Kako se može izvršiti sudska odluka?

1 Što znači „ovrha” u građanskim i trgovačkim stvarima?

Izvršenje je mjera koju je odredio sud i koja se poduzima kako bi se dužnike iz presude prisililo da postupe u skladu s nalozima suda. O odabiru metode izvršenja u potpunosti odlučuje vjerovnik iz presude.

Pri odabiru metode koja će se upotrijebiti vjerovnik mora uzeti u obzir sljedeće:

• je li vjerojatno da će dobiti svoj novac i sudsku pristojbu od tuženika
• duguje li tuženik novac i drugima odnosno je li tuženik dužnik u drugim sudskim presudama
• posjeduje li tuženik bilo kakve predmete ili imovinu koji se mogu oduzeti i prodati na dražbi
• je li tuženik u radnom odnosu
• ima li tuženik druga primanja, kao što je dohodak od ulaganja
• ima li tuženik račun u banci, stambenoj štedionici ili neki drugi račun
• je li tuženik vlasnik nekretnine (kuće) ili
• duguje li itko drugi tuženiku novac.

U nastavku su navedene informacije o različitim vrstama mjera izvršenja. Vjerovnik iz presude trebao bi odabrati onu kojom će najvjerojatnije dobiti novac koji mu se duguje.

Sud ne može jamčiti da će vjerovnik iz presude dobiti povrat svojeg novca, a za sve se poduzete radnje plaća sudska pristojba. Iako će sud dodati iznos pristojbe novcu koji tuženik već duguje, sud ne može vratiti iznos koji je vjerovnik platio ako on ne dobije novac od tuženika.

Različite vrste metoda izvršenja navedene su u nastavku.

Oduzimanje predmeta

Ovrha je izvršenje presude građanskog suda koje se provodi oduzimanjem predmeta. Kako bi se osiguralo izvršenje ovrhom, sudu je potrebno podnijeti zahtjev za izdavanje naloga za ovrhu. Nalog će biti od pomoći samo ako tuženik:

• ima dovoljno predmeta na adresi koju je naveo vjerovnik iz presude, a koji bi se mogli prodati na dražbi kako bi se prikupio novac; ili
• ima sav novac koji se potražuje na temelju naloga (kako bi se spriječila prodaja predmeta).

Kako bi sud mogao izdati nalog, moraju biti ispunjeni sljedeći preduvjeti:

• tuženik nije platio iznos koji mu je naložen za plaćanje; ili
• tuženik kasni s barem jednim obrokom plaćanja.

Sudski izvršitelji ne mogu uvijek oduzeti i prodati tuženikove predmete. Na primjer, ne mogu oduzeti osnovne kućanske predmete i alate potrebne za obavljanje djelatnosti ili predmete koji podliježu ugovoru o leasingu ili najmu. Sudski izvršitelj neće oduzeti tuženikove predmete ako ne vrijede dovoljno za plaćanje naloga nakon odbitka troškova preuzimanja i prodaje predmeta. Predmeti koji se prodaju na dražbi često postignu samo dio svoje izvorne vrijednosti. Osim toga, sudski izvršitelji koji djeluju na temelju drugog naloga možda su već zaplijenili tuženikovu imovinu.

Nalozi za namiru duga preko treće strane

Vjerovnik iz presude može podnijeti zahtjev Vrhovnom sudu da se dug koji treća strana duguje tuženiku umjesto njemu isplati vjerovniku iz presude. U praksi se ta metoda upotrebljava za oduzimanje sredstava koja tuženik eventualno ima na bankovnim računima. Ako na bankovnim računima nema dovoljno sredstava za pokriće duga, tada se dostupna sredstva upotrebljavaju za otplatu barem dijela iznosa duga.

Postupak u slučaju nesolventnosti

Ako dugovanje iznosi više od 750 GBP, vjerovnik iz presude može podnijeti i zahtjev za proglašenje tuženika nesolventnim. Taj se postupak pokreće pred Vrhovnim sudom. Međutim, to može biti skupo.

Sudski poziv na temelju presude

U okviru nadležnosti Vrhovnog suda za sporove male vrijednosti (zahtjevi do 10 000 GBP) vjerovnik iz presude može podnijeti zahtjev za izdavanje sudskog poziva na temelju presude. Sud tada može naložiti plaćanje dospjelog duga u obrocima, što u određenim ograničenim okolnostima može dovesti do izricanja kazne zatvora zbog neplaćanja.

Nalozi za pribavljanje informacija

Iako sam po sebi nije metoda izvršenja, tim se postupkom omogućuje ispitivanje dužnika iz presude u pogledu informacija o njegovoj imovini kako bi se vjerovniku iz presude omogućilo da donese utemeljenu odluku o metodi izvršenja koju želi primijeniti.

