Schließen

DIE BETAVERSION DES PORTALS IST JETZT ONLINE!

Besuchen Sie die Betaversion des Europäischen Justizportals und lassen Sie uns wissen, was Sie darüber denken!

 
 

Navigationsleiste

menu starting dummy link

Page navigation

menu ending dummy link

Privremene mjere i mjere osiguranja - Belgija

Hinweis: Die ursprüngliche Sprachfassung dieser Seite Französisch wurde unlängst geändert. Die Sprachfassung, die Sie ausgewählt haben, wird gerade von unserer Übersetzungsabteilung erstellt.
Die folgenden Sprachen wurden bereits übersetzt: Englisch.

1 Koje vrste mjera postoje?

Svrha je mjera predostrožnosti osigurati očuvanje prava. U praksi vjerovnici mogu upotrijebiti te mjere kako bi se zaštitili od rizika od nemogućnosti naplate svojih potraživanja od dužnika.

U slučaju da su same mjere predostrožnosti nedostatne, sud može naložiti privremene mjere, čije se posljedice mogu usporediti s očekivanom meritornom odlukom. Konačnom se presudom te privremene mjere mogu potvrditi ili ukinuti.

Sudac može naložiti privremene mjere ili mjere predostrožnosti koje se odnose na materijalnu imovinu dužnika. U svrhu naplate dugova primjenjuje se načelo da je dužnik obvezan nadoknaditi dugove koristeći svu svoju pokretnu imovinu (novac, namještaj, nakit, dionice) i nepokretnu imovinu (zemlju, građevine, stambene objekte). Vjerovnik se jednako tako može namiriti pravima koja posjeduje dužnik (bankovni saldo, plaće).

1.1. Mjere predostrožnosti

A. Zaštitna mjera zapljene

U hitnim slučajevima svaki vjerovnik može zatražiti od suda da iz predostrožnosti naloži zapljenu sve dužnikove imovine koja je prikladna za zapljenu (odjeljak 1413. belgijskog Zakona o sudovima). Dužnik više ne može slobodno raspolagati dobrima koja podliježu zapljeni radi osiguranja. To znači da više ne može prodavati ta dobra, poklanjati ih ili ih opterećivati hipotekom. Učinak tog ukidanja ovlasti raspolaganja tek je relativan – primjenjuje se samo u korist vjerovnika koji je zatražio mjeru zapljene. Dužnik i dalje ostaje vlasnik dobara i zadržava pravo na njihovo korištenje.

B. Sekvestracija

Sekvestracija poprima oblik ulaganja u zaštitu imovine koja je predmet spora i koja se mora sačuvati do donošenja konačne presude (odjeljak 1955. Građanskog zakonika). Sekvestracija se može dogovoriti između stranaka (dogovorna sekvestracija) ili zatražiti sudskim putem (sudska sekvestracija). Za razliku od uobičajene zaštite, sekvestracija se može primijeniti i na nepokretnu imovinu (odjeljak 1959. Građanskog zakonika).

C. Popis imovine

Svrha je popisa imovine utvrđivanje vrijednosti nasljedstva, zajedničke imovine bračnog para ili imovine nad kojom zajedničko vlasništvo ima nekoliko stranaka (odjeljak 1175. Zakona o sudovima), na zahtjev vjerovnika, supružnika ili nasljednika. Osobe koje zahtijevaju popisivanje imovine ovlaštene su odabrati javnog bilježnika koji će nastaviti pripremati ispravu s evidencijom imovine. U slučaju da ne mogu postići dogovor, javnog će bilježnika imenovati sudac građanskog prekršajnog suda (odjeljak 1178. Zakona o sudovima). U slučaju da dođe do spora, građanski prekršajni sud ima nadležnost za njegovo rješavanje.

D. Pečaćenje

Posljedica pečaćenja imovine jest da se njome više ne može raspolagati. U slučajevima kada postoji značajan interes za zaštitu, vjerovnici, supružnik ili nasljednici mogu tražiti da se pečati stave na imovinu koja čini dio zajedničkog vlasništva bračnog para, nasljedstva ili imovine koja nije podijeljena (odjeljak 1148. Zakona o sudovima). Stavljanje pečata nalaže sudac građanskog prekršajnog suda. Sudac građanskog prekršajnog suda može naložiti uklanjanje pečata na zahtjev osobe koja je na predmet(e) stavila pečat, vjerovnika, supružnika ili nasljednika. U slučaju da se uklanjanje pečata osporava, odluku donosi sudac građanskog prekršajnog suda.

