Nesolventnost - Italija

Vrati normalni prikaz Spremi kao PDF

SADRŽAJ

1 Protiv koga se može pokrenuti postupak u slučaju nesolventnosti?

Postupak u slučaju nesolventnosti može se pokrenuti protiv gospodarskih subjekata (pojedinaca ili društava) pod uvjetom da imaju nešto od navedenoga:

a) imovinu od 300 000,00 EUR ili veću tijekom tri godine prije predaje zahtjeva za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti ili stečajne nagodbe

b) bruto godišnji prihod od 200 000,00 EUR ili veći u svakoj od prethodne tri godine prije predaje zahtjeva za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti ili stečajne nagodbe

c) ukupne dugove (na datum predaje zahtjeva za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti ili stečajne nagodbe) od 500 000,00 EUR ili veće (neovisno o datumu njihova nastanka).

2 Koji su uvjeti za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti?

a) Kako bi se mogao pokrenuti postupak u slučaju nesolventnosti poduzeće mora biti nesolventno, a zahtjev za njegovo pokretanje može podnijeti:

– dužnik

– vjerovnik

– javni tužitelj.

b) Za dogovor s vjerovnicima (concordato preventivo) poduzeće mora biti u poteškoćama (tj. mora imati financijske poteškoće koje nisu dovoljno ozbiljne da bi prouzročile nesolventnost), a zahtjev može podnijeti samo dužnik.

3 Koja imovina čini dio nesolvencijske mase? Kako se tretira imovina koju dužnik pribavi ili koja na njega bude prenesena nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Sva imovina čini dio nesolvencijske mase osim sljedećega:

1. strogo osobne imovine i prava

2. doplatka za uzdržavanje, nadnica, mirovina, plaća i zarade od rada nesolventne osobe koja je ograničena na onoliko koliko je potrebno za uzdržavanje sebe i svoje obitelji

3. prihoda od imovine djece nesolventne osobe koji su joj dostupni primjenom prava, imovina u fondovima ostavljena postrani za potrebe obitelji (fondo patrimoniale) i prihodi od njih, osim kako je predviđeno u članku 170. Građanskog zakonika

4. stvari nad kojima se u skladu sa zakonom ne može izvršiti ovrha.

Nesolvencijska masa obuhvaća i svu imovinu koju je nesolventna osoba stekla nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti, ali ne obuhvaća obveze nastale radi stjecanja i zadržavanja te imovine.

4 Koje ovlasti imaju dužnik i upravitelj u slučaju nesolventnosti?

Upravitelj u slučaju nesolventnosti (upravitelj) ovlašten je / obvezan je upravljati imovinom, prodati je i raspodijeliti sredstva vjerovnicima.

Upravitelj može ispitati nesolventnu osobu kako bi otkrio informacije, a nesolventna osoba može dovesti u pitanje mjere koje su poduzeli upravitelj i upravitelj kojeg je imenovao sud, ali samo ako su uvedene povredom zakona (dakle, ne samo zbog svrsishodnosti).

5 Pod kojim se uvjetima može upotrijebiti kompenzacija?

Svatko tko mora platiti upravitelja u slučaju nesolventnosti može izvršiti prijeboj duga s potraživanjima (controcredito) u istom postupku, ali samo ako su i dug i potraživanje nastali prije pokretanja postupka

6 Kakav učinak postupak u slučaju nesolventnosti ima na važeće ugovore čiji je dužnik stranka?

Upravitelj može odlučiti hoće li nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti ugovori koji su na snazi i dalje vrijediti ili će se raskinuti.

7 Koji učinak ima postupak u slučaju nesolventnosti na postupke koje su pokrenuli pojedinačni vjerovnici (izuzev parnica koje su u tijeku)?

Vjerovnici mogu poduzeti pravne radnje nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti samo ako upravitelj ne reagira, tj. (ako svjesno ili iz pukog nemara) ne poduzme takve mjere.

8 Koji učinak ima postupak u slučaju nesolventnosti na nastavak parnica koje su bile u tijeku u trenutku pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Parnice koje je pokrenuo vjerovnik protiv osobe koja je naknadno proglasila nesolventnost može nastaviti samo upravitelj.

9 Koje su glavne značajke sudjelovanja vjerovnika u postupku u slučaju nesolventnosti?

Odbor vjerovnika čini tri ili pet vjerovnika i ima znatne ovlasti koje se očituju u sljedećem:

– odobrava transakcije, dogovore, odustajanje od sudskih sporova, priznavanje prava trećih osoba, ukidanje hipoteka, povrat vrijednosnih papira, povrat instrumenata osiguranja, prihvaćanje nasljedstva i darova te sve ostale radnje posebne uprave

– obraća se sudu za zamjenu upravitelja

– odobrava plan likvidacije

– ovlašćuje upravitelja da preuzme ugovore na snazi na datum proglašenja nesolventnosti

– sudjeluje u popisivanju imovine nesolventne osobe

– pristupa svim dokumentima koji se odnose na postupak

– ovlašćuje upravitelja da isključi iz imovine, ili da prekine likvidaciju određenog dijela imovine ako je likvidacija očito nepovoljna

– obraća se upravitelju kojeg je imenovao sud za obustavu prodaje imovine.

