Kako se može izvršiti sudska odluka?

Finska
Sadržaj omogućio
European Judicial Network
Europska pravosudna mreža (u građanskim i trgovačkim stvarima)

1 Što znači „ovrha” u građanskim i trgovačkim stvarima?

Izvršenje podrazumijeva izvršenje određene obveze koju nalaže sud ili izravno izvršive osnove za izvršenje. U većini slučajeva riječ je o izvršenju radi naplate dugova. Još je jedna ključna mjera za izvršenje deložacija, odnosno obveza iseljenja iz zgrade ili nekog njezina dijela. Osnova za izvršenje može uključivati i obvezu prijenosa određene imovine na drugu stranku, obvezu činjenja neke radnje ili nalog za prestanak činjenja neke radnje. Izvršiti se mogu i zapljene po nalogu suda ili druge mjere opreza. Nacionalno tijelo za izvršenje u Finskoj agencija je pri Ministarstvu pravosuđa koja neovisno i nepristrano obavlja dužnosti zakonskog izvršenja.

Izvršenje u predmetima koji se odnose na zakonodavstvo u pogledu djece

U predmetima koji se odnose na zakonodavstvo u pogledu djece izvršenje podrazumijeva provedbu sudskih naloga, kao što je predaja djeteta. Sporazum koji je potvrdila socijalna služba isto tako može biti osnova za izvršenje. Valja napomenuti da se u Finskoj prava na kontakt smatraju pravima djeteta, a ne roditelja. Izvršenje sudske odluke u pogledu roditeljske skrbi o djetetu i/ili prava na kontakt s djetetom uređeno je Zakonom o izvršenju odluka o skrbi o djetetu i pravu na kontakt s djetetom (619/1996). Taj se zakon primjenjuje i na izvršenje privremenih odluka. Izvršenje se provodi u skladu s tim zakonom i ako je određena presuda ili odluka donesena u inozemstvu izvršiva u Finskoj u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2201/2003.

Sudski izvršitelj može izvršiti nalog u pogledu roditeljske skrbi ako je odluka o tom pitanju donesena unutar prethodna tri mjeseca. U drugim je situacijama sudu potrebno podnijeti zahtjev za izdavanje naloga za izvršenje. Sud može odbiti zahtjev za izvršenje samo ako bi ono bilo protivno najboljim interesima djeteta. Pri izvršenju naloga u pogledu roditeljske skrbi sud obvezuje drugu stranku na predaju djeteta tužitelju ili na plaćanje kazne. Alternativno se može izdati nalog da se dijete preuzme s određene lokacije. Pri izvršenju naloga u pogledu kontakta protustranka je obvezna dopustiti kontakt i poduzeti druge konkretne mjere koje se smatraju potrebnima za ostvarivanje kontakata.

2 Koja su tijela nadležna za ovrhu?

Podaci za kontakt Nacionalnog tijela za izvršenje u Finskoj dostupni su na njegovim internetskim stranicama na finskom, švedskom i engleskom jeziku.

U Finskoj su sudski izvršitelji državni dužnosnici. Tužitelji ne mogu birati odjel za izvršenje ni sudskog izvršitelja koji rješava njihov predmet: o redoslijedu rješavanja predmeta odlučuje se ex officio.

Zadaće izvršenja Nacionalnog tijela za izvršenje u Finskoj provode odjeli za izvršenje.

Većinu predmeta koji se odnose na naplatu dugova rješava nacionalni Odjel za osnovno izvršenje elektroničkim putem, zbog čega se nije potrebno osobno sastati s dužnikom.

Tijelo ima pet regionalnih Odjela za opsežno izvršenje koji su odgovorni za prodaju zaplijenjene imovine i druge zahtjevnije zadaće izvršenja u svojim jurisdikcijama.