1.2. Privremene mjere

Privremene mjere ili privremeno izvršive mjere jesu mjere koje se mogu opozvati i nisu neopozive. Mogu biti izrečene u postupku koji je pokrenut isključivo radi određivanja privremene mjere ili u sklopu meritorne odluke.

1.3. Privremeno izvršenje

Moguće je privremeno izvršenje ili anticipatorno izvršenje, podložno strogim uvjetima, nastavno na presudu koja još nije postala konačna. Drugim riječima: dokle god postoji mogućnost žalbe ili prigovora na presudu, presuda je samo dokaz onoga što je utvrđeno i ne može, u načelu, biti izvršena u toj fazi. To može imati negativne posljedice za stranku koja nastoji ukazati na dužnost ispunjenja obveze koju je preuzela druga stranka. U pojedinim slučajevima tužitelj može tražiti sudski nalog kojim se dopušta privremeno izvršenje presude. Jedna metoda privremenog izvršenja jest zapljena dobara koja pripadaju dužniku radi predostrožnosti.

2 Pod kojim se uvjetima takve mjere mogu naložiti?

2.1 Postupak

A. Zaštitna mjera zapljene

Pojedinac koji je u posjedu presude, čak i ako ta presuda potječe iz druge zemlje, ovlašten je zatražiti od sudskog ovršitelja da nad imovinom dužnika provede zapljenu. U slučaju da pojedinac ne raspolaže sudskom presudom, trebat će mu sudski nalog kako bi se provela zapljena iz predostrožnosti. Arbitar ne može naložiti zaštitnu mjeru zapljene (odjeljak 1696. Zakona o sudovima).

U postupku zapljene žalbe se podnose sucu i s njima se postupa na isti način kao i u postupku privremene pravne pomoći (odjeljak 1395. Zakona o sudovima). Razdoblje između izdavanja sudskog poziva i pojavljivanja na sudu mora biti najmanje dva dana, ali se u hitnim slučajevima može skratiti.

Odvjetnik sucu u postupku zapljene, koji može odobriti provedbu zaštitne mjere zapljene, podnosi ex parte zahtjev kojim se zahtijeva zaštitna mjera zapljene. Sudac koji vodi postupak zapljene mora donijeti odluku u roku od osam dana. Sudski ovršitelj zatim tu odluku, zajedno sa sudskim nalogom za zapljenu, mora dostaviti dužniku kako bi se osiguralo da je dužnik upoznat sa zapljenom.

Odluka će se primjenom zakona moći privremeno izvršiti, a njezina konačnost i nepodložnost daljnjoj žalbi tek su relativni. Sudac u postupku zapljene može u bilo kojem trenutku izmijeniti ili povući odluku, kao odgovor na promjenu okolnosti. Pristojbe koje naplaćuje sudski ovršitelj određene su Kraljevskom uredbom od 30. studenoga 1976. (Moniteur belge/Belgisch Staatsblad, 8. veljače 1977.).

B. Sekvestracija

U slučaju dogovorne sekvestracije dostatan je valjani sporazum između stranaka te sudski nalog nije potreban. Međutim, sudsku sekvestraciju mora naložiti sud.

U oba će slučaja biti imenovan prinudni upravitelj, bilo dogovorno ili sudskim putem. Od upravitelja se očekuje da vodi svu odgovarajuću brigu kako bi osigurao da imovina koja mu je povjerena ostane očuvana. Istodobno je on/ona obvezan/obvezna vratiti imovinu u slučaju da sekvestracija završi. Upravitelj ima pravo primati naknadu kako je određeno zakonom (odjeljak 1962. stavak 3. Građanskog zakonika).

C. Privremene mjere

Privremene mjere uvijek se moraju zatražiti od sudova, bilo u obliku postupka privremene pravne pomoći ili u okviru meritorne odluke. Arbitar jednako tako može naložiti privremene mjere (odjeljak 1696. Zakona o sudovima).

U hitnim slučajevima predsjedavajući sudac prvostupanjskog suda donijet će privremeno izvršivu presudu u svim predmetima koji prema zakonu nisu izvan nadležnosti sudova (odjeljak 584. stavak 1. Zakona o sudovima). „Privremeno izvršiv” znači da je presuda samo privremena i ne može izazvati konačne i neopozive učinke. Predsjedavajućim sucima na trgovačkom sudu i sudu za radne sporove jednako je tako dopušteno izdati privremeno izvršive presude u hitnim predmetima u slučaju da one potpadaju u okvir njihovih odnosnih područja nadležnosti.

