku dostavlja zajedno s obavijesti o izvršenju.
9. Ako izvršenje izvršne isprave ovisi o tome je li podnositelj zahtjeva istodobno izvršio obvezu prema dužniku, sudski izvršitelj ne može započeti izvršni postupak dok podnositelj zahtjeva ne izvrši svoju obvezu ili, ako je podnositelj zahtjeva ili sudski izvršitelj dužniku dostavio ponudu kojom bi podnositelj zahtjeva izvršio svoju obvezu, dok dužnik neopravdano ne odbije tu činidbu ili dok dužnik ne zakasni s prihvaćanjem ponude zbog drugih razloga.
10. Ako je podnositelju zahtjeva za obvezno izvršenje potrebna potvrda o pravu nasljeđivanja ili neki drugi dokument, on može, umjesto dužnika, zatražiti njezino izdavanje od javnog bilježnika ili upravnog tijela. Pritom podnositelj zahtjeva mora predočiti izvršnu ispravu.

4 Predmet i priroda mjera ovrhe

4.1 Koje vrste imovine mogu biti predmet ovrhe?

Zahtjev za plaćanje može se podnijeti u pogledu pokretne i nepokretne imovine te vlasničkih prava dužnika. Ako je dug nastao zbog neplaćanja naknade za uzdržavanje djeteta, sud može tijekom postupka izvršenja obustaviti određena prava dužnika i dozvole izdane dužniku ili zabraniti njihovo izdavanje.

4.2 Koje su posljedice mjera ovrhe?

Podnošenje zahtjeva za plaćanje iz pokretne imovine:

Ako se zahtjev za plaćanje podnosi u pogledu pokretne imovine, ta će se imovina zaplijeniti i prodati. Nakon zapljene dužnik ne može raspolagati zaplijenjenom imovinom. Tražbina podnositelja zahtjeva, zajedno s kaznama za zakašnjelo plaćanje i drugim sporednim tražbinama čiji je opseg naveden u izvršnoj ispravi, namirit će se iz sredstava dobivenih prodajom imovine. Pokretna imovina neće se zaplijeniti ako se može pretpostaviti da bi sredstva koja bi se dobila prodajom te imovine bila dovoljna samo za pokriće troškova izvršenja. Sudski izvršitelj prenijet će podnositelju zahtjeva sredstva uplaćena na njegov bankovni račun sudskog izvršitelja koja se prikupe obveznim izvršenjem nad dužnikovom imovinom (dalje u tekstu prihodi od izvršenja) u roku od deset radnih dana od primitka tih sredstava.

Ako se zahtjev za plaćanje podnosi protiv tijela državne ili lokalne vlasti, podnosi se zahtjev za plaćanje u novcu. Ako se zahtjev za plaćanje u novcu ne izvrši u razumnom roku, podnosi se zahtjev za plaćanje u stvarima.

Od trenutka zapljene podnositelj zahtjeva ima založno pravo na zaplijenjenoj stvari. Založnim pravom na zaplijenjenoj imovini podnositelju zahtjeva daju se jednaka prava kao založnim pravom zasnovanim na temelju ugovora ili zakonskog založnog prava, osim ako je zakonom propisano drukčije.

Sudski izvršitelj prodaje zaplijenjenu pokretnu imovinu na javnoj elektroničkoj ili usmenoj dražbi na kojoj se ne može ostvariti pravo prvokupa. Na zahtjev podnositelja zahtjeva ili dužnika sudski izvršitelj može prodati zaplijenjene predmete i na drugi način, osim na usmenoj ili elektroničkoj dražbi, ako je dražba bila neuspješna, ako se može pretpostaviti da se predmet ne može prodati na dražbi ili ako bi pretpostavljeni prihod od izvršenja koji bi se dobio na dražbi bio znatno manji od prihoda od izvršenja koji bi se dobio prodajom tog predmeta na neki drugi način.

