Zatvori

BETA VERZIJA PORTALA SADA JE DOSTUPNA!

Posjetite BETA verziju europskog portala e-pravosuđe i pošaljite nam povratne informacije!

 
 

menu starting dummy link

Page navigation

menu ending dummy link

Razvod braka - Italija

Naši prevoditelji trenutačno pripremaju jezičnu inačicu koju vidite.
Sljedeći jezici: engleskitalijanski već su prevedeni.

SADRŽAJ

1 Koji su uvjeti za dobivanje razvoda?

Zakonski uvjeti za razvod propisani su zakonom (vidjeti odjeljak 2.) Sud mora provjeriti jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje presude o razvodu braka.

Provjere se moraju obavljati čak i ako dva bračna druga zajednički podnesu zahtjev za razvod. Sporazum bračnih drugova nije sam po sebi osnova za razvod — u stvarnosti, prema tome, u Italiji ne postoji sporazumni razvod braka: sud mora uvijek, prije odobravanja razvoda, utvrditi činjenice.

Ako je brak sklopljen u skladu s Građanskim zakonom, on prestaje razvodom, a ako su stranke vjenčane u crkvi i brak je unesen u matičnu evidenciju, on razvodom prestaje postojati u građanskom pravu. U postupku sudjeluje javni tužitelj.

Izvori: Zakon br. 898 od 1. prosinca 1970. izmijenjen Zakonom br. 436. od 1. kolovoza 1978. i Zakonom br. 74 od 6. ožujka 1987.

2 Koji su razlozi razvoda?

Bračni drug može zatražiti razvod na temelju sljedećih osnova:

1) ako je, nakon vjenčanja, drugom bračnom drugu pravomoćnom presudom utvrđena krivnja za teško kazneno djelo, bez obzira je li ono počinjeno prije ili nakon vjenčanja, odnosno:

osuđen je na doživotni zatvor ili zatvorsku kaznu u trajanju od više od 15 godina, koja može biti zbroj više kazni, za kaznena djela s predumišljajem, osim za politička kaznena djela ili kaznena djela počinjena „iz razloga s posebnom moralnom i društvenom vrijednosti” (motivi di particolare valore morale e sociale);

osuđen je na zatvorsku kaznu zbog incesta (odjeljak 564. Kaznenog zakona) ili kaznena djela protiv spolne slobode u skladu s odjeljcima 609. pododjeljak 2. (spolno zlostavljanje), 609. pododjeljak 4. 609. pododjeljak 5. ili 609. pododjeljak 8. (koji su uvedeni Zakonom br. 66. iz 1996.);

osuđen je na zatvorsku kaznu zbog ubojstva sina ili kćeri ili za pokušaj ubojstva bračnog druga ili sina ili kćeri;

osuđen je na zatvorsku kaznu, kada je osobi utvrđena krivnja na više osnova zbog teške tjelesne ozljede, neispunjenja obveze uzdržavanja obitelji, zlostavljanja obitelji ili maloljetnika, utjecaja na psihički nestabilne osobe, osim ako je podnositelj zahtjeva za razvod također osuđen kao suučesnik za kazneno djelo ili ako je par ponovno počeo zajednički život;

2) u slučajevima kada:

je drugi bračni drug oslobođen optužbe za incest ili spolno zlostavljanje navedene u točki 1.podtočkama (b) i (c), ako je sud utvrdio da tuženik ne može nastaviti ili se vratiti živjeti s obitelji;

par je već bio zakonski rastavljen – na temelju uzajamne suglasnosti ili zahtjeva jedne od stranaka - barem tri godine otkad je došao na sud u postupku za rastavu;

kazneni postupak u vezi s jednim od kaznenih djela iz točke 1. podtočaka (b) i (c) prekinut je zbog zastare, ali sud za razvod utvrdio je da kazneno djelo inače donosi kaznenu odgovornost;

u kaznom postupku povodom kaznenog djela incesta utvrđeno je da nije bilo kaznene odgovornosti jer djelom nije uzrokovan „javni skandal”;

drugom bračnom drugu, koji je strani državljanin, odobren je poništaj ili prestanak braka u inozemstvu ili je on u inozemstvu sklopio novi brak;

brak nije konzumiran;

jedan od bračnih drugova službeno je promijenio spol: u tom slučaju zahtjev za razvod može podnijeti osoba koja je promijenila spol ili drugi bračni drug.

