Izvorna jezična inačica ove stranice francuski nedavno je izmijenjena. Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Swipe to change

Mirenje u zemljama EU-a

Francuska

Umjesto pokretanja postupka pred sudom, zašto ne pokušati spor riješiti mirenjem? Riječ je o obliku alternativnog rješavanja sporova u kojem izmiritelj pomaže strankama u sporu da postignu sporazumno rješenje. U Francuskoj su vlada i pravni stručnjaci upoznati s prednostima mirenja, a zakonodavna vlast čvrsto potiče njegovu primjenu.

Sadržaj omogućio
Francuska
Službeni prijevod nije dostupan u jezičnoj verziji koju tražite.
Ovdje možete pristupiti strojnom prijevodu ovog sadržaja. Imajte na umu da je svrha tog prijevoda samo pružiti kontekst. Vlasnik ove stranice ne prihvaća nikakvu odgovornost ni obvezu u pogledu kvalitete strojno prevedenog teksta.

Kome se obratiti?

U Francuskoj ne postoji središnje ili državno tijelo odgovorno za reguliranje profesije izmiritelja.

Ne postoje nacionalne, službene internetske stranice koje se odnose na mirenje. Međutim, na stranicama https://www.justice.fr/régler-litiges-autrement/médiation postoji odjeljak o mirenju i on se redovito ažurira.

Svaki žalbeni sud (cour d’appel) objavljuje popise izmiritelja u građanskim, socijalnim i trgovačkim stvarima. Ti su popisi uvedeni člankom 8. Zakona br. 2016-1547 od 18. studenoga 2016. o osuvremenjivanju pravosudnog sustava za potrebe 21. stoljeća. Iako je njihova glavna svrha informiranje sudaca, mogu se u bilo kojem obliku podijeliti i sa strankama u sporu. Konkretno, ti su popisi dostupni na internetskim stranicama relevantnih žalbenih sudova.

U kojim je područjima mirenje dopušteno/najčešće?

Stranke se mogu odlučiti na mirenje u svakom trenutku i u svim područjima prava, osim u područjima obuhvaćenima pravilima o javnom poretku kojima se uređuje društveno i gospodarsko ponašanje (ordre public de direction). Primjerice, mirenju se ne može pristupiti radi zaobilaženja obveznih pravila o braku ili razvodu braka.

Mirenju se najčešće pristupa pri rješavanju:

  • sporova u području međususjedskih odnosa
  • problema s povratom duga
  • sporova između stanodavaca i stanara
  • sporova između bračnih drugova o pravu na kontakt s djetetom.

Koja su pravila?

Primjena mirenja

Postupak mirenja uveden je u francusko pravo Zakonom br. 95-125 od 8. veljače 1995. o organizaciji sudova i građanskom, kaznenom i upravnom postupku.

Odlukom (ordonnance) br. 2011-1540 od 16. studenoga 2011. u francusko je pravo prenesena Direktiva 2008/52/EZ, kojom se utvrđuje okvir kojim se stranke potiču na mirno rješavanje sporova, uz pomoć treće osobe, izmiritelja. Tom je odlukom područje primjene Direktive prošireno ne samo na mirenje u prekograničnim sporovima, nego i na mirenje bez prekograničnog elementa, uz iznimku sporova povezanih s ugovorom o radu, kao i u upravnopravnim pitanjima državnog suvereniteta (droit administratif régalien).

Odlukom od 16. studenoga 2011. izmijenjen je i Zakon (loi) od 8. veljače 1995. radi utvrđivanja općeg okvira za mirenje. Odlukom je definiran pojam mirenja, jasno su utvrđeni uvjeti koje izmiritelj mora ispuniti te je potvrđeno načelo povjerljivosti, koje je od ključne važnosti za uspjeh postupka mirenja.

Sporazumno mirenje

Stranke u sporu mogu se samoinicijativno obratiti izmiritelju. Za to nije potrebno prvo pokrenuti sudski postupak.

Međutim, stranke koje su pokrenule rješavanje svojeg spora pred sudom i dalje imaju mogućnost primjene nekog od oblika alternativnog rješavanja sporova, kao što je mirenje.

Mirenje po nalogu suda

Ako je pokrenut sudski postupak, „sud pred kojim se spor vodi može, uz pristanak stranaka, imenovati treću stranu da utvrdi i usporedi stajališta stranaka kako bi im se omogućilo da riješe spor” (članak 131-1 Zakonika o građanskom postupku).

U obiteljskim stvarima, u određenim područjima ostvarivanja roditeljskog prava ili kod privremenih mjera u slučaju brakorazvodnih parnica sud može stranke uputiti na informativni sastanak o mirenju, koji je besplatan i koji ne može dovesti ni do kakvih sankcija (članci 255. i 373-2-10 Građanskog zakonika).