2 Koja su tijela nadležna za ovrhu?

Vrhovni sud nadležan je za izvršenje u Gibraltaru.

3 Kada se može izdati ovršna isprava ili odluka?

3.1 Postupak

Vrhovni sud (uključujući u okviru njegove nadležnosti za sporove male vrijednosti) može naložiti izvršenje u predmetima u kojima je donio presudu.

U Gibraltaru su sudski izvršitelji zaposlenici Sudske službe, a time i državni službenici. Oni se bave izvršenjem presuda i/ili naloga donesenih i registriranih na sudovima. Oni izvršavaju naloge za ovrhu, oduzimaju zemljište na temelju naloga za posjedovanje i vraćaju predmete na temelju naloga za povrat predmeta. Osim toga, sudski izvršitelji obavljaju druge dužnosti, uključujući osobnu dostavu pismena i naloga za pritvaranje.

Angažiranje odvjetnika ili drugih pravnih stručnjaka

Vjerovnik nije obvezan podnijeti zahtjev za izvršenje preko odvjetnika ili bilo kojeg drugog pravnog stručnjaka.

Osim u okviru nadležnosti Vrhovnog suda za sporove male vrijednosti, postupci izvršenja mogu biti složeni. Vjerovnici bi se stoga prije pokretanja postupka izvršenja možda trebali obratiti za savjet pravnom savjetniku ili uredu organizacije za savjetovanje građana Citizens Advice.

Iznos troškova izvršenja

Za svaku od metoda izvršenja naplaćuju se različite sudske pristojbe. Kako je prethodno navedeno, iako će sud dodati pristojbu novcu koji tuženik već duguje, sud ne može vratiti iznos koji je vjerovnik platio ako on ne dobije novac od tuženika. Za dodatne informacije o primjenjivim pristojbama obratite se tajništvu Vrhovnog suda na adresi 277 Main Street, Gibraltar, ili na telefonski broj (+ 350) 200 75608.

3.2 Glavni uvjeti

Kako je prethodno navedeno, u Gibraltaru odabir metode izvršenja u potpunosti je u rukama vjerovnika iz presude. Odgovorni vjerovnici koji su dobili valjanu presudu, a još nisu isplaćeni, imaju pravo izvršiti tu presudu najprikladnijim sredstvima koja su im na raspolaganju. Stoga, sve dok je na snazi valjana presuda i ako je podnesen pravilan zahtjev, sud je obvezan slijediti odabir vjerovnika.

4 Predmet i priroda mjera ovrhe

4.1 Koje vrste imovine mogu biti predmet ovrhe?

Mjere izvršenja mogu se poduzeti u pogledu sljedeće imovine:

• kad je riječ o bankovnim računima, primjenom postupka za namiru duga preko treće strane
• kad je riječ o materijalnoj pokretnoj imovini, primjenom ovrhe
• kad je riječ o nepokretnoj imovini, primjenom postupka za izdavanje naloga za naplatu.

Ne postoje ustaljeni i sveobuhvatni popisi imovine koja je izuzeta od zapljene. Međutim, postoje smjernice. Sudski izvršitelj može oduzeti samo predmete koji pripadaju tuženiku ili su u zajedničkom vlasništvu.

Za svaki predmet koji oduzima sudski izvršitelj mora biti vjerojatno da će postići određenu cijenu na dražbi. Sudski izvršitelji neće oduzimati predmete ako smatraju da neće postići dovoljnu cijenu za plaćanje određenog iznosa iz naloga nakon plaćanja troškova oduzimanja i prodaje na dražbi.

Sudski izvršitelji ne mogu oduzeti:

• predmete koji su tuženiku potrebni za njegov posao ili poslovanje, kao što su alati potrebni za obavljanje djelatnosti ili knjige
• osnovne kućanske predmete koji su potrebni tuženiku i njegovoj obitelji, kao što su odjeća ili posteljina
• predmete koji su dani ili uzeti u najam ili su predmet ugovora o leasingu (uključujući automobile)
• predmete koje su možda već zaplijenili sudski izvršitelji koji djeluju na temelju drugog naloga ili
• opremu koja ne pripada poduzeću (npr. unajmljeni uredski namještaj, strojevi i vozila).

Kad je riječ o nalozima za namiru duga preko treće strane, dužnik iz presude kojem je onemogućeno podizanje novca s njegova računa u banci ili stambenoj štedionici te koji tvrdi da on ili njegova obitelj zbog toga otežano podmiruju redovne životne troškove, može sudu podnijeti zahtjev za izdavanje naloga za plaćanje u otežanim okolnostima kojim se omogućuje plaćanje jednog ili više iznosa određenim pojedincima.

