Mirenje u zemljama EU-a

Hrvatska

Sadržaj omogućio
Hrvatska

Vlada RH, putem Ministarstva pravosuđa, pruža snažnu potporu (zakonodavnu, financijsku, stručnu) razvoju i promidžbi mirenja te je ono postalo jedan od važnih dijelova Strategije reforme pravosudnog sustava.

Sudsko i izvansudsko mirenje

Postupci mirenja mogu se provesti na svim redovnim i specijaliziranim prvostupanjskim i drugostupanjskim sudovima (općinski, županijski, trgovački i Visoki trgovački sud) u svim fazama sudskog postupka, dakle i tijekom trajanja žalbenog postupka. Postupke provode isključivo suci toga suda koji su prošli obuku za mirenje i koji su određeni na listi sudaca izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova. Sudac izmiritelj nikada ne provodi mirenje u sporu za koji je zadužen kao sudac.

Postupke mirenja izvan sudova već dugi niz godina veoma uspješno provode Centri za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj obrtničkoj komori, Hrvatskoj udruzi poslodavaca te Hrvatska udruga za mirenje, Hrvatska odvjetnička komora, Hrvatski ured za osiguranje, Ured za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske. Međutim, mirenje se s izabranim izmiriteljem može provesti i izvan spomenutih centara.

Temeljem Zakona o mirenju (Narodne novine, broj 18/11) te Pravilnika o registru izmiritelja i standardima za akreditiranje institucija za mirenje i izmiritelja (Narodne novine 59/11), Ministarstvo pravosuđa vodi Registar izmiritelja.

Povjerenstvo za alternativne načine rješavanja sporova

Ministarstvo pravosuđa osnovalo je i imenovalo Povjerenstvo za alternativne načine rješavanje sporova u čiji sastav su ušli predstavnici sudova, državnog odvjetništva, Ureda za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske, HGK, HUP, HOK te Ministarstva pravosuđa.

Zadatak Povjerenstva je praćenje razvoja alternativnih načina rješavanja sporova, praćenje provedbe postojećih programa te predlaganje mjera za unapređenje razvoja alternativnih načina rješavanja sporova. Zadaća Povjerenstva je i davanje mišljenja te odgovora na upite u okviru svog djelokruga rada.

Na sjednici Povjerenstva za alternativne načine rješavanja sporova održanoj dana 26. studenoga 2009. godine usvojen je Etički kodeks izmiritelja.

Zakonodavni okvir

Mirenje kao način rješavanja sporova prvi puta je regulirano posebnim propisom - Zakonom o mirenju (Narodne novine broj 163/03., stupio na snagu 24. listopada 2003.), u koji su ugrađene neke od osnovnih smjernica iz Preporuka Vijeća Europe o mirenju u građanskim i trgovačkim sporovima te iz tzv. Zelene knjige o alternativnom rješavanju sporova u građanskom i trgovačkom pravu Europske Unije. Zakon je izmijenjen 2009., a početkom 2011. je donesen novi Zakon o mirenju (Narodne novine broj 18/11), koji je u cijelosti stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Osim Zakona o mirenju, kao najvažnijeg, postoje i drugi zakoni koji dijelom reguliraju ovu materiju, kao i podzakonski akti kojima se osigurava provedba zakona.

Postupak mirenja

Postupak mirenja pokreće se prijedlogom jedne strane u sporu koji prihvati druga strana, zajedničkim prijedlogom obiju strana za mirnim rješenjem spora, odnosno prijedlogom treće osobe (npr. suca u sudskom postupku).

Izmiritelji su osobe ili više njih koje na temelju sporazuma stranaka provode mirenje. Izmiritelji moraju biti stručno osposobljeni (stručnost i vještina izmiritelja, jedna je od bitnih komponenti uspješnog mirenja), i kontinuirano se usavršavati. U organiziranju i provođenju edukacije za miritelje od iznimne je važnosti Pravosudna akademija.

Mirenje se provodi na način o kojem su se stranke sporazumjele. Izmiritelj će pri vođenju postupka zadržati pravičan i jednak odnos prema strankama. Izmiritelj se u postupku mirenja može sastajati sa svakom od stranaka odvojeno, a ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, izmiritelj može informacije i podatke koje je primio od jedne stranke prenijeti drugoj stranci samo uz njezin pristanak. Izmiritelj može sudjelovati u sastavljanju nagodbe i predlagati njezin sadržaj.

Nagodba sklopljena u postupku mirenja obvezuje stranke koje su ju sklopile. Ako su nagodbom stranke preuzele određene obveze, one su ih dužne pravodobno izvršiti. Nagodba koja je sklopljena u postupku mirenja je ovršna isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi te ako sadrži izjavu obvezanika o neposrednom dopuštenju ovrhe (klauzulu ovršnosti).

Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka snosi svoje troškove, a troškove postupka mirenja stranke snose na jednake dijelove, odnosno u skladu s posebnim zakonom ili pravilima institucija za mirenje.

U skladu s prevladavajućim mišljenjem eksperata s područja mirenja, svaki spor koji se vodi o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati je pogodan za postupak mirenja, a sukobljene strane treba gotovo uvijek ohrabrivati na mirno rješenje spora. Postupak mirenja je naročito pogodan u sporovima iz gospodarstva (tzv. trgovački sporovi), kao i u prekograničnim sporovima (jedna od stranaka ima prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici Europske unije) u građanskim i trgovačkim stvarima, uz napomenu kako se u predmetne prekogranične sporove ne ubrajaju porezni carinski ili upravni sporovi ili oni sporovi koji se odnose na odgovornost države za čine ili propuste u vršenju vlasti.

Ostale poveznice

Pronađite izmiritelja

Više informacija

Posljednji put ažurirano: 20/07/2016

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća država članica. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.