Dokazi
Ovaj odjeljak sadržava pregled prava EU-a o prikupljanju dokaza u prekograničnim predmetima.
Kontekst
Uklanjanjem graničnih provjera u EU-u, građani EU-a mnogo lakše slobodno putuju, ali i kriminalci lakše djeluju preko granica.
Stoga je neophodno da države članice EU-a učinkovito surađuju pri prikupljanju dokaza u kaznenim stvarima.
Pravo EU-a
Trenutačno stanje
Pravila o prikupljanju dokaza u kaznenim stvarima u EU-u temelje se na sporazumima o „uzajamnoj pomoći”,
a posebice:
Europskoj konvenciji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima Vijeća Europe od 20. travnja 1959. i njezinim dodatnim protokolima te bilateralnim sporazumima sklopljenima na temelju članka 26.- Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma i njezinim dodatnim protokolima
- Konvenciji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije iz 2000. i njezinom protokolu.
Od 2017. nadalje
Od 22. svibnja 2017. izvođenje dokaza u EU-u bit će uređeno Direktivom o Europskom istražnom nalogu.
Nova se direktiva temelji na uzajamnom priznavanju te zamjenjuje odgovarajuće mjere iz prethodno navedenih konvencija.
Primjenjivat će se među državama članicama EU-a za koje je direktiva obvezujuća.
Nakon donošenja direktive Okvirna odluka o Europskom dokaznom nalogu iz 2008. (s ograničenijim područjem primjene) zamijenjena je Uredbom 2016/95 od 20. siječnja 2016.
Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima iz 2000.
Konvencija je najčešći instrument za izvođenje dokaza.
Njome je uređena uzajamna pravna pomoć u vezi s:
- uzimanjem izjava od osumnjičenika i svjedoka
- upotrebom videokonferencije
- provođenjem pretrage i zapljene za izvođenje dokaza
- telekomunikacijama.
Njezin protokol sadržava pravila o pribavljanju informacija o bankovnim računima i transakcijama.
Traženje uzajamne pomoći
Tijelo tražitelj može izravno kontaktirati s tijelom izdavateljem.
Ako izvršno tijelo nema razloga za odbijanje zahtjeva, zahtjev bi trebalo ispuniti što je prije moguće te, po mogućnosti, u roku koji je zadalo tijelo tražitelj.
Kako bi se osigurala dopuštenost pribavljenih dokaza, tijela zemlje izvršenja moraju slijediti postupke koje odrede tijela zemlje tražiteljice ako oni nisu u suprotnosti s temeljnim pravnim načelima zemlje izvršenja.
Direktiva o Europskom istražnom nalogu
Europski istražni nalog sudska je odluka koju izdaje ili potvrđuje pravosudno tijelo u državi članici EU-a za poduzimanje istražnih mjera u drugoj državi članici EU-a u cilju izvođenja dokaza u kaznenim stvarima.
Direktiva o Europskom istražnom nalogu donesena je 3. travnja 2014. Danska i Irska odlučile su da neće sudjelovati.
Cilj je direktivom uvesti načelo uzajamnog priznavanja, a pri tome:
- održati fleksibilnost u pružanju pravne pomoći i
- štititi temeljna prava.
Europski istražni nalog obuhvaća sve istražne mjere (osim uspostave zajedničkog istražnog tima)
te se može izdati u kaznenim, upravnim i građanskim postupcima ako bi odluka mogla rezultirati postupkom pred kaznenim sudom.
Tijelo izdavatelj može primijeniti Europski istražni nalog samo ako je istražna mjera:
- potrebna
- proporcionalna i
- dopuštena u sličnim nacionalnim predmetima.
Na temelju nove direktive država članica izvršenja mora provesti istražne mjere jednako brzo i s jednakim stupnjem prvenstva kao što bi to učinila u sličnim nacionalnim predmetima.
Istražne mjere moraju se provesti „što je prije moguće“. U direktivi su utvrđeni rokovi (najviše 30 dana za odluku o priznavanju i izvršenju zahtjeva i 90 dana za stvarno izvršenje zahtjeva).
Države članice EU-a mogu u određenim slučajevima odbiti zahtjev. Sljedeći opći razlozi za odbijanje primjenjuju se na sve mjere:
- imunitet ili povlastica ili pravila o ograničavanju kaznene odgovornosti u vezi sa slobodom medija
- povreda bitnih nacionalnih sigurnosnih interesa
- nekazneni postupci
- načelo ne bis in idem
- izvanteritorijalnost u kombinaciji s dvostrukom kažnjivosti
- neusklađenost s obvezama u pogledu temeljnih prava.
Za određene mjere postoje i dodatni razlozi za odbijanje:
- nepostojanje dvostruke kažnjivosti (osim za niz teških kaznenih djela)
- nemogućnost izvršenja mjere (istražna mjera ne postoji ili nije dostupna u sličnim nacionalnim predmetima, a nema alternative).
Stranicu održava Europska komisija. Informacije na ovoj stranici ne odražavaju nužno službeno stajalište Europske komisije. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest koja se odnosi na propise za autorska prava za europske stranice.
Posljednji put ažurirano: 28/02/2017