Presuda u postupku privremene pravne pomoći ne mora biti štetna za sami slučaj (glavni postupak), što znači da je konačnost presude i nemogućnost podnošenja žalbe na istu relativna. Suca u glavnom postupku ni na koji način ne obvezuje, što znači da sudac u postupku privremene pravne pomoći može odrediti samo privremene mjere.

Na primjer, u brakorazvodnim postupcima predsjedavajući sudac na prvostupanjskom sudu ovlašten je uvesti privremene mjere koje se odnose na tu osobu, imovinu i uzdržavanje bračnih drugova te njihove djece (odjeljak 1280. stavak 1. Zakona o sudovima).

Sudski ovršitelj formalno obavještava drugu stranku o mjerama koje su naložene i poziva drugu stranku da se pridržava tih mjera, prema potrebi pod prijetnjom djelovanja policije i/ili gubitka prava sukladno kazni izrečenoj od strane suda. Pristojbe koje naplaćuje sudski ovršitelj određene su Kraljevskom uredbom od 30. studenoga 1976. (Moniteur belge/Belgisch Staatsblad, 8. veljače 1977.).

Prilikom donošenja presude na prvostupanjskom sudu u predmetima u kojima je odnos prekinut, sudac građanskog prekršajnog suda ovlašten je odrediti privremene mjere za razdoblje tijekom kojeg supružnici ili zakonski priznati partneri u izvanbračnoj zajednici nastavljaju živjeti zajedno. Takve se mjere mogu na primjer odnositi na obiteljski dom, djecu ili imovinu djece. Takve su mjere samo privremene prirode i prestaju se primjenjivati čim suživot prestane. Vjenčani parovi, međutim, ne mogu na ovaj način provesti cijeli brakorazvodni postupak. Svaku konačnu nagodbu o razvodu mora provesti prvostupanjski sud.

D. Privremeno izvršenje

Presuda predstavlja pravni temelj za izvršenje onoga što je njome naloženo. Dokle god presuda nije postala konačnom, ne može biti izvršena. Izvršenje se obustavlja zbog mogućnosti podnošenja prigovora ili žalbe, ali se ne obustavlja zbog mogućnosti podnošenja kasacijske žalbe Kasacijskom sudu (odjeljak 1397. Zakona o sudovima).

Sudac koji je donio konačnu presudu može dopustiti privremenu provedbu te presude, osim u slučajevima u kojima je to zakonom zabranjeno (odjeljak 1398. Zakona o sudovima). Tipovi predmeta koji su obuhvaćeni jesu oni koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu, protivljenje braku i poništenje braka. Osim toga, odluka kojom se podržava potraživanje utvrđenog iznosa manjeg od 2500 EUR također nije prihvatljiva za privremeno izvršenje (odjeljak 1399. Zakona o sudovima).

U slučaju da je privremeno izvršenje stvarno moguće, ono se poduzima na rizik tužitelja. Sud u takvom slučaju može proizvoljno odrediti uvjet za mogućnost izvršenja odluke, pri čemu od tužitelja zahtijeva osiguranje (odjeljak 1400. stavak 1. Zakona o sudovima). Tužitelj može pokrenuti izvršenje, ali je obvezan dati polog ili bankovnu garanciju u Uredu za depozite i konsignaciju ili osigurati bankovnu garanciju. Naravno, moguće je da se nakon žalbenog postupka presuda izmijeni i da stranka od koje se zahtijevala naknada dobije pravo na naknadu štete.

2.2 Glavni uvjeti

A. Zaštitna mjera zapljene

Zaštitna mjera zapljene može se provesti samo u hitnim slučajevima i ako je dug koji se potražuje provjeren, nepromjenjiv i ispunjava uvjete za potraživanje.

Hitnost podrazumijeva da je likvidnost dužnika ugrožena, čime se ugrožava i mogućnost vjerovnika da namiri potraživanja iz imovine dužnika. Zaštitna mjera zapljene ne primjenjuje se samo kao sredstvo prisile, već se odobrava i ako je financijski položaj dužnika objektivno ugrožen. Hitnost mora postojati u vrijeme kada se provodi zapljena i u vrijeme kada se od suca zahtijeva da presudi po zahtjevu za izvršenje zapljene.