Prihode od izvršenja koje je zaprimio od prodaje stvari sudski izvršitelj raspodjeljuje podnositeljima zahtjeva i drugim osobama koje imaju pravo na taj prihod redom kojim su založna prava zasnovana ili u skladu sa sporazumom među podnositeljima zahtjeva. Iznos koji preostane nakon pokrića troškova izvršenja i namirenja tražbina vratit će se dužniku. Ako prihodi od izvršenja nisu dovoljni za namirenje svih tražbina i podnositelji zahtjeva ne mogu postići sporazum u pogledu raspodjele sredstava, sudski izvršitelj raspodijelit će prihode od izvršenja među podnositeljima zahtjeva koji sudjeluju u izvršnom postupku u skladu s planom podjele. Troškovi izvršenja odbijaju se od prihoda koji će se raspodijeliti u skladu s planom podjele.

Podnošenje zahtjeva za plaćanje iz nepokretne imovine:

Ako se zahtjev za plaćanje podnosi u pogledu nepokretne imovine, ta će se imovina zaplijeniti i prodati ili će biti predmet prinudne uprave, u kojem će se slučaju tražbina podnositelja zahtjeva namiriti iz prihoda prinudne uprave. Zahtjev za plaćanje može se podnijeti u pogledu nepokretne imovine ako je dužnik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik ili ako je dužnik univerzalni sljednik vlasnika upisanog u zemljišne knjige. Zahtjev za plaćanje u pogledu nepokretne imovine podnosi se i za predmete pod hipotekom.

Za potrebe zapljene nepokretne imovine sudski izvršitelj evidentirat će nepokretnu imovinu, povezane instalacije i sve druge predmete pod hipotekom, zabranit će raspolaganje njima te će zatražiti unos zabilježbe o toj zabrani u zemljišne knjige. Nakon zapljene nepokretna imovina ostaje u posjedu dužnika te on može njome upravljati i koristiti se njome u granicama redovnog upravljanja, osim ako je imovina predmet prinudne uprave. Nakon zapljene dužnik ne može raspolagati zaplijenjenom imovinom. Ako se, nakon zapljene nepokretne imovine, zapljena proširi i na pokretnu imovinu, tom se pokretnom imovinom može raspolagati u granicama redovnog upravljanja. Nepokretna imovina prodaje se na obveznoj dražbi ili je dužnik prodaje uz nadzor sudskog izvršitelja, za što je potrebna prethodna suglasnost podnositelja zahtjeva.

Nepokretna imovina postaje predmet prinudne uprave na temelju prijedloga sudskog izvršitelja, podnositelja zahtjeva ili dužnika. Prinudni upravitelj može preuzeti posjed nad nepokretnom imovinom na temelju rješenja kojim ga se imenuje upraviteljem. Upravitelj ima pravo i obvezu izvršiti sve transakcije i radnje koje su potrebne za očuvanje stanja nepokretne imovine i redovno upravljanje njome. Prinudna uprava prekida se odlukom sudskog izvršitelja nakon namirenja tražbine podnositelja zahtjeva.

Sudski izvršitelj raspodjeljuje prihode od izvršenja dobivene od prodaje nepokretne imovine i prinudne uprave nad njom između podnositeljâ zahtjeva i drugih osoba koje imaju pravo na te prihode na temelju njihova isplatnog reda navedenog u zemljišnim knjigama i redoslijeda zapljene ili na temelju sporazuma među podnositeljima zahtjeva. Troškovi izvršenja odbijaju se od prihoda od izvršenja koji će se raspodijeliti u skladu s planom podjele.