Nacionalni Specijalni odjel za izvršenje upravlja vremenski zahtjevnim zadaćama izvršenja koje zahtijevaju puno istraživanja. Usko surađuje s drugim tijelima i pridonosi borbi protiv sive ekonomije i financijskih kaznenih djela.

3 Kada se može izdati ovršna isprava ili odluka?

3.1 Postupak

Postupak izvršenja započinje kad tužitelj podnese zahtjev za izvršenje i po potrebi priloži presliku osnove za izvršenje. Tužitelj ne mora platiti pristojbu za izvršenje unaprijed.

Više informacija o postupku podnošenja zahtjeva dostupno je na finskom, švedskom i engleskom jeziku.

Zahtjevi za izvršenje mogu se podnijeti elektroničkim putem upotrebom sljedeće internetske usluge: https://asiointi2.oikeus.fi/ulosotto/#/.

Zahtjev za izvršenje može se podnijeti i slanjem tradicionalnog pisanog zahtjeva ili e-poštom.

Tužitelji iz Finske:

na finskom: https://www.ulosottolaitos.fi/fi/index/tietoaulosotosta/tietoavelkojalle/ulosotonhakeminen.html

na švedskom: https://www.ulosottolaitos.fi/sv/index/informationomutsokningen/informationtillborgenarer/utsokningsansokan_1.html.

Obrazac zahtjeva za izvršenje za strane državljane (na engleskom): https://oikeus.fi/en/index/oikeuslaitos/forms/enforcement.html.

Zahtjevi koji se šalju e-poštom iz inozemstva: ulosotto.uo(at)oikeus.fi.

Upute za slanje sigurne poruke e-pošte (na engleskom): https://oikeus.fi/en/index/oikeuslaitos/submittingdocuments.html

Dužnost je sudskih izvršitelja poštovati presude sudova i druge osnove za izvršenje utvrđene u zakonodavstvu i oni ne mogu propitivati njihov sadržaj. Kako bi postupak izvršenja mogao započeti, tužitelj mora imati osnovu za izvršenje, kako je navedeno u zakonodavstvu, uz obvezu koja se određuje tuženiku. Sudski izvršitelji provjeravaju je li dug istekao otkad je donesena sudska presuda, primjerice zbog plaćanja ili isteka zastare. Pravo nositelja kolateralnih prava (npr. hipoteke) na plaćanje propisano je zasebnom odredbom.

3.2 Glavni uvjeti

U građanskim i trgovačkim stvarima izvršenje se obično temelji na presudi ili odluci redovnog suda. Ne postoji potreba za posebnim sudskim nalogom za izvršenje. Redovni sudovi uključuju okružne sudove kao prvostupanjske sudove i, na žalbenoj razini, žalbene sudove i Vrhovni sud. Arbitražna odluka može isto tako biti osnova za izvršenje. U praksi je važna osnova za izvršenje sporazum o uzdržavanju, koji potvrđuje mjerodavno općinsko tijelo. S druge strane, Finska ne priznaje dokumente sastavljene između privatnih stranaka kao osnovu za izvršenje.

Presude protiv kojih je podnesena žalba mogu se izvršiti ako tužitelj dostavi jamstvo koje odredi sudski izvršitelj za bilo kakvu štetu koju bi mogao pretrpjeti tuženik. Međutim, sredstva se tužitelju ne smiju platiti dok osnova za izvršenje te odluke o pljenidbi i oduzimanju ne postanu pravomoćne.

Glavne odredbe o izvršenju presuda izdanih izvan Finske dostupne su u pravu EU-a (npr. Uredba Bruxelles I (br. 44/2001) i Uredba Bruxelles II.a (br. 2201/2003)) te konvenciji o priznavanju i izvršenju presuda u nordijskim zemljama. Dodatne informacije o prekograničnom izvršenju dostupne su na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa na finskom, švedskom i engleskom jeziku.