Zakonom br. 2019-222 od 23. ožujka 2019. o programiranju za razdoblje od 2018. do 2022. i reformi pravosuđa u članku 373-2-10 Građanskog zakonika uvedeno je mirenje nakon donošenja presude:

„U slučaju neslaganja među strankama sud ih nastoji pomiriti.

Kako bi se roditeljima pomoglo da postignu dogovor o ostvarivanju roditeljskog prava, sud im može predložiti postupak mirenja, osim ako se jedan roditelj navodno ponašao nasilno prema drugom roditelju ili prema djetetu. Ako roditelji pristanu na mirenje, sud u tu svrhu može imenovati obiteljskog izmiritelja, među ostalim i u konačnoj odluci o načinu ostvarivanja roditeljskog prava.

Osim ako se jedan roditelj navodno ponašao nasilno prema drugom roditelju ili prema djetetu, sud čak može roditeljima naložiti i da se sastanu s obiteljskim izmiriteljem, koji će ih informirati o svrsi i tijeku mjere mirenja.”

Obvezno mirenje

Nedavnim promjenama u zakonodavstvu u francusko je pravo u određenim okolnostima uvedena obvezna primjena mirenja.

Člankom 7. Zakona br. 2016-1547 od 18. studenoga 2016. o osuvremenjivanju pravosudnog sustava za potrebe 21. stoljeća eksperimentalno je na 11 sudova uveden uvjet da se prije upućivanja zahtjeva sudu prvo mora pokušati mirenje. Na početku je bilo predviđeno da taj eksperimentalni uvjet prestane važiti do kraja 2019., no njegova primjena produljena je do 31. prosinca 2020.

Osobe koje žele izmijeniti odluku obiteljskog suda ili odredbu sporazuma koji je odobrio sud moraju prije upućivanja zahtjeva sudu prvo pokušati riješiti spor obiteljskim mirenjem. Ako to nije učinjeno, sud će odbiti zahtjev za izmjenu.

To se primjenjuje na zahtjeve koji se odnose na:

  • mjesto uobičajenog boravišta djeteta
  • prava na kontakt s djetetom i smještaj djeteta kod jednog od roditelja
  • doprinos za obrazovanje i uzdržavanje maloljetnog djeteta i
  • odluke o ostvarivanju roditeljskog prava.

Obiteljsko mirenje prije ponovnog pokretanja postupka pred sudom nije obvezno:

  • ako se jedan roditelj ponašao nasilno prema drugom roditelju ili prema djetetu
  • ako se u zahtjevu od suda traži da odobri sporazum koji su stranke postigle ili
  • ako prema ocjeni suda postoji neki drugi opravdani razlog zbog kojeg ne treba tražiti od stranaka da pokušaju obiteljsko mirenje prije upućivanja zahtjeva sudu.

Zakonom br. 2019-222 od 23. ožujka 2019. o programiranju za razdoblje od 2018. do 2022. i reformi pravosuđa uvedena je obvezna primjena nekog od oblika alternativnog rješavanja sporova, kao što je mirenje, za zahtjeve koji se odnose na plaćanje iznosa koji ne premašuje 5000 EUR ili na spor među susjedima. Prije nego što takve zahtjeve mogu uputiti sudu, stranke moraju, prema vlastitom izboru, pokušati riješiti spor mirenjem pod vodstvom sudskog izmiritelja (conciliateur de justice), drugim oblikom mirenja ili u okviru participativnog postupka (procédure participative). Ako stranke to ne učine, sud može po službenoj dužnosti donijeti odluku o nedopustivosti zahtjeva. Međutim, zakonom su predviđene četiri iznimke:

  • ako barem jedna od stranaka traži od suda da odobri sporazum
  • ako se prije upućivanja zahtjeva sudu mora podnijeti žalba tijelu koje je donijelo odluku
  • ako primjena nekog od oblika sporazumnog rješavanja spora navedenog u prvom podstavku nije dostupna zbog opravdanih razloga, osobito ako su sudski izmiritelji nedostupni u razumnom roku ili
  • ako se posebnom odredbom od suda ili upravnog tijela traži da prethodno pokuša provesti mirenje.

Pravila kojima se uređuje mirenje

Na nacionalnoj razini ne postoji etički kodeks izmiritelja.

Neki izmiritelji pozivaju se, putem izravnog članstva ili organizacije koja ih angažira, na etičke kodekse ili povelje koje su donijela udruženja ili federacije.