Podnošenje zahtjeva za plaćanje iz vlasničkih prava:

Zahtjev za plaćanje može se podnijeti u pogledu dužnikova računa. Kreditna institucija sudskom izvršitelju dostavlja informacije o postojanju ili nepostojanju računa. Račun se zapljenjuje na temelju rješenja o zapljeni i u iznosu koji je u njemu naveden. Sredstva na računu prenose se, u iznosu zaplijenjenom u skladu s rješenjem o zapljeni, na službeni bankovni račun sudskog izvršitelja, osim ako je izvršna isprava rješenje o mjeri osiguranja koja nije rješenje o mjeri osiguranja koja se odnosi na zahtjev za uzdržavanje djeteta podnesen tijekom sudskog postupka. Ako u trenutku zapljene na dužnikovu računu ne postoje sredstva u iznosu navedenom u rješenju o zapljeni, smatrat će se da su zaplijenjena i sredstva u nenamirenom iznosu koja će se na račun uplatiti nakon zapljene. Sredstva uplaćena na račun nakon zapljene prenose se na službeni račun sudskog izvršitelja dok se ne izvrši rješenje o zapljeni. Ako sudski izvršitelj kreditnoj instituciji dostavi rješenje o zapljeni dužnikova računa radi izvršenja, smatrat će se da se rješenje o zapljeni primjenjuje i na račune koje će dužnik otvoriti u budućnosti.

Zahtjev za plaćanje može se podnijeti u pogledu vrijednosnih papira. Kako bi zaplijenio vrijednosne papire navedene u članku 2. estonskog Zakona o vođenju registra vrijednosnih papira (väärtpaberite keskregistri seadus), sudski izvršitelj uputit će voditelja registra da unese zabilježbu o zabrani raspolaganja pravima i obvezama. Vrijednosni papir zaplijenjen je od trenutka njegova zamrzavanja u registru. Sudski izvršitelj vrijednosne papire prodaje u skladu s odredbama o podnošenju zahtjeva za plaćanje iz pokretne imovine. Sudski izvršitelj ima pravo registrirani vrijednosni papir registrirati na ime kupca i umjesto dužnika podnijeti zahtjeve potrebne u tu svrhu. Sudski izvršitelj predočit će mjenicu, ček ili obveznicu za plaćanje ako je to moguće za taj vrijednosni papir.

Zahtjev za plaćanje može se podnijeti u pogledu udjela u društvu s ograničenom odgovornošću. Ako udio u društvu s ograničenom odgovornošću nije upisan u registar koji vodi središnja depozitarna agencija za vrijednosne papire (väärtpaberite keskregister), smatrat će se da je udio zaplijenjen u skladu s postupkom predviđenim za zapljenu pokretne imovine. Sudski izvršitelj upravni odbor društva s ograničenom odgovornošću obavješćuje o zapljeni. Sudski izvršitelj udio u društvu s ograničenom odgovornošću prodaje u skladu s odredbama o podnošenju zahtjeva za plaćanje iz pokretne imovine. Sudski izvršitelj koji je prodao udio poslat će obavijest o prijenosu udjela u obliku koji je utvrdio ministar nadležan za to područje voditelju registra trgovačkih društava (äriregister) u roku od dva dana nakon dražbe.

Uz navedeno, zahtjev za plaćanje može se podnijeti i u pogledu financijskih obveza izvršenih prema trećim stranama, članstva u građevinskom udruženju, udjela u imovini partnerstva, neotuđivog prava i drugih vlasničkih prava.

Ograničenje prava u slučaju dugovanja naknade za uzdržavanje djeteta:

Ako dužnik ne plaća redovito naknadu za uzdržavanje djeteta u razdoblju od tri mjeseca tijekom postupka izvršenja pokrenutog radi naplate te naknade i sudski izvršitelj to ne može namiriti iz imovine dužnika, sud može, uz suglasnost podnositelja zahtjeva i na temelju prijedloga sudskog izvršitelja, te nakon što je prethodno upozorio dužnika, izdati rješenje kojim se sljedeća prava i dozvole obustavljaju na neodređeno vrijeme:

• prava lova
• pravo upravljanja motornim vozilima
• dozvole za oružje i dozvole za nabavu oružja
• pravo upravljanja rekreacijskim plovilima i osobnim plovilima na vodomlazni pogon
• dozvola za ribolov.