Ukratko, osim scenarija „kaznenog prava” (koji, osim osuda za teška kaznena djela, uključuju slučajeve kada je osoba oslobođena zbog smanjene uračunljivosti, slučajeve kada je nastala zastara za kazneno djelo i slučajeve incesta kada ne postoji objektivni zahtjev za kaznenu odgovornost), postoje sljedeće moguće osnove za razvod: zakonska rastava; poništaj; prestanak ili novi brak koji je drugi bračni drug sklopio u inozemstvu te nekonzumacija braka ili promjena spola.

3 Koje su pravne posljedice razvoda s obzirom na:

3.1 osobne odnose između supružnika (npr. prezime)

Presuda o razvodu braka znači sljedeće:

Prvo, prestaje bračni odnos: svaka stranka postaje samac i može se ponovno vjenčati.

Žena gubi suprugovo prezime ako ga je dodala svome: međutim, sud može ženi, na njezin zahtjev, odobriti da uz svoje, zadrži i suprugovo prezime ako se pokazalo da je to u njezinu najboljem interesu ili interesu djece iz razloga koje vrijedi zaštititi.

Razvodom se ne prekida srodstvo, a posebno se ne uklanja zapreka braku zbog srodstva u izravnoj liniji (odjeljak 87. pododjeljak 4. Građanskog zakona).

Bračni drugovi koji su stranci ne gube državljanstvo koje su stekli brakom.

3.2 podjelu imovine supružnika

Razvodom prestaje postojati zajednička imovina utvrđena zakonom (comunione legale, što uključuje svu kupljenu imovinu koju su bračni drugovi zajednički ili odvojeno kupili za vrijeme braka, osim osobnih stvari iz odjeljka 179. Građanskog zakona) i sve fondove uspostavljene za potrebe obitelji (fondo patrimoniale). Međutim, takav fond nastavlja postojati dok djeca ne postanu punoljetna. Razvod nema učinka na zajedničku imovinu na koju se primjenjuju drugi mehanizmi (comunione ordinaria, na primjer, roba stečena pro rata prije braka, ili za vrijeme braka kada je za vrijeme braka predviđeno da će se imovina bračnih drugova odvojeno čuvati (separazione dei beni)): veza u odnosu na zajedničku imovinu takve vrste može se prekinuti na zahtjev jednog od bračnih drugova.

Roditelju koji živi s maloljetnim djetetom može se odobriti pravo da nastavi živjeti u domu bivših bračnih partnera ako je ostanak u tome domu u djetetovom interesu.

3.3 maloljetnu djecu supružnika

Sud koji donosi presudu o razvodu dodijelit će zajedničko skrbništvo nad maloljetnom djecom; samo u iznimnim slučajevima djeca se daju u isključivo skrbništvo jednom roditelju. Sud također utvrđuje pravila o vremenu koje će maloljetna djeca provoditi s roditeljem koji ne živi u zajedničkom kućanstvu. On daje upute u vezi s upravljanjem djetetovom imovinom i utvrđuje doprinos za uzdržavanje maloljetne djece koji je potrebno plaćati roditelju koji živi s djecom.

3.4 obvezu plaćanja naknade za uzdržavanje drugom supružniku?

Prilikom odobravanja razvoda, sud, na zahtjev stranke, nalaže  redovito plaćanje uzdržavanja stranci koja nema dovoljno sredstava ili koja ta sredstva ne može pribaviti iz objektivnih razloga. Obveza plaćanja uzdržavanja prestaje ako primatelj sklopi novi brak. Ako su obje stranke suglasne, uzdržavanje se može platiti u obliku jedne transakcije prenošenjem prava vlasništva nad imovinom na bračnog druga korisnika (više pojedinosti nalazi se u odjeljku „Potraživanja za uzdržavanje – Italija.”