4.2 Koje su posljedice mjera ovrhe?

Ako dužnici i treće strane ne poštuju zahtjeve sudskih naloga, mogu biti kažnjeni zbog nepoštovanja. Kazne koje se mogu izreći zbog nepoštovanja uključuju „ispriku za uvredu suda” (tj. ispriku sucu na javnoj raspravi), novčane kazne i, u najtežim slučajevima, kaznu zatvora u trajanju do 14 dana.

Banke imaju određene obveze u pogledu objave informacija i zapljene bankovnih računa. Kad banka primi nalog za namiru duga preko treće strane izdan jednom od njezinih klijenata, ne mora otkriti koliko se novca nalazi na računu. Može navesti da na računu nema novca, da nema dovoljno sredstava za pokriće cijelog iznosa, ali da može podmiriti dio tog iznosa, ili da je na računu dovoljno sredstava za pokriće cijelog traženog iznosa. Postoje vrlo stroge odredbe o zaštiti podataka kojima se uređuje koje druge informacije banka može pružiti.

4.3 Koliko dugo vrijede takve mjere?

U svim se nalozima navodi rok za pružanje relevantnih informacija ili postupanje u skladu sa sudskim nalogom te se navode maksimalne kazne koje se mogu izreći u slučaju nepoštovanja sudskog naloga.

5 Postoji li mogućnost žalbe protiv odluke o odobrenju takve mjere?

Sudske metode izvršenja (nalozi za naplatu i nalozi za namiru duga preko treće strane) uključuju postupak u dvije faze. Privremenu fazu postupka vodi isključivo sud u pisanom obliku, a dužnik iz presude u toj fazi ne sudjeluje u postupku. Međutim, kako bi svaka metoda izvršenja napredovala u završnu fazu, potrebno je održati raspravu na koju će biti pozvan dužnik iz presude i na kojoj će moći navesti razloge zašto se planirana metoda izvršenja ne bi trebala nastaviti. O datumu rasprave sve će stranke biti obaviještene dovoljno unaprijed, a u svakom slučaju postoji određeno minimalno vrijeme koje mora proteći između „privremene” faze, obavijesti o „završnoj” raspravi i same „završne” rasprave kako bi se dužniku (i svakoj relevantnoj izravno uključenoj trećoj strani, npr. banci u slučaju naloga za namiru duga preko treće strane) omogućilo vrijeme za pripremu predmeta. Ako datum „završne” rasprave ne odgovara strankama, one ga mogu odgoditi na obostrano prihvatljiv datum. U tom slučaju privremeno rješenje ostaje na snazi, ali nalog ne može postati „pravomoćan” prije održavanja te rasprave.

Nakon što sud donese nalog, protiv njega se ne može podnijeti žalba. U odgovarajućim okolnostima žalbe ili zahtjevi za ukidanje mogu se podnijeti samo na izvornu presudu kojom je vjerovniku prvotno dana ovlast da zatraži izvršenje. Sud može opozvati postupak izvršenja samo ako je presuda uspješno osporena žalbom ili ukinuta. Ako je žalba protiv presude podnesena nakon što je sud odobrio vjerovnikov zahtjev za izvršenje, nalog se može obustaviti na temelju zahtjeva podnesenog sudu. Sudski izvršitelji ne smiju oduzimati predmete, ali moraju ih i dalje naplaćivati (to jest nabrojati one predmete koji bi kasnije mogli biti zaplijenjeni i oduzeti za prodaju).

Ako je vjerovnik sudu podnio pravilan zahtjev za izvršenje, taj sud ne može odbiti odobriti metodu izvršenja koju je odabrao vjerovnik. Stoga nije potrebno da vjerovnik ima mogućnost žalbe protiv odluke o odobrenju mjere.

6 Postoje li ograničenja ovrhe, posebno povezana sa zaštitom ovršenika ili rokovima?

Nalog ili rješenje u pogledu ovrhe podliježe roku zastare. Nalog i rješenje valjani su 12 mjeseci i mogu se produljiti za dodatnih 12 mjeseci na temelju odluke suda.

U postupku preuzimanja kontrole nad predmetima dužniku se mora dostaviti obavijest u kojoj se objašnjava da je njegova imovina zaplijenjena i da u roku od pet dana mora sa sudskim izvršiteljima sklopiti sporazum na temelju kojeg oni preuzimaju te predmete u posjed, ali oni i dalje ostaje u prostorima dužnika (walking possession agreement). Tim se sporazumom dužniku omogućuje zadržavanje predmeta. Ako dužnik ne potpiše sporazum u roku od pet dana, sudski izvršitelji mogu oduzeti predmete i pokrenuti dražbu.

 

Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.

Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.