Mirenje u zemljama EU-a

Zakon o mirenju iz 2017. stupio je na snagu 1. siječnja 2018.  Zakon sadržava odredbe o sveobuhvatnom zakonskom okviru kojim se promiče rješavanje sporova mirenjem kao alternativa sudskom postupku. Temeljni je cilj tog zakona promicanje mirenja kao održive i učinkovite alternative sudskom postupku, čime se smanjuju troškovi postupka, ubrzava rješavanje sporova te smanjuje stres i ogorčenost koji često prate sudske postupke.

Zakon:

• sadržava opća načela provedbe postupka mirenja koji vode kvalificirani izmiritelji – članci od 6. do 8.
• predviđa uvođenje kodeksa prakse za postupke mirenja koje vode kvalificirani izmiritelji – članak 9.
• predviđa da je komunikacija između stranaka u postupku mirenja povjerljiva – članak 10.
• predviđa mogućnost osnivanja Vijeća za mirenje koje bi nadziralo razvoj prakse u tom području – članak 12.
• uvodi obvezu da pravni savjetnici i odvjetnici moraju strankama u sporu savjetovati da razmotre mirenje kao sredstvo rješavanja tog spora – članci 14. i 15.
• predviđa mogućnost da sud, na vlastitu inicijativu ili inicijativu stranaka, pozove stranke da razmotre mirenje kao sredstvo rješavanja spora – članak 16.
• predviđa učinak mirenja na rokove zastare i prekluzivne rokove – članak 18.
• predviđa da sud može, pri dodjeljivanju troškova postupka iz članka 16. Zakona, ako to smatra pravednim, uzeti u obzir svako neopravdano odbijanje stranke u postupku da razmotri mirenje ili svako neopravdano odbijanje stranke da sudjeluje u postupku mirenja nakon poziva suda da to učini na temelju članaka 16., 20. i 21.

Područjem primjene Zakona obuhvaćeni su svi građanski postupci koji se mogu pokrenuti pred sudom osim određenih iznimaka iz članka 3.