Osim navedenih aktivnih administrativnih ovlasti, odbor vjerovnika iznosi mišljenja o mjerama koje su poduzeli stečajni upravitelj kojeg je imenovao sud ili sam sud, konkretno:

– ovlaštenje osiguranim vjerovnicima za prodaju imovine koja se smatra instrumentom osiguranja

– ovlaštenje upravitelju kojeg je imenovao sud da nastavi privremeno upravljati poduzećem (odbor vjerovnika mora odobriti nastavak)

– ovlaštenje upravitelju kojeg je imenovao sud za davanje poduzeća u najam (odbor vjerovnika mora odobriti najam).

10 Na koji način upravitelj u slučaju nesolventnosti može upotrebljavati imovinu koja čini dio nesolvencijske mase ili raspolagati njome?

Stečajni upravitelj može (uz prethodno odobrenje):

– nastaviti upravljati društvom

– dati poduzeće u najam

– prodati svu imovinu radi raspodjele primitaka vjerovnicima

– odlučiti ne prodati imovinu niske vrijednosti.

11 Koje tražbine treba prijaviti u odnosu na dužnikovu nesolvencijsku masu i kako se postupa s tražbinama koje su nastale nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Svaki vjerovnik sudu može predati zahtjev za proglašenje dužnika nesolventnim. Vjerovnik ne mora imati nalog za izvršenje; važno je da postoje dokumentirani dokazi za zahtjev.

Svi vjerovnici (uključujući one koji su predali zahtjev za izjavu o nesolventnosti i dobili je) moraju predati zahtjev za svoja potraživanja nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti.

12 Kojim su pravilima uređeni prijavljivanje, provjera i priznavanje tražbina?

Vjerovnici mogu prijaviti svoja potraživanja bez pravnog zastupanja.

Njihovi zahtjevi moraju sadržavati dokumentirane dokaze za potraživanja i moraju se dostaviti elektroničkim putem (službenom elektroničkom poštom).

13 Kojim je pravilima uređena raspodjela sredstava? Kako se razvrstavaju tražbine i prava vjerovnika?

Prihodi od prodaje imovine raspodjeljuju se među vjerovnicima prema pravu prvenstva. Prema zakonu mnoga potraživanja (hipoteke, vrijednosni papiri, opće ili posebne privilegirane tražbine) imaju pravo prvenstva nad nekom ili svom imovinom.

Ako primici od raspolaganja imovinom nisu dovoljni kako bi se pokrila sva potraživanja (kao što je inače gotovo uvijek slučaj), raspodjeljuju se prema pravu prvenstva utvrđenom u Građanskom zakoniku, a ne proporcionalno s iznosom potraživanja.

14 Koji su uvjeti i učinci okončanja postupka u slučaju nesolventnosti (posebno u slučaju stečajne nagodbe)?

Postupak u slučaju nesolventnosti zatvara se kad:

– nema prijavljenih potraživanja

– sva su potraživanja namirena

– svi su primici od prodaje imovine raspodijeljeni

– utvrđeno je da nema imovine koja se može prodati ili drugih primitaka.

Nakon zatvaranja postupka u slučaju nesolventnosti nesolventna osoba ponovno stječe sposobnost pokretanja tužbe i odgovora na nju te može stjecati imovinu bez obavješćivanja upravitelja.

Dogovori s vjerovnicima prestaju kad se odobri sporazum između dužnika i vjerovnika, ali kad je uvjet za sporazum raspodjela imovine (concordato liquidatorio), postupak se nastavlja za prodaju i stoga se zatvara nakon prodaje sve imovine i raspodjele primitaka među vjerovnicima.

Nakon prestanka dogovora s vjerovnicima, nesolventna osoba oslobođena je svih svojih dugova.

15 Koja su prava vjerovnika nakon okončanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Nakon zatvaranja postupka u slučaju nesolventnosti vjerovnici mogu podnijeti tužbu protiv dužnika za povrat preostalog duga (tj. dijela duga koji nije otplatio upravitelj) osim ako je došlo do razrješenja pa vjerovnici više ništa ne mogu potraživati od osobe koja je nesolventna.

Nakon prestanka dogovora s vjerovnicima, vjerovnici ne mogu ništa potraživati od dužnika. Međutim, ako dužnik ne ispuni svoje obveze, vjerovnici mogu predati zahtjev za prekid dogovora u roku od godinu dana.

16 Tko treba snositi troškove nastale tijekom postupka u slučaju nesolventnosti?

Troškovi postupka u slučaju nesolventnosti podmiruju se u okviru samog postupka u slučaju nesolventnosti primicima od prodaje imovine.

Ako imovina ne postoji, država plaća upravitelja i njegove troškove.

17 Koja su pravila koja se odnose na ništavost, pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih radnji štetnih za vjerovnike?

Pravne radnje koje je izvršila nesolventna osoba prije pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti mogu se opozvati ako su izvršene u određenom roku (godina dana ili šest mjeseci) prije pokretanja postupka.

Pravne su radnje koje nesolventna osoba izvrši nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti ništave.

Radnje u okviru posebne uprave izvršene tijekom dogovora s vjerovnicima i bez dopuštenja suda ništave su.


Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Posljednji put ažurirano: 29/10/2018