4 Predmet i priroda mjera ovrhe

4.1 Koje vrste imovine mogu biti predmet ovrhe?

Kad započne postupak izvršenja, dužniku se šalje obavijest o postupku i zahtjev za plaćanje. Ako dužnik ne izvrši plaćanje u skladu s nalogom i ne obrati se dobrovoljno uredu za izvršenje u vezi s plaćanjem, ured za izvršenje započet će ispitivanje kako bi utvrdio dohodak i imovinu dužnika na temelju podataka iz registra.

Upiti bankama ključan su dio tog ispitivanja. Najčešće se oduzimaju dohodak od zaposlenja i sredstva na bankovnim računima. Može se sastaviti i plan otplate umjesto uzimanja dijela plaće u redovitim intervalima. Mjere za utvrđivanje dohotka i imovine dužnika, kao i druga ispitivanja, uređene su zakonom. Sudski izvršitelji imaju različita prava utvrđena zakonom, a ona im omogućuju pristup informacijama o financijskoj situaciji dužnika iz različitih registara. Sudski izvršitelji isto su tako obvezni tražiti imovinu koja pripada dužniku. Mjere izvršenja moraju se provesti odmah. Na primjer, ako dužnik ostvaruje redoviti dohodak od zaposlenja, prvo plaćanje vjerovniku obično se izvršava u roku od otprilike dva mjeseca od početka postupka. Dužnik ima pravo na žalbu, ali plaćanje se neće prekidati osim ako tako odluči sud.

Zahtjevi se mogu odnositi na potpuno ili ograničeno izvršenje. Vjerovnici od Nacionalnog tijela za izvršenje mogu zatražiti i praćenje duga tijekom razdoblja od dvije godine pasivnom registracijom ako dug nije moguće naplatiti odmah. Radi izvršenja nije potrebno angažirati odvjetnika ili pravnog savjetnika.

Zaplijeniti se može bilo koja pokretna i nepokretna imovina dužnika koja nije zaštićena ili obuhvaćena pravom na isključenje, a isto vrijedi i za sva prava, potraživanja ili predmete koji imaju financijsku vrijednost. Ako je vjerovnik podnio zahtjev za ograničeno izvršenje, zaplijeniti se može samo imovina koja se može utvrditi iz evidencija i koja ne zahtijeva likvidaciju. Ako je potrebno provesti likvidaciju nad zaplijenjenom imovinom, obično je se prodaje u okviru posebne prodaje zbog izvršenja, a koja se obično objavljuje u lokalnim novinama i na internetu.

Poveznice na obavijesti o prodaji:

https://www.ulosottolaitos.fi/myynti-ilmoitukset/fi/index.html (na finskom i švedskom)

https://huutokaupat.com/ulosotto/.

Finski Zakon o izvršenju sadržava i posebnu odredbu na temelju koje okružni sudski izvršitelj može odlučiti zanemariti umjetno raspoređivanje imovine. Tvrdnja da imovina pripada nekoj trećoj strani neće spriječiti zapljenu imovine:

  1. ako se otkrije da se status te treće strane temelji na imovini ili drugim dogovorima čiji pravni status ne odgovara njezinoj stvarnoj prirodi ili svrsi, uzimajući u obzir da su ovlasti dužnika usporedive s ovlastima vlasnika, a radnje dužnika usporedive s radnjama vlasnika, kao i koristi od dogovora koje ostvaruje dužnik i druge slične čimbenike
  2. ako je jasno da se pravni status iskorištava kako bi se izbjeglo izvršenje ili osiguralo da imovina ostane nedostupna vjerovnicima i
  3. ako se dug tužitelju u suprotnom neće moći naplatiti od dužnika u razumnom roku.

Međutim, postupak pljenidbe ne može se provesti ako treća strana uključena u dogovor da utemeljen iskaz da bi se pljenidbom mogla prekršiti njezina stvarna prava. Sudski izvršitelj mora se na odgovarajući način savjetovati s dužnikom i trećom stranom, a prema potrebi i s tužiteljem, osim ako bi se time znatno otežalo izvršenje.