Bračni drugovi koji ne plaćaju uzdržavanje u slučaju rastave ili nakon razvoda počinili su kazneno djelo nepomaganja svojoj obitelji (odjeljak 570. Kaznenog zakona).

Postoje drugi učinci. Bračni drug koji je razveden i koji nije sklopio novi brak i ima pravo na uzdržavanje također ima pravo na udio otpremnine isplaćene drugom bračnom drugu. U slučaju smrti bivšeg bračnog druga, preživjeli bračni drug ima pravo na mirovinu za preživjele članove obitelji ili mora dijeliti tu mirovinu sa sljedećim preživjelim bračnim drugom i pravo na isplatu iz ostavine pokojnika, ako se on ili ona nalaze u financijskim poteškoćama. Zakonom je također dopušteno bračnom drugu koji ima pravo na uzdržavanje da zatraži hipoteku ili oduzimanje imovine bračnog druga koji je dužan platiti uzdržavanje.

4 Što pravni pojam „zakonska rastava” znači u praksi?

Zakonska rastava znači da bračni drugovi prema zakonu više ne moraju zajedno živjeti. Sama de facto rastava nema učinka (osim u situacijama nastalima prije Zakona o reformi br. 151 iz 1975.)

Zakonskom rastavom ne prestaje bračni odnos već samo postaje slabiji.

Zakonska rastava može nastati na temelju presude ili uzajamne suglasnosti.

Izvori: materijalna pravila propisana su u Građanskom zakonu (odjeljci 150. i dalje; za pitanja u vezi sa nasljeđem vidjeti odjeljke 548. i 585.).

5 Koji su uvjeti za zakonsku rastavu?

U slučaju zakonske rastave – odnosno rastava po nalogu suda – nužno je utvrditi da bračni drugovi više ne mogu zajedno živjeti.

Ako je ispunjen taj uvjet, sud će, na zahtjev jednog od dva bračna druga, izdati nalog za rastavu, čak i ako je to protivno željama drugog bračnog druga.

U iznimnim slučajevima sud može odgovornost za rastavu prenijeti na jednog od bračnih drugova: to ima utjecaja na dodjelu uzdržavanja za vrijeme rastave i nakon razvoda i na prava nasljeđivanja. U postupku sudjeluje javni tužitelj.

Zakonska rastava na temelju uzajamne suglasnosti temelji se na sporazumu između bračnih drugova, ali postaje učinkovita tek nakon odobrenja suda, koji je odgovoran osigurati da su sporazumi koje su sklopile stranke u prevladavajućem interesu obitelji. Ako sporazum o skrbništvu nad djecom i uzdržavanju nije u interesu djeteta, sud će ponovno sazvati stranke i zatražiti će nužne promjene. Ako stranke postupe u skladu s nalogom suda, sud može dobiti odobriti rastavu.

6 Koje su pravne posljedice zakonske rastave?

Osobni odnosi: zakonskom rastavom (na temelju naloga suda ili uzajamne suglasnosti) prestaje postojati zahtjev za sve oblike pomoći povezane sa zajedničkim životom. Također se ne primjenjuje pretpostavka očinstva. Žena ne gubi prezime supruga iako ga je dodala vlastitom prezimenu ali sud joj može, na zahtjev supruga, zabraniti uporabu tog prezimena kada bi mu takvom uporabom mogla uzrokovati veliku štetu. Sud također može ženi odobriti nekorištenje suprugovog prezimena ako bi takvom uporabom naštetila sebi.

Vlasništvo nad zajedničkom imovinom: rastavom prestaje postojati zajednička imovina utvrđena zakonom (comunione legale).