Ako sud obustavi valjanost dužnikova prava ili dozvole (ili oboje), tada će, istim rješenjem, zabraniti i dodjelu odgovarajućeg prava ili dozvole (ili oboje). Sud može istodobno obustaviti nekoliko prethodno navedenih prava i obveza te zabraniti njihovu dodjelu.

Sud će rješenjem ponovno uspostaviti pravo ili valjanost dozvole dužnika te će odobriti da se dužniku, na njegov zahtjev, ponovno odobri pravo ili dozvola:

• ako je dužnik platio naknadu za uzdržavanje djeteta za najmanje tri mjeseca
• ako je dužnik s podnositeljem zahtjeva dogovorio plan isplate kojeg se držao najmanje tri uzastopna mjeseca
• ako bi odbijanje ponovne uspostave ili dodjele prava bilo nepošteno prema dužniku
• ako je istekla obveza plaćanja naknade za uzdržavanje djeteta.

4.3 Koliko dugo vrijede takve mjere?

Rok zastare za tražbine priznate pravomoćnom presudom ili tražbine koje proizlaze iz sudske nagodbe ili druge izvršne isprave iznosi deset godina. Rok zastare počinje teći od pravomoćnosti presude ili izdavanja druge izvršne isprave, ali ne prije dospijeća tražbine.

Rok zastare za zahtjeve za izvršenje redovitih obveza, osim zahtjeva za izvršenje obveza uzdržavanja djeteta, iznosi tri godine za svaku zasebnu obvezu, neovisno o pravnoj osnovi zahtjeva. Rok zastare počinje teći od isteka kalendarske godine u kojoj je dospjela tražbina koja se odnosi na tu obvezu. Rok zastare za zahtjeve za izvršenje obveza uzdržavanja djeteta iznosi deset godina za svaku zasebnu obvezu.

U slučaju smrti dužnika tijekom postupka izvršenja postupak će se nastaviti u odnosu na dužnikovu ostavinu, osim ako je zakonom propisano drukčije.

Prije isteka roka za odricanje od ostavine ili prihvaćanje nasljedstva postupak izvršenja na temelju zahtjeva za plaćanje iz ostavine može se provoditi samo u pogledu te ostavine. U tom se slučaju ne može podnijeti zahtjev za plaćanje osobnih sljednikovih obveza iz ostavine.

Ako se izvršna isprava primjenjuje i na pravnog sljednika podnositelja zahtjeva ili dužnika koji je u njoj naveden, sudski izvršitelj prihvatit će izvršnu ispravu za izvršenje ako mu je pravno sljedništvo dokazano sudskom odlukom, izvatkom iz javnog registra ili dokumentom ovjerenim kod javnog bilježnika. Isto vrijedi ako se izvršava sudska odluka koja se odnosi na posjednika predmeta koji je predmet spora i ako se posjednik tog predmeta promijeni nakon donošenja te odluke.

5 Postoji li mogućnost žalbe protiv odluke o odobrenju takve mjere?

Stranka u postupku izvršenja sudskom izvršitelju može podnijeti prigovor u pogledu odluke koju je donio ili radnji koje je poduzeo pri izvršenju izvršne isprave ili odbijanju izvršenja izvršne radnje u roku od deset dana od dana na koji je podnositelj prigovora saznao ili trebao saznati za tu odluku ili radnju, osim ako je zakonom propisano drukčije.

Stranka u postupku žalbu na odluku sudskog izvršitelja o prigovoru može podnijeti pokrajinskom sudu u čijoj je nadležnosti ured sudskog izvršitelja u roku od deset dana od datuma dostave te odluke. Žalba na odluku koju je donio ili radnju koju je poduzeo sudski izvršitelj ne može se podnijeti sudu prije nego što se prethodno podnese prigovor sudskom izvršitelju.

