Uredba Bruxelles I. (preinaka)

---

Članak 65. stavak 3. – informacije o načinu utvrđivanja, u skladu s nacionalnim pravom, učinaka sudskih odluka iz članka 65. stavka 2. Uredbe

Nije primjenjivo.

Članak 74. — opis nacionalnih pravila i postupaka u vezi s izvršenjem

Informacije nisu dostupne

Članak 75. točka (a) — imena i kontaktni podaci sudova kojima se sukladno članku 36. stavku 2., članku 45. stavku 4. i članku 47. stavku 1. podnose zahtjevi

Okružni sudovi imaju stvarnu nadležnost.

Mjesno nadležan okružni sud utvrđuje se na sljedeći način:

1. Ako je već naloženo izvršenje odluke, mjesno nadležan je sud koji je izdao i izvršio nalog. Pravila nacionalne jurisdikcije za sudsko izvršenje sadržana su u članku 252. Zakona br. 99/1963 (Zakon o parničnom postupku).
2. Ako je već naložena ovrha (exekuce), mjesno nadležan je sud koji nalaže ovrhu (tzv. ovršni sud (exekuční soud)). Pravila za utvrđivanje ovršnog suda utvrđena su u članku 45. Zakona br. 120/2001 o sudskim izvršiteljima i ovrsi (Ovršni zakon).
3. Ako izvršenje odluke ili ovrha nisu naloženi, za postupak je nadležan sud koji bi bio nadležan za sudsko izvršenje odluke (vidjeti točku 1.) ili koji bi bio ovršni sud (vidjeti točku 2.).

Popis svih okružnih sudova s ažuriranim podacima za kontakt dostupan je na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa.

Članak 75. točka (b) — imena i kontaktni podaci sudova kojima se sukladno članku 49. stavku 2. podnosi pravni lijek protiv odluke o zahtjevu za odbijanje izvršenja

Žalba se podnosi sudu čija se odluka osporava (taj sud upućuje žalbu sudu nadležnom za žalbu).

Za razmatranje žalbi stvarno su nadležni regionalni sudovi. Mjesno nadležan je regionalni sud u čijoj se jurisdikciji nalazi okružni sud koji je donio prvostupanjsku odluku o zahtjevu za odbijanje izvršenja (odnosno o postupku za priznavanje ili o odbijanju priznavanja).

Članak 75. točka (c) — imena i kontaktni podaci sudova kojima se sukladno članku 50. podnosi daljnji pravni lijek

Moguća su samo izvanredna pravna sredstva, konkretno:

• zahtjev za poništenje (žaloba pro zmatečnost) u skladu s člankom 229. i dalje Zakona br. 99/1963 (Zakon o parničnom postupku);
• zahtjev za ponovno otvaranje postupka (žaloba na obnovu řízení) u skladu s člankom 228. i dalje Zakona br. 99/1963 (Zakon o parničnom postupku);
• zahtjev za odlučivanje o žalbi (dovolání) u skladu s člankom 236. i dalje Zakona br. 99/1963 (Zakon o parničnom postupku).

Sva navedena izvanredna pravna sredstva upućuju se sudu koji je donio prvostupanjsku odluku o zahtjevu za odbijanje izvršenja (odnosno o postupku za priznavanje ili o odbijanju priznavanja).

Vrhovni sud nadležan je za postupak odlučivanja o žalbi (řízení o dovolání). Sud koji je presudio u prvom stupnju nadležan je za ponovno otvaranje postupka (řízení na obnovu řízení). Sud koji je presudio u prvom stupnju nadležan je za postupke poništenja (řízení o žalobě pro zmatečnost) u određenim slučajevima, dok je u drugim slučajevima nadležan Žalbeni sud (vidjeti članak 235.a Zakona br. 99/1963 (Zakon o parničnom postupku)).

Članak 75. točka (d) — jezici prihvatljivi za prijevode potvrda koje se odnose na sudske odluke, vjerodostojne isprave i sudske nagodbe

Slovački.

Članak 76. stavak 1. točka (a) — pravila o nadležnosti iz članka 5. stavka 2. i članka 6. stavka 2. Uredbe

Zakon br. 91/2012 o međunarodnom privatnom pravu, konkretno njegov članak 6.

Članak 76. stavak 1. točka (b) — pravila o obavješćivanju trećih strana iz članka 65. Uredbe

Nije primjenjivo.

Članak 76. stavak 1. točka (c) — konvencije iz članka 69. Uredbe

• Sporazum između Narodne Republike Bugarske i Čehoslovačke Socijalističke Republike o pravnoj pomoći i uređivanju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (Sofija, 25. studenoga 1976.)
• Ugovor između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Republike Cipra o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (Nikozija, 23. travnja 1982.)
• Ugovor između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Helenske Republike o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (Atena, 22. listopada 1980.)
• Ugovor između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Kraljevine Španjolske o pravnoj pomoći, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim stvarima (Madrid, 4. svibnja 1987.)
• Ugovor između Vlade Čehoslovačke Socijalističke Republike i Vlade Francuske Republike o pravnoj pomoći i priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim, obiteljskim i trgovačkim stvarima (Pariz, 10. svibnja 1984.)
• Ugovor između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Narodne Republike Mađarske o pravnoj pomoći i uređivanju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (Bratislava, 28. ožujka 1989.)
• Ugovor između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Talijanske Republike o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (Prag, 6. prosinca 1985.)
• Ugovor između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Narodne Republike Poljske o pravnoj pomoći i uređenju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim, radnim i kaznenim stvarima (Varšava, 21. prosinca 1987.) u smislu Ugovora između Češke Republike i Republike Poljske o izmjeni i dopuni Ugovora između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Narodne Republike Poljske o pravnoj pomoći i uređenju pravnih odnosa u građanskim, obiteljskim, radnim i kaznenim stvarima potpisanog u Varšavi 21. prosinca 1987. (Mojmírovce, 30. listopada 2003.)
• Konvencija između Čehoslovačke Republike i Portugala o priznavanju i izvršenju sudskih odluka (Lisabon, 23. studenoga 1927.)
• Ugovor između Češke Republike i Rumunjske o pravnoj pomoći u građanskim stvarima (Bukurešt, 11. srpnja 1994.)
• Ugovor između Čehoslovačke Socijalističke Republike i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije o reguliranju pravnih odnosa u građanskim, porodičnim i krivičnim stvarima (Beograd, 20. siječnja 1964.)
• Ugovor između Češke Republike i Slovačke Republike o pravnoj pomoći pravosudnih tijela te o uređenju određenih pravnih odnosa u građanskim i kaznenim pitanjima (Prag, 29. listopada 1992.).