Roditeljska skrb: sud koji odobrava rastavu odlučuje o skrbništvu nad maloljetnom djecom i utvrđuje iznos uzdržavanja koji mora plaćati roditelj s kojim djeca ne žive (ili, u iznimnim slučajevima isključivog skrbništva, roditelj kojem skrbništvo nije odobreno). Prilikom odobravanja prava na život u obiteljskom domu, roditelj koji živi s djetetom ima prioritet (za više pojedinosti vidjeti „Skrbništvo nad djecom i prava posjećivanja”.

Obveza plaćanja uzdržavanja: sud, na zahtjev, bračnom drugu koji nije odgovoran za rastavu odobrava pravo da mu drugi bračni drug plaća uzdržavanje, ako on ili ona nemaju dovoljno vlastitih sredstava. Bračni drug kojemu je to potrebno nastavlja ostvarivati pravo na uzdržavanje, odnosno, na redovitu isplatu sredstava potrebnih za život, čak i ako su on ili ona odgovorni za rastavu (za više pojedinosti vidjeti „Potraživanja za uzdržavanje– Italija”).

U slučaju razvedenih bračnih drugova izričito je predviđena automatska prilagodba uzdržavanja zbog inflacije. To je sudskom praksom prošireno na rastavljene parove.

Mjere koje su propisane u sudskom nalogu u vezi sa skrbništvom nad djecom i izračunom uzdržavanja za djecu i za bračnog druga podliježu daljnjim izmjenama. Neispunjavanje obveze plaćanja uzdržavanja kazneno je djelo u skladu s odjeljkom 570. Kaznenog zakona.

Rastava sa ili bez odgovornosti: rastavljeni bračni drugovi koji se ne smatraju odgovornima za rastavu imaju jednaka prava nasljeđivanja kao i bračni drugovi koji nisu rastavljeni.

Bračni drugovi koji se smatraju odgovornima za rastavu imaju pravo samo na uzdržavanje iz ostavine pokojne osobe i samo ako su u trenutku ostavinskog postupka imali pravo na uzdržavanje od pokojnog bračnog druga (odjeljci 548. i 585. Zakona o parničnom postupku).

Ostali učinci: u slučaju neispunjenja obveze, nalogom za rastavu odobrava se pravo na registraciju sudske hipoteke; i, na zahtjev osobe koja ima pravo, sud može naložiti oduzimanje imovine odgovornog bračnog druga ili izdati nalog za ovrhu plaće.

7 Što izraz „poništenje braka” znači u praksi?

U skladu s odjeljkom 117. i dalje Zakona o parničnom postupku, brak se može poništiti u nizu različitih slučajeva. Predmet se razmatra na osnovi nevaženja uzimajući u obzir osnovu za nevaženje i zakon primjenjiv na svaki predmet.

Brak se smatra nevažećim ako je narušen zbog nedostataka navedenih u zakonu, ali nedostatak mora biti naveden prilikom pokretanja postupka pred sudom.

Zahtjev za poništaj braka ne prenosi se na nasljednike, osim ako je već u tijeku postupak donošenja presude. U postupku sudjeluje javni tužitelj.

Izvori: materijalna pravila sadržana su u odjeljcima 117.129. bis Zakona o parničnom postupku.

8 Koji su uvjeti za poništenje braka?

Brak je moguće poništiti iz sljedećih razloga (odjeljak 117. i dalje Zakona o parničnom postupku):