4.2 Koje su posljedice mjera ovrhe?

Iako početak postupka izvršenja ima određene učinke, oduzimanje i zapljena proizvode znatne pravne posljedice. Nakon što je imovina zaplijenjena dužnik je ne smije uništavati, raspolagati njome, založiti je ni donositi druge odluke o njoj na štetu vjerovnika. Svako djelovanje suprotno ovoj zabrani nema pravnu snagu u odnosu na vjerovnika. Međutim, stjecatelj ili treća strana mogu imati bona fide zaštitu. Sudski izvršitelji imaju širok pristup informacijama dobivenima ne samo od dužnika, nego i od trećih strana, kao što su banke. Nakon što se banku obavijesti da su dužnikova sredstva zamrznuta, banka ne smije isplaćivati sredstva s dužnikova bankovnog računa nikome drugome osim izvršitelju. Isplata potraživanja, nadnica ili plaća suprotno ovoj zabrani predstavlja kazneno djelo.

Vlasništvo nad predmetima mijenja se zbog prodaje imovine provedene tijekom postupka izvršenja. Sredstva stečena kao kupoprodajna cijena prenose se tužitelju u najkraćem mogućem roku.

Imovina se zapljenjuje do iznosa koji je potreban za podmirenje duga tužitelju. U slučajevima kad je izvršenje zatražilo nekoliko vjerovnika ili kad je zaplijenjena imovina predmet hipoteke, na primjer, sredstva se među vjerovnicima dijele prema redoslijedu prioriteta, kako je utvrđeno zakonodavstvom. Pristojbe za izvršenje koje se plaćaju državi obično se naplaćuju dužniku. Ako pokušaj izvršenja ne uspije, vjerovnik će morati platiti malu pristojbu za obradu. Isto tako, vjerovniku će se naplatiti pristojba za prijenos sredstava. Pristojba se neće naplatiti u predmetima povezanima s obvezom uzdržavanja, koja se smatra prioritetom. Uplate koje se prenose tužitelju mogu se razlikovati od mjeseca do mjeseca, ovisno o fluktuacijama u dohotku dužnika i iznosu duga.

Dodatne informacije o pristojbama za izvršenje dostupne su na finskom, švedskom i engleskom jeziku.

4.3 Koliko dugo vrijede takve mjere?

U skladu sa zakonodavstvom sudski izvršitelji moraju obavljati svoje dužnosti ažurno i bez nepotrebnog kašnjenja. Ako dužnik nema imovinu ili dohodak koji se mogu zaplijeniti ili oduzeti, predmet će se vratiti vjerovniku s jednom od sljedećih naznaka: nedostatna imovina, nedostatna i nepoznata imovina ili neka druga zasebno navedena prepreka naplati. U tim se slučajevima informacije o dohotku i imovini uvijek traže u glavnim registrima. Postupak izvršenja će se završiti, ali vjerovnik može zatražiti izvršenje na kasniji datum te će se u tom slučaju ponovno ispitati financijsko stanje dužnika. Na primjer, tužitelj može zatražiti izvršenje odluke pravodobnom dostavom novog zahtjeva kako bi osigurao oduzimanje iz izvora kao što je povrat poreza dužniku na kraju godine. Tužitelj može zatražiti i da se dug upiše u pasivni registar. Ako se tijekom ispitivanja nekog drugog predmeta otkrije da dužnik raspolaže dohotkom koji se može oduzeti ili imovinom koja se može zaplijeniti, ili da bi mogao dobiti povrat poreza, dug unesen u pasivni registar razmotrit će se u okviru postupka izvršenja. Upis u pasivni registar ostat će na snazi dvije godine od datuma izdavanja potvrde o prepreci zbog nedostatnih sredstava.