Pružatelji akreditiranih usluga obiteljskog mirenja – to jest pružatelji usluga koji primaju javna sredstva iz Fonda za obiteljski doplatak (Caisse d’allocations familiales) i Poljoprivrednog fonda za uzajamnu pomoć (Mutualité sociale agricole) te od Ministarstva pravosuđa – obvezuju se poštovati određene standarde pružanja i kvalitete tih usluga, a koji su utvrđeni u nacionalnom referentnom okviru.

Konačno, u Uredbi (décret) br. 2017-1457 od 9. listopada 2017. o popisima izmiritelja pri žalbenim sudovima utvrđuju se uvjeti za dodavanje na takav popis. Tim se uvjetima propisuje da izmiritelji:

  1. ne smiju biti osuđivani, proglašeni nesposobnima ni diskvalificirani zbog razloga navedenih u okružnici br. 2 kaznene evidencije
  2. ne smiju biti počinitelji bilo kakvih djela protivnih časti, poštenju i moralu koja su dovela do disciplinske ili upravne sankcije u obliku uklanjanja s dužnosti, suspenzije, otkaza, povlačenja odobrenja ili povlačenja ovlaštenja
  3. moraju imati odgovarajuću izobrazbu ili iskustvo koji dokazuju njihovu sposobnost obavljanja mirenja; ovaj zahtjev primjenjuje se i na fizičke i na pravne osobe – svaka fizička osoba koja je član neke pravne osobe i pruža usluge mirenja mora ispunjavati uvjete koji se primjenjuju na fizičke osobe.

Informiranje i osposobljavanje

Trenutačno francuskim zakonodavstvom nije predviđeno nikakvo posebno osposobljavanje u području mirenja.

Za obiteljske je izmiritelje uredbom od 2. prosinca 2003. i ministarskom odlukom (arrêté) od 12. veljače 2004. uvedena državna diploma obiteljskog izmiritelja (diplôme d’Etat de médiateur familial – DEMF).

Obiteljski izmiritelji nisu obvezni imati tu diplomu da bi pružali usluge mirenja. Međutim, ta je diploma obvezna za obiteljske izmiritelje koji žele pružati akreditirane usluge obiteljskog mirenja.

Koliki su troškovi mirenja?

Ako se stranke odluče na primjenu mirenja kao alternativnog načina rješavanja sporova, moraju platiti naknade za to mirenje, bez obzira na to je li riječ o postupku sudskog ili izvansudskog mirenja.

Naknade izmiritelja mogu biti obuhvaćene pravnom pomoći, kako je predviđeno člankom 118-9 i sljedećim člancima Uredbe (décret) br. 91-1266 od 19. prosinca 1991. Međutim, iznos tih naknada ne može biti viši od 256 EUR za jednu stranku odnosno 512 EUR za sve stranke.

Kad je riječ o mirenju po nalogu suda, sudac koji procjenjuje pravne troškove (magistrat taxateur) utvrđuje naknade po završetku rada izmiritelja i nakon dostavljanja izvješća ili izjave o troškovima (članak 119. Uredbe (décret) br. 91-1266 od 19. prosinca 1991.). Sudac koji procjenjuje pravne troškove utvrđuje iznos pologa i naknade (članci 131-6 i 131-13 Zakonika o građanskom postupku). Naknade nisu precizno određene zakonodavstvom, stoga se jedinični troškovi pružanja usluga obiteljskog mirenja razlikuju.

Pružatelji usluga mirenja koji primaju javna sredstva obvezali su se primjenjivati nacionalnu kliznu tarifu za financijski doprinos obitelji troškovima. Financijski doprinos svake od stranaka po sastanku u okviru mirenja kreće se od 2 EUR do 131 EUR, ovisno o prihodima stranaka.

Može li se sporazum o mirenju učiniti izvršivim?

Kad stranke postignu sporazum, on je za njih obvezujući, kao i svaki ugovor.

Kad se sporazum postigne izvan sudskog postupka, člankom 1565. Zakonika o građanskom postupku propisuje se da se taj sporazum može podnijeti sudu koji bi za njega bio nadležan kako bi ga sud učinio izvršivim.

Kad se mirenje odvija u okviru sudskog postupka, člankom 131-12 Zakonika o građanskom postupku predviđa se da sud pred kojim se postupak vodi može, na zahtjev stranaka, odobriti sporazum koji mu stranke podnesu.

Člankom L111-3 stavkom 1. Zakona o građanskim izvršnim postupcima (Code des procédures civiles d'exécution) propisuje se da su sporazumi sklopljeni u okviru mirenja po nalogu suda ili izvansudskog mirenja, a koje su redovni sudovi ili upravni sudovi učinili izvršivima, izvršive isprave.

Posljednji put ažurirano: 17/01/2022

Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća država članica. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.