Zahtjev podnositelja mora biti provjeren što znači da se zahtjev mora činiti dostatno obrazloženim i ne smije postojati razumni razlog za njegovo osporavanje. Zahtjev koji se odnosi na dugovanje također mora biti nepromjenjiv. Iznos duga mora biti određen ili ga barem mora biti moguće odrediti na temelju preliminarne procjene. Ako točan iznos duga još nije određen, sudac koji vodi postupak zapljene odredit će procijenjeni iznos. Konačno, plaćanje duga mora već biti dospjelo; vjerovnik mora obrazložiti svoj zahtjev za zapljenu. Odjeljkom 1415. Zakona o sudovima točnije se definira ovaj zahtjev, tako da čak i zahtjevi koji se odnose na buduće periodične prihode (alimentacija, plaćanja najma, kamate), i čak privremene ili moguće tražbine, mogu biti prihvatljivi za izricanje zaštitne mjere zapljene.

B. Sekvestracija

Sekvestraciju može naložiti sud u slučaju pokretne imovine koja je prema sudskom nalogu zaplijenjena, u slučaju pokretne ili nepokretne imovine za koju se spore dvije ili više osoba ili u slučaju stavaka koje je dužnik ponudio kako bi namirio dug (odjeljak 1961. Građanskog zakonika). Općenito, to se odnosi na situaciju u kojoj okolnosti slučaja opravdavaju upotrebu sekvestracije kao oblika mjere predostrožnosti za osiguranje da predmeti ostanu u svojem postojećem stanju ne dovodeći u pitanje konačno rješenje koje se može postići. Hitnost je nebitna. Sudac će, međutim, trebati provesti određeni stupanj zaštite prilikom primjene sekvestracije s obzirom na to da se radi o ozbiljnoj i iznimnoj mjeri koja je dopuštena samo u slučaju da su primjenjivi dovoljno važni razlozi.

C. Privremene mjere

Predmet može biti podložan postupku privremene pravne pomoći samo u slučaju koji je toliko hitne prirode da, ako se odmah ne postigne rješenje, tužitelj može pretrpjeti gubitke određenog stupnja ili će se vjerojatno suočiti sa značajnim poteškoćama. Hitnost je stoga ključni preduvjet za pokretanje postupka privremene pravne pomoći.

Privremene mjere u meritornom postupku također moraju biti predmet hitnosti. Zbog toga se te mjere koje se mogu zatražiti pri građanskom prekršajnom sudu nazivaju „hitnim privremenim mjerama”.

D. Privremeno izvršenje

Kriterij koji sudovi primjenjuju prilikom odlučivanja o tome treba li ili ne treba dopustiti privremeno izvršenje povezan je s rizikom kojem je tužitelj izložen ako druga stranka nepotrebno odgađa ili sprečava izvršenje presude. U slučaju da druga stranka uloži prigovor ili pokrene žalbu isključivo kako bi spriječila izvršenje presude, to će predstavljati dostatan razlog za obraćanje sudu koji je donio presudu sa zahtjevom za privremeno izvršenje presude. Međutim, u nekim je vrstama slučajeva privremeno izvršenje zabranjeno (vidi prethodno).

3 Predmet i priroda takvih mjera?

3.1 Koja vrsta imovine može podlijegati takvim mjerama?

A. Zaštitna mjera zapljene

Sve vrste imovine (pokretna, nepokretna, nematerijalna) prihvatljive su za zapljenu. Međutim, neke vrste imovine ne mogu biti podložne zapljeni (ili mogu biti samo djelomično). Neprikladnost za zapljenu zakonski će se odrediti ili će biti određena prirodom imovine ili odnosom koji postoji između imovine i dužnika.

Popis imovine koja ne može predstavljati predmet zapljene može se pronaći u odjeljku 1408. Zakona o sudovima. Ukratko, on obuhvaća osnovne potrebe dužnika, predmete koje će dužnik trebati za nastavak svojeg obrazovanja ili za strukovno osposobljavanje dužnika ili njegove/njezine djece, stručnu opremu dužnika, hranu, gorivo i predmete koji se koriste za bogoslužje. Odjeljak 1410. stavak 2. Zakona o sudovima sadržava sažetak iznosa koji su izuzeti iz zapljene. Obuhvaćaju obiteljske naknade i prihode nužne za preživljavanje.

Plaće dužnika i svaki jednakovrijedni dohodak samo su djelomično prikladni za zapljenu. Predmetni iznosi određeni su u odjeljku 1409. stavku 1. Zakona o sudovima i prilagođavaju se svake godine Kraljevskom uredbom, uzimajući u obzir indeks potrošačkih cijena. Odjeljkom 1410. stavkom 1. Zakona o sudovima opseg primjene iznosa koji su djelomično prikladni za zapljenu proširuje se na izvore prihoda kao što su alimentacije, mirovine, naknade za nezaposlene, naknade za nesreću na radu ili naknade za invaliditet.