U postupku izvršenja moguće je podnijeti žalbu na rješenje suca, osim ako je zakonom propisano drukčije.

Stranke u postupku žalbu mogu podnijeti i na rješenje pokrajinskog suda o obustavi prava i valjanosti dozvole izdane dužniku te o zabrani dodjele prava ili izdavanja dozvole dužniku u skladu s postupkom predviđenim u Zakonu o parničnom postupku (tsiviilkohtumenetluse seadustik). Žalbe se mogu podnijeti na rješenje okružnog suda o žalbi na rješenje pokrajinskog suda.

Dužnik može podnijeti tužbu protiv podnositelja zahtjeva za proglašenje obveznog izvršenja na temelju izvršne isprave nedopuštenim, posebno kad je tražbina namirena, odgođena ili prebijena. Ispunjenje radnje ne utječe na valjanost ili pravnu snagu izvršne isprave. Ti će prigovori biti dopušteni samo ako razlozi na kojima se temelje nastanu nakon pravomoćnosti sudske odluke. Ta se tužba može podnijeti do kraja postupka izvršenja (članak 221. Zakona o postupku izvršenja).

Treća strana koja ima pravo na predmet obveznog izvršenja, zbog kojeg izvršenje nije moguće, posebno pravo vlasništva ili ograničeno stvarno pravo, zahtjev za oslobođenje te imovine od zapljene ili za proglašenje obveznog izvršenja nedopuštenim zbog drugih razloga može podnijeti sudu nadležnom u mjestu u kojem se provodi obvezno izvršenje.

U roku od 30 dana od dostave izvješća o dražbi stranka u postupku izvršenja sudu može podnijeti tužbu za proglašenje dražbe nevažećom ako je imovina prodana osobi koja je nije imala pravo kupiti, ako je dražba provedena na temelju ništavne zapljene ili ako su prekršeni drugi bitni uvjeti dražbe. Ako se dražba proglasi nevažećom, dužnik može od kupca zatražiti da oslobodi prodani predmet u skladu s člankom 80. Zakona o vlasništvu (asjaõigusseadus) ili, ako to nije moguće, podnijeti zahtjev na temelju odredaba o stjecanju bez osnove; stranka u postupku od sudskog izvršitelja može zatražiti naknadu štete u skladu sa Zakonom o sudskim izvršiteljima (kohtutäituri seadus).

6 Postoje li ograničenja ovrhe, posebno povezana sa zaštitom ovršenika ili rokovima?

Postupak izvršenja provodi se u skladu sa Zakonom o postupku izvršenja. Ograničenja u pogledu zapljene imovine utvrđena su u članku 53. stavku 1., kojim je propisano da je zabranjeno zaplijeniti imovinu dužnika u mjeri većoj od one koja je potrebna za namirenje tražbine podnositelja zahtjeva i za pokriće troškova izvršenja, osim ako se tražbina podnositelja zahtjeva ne može namiriti ni na koji drugi način. Zapljena je nevažeća i iz nje ne proizlaze nikakve pravne posljedice ako je došlo do materijalne povrede postupovnih odredbi o zapljeni, posebno:
1. ako je imovina zaplijenjena bez valjane izvršne isprave

2. ako dužniku nije dostavljena obavijest o izvršenju

3. ako je imovinu zaplijenila osoba koja nije za to ovlaštena

4. ako dužnik nije u dovoljnoj mjeri obaviješten o svojim pravima u postupku izvršenja te je to dovelo do kršenja njegovih prava (članak 55. Zakona o postupku izvršenja).