5 Postoji li mogućnost žalbe protiv odluke o odobrenju takve mjere?

Svaka osoba na čija prava utječu mjere izvršenja ili odluke sudskog izvršitelja može se žaliti na te mjere i odluke. Žalbe se podnose okružnom sudu. Žalbeni rok iznosi tri tjedna, a obično se računa od datuma odluke ili datuma na koji je dotična stranka obaviještena o odluci.

Podnošenje žalbe obično ne prekida postupak izvršenja, osim ako sud odluči drukčije. Ako žalba bude prihvaćena, sud će ukinuti ili izmijeniti odluku sudskog izvršitelja. U nekim slučajevima sudski izvršitelji mogu i sami ispraviti neke očigledne pogreške.

Ako rješavanje neke tvrdnje ili pritužbe iznesene u vezi s izvršenjem zahtijeva izvođenje usmenih dokaza, o predmetu se može odlučivati u parničnom postupku na sudu (osporavanje izvršenja).

6 Postoje li ograničenja ovrhe, posebno povezana sa zaštitom ovršenika ili rokovima?

Zakonodavstvom su predviđene zabrane izvršenja, na primjer, na socijalnoj osnovi. Postoji niz davanja iz sustava socijalne sigurnosti koja se ne mogu oduzeti. Ako je dužnik u postupku fizička osoba, predmeti, naknade i prava zasebno predviđeni zakonodavstvom ne mogu se zaplijeniti. Osim toga, imovina se ne smije zaplijeniti ako bi, s obzirom na njezinu vrijednost i druge okolnosti, tužitelj ili tužitelji primili tek neznatan iznos nakon plaćanja troškova izvršenja, naknade sudskom izvršitelju i dugova na imovini.

Dio dužnikova dohotka i imovine koji je zaštićen zakonom uvijek se mora uzeti u obzir u mjerama izvršenja i planovima otplate. Riječ je iznosu koji ostaje za pokriće životnih troškova. Općenito se može obustaviti isplata najviše jedne trećine dužnikove neto nadnice ili plaće. Utvrđeni zaštićeni dijelovi dohotka i imovine i njihovi primjeri dostupni su na internetskim stranicama Nacionalnog tijela za izvršenje u Finskoj na finskom, švedskom i engleskom jeziku.

Osnove za izvršenje, ako je platni nalog izdan fizičkoj osobi, ostaju izvršive 15 godina (rok zastare za osnove za izvršenje). Taj rok zastare iznosi 20 godina ako je vjerovnik naveden u osnovama za izvršenje fizička osoba ili ako se potraživanje temelji na kaznenom djelu zbog kojeg je dužnik osuđen na kaznu zatvora ili rad za opće dobro.

Rok zastare za novčane dugove na temelju sporazuma s fizičkom osobom iznosi 20 ili 25 godina. Rok zastare primjenjuje se neovisno o tome postoje li osnove za naplatu potraživanja. Ta se odredba primjenjuje samo na novčane dugove fizičkih osoba. Novčani dug zastarijeva najkasnije 20 godina nakon dospijeća duga. Rok zastare iznosi 25 godina ako je vjerovnik fizička osoba.

Ako fizička osoba ima osnove za naplatu novčane tražbine na temelju sporazuma, rok zastare izračunava se u skladu s rokom zastare koji istječe prvi.

Sudska presuda ili druga osnova za izvršenje više se ne može izvršiti ako je pravo koje je njome stečeno naknadno isteklo zbog toga što je dug plaćen, zbog zastare ili nekog drugog razloga.

Dodatne informacije:

internetske stranice Nacionalnog tijela za izvršenje u Finskoj na finskom, švedskom i engleskom jeziku

internetske stranice Ministarstva pravosuđa – Izvršenje presuda u građanskim postupcima: na finskom, švedskom i engleskom jeziku

Zakon o izvršenju na finskom i švedskom jeziku.

 

Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.

Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.

Your-Europe

Posljednji put ažurirano: 08/12/2023

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.