Imovinu koja je prikladna za zapljenu odredit će sudski ovršitelj tako što će je popisati u službenom dokumentu s ciljem njezine moguće naknadne prodaje, osim ako sudski ovršitelj može postići sporazum s vjerovnikom. Kazneno je djelo i strogo je zabranjeno otuđiti ili sakriti predmete koje je zabilježio sudski ovršitelj.

B. Sekvestracija

Sud može naložiti sudsku sekvestraciju u slučaju pokretne imovine koja je prema sudskom nalogu zaplijenjena i u slučaju pokretne ili nepokretne imovine za koju se spore dvije ili više osoba ili u slučaju stavaka koje je dužnik ponudio kako bi namirio dug (odjeljak 1961. Građanskog zakonika).

C. Privremene mjere

Sve vrste predmeta prihvatljive su za rješavanje postupkom privremene pravne zaštite. Predsjedavajući sudac na prvostupanjskom sudu ovlašten je saslušati sve vrste privatnih sporova iz područja građanskog prava. Sporovi iz područja radnog prava ili trgovačkog prava moraju se iznijeti pred predsjedavajućim sucem suda za radne sporove ili trgovačkog suda.

U slučajevima u kojima je odnos prekinut, sudac građanskog prekršajnog suda ovlašten je uvesti privremene mjere u odnosu na ukupno trajanje izvanbračne zajednice. Takve se mjere mogu odnositi na primjer na obiteljski dom, djecu ili imovinu djece. Ova se odredba primjenjuje isključivo na slučaj vjenčanih parova (odjeljak 223. stavak 1. Građanskog zakonika) i zakonski priznatih partnera u izvanbračnoj zajednici (odjeljak 1479. stavak 1. Građanskog zakonika), a ne na de facto partnere u izvanbračnoj zajednici.

D. Privremeno izvršenje

Sve su presude u načelu prihvatljive za privremeno izvršenje ako sudac tako naloži, osim u slučajevima kada je privremeno izvršenje zakonski zabranjeno (odjeljak 1398. Zakona o sudovima). Tipovi predmeta koji su obuhvaćeni jesu oni koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu, protivljenje braku i poništenje braka. Osim toga, odluka kojom se podržava potraživanje utvrđenog iznosa manjeg od 2500 EUR također nije prihvatljiva za privremeno izvršenje (odjeljak 1399. Zakona o sudovima).

3.2 Koji su učinci takvih mjera?

A. Zaštitna mjera zapljene

Vlasnik predmetne imovine ne gubi prava vlasništva ili uživanja (korištenje, najam, povrat, plodouživanje) dobara koja su zaplijenjena iz predostrožnosti. Jedino ograničenje koje se primjenjuje jest to da vlasnik niti može prodati odnosne predmete niti ih staviti pod hipoteku. Činjenica da dužnik nema ovlast raspolaganja odnosnim predmetima znači da sve radnje koje dužnik poduzme, a koje nisu u skladu s činjenicom da on ili ona nema ovlast raspolaganja i dalje vrijede, ali ne mogu biti na štetu vjerovnika, u skladu s presudom. Od vjerovnika se stoga ne zahtijeva da obraća pažnju na takve radnje i može postupati kao da se one nisu ni dogodile.

B. Sekvestracija

Kao i u slučaju svakog drugog oblika sudske zaštite, sekvestracija znači da je stvarno posjedovanje nekog predmeta preneseno na skrbnika. Skrbnik može poduzeti samo akcije namijenjene za očuvanje odnosnih predmeta.

C. Privremene mjere

Nisu primjenjive.

D. Privremeno izvršenje

Privremeno izvršenje znači da će presuda biti izvršena unatoč mogućnosti da bude izmijenjena zbog podnesene žalbe ili nakon uloženog prigovora. Tužitelj snosi rizik povezan s izvršenjem (vidi prethodno).

3.3 Koliko dugo takve mjere vrijede?

A. Zaštitna mjera zapljene

Zaštitna mjera zapljene podliježe ograničenju i u načelu ostaje važeća tri godine. Sudac u postupku zapljene može, međutim, odrediti kraći rok pravovaljanosti. Zapljena se može obnoviti sve dok ne istekne početni rok. Obnova – koja je zapravo produljenje postojećeg roka – dopuštena je u slučaju da se primjenjuju valjani razlozi i da se hitnost situacije nije promijenila.