Popis stvari koje se ne mogu zaplijeniti naveden je u članku 66. Zakona o postupku izvršenja. Sljedeće stvari ne mogu se zaplijeniti ili prodati tijekom postupka izvršenja:
1. osobni predmeti dužnika i kućanski predmeti, kuhinjsko posuđe, odjeća, posteljina, kreveti i druge stvari koje su nužne za zadovoljenje potreba kućanstva, uzimajući u obzir iznos dužnikova duga

2. najmanje jedan tehnički uređaj kojim se osigurava da dužnik može ostvariti pravo na primanje informacija koje je propisano u članku 44. stavku 1. Ustava Republike Estonije (Eesti Vabariigi põhiseadus)

3. hrana potrebna dužniku i njegovoj obitelji za jedan mjesec te materijal za grijanje potreban za grijanje stambenog prostora tijekom jedne sezone grijanja ili, ako hrana i materijal nisu nabavljeni do trenutka izvršenja te njihova nabava nije osigurana na neki drugi način, novac u iznosu potrebnom za nabavu navedenog

4. poljoprivredna oprema, stoka, gnojiva i primarni poljoprivredni proizvodi osobe koja se bavi poljoprivredom, a koji su dužniku nužni kako bi sebe i svoju obitelj mogao uzdržavati do sljedeće žetve

5. stvari koje su nužne za nastavak gospodarskih ili profesionalnih djelatnosti, zaposlenja ili službeničkog odnosa fizičke osobe

6. knjige i drugi predmeti koje dužnik i njegova obitelj upotrebljavaju za učenje ili vjerske aktivnosti

7. računovodstvene evidencije, obiteljski dokumenti, vjenčano prstenje, nalozi i ukrasi koji pripadaju dužniku;

8. umjetni udovi, naočale i drugi medicinski proizvodi za osobe s fizičkim invaliditetom, koje upotrebljava dužnik ili član njegove obitelji

9. predmeti potrebni za pogreb u obitelji dužnika

10. muzejske zbirke državnih i općinskih muzeja i muzeja javnopravnih tijela te predmeti koji pripadaju tim zbirkama, kao i zbirke ili predmeti državnih muzeja koji su dani na korištenje zakladi

11. arhivska građa

12. drugi predmeti čija je zapljena protivna moralnim načelima

13. državna imovina kojom se ograničeno trguje i predmeti koji su tijelu državne ili lokalne vlasti kao dužniku potrebne za obavljanje javnih dužnosti i čiji je prijenos protivan javnim interesima. Prije donošenja odgovarajuće odluke mora se saslušati predstavnika nadležnog ministarstva ili agencije.

Predmeti navedeni u prethodnim točkama 1., 2, 4. i 5. mogu se zaplijeniti ako obvezno izvršenje zahtijeva prodavatelj na temelju financijske tražbine osigurane pridržajem prava vlasništva zbog prodaje tih predmeta. Stvari potrebne za vjerske aktivnosti iz prethodne točke 6. mogu se zaplijeniti ako se upotrebljavaju na način koji je protivan moralnim načelima ili kažnjiv.

Životinje koje se drže u kući u nekomercijalne svrhe ne mogu se zaplijeniti u skladu s člankom 67. Zakona o postupku izvršenja. Na temelju prijedloga podnositelja zahtjeva sud može dopustiti zapljenu životinje visoke vrijednosti ako se zabranom zapljene znatno krše interesi podnositelja zahtjeva koji nadilaze interese zaštite životinja ili legitimne interese dužnika.

Ograničenja u pogledu zapljene prihoda utvrđena su u člancima 131. i 132. Zakona o postupku izvršenja. Zahtjev za plaćanje ne može se podnijeti u pogledu sljedećih prihoda:

1. državnih doprinosa za obitelj

2. socijalnih doprinosa za osobe s invaliditetom

3. socijalnih naknada u smislu Zakona o socijalnoj skrbi (sotsiaalhoolekande seadus)

4. naknade plaćene na temelju članka 35.¹ stavka 3. Zakona o umjetnoj oplodnji i zaštiti embrija (kunstliku viljastamise ja embrüokaitse seadus)