  1. Jedan od bračnih drugova još je bio u prethodnom braku: poništaj je apsolutni i nema zastare; zahtjev može podnijeti bračni drug, izravni rođak u uzlaznoj liniji, javni tužitelj ili bilo koja druga osoba sa zakonitim interesom.
  2. Impedimentum criminis: brak je sklopljen između dvije osobe od kojih je jedna osuđena za ubojstvo ili pokušaj ubojstva bračnog druga drugoga; poništaj je apsolutni i nije ga moguće pobiti te ga može zatražiti bilo koji bračni drug, javni tužitelj ili bilo koja osoba sa zakonitim interesom.
  3. Brak nije moguće sklopiti zbog psihičke bolesti jednog od bračnih drugova: nalog za objavu bolesti moguće je izdati i nakon vjenčanja ako je moguće dokazati da je bolest postojala u trenutku vjenčanja; brak može osporiti skrbnik, javni tužitelj ili bilo koja osoba sa zakonitim interesom.
  4. Jedan od bračnih drugova imao je smanjenu uračunljivost (incapacità naturale): brak može osporiti bračni drug koji, iako nema potvrdu da je nesposoban, može dokazati da je ušao u brak dok je bio neuračunljiv. Zahtjev nije moguće podnijeti ako je par živio zajedno duže od godine dana otkad je podnositelj ponovno postao uračunljiv.
  5. Jedan od bračnih drugova bio je maloljetan: zahtjev može podnijeti bilo koji od bračnih drugova, javni tužitelj ili roditelji; maloljetnikovo pravo na podnošenje zahtjeva ističe godinu dana nakon stjecanja punoljetnosti.
  6. Postojale su rodbinske veze, obiteljske veze ili veze nastale usvajanjem: na osnovu za poništaj može se pozvati bilo koji od bračnih drugova, javni tužitelj ili osoba sa zakonitim interesom, osim ako je prošlo godinu dana ili više od vjenčanja i unatoč vezama bilo je moguće zatražiti odobrenje za brak.
  7. Prisila, strah i greška: pristanak je dobiven pod prisilom, ili je rezultat iznimno velikog straha od događaja koji su izvan kontrole bračnog druga; ili je došlo do zamjene identiteta, ili greške u vezi s bitnim osobnim preduvjetom drugog bračnog druga, u skladu s odjeljkom 122. Zakona o parničnom postupku; zahtjeve može podnijeti bračni drug čiji je pristanak bio neispravan zbog jedne od tih osnova, osim ako su bračni drugovi zajedno živjeli godinu dana nakon prestanka prijetnje nasilja ili otkrića greške.
  8. Simulacija: brak može osporiti bilo koji od bračnih drugova ako su sklopili brak i pritom pristali da neće ispunjavati obveze ili ostvarivati prava koja iz njega proizlaze. Zahtjev za poništaj moguće je podnijeti u roku od godine dana od vjenčanja. Međutim, zahtjev nije moguće podnijeti ako su bračni drugovi zajedno živjeli kao muž i žena nakon vjenčanja, čak i nakratko.

9 Koje su pravne posljedice poništenja braka?

Ako su bračni drugovi postupali u dobroj vjeri (tj. nisu bili svjesni prepreke pri sklapanju braka), brak se smatra važećim do poništaja i poništaj stupa na snagu od trenutka kada je zatražen (načelo „fiktivnog braka” (matrimonio putativo)). Djeca rođena ili začeta za vrijeme braka smatraju se zakonitom djecom, i stoga su obuhvaćena pravilima koja se primjenjuju na razdvajanje bračnih drugova s djecom.

Sud također može zahtijevati od jednog od bračnih drugova da povremeno uzdržava drugog bračnog druga ako drugi bračni drug nema dovoljno sredstava i nije sklopio novi brak, ali ne duže od tri godine.

Ako je samo jedan od bračnih drugova postupao u dobroj vjeri, brak ima učinke u korist tog bračnog druga i djece. Bračni drug koji nije postupao u dobroj vjeri mora platiti poštenu naknadu koja odgovara uzdržavanju od tri godine i mora dalje plaćati uzdržavanje ako obvezu uzdržavanja nemaju druge osobe.

Ako niti jedan bračni drug nije postupao u dobroj vjeri, brak ima učinke u odnosu na djecu koja su rođena ili začeta za vrijeme trajanja braka, osim ako se traži poništaj na osnovi bigamije ili incesta: djeca rođena u braku koji je poništen na osnovi bigamije mogu steći položaj prirodne djece s priznatim očinstvom.