B. Sekvestracija

U slučaju sekvestracije zakonom nije propisan vremenski rok. U slučaju da više ne postoji rizik da se predmeti ne mogu očuvati u svojem postojećem stanju i da ne postoji rizik da konačno rješenje neće biti postignuto, sekvestracija se može ukinuti.

C. Privremene mjere

Zakonom se ne propisuje točno razdoblje pravovaljanosti privremenih mjera. Konačnom presudom u sporu bilo koje provedene privremene mjere mogu se potvrditi ili ukinuti.

Hitne privremene mjere koje je naložio građanski prekršajni sud neće se više primjenjivati u slučaju pokretanja brakorazvodne parnice. Od tog trenutka nadalje prvostupanjski sud bit će nadležni sud i privremene se mjere mogu zatražiti obraćanjem predsjedavajućem sucu na prvostupanjskom sudu.

D. Privremeno izvršenje

Nije primjenjivo.

4 Je li moguća žalba protiv takve mjere?

A. Zaštitna mjera zapljene

U slučaju da sudac u postupku zapljene odbije odobriti provedbu zapljene, stranka koja zahtijeva zapljenu ima pravo uložiti žalbu protiv takve odluke i mora to učiniti u roku od mjesec dana od dana objave odluke (odjeljak 1419. stavak 1. i odjeljak 1031. Zakona o sudovima). Predmetom će se postupati na isti način kao da je iznesen pred prvobitnog suca i presudu će donijeti sudsko vijeće (chambre du conseil/raadkamer). U slučaju da se u žalbenom postupku podrži zapljena, dužnik koji se želi usprotiviti nalogu za zapljenu mora uputiti predmet žalbenom sudu te pokrenuti postupak treće stranke.

U slučaju da sudac u postupku zapljene odobri za zapljenu, dužnik ili bilo koja zainteresirana stranka ima pravo pokrenuti postupak treće stranke protiv te odluke (odjeljak 1419. Zakona o sudovima). Postupak treće stranke mora se pokrenuti u roku od mjesec dana od dana uručenja odluke o zapljeni i iznosi se pred sucem koji je donio spornu odluku (odjeljak 1125. Zakona o sudovima). Osim ako sudac u postupku zapljene dopusti obustavu izvršenja odluke, postupak treće stranke neće imati učinak obustave.

B. Sekvestracija

Sekvestracija se ne primjenjuje u slučaju sekvestracije koja je predviđena među strankama.

Sudska sekvestracija ima oblik sudske odluke protiv koje se mogu uložiti pravni lijekovi u skladu s odredbama Zakona o sudovima.

C. Privremene mjere

Stranka koja je oštećena odlukom donesenom u postupku privremene pravne zaštite ima pravo uložiti prigovor ili žalbu. Žalbe protiv odluke predsjedavajućeg suca prvostupanjskog suda ili trgovačkog suda saslušava žalbeni sud. Žalbe protiv odluke predsjedajućeg suca suda za radne sporove moraju se podnijeti radnom sudu.

U slučaju da je pravni postupak pokrenut putem sudskog poziva ili dobrovoljnim pojavljivanjem, svaki prigovor mora se uložiti i žalba podnijeti u roku od mjesec dana od dana uručenja odluke. U slučaju da je obavijest o odluci dostavljena sudskim pismenom i odluka je donesena kao posljedica ex parte primjene, svaki prigovor ili žalba podnosi se u roku od mjesec dana od dana obavijesti.

D. Privremeno izvršenje

Protiv privremenog izvršenja ne može se podnijeti žalba. Sudac žalbenog suda ni u kojim okolnostima ne može zabraniti ili obustaviti izvršenje presude (odjeljak 1402. Zakona o sudovima).


Verziju ove stranice na nacionalnom jeziku održava odgovarajuća kontaktna točka EJN-a. Prijevode je napravila služba Europske komisije. Moguće promjene u originalu koje su unijela nadležna nacionalna tijela možda još nisu vidljive u drugim jezičnim verzijama. Europska pravosudna mreža i Europska komisija ne preuzimaju nikakvu odgovornost u pogledu informacija ili podataka sadržanih ili navedenih u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest kako biste vidjeli propise o autorskim pravima države članice odgovorne za ovu stranicu.

Posljednji put ažurirano: 14/11/2014