5. naknada za nezaposlene, bespovratnih sredstava, naknada za prijevoz i smještaj te potpora za pokretanje poslovanja koji se isplaćuju iz estonskog Fonda za osiguranje za slučaj nezaposlenosti (Eesti Töötukassa)

6. naknade koja se plaća za tjelesnu ozljedu ili zdravstveni poremećaj, osim naknade za izgubljenu dobit i naknade za nematerijalnu štetu

7. doplatka za sposobnost za rad

8. zakonskog uzdržavanja

9. roditeljskih naknada

10. naknade za zdravstveno osiguranje u smislu Zakona o zdravstvenom osiguranju (ravikindlustuse seadus), osim naknada za privremenu nesposobnost za rad

11. državnih mirovina do iznosa predviđenog zakonom

12. potpore po izlasku iz zatvora.

Ako podnošenje zahtjeva za plaćanje iz druge imovine dužnika nije dovelo ili vjerojatno neće dovesti do potpunog namirenja tražbine podnositelja zahtjeva i ako je zapljena poštena uzimajući u obzir vrstu tražbine i visinu prihoda, na prijedlog podnositelja zahtjeva može se podnijeti zahtjev za plaćanje u pogledu prihoda navedenog u prethodnim točkama od 6. do 9. Ako je moguće, sudski izvršitelj saslušat će dužnika prije nego što donese odluku.

Prihod se neće zaplijeniti ako ne premašuje iznos minimalne plaće propisane za jedan mjesec ili odgovarajući dio dohotka za tjedan ili dan.[2] Ako dužnik uzdržava drugu osobu ili joj, u skladu sa zakonom, plaća naknadu za uzdržavanje, iznos koji se ne može zaplijeniti povećat će se za trećinu minimalne mjesečne plaće po uzdržavanoj osobi (osim ako je zahtjev za uzdržavanje djeteta predmet obveznog izvršenja). Od prihoda koji premašuje iznos koji ne podliježe zapljeni, zaplijeniti se mogu najviše dvije trećine iznosa koji odgovara pet minimalnih plaća i cjelokupni prihod koji premašuje iznos koji odgovara pet minimalnih plaća ako iznos koji je predmet zapljene ne premašuje dvije trećine ukupnih prihoda (to ne vrijedi ako je zahtjev za uzdržavanje predmet obveznog izvršenja).

U skladu s člankom 133. Zakona o postupku izvršenja sudski izvršitelj poništit će, na prijedlog dužnika, zapljenu računa dužnika u roku od tri radna dana u iznosu kojim se dužniku osigurava prihod koji se ne može zaplijeniti (ograničenja propisana člancima 131. i 132. Zakona o postupku izvršenja). Ako se na dužnikov račun prenese prihod za više od jednog mjeseca, sudski izvršitelj poništit će zapljenu računa dužnika u roku od tri radna dana na temelju prijedloga dužnika tako da se dužniku osigura prihod koji se ne može zaplijeniti za svaki unaprijed plaćeni mjesec u skladu s ograničenjima predviđenima u člancima 131. i 132. Zakona o postupku izvršenja. Ako se razdoblje za upotrebu prihoda prenesenih na račun dužnika ne može utvrditi, sudski izvršitelj dužniku će osigurati jednomjesečni iznos prihoda koji se ne može zaplijeniti. Do donošenja odluke o prijedlogu sudski izvršitelj može obustaviti prijenos sredstava podnositeljima zahtjeva sa zaplijenjenog računa i osloboditi račun od zapljene u iznosu koji je potreban za uzdržavanje dužnika i njegove obitelji.

[2] U skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe Vlade Republike Estonije br. 139 od 18. prosinca 2015. minimalna mjesečna plaća za rad na puno radno vrijeme od 1. siječnja 2016. iznosi 430 EUR te u skladu s člankom 1. stavkom 2. te uredbe od 1. siječnja 2017. iznosi 470 EUR.

 

Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.

Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.