Close

BETA VERSION OF THE PORTAL IS NOW AVAILABLE!

Visit the BETA version of the European e-Justice Portal and give us feedback of your experience!

 
 

menu starting dummy link

Page navigation

menu ending dummy link

Dokazi

Please note that the original language version of this page English has been amended recently. The language version you are now viewing is currently being prepared by our translators.


Ovaj odjeljak sadržava pregled prava EU-a o prikupljanju dokaza u prekograničnim predmetima.


Kontekst

Uklanjanjem graničnih provjera u EU-u, građani EU-a mnogo lakše slobodno putuju, ali i kriminalci lakše djeluju preko granica.

Stoga je neophodno da države članice EU-a učinkovito surađuju pri prikupljanju dokaza u kaznenim stvarima.

Pravo EU-a

Trenutačno stanje

Pravila o prikupljanju dokaza u kaznenim stvarima u EU-u temelje se na sporazumima o „uzajamnoj pomoći”,

a posebice:

Od 2017. nadalje

Od 22. svibnja 2017. izvođenje dokaza u EU-u bit će uređeno Direktivom o Europskom istražnom nalogu.

Nova se direktiva temelji na uzajamnom priznavanju te zamjenjuje odgovarajuće mjere iz prethodno navedenih konvencija.

Primjenjivat će se među državama članicama EU-a za koje je direktiva obvezujuća.

Nakon donošenja direktive Poveznica se otvara u novom prozoruOkvirna odluka o Europskom dokaznom nalogu iz 2008. (s ograničenijim područjem primjene) zamijenjena je Uredbom 2016/95 od 20. siječnja 2016.

Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima iz 2000.

Konvencija je najčešći instrument za izvođenje dokaza.

Njome je uređena uzajamna pravna pomoć u vezi s:

  • uzimanjem izjava od osumnjičenika i svjedoka
  • upotrebom videokonferencije
  • provođenjem pretrage i zapljene za izvođenje dokaza
  • telekomunikacijama.

Njezin protokol sadržava pravila o pribavljanju informacija o bankovnim računima i transakcijama.

Traženje uzajamne pomoći

Tijelo tražitelj može izravno kontaktirati s tijelom izdavateljem.

Ako izvršno tijelo nema razloga za odbijanje zahtjeva, zahtjev bi trebalo ispuniti što je prije moguće te, po mogućnosti, u roku koji je zadalo tijelo tražitelj.

Kako bi se osigurala dopuštenost pribavljenih dokaza, tijela zemlje izvršenja moraju slijediti postupke koje odrede tijela zemlje tražiteljice ako oni nisu u suprotnosti s temeljnim pravnim načelima zemlje izvršenja.

Direktiva o Europskom istražnom nalogu

Europski istražni nalog sudska je odluka koju izdaje ili potvrđuje pravosudno tijelo u državi članici EU-a za poduzimanje istražnih mjera u drugoj državi članici EU-a u cilju izvođenja dokaza u kaznenim stvarima.

Direktiva o Europskom istražnom nalogu donesena je 3. travnja 2014. Danska i Irska odlučile su da neće sudjelovati.

Cilj je direktivom uvesti načelo uzajamnog priznavanja, a pri tome:

  • održati fleksibilnost u pružanju pravne pomoći i
  • štititi temeljna prava.

Europski istražni nalog obuhvaća sve istražne mjere (osim uspostave zajedničkog istražnog tima)

te se može izdati u kaznenim, upravnim i građanskim postupcima ako bi odluka mogla rezultirati postupkom pred kaznenim sudom.

Tijelo izdavatelj može primijeniti Europski istražni nalog samo ako je istražna mjera:

  • potrebna
  • proporcionalna i
  • dopuštena u sličnim nacionalnim predmetima.

Na temelju nove direktive država članica izvršenja mora provesti istražne mjere jednako brzo i s jednakim stupnjem prvenstva kao što bi to učinila u sličnim nacionalnim predmetima.

Istražne mjere moraju se provesti „što je prije moguće“. U direktivi su utvrđeni rokovi (najviše 30 dana za odluku o priznavanju i izvršenju zahtjeva i 90 dana za stvarno izvršenje zahtjeva).

Države članice EU-a mogu u određenim slučajevima odbiti zahtjev. Sljedeći opći razlozi za odbijanje primjenjuju se na sve mjere:

  1. imunitet ili povlastica ili pravila o ograničavanju kaznene odgovornosti u vezi sa slobodom medija
  2. povreda bitnih nacionalnih sigurnosnih interesa
  3. nekazneni postupci
  4. načelo ne bis in idem
  5. izvanteritorijalnost u kombinaciji s dvostrukom kažnjivosti
  6. neusklađenost s obvezama u pogledu temeljnih prava.

Za određene mjere postoje i dodatni razlozi za odbijanje:

  1. nepostojanje dvostruke kažnjivosti (osim za niz teških kaznenih djela)
  2. nemogućnost izvršenja mjere (istražna mjera ne postoji ili nije dostupna u sličnim nacionalnim predmetima, a nema alternative).

Stranicu održava Europska komisija. Informacije na ovoj stranici ne odražavaju nužno službeno stajalište Europske komisije. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest koja se odnosi na propise za autorska prava za europske stranice.

Last update: 22/01/2019