Pretpostavlja se postojanje dobre vjere i ona mora postojati samo u trenutku vjenčanja.

10 Postoje li načini alternativnog izvansudskog rješavanja pitanja povezanih s razvodom bez obraćanja sudu?

Nisu predviđeni alternativni načini rješavanja pitanja u vezi s razvodom (ili rastavom). Stranke imaju pristup besplatnim uslugama mirenja kako bi mogle postići dogovor o skrbništvu nad djetetom.

One također mogu osmisliti zajednička rješenja za uzdržavanje djece i jednog od bračnih drugova.

11 Gdje trebam podnijeti zahtjev (molbu) za razvod/zakonsku rastavu/poništenje braka? Koje formalnosti treba poštovati i koje dokumente moram priložiti zahtjevu?

Pravila o postupcima za razvod braka također se primjenjuju na postupke za zakonsku rastavu, mutatis mutandis. U manjoj mjeri, primjenjuju se odjeljak 706. i dalje Zakona o parničnom postupku .

Postupci su u obliku posebnog postupka za utvrđivanje činjenica na koji se primjenjuju pravila koja su drugačija od pravila koja se primjenjuju na redovne postupke, posebno u prethodnoj fazi (to je dvoslojni postupak: faza mirenja i faza preispitivanja - parnična faza).

Nadležnost: nadležni je sud opći sud (tribunale), koji se sastaje u vijeću, na mjestu posljednjeg zajedničkog prebivališta bračnih drugova ili na bilo kojem drugom mjestu propisanom zakonom (odjeljak 706. Zakona o parničnom postupku), ili, ako nije moguće stupiti u kontakt sa tuženikom ili on boravi u inozemstvu, na mjestu prebivališta ili boravišta tužitelja. Međutim, ako obje stranke žive u inozemstvu, odlučivati može bilo koji sud u državi. U slučaju sporazumnog razvoda, bračni drugovi mogu birati mjesto prebivališta ili boravišta jednog od njih.

Postupak: Zahtjev za razvod predaje se u obliku zahtjeva sudu (ricorso) koji se predaje u sudsku pisarnicu nadležnog suda. Zahtjevu treba priložiti sve dokazne isprave, ali moguće ih je dostaviti i na raspravu. Podnositelj je odgovoran osigurati da je drugi bračni drug obaviješten o zahtjevu i o nalogu predsjedavajućeg suca o utvrđivanju datuma za saslušanje bračnih drugova. Ako pokušaj mirenja na prvoj raspravi nije uspješan, predsjedavajući sudac donosi privremene naloge u interesu bračnih drugova i njihove djece i utvrđuje datum za raspravu prije suđenja na kojoj će se preispitati slučaj u skladu s uobičajenim pravilima o dokazima.

Razvod na temelju zajedničkog zahtjeva: U slučaju zajedničkog zahtjeva bračni drugovi moraju pristati na razvod i na uvjete u vezi s djecom i financijskim odnosima. Postupci su pojednostavljeni:

Izvori: Zakon br. 898 od1970. kako je izmijenjen; u slučaju zakonske rasprave primjenjuju se odjeljci 706. 711. Zakona o parničnom postupku.

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Moguće je dobiti pravnu pomoć (patrocinio a spese dello Stato) i osigurati zastupanje bez plaćanja odvjetničkih troškova i ostalih sudskih pristojbi. Pravna pomoć također je dostupna stranim državljanima koji zakonito borave u Italiji. Uvjeti prihvatljivosti utvrđeni su u Zakonu br. 1990/217 i u popisu činjenica o pravnoj pomoći. Zahtjeve za pravnu pomoć potrebno je predati odgovarajućoj odvjetničkoj komori (consiglio dellordine degli avvocati). Vidjeti web-mjesta odvjetničke komore (npr. za rimsku odvjetničku komoru) i web-mjesto Ministarstva pravosuđa.

Izvori: Zakon br. 217. 1990. izmijenjen zakonom br. 134 iz 2001.

13 Je li moguće uložiti žalbu na odluku povezanu s razvodom/zakonskom rastavom/poništenjem braka?

Protiv zakonske rastave, razvoda ili poništaja moguće se žaliti. Nepravomoćne presude u postupcima povodom razvoda (npr. presudama o položaju bračnih drugova) ili u postupcima povodom rastave (npr. presude o odgovornosti ili plaćanju uzdržavanja) nije moguće poslije osporiti, odnosno, zajedno sa žalbom protiv konačne presude. Moraju se osporiti unutar redovnih rokova.

14 Što treba učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala odluka o razvodu/zakonskoj rastavi/poništenju braka koju je izdao sud u drugoj državi članici?

Primjenjuje se Uredba (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. U njoj je predviđen standardni postupak u svim državama članicama EU-a.

Priznanje je automatsko. Prema tome, nije potreban poseban postupak za ažuriranje matične evidencije nakon razvoda, rastave ili presude o poništaju.

Međutim, svaka zainteresirana stranka može zatražiti izjavu o tome mora li se priznati strana presuda. U Uredbi su propisane posebne osnove za nepriznavanje. Tužba, u obliku zahtjeva sudu (ricorso), mora se podnijeti žalbenom sudu (corte di appello) koji ima mjesnu nadležnost u mjestu izvršenja presude u skladu s talijanskim nacionalnim zakonodavstvom. Sud donosi odluku bez odlaganja i bez saslušanja druge stranke te se o presudi obavješćuje podnositelj zahtjeva.

15 Kojem se sudu moram obratiti kako bih se usprotivio priznavanju odluke o razvodu/zakonskoj rastavi/poništenju braka koju je izdao sud u drugoj državi članici? Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima?

Svaka stranka može odluku o priznavanju osporiti pred žalbenim sudom koji je donio odluku u roku od mjesec dana od obavijesti (dva mjeseca ako je druga stranka rezident u drugoj državi). U drugoj fazi obje stranke moraju biti saslušane u skladu s redovnim parničnim postupkom i, u načelu se primjenjuju uobičajena pravila parničenja.

Protiv presude donesene na temelju ovog prigovora moguće je podnijeti žalbu Kasacijskom sudu (vidjeti priloge Uredbi).

16 Koje zakonodavstvo u vezi s razvodom sud primjenjuje u postupcima između supružnika koji ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Na zakonsku rastavu i razvod primjenjuje se nacionalno zakonodavstvo koje je zajedničko objema strankama u trenutku podnošenja zahtjeva za razvod. U slučaju bračnih drugova različitih nacionalnosti sud će nastojati utvrditi primjenjivo pravo u skladu s državom u kojoj je par proveo većinu zajedničkog života; sud u tom pogledu može u određenoj mjeri djelovati po vlastitom nahođenju.

Ako u primjenjivom stranom pravu nije propisana zakonska rastava ili razvod, primjenjuje se talijansko zakonodavstvo (odjeljak 31. Zakona br. 218 iz 1995.), odnosno u tim slučajevima prevladava lex fori. Važno je napomenuti da se talijansko zakonodavstvo primjenjuje bez obzira na to je li podnositelj talijanski državljanin te da se na talijansko zakonodavstvo može pozvati osoba koja nije državljanin u miješanom braku ili se može primjenjivati na brak dviju osoba koje nisu državljani.

Na talijanske bračne drugove koji su podnijeli zahtjeve za zakonsku rastavu ili razvod u Italiji primjenjuje se talijansko zakonodavstvo čak i ako nisu rezidenti Italije. Na bračne drugove različitog državljanstva primjenjuje se zakonodavstvo države u kojoj su proveli većinu bračnog života. Međutim, ako predmetnim zakonom države nije predviđena zakonska rastava ili razvod, talijanski sud primjenjuje talijansko zakonodavstvo.


Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Posljednji put ažurirano: 15/10/2018