Fermer

LA VERSION BÊTA DU PORTAIL EST DISPONIBLE!

Consultez la version bêta du portail européen e-Justice et faites-nous part de votre expérience!

 
 

Chemin de navigation

menu starting dummy link

Page navigation

menu ending dummy link

Pravo države članice - Irska

Cette page a été traduite automatiquement: sa qualité ne peut pas être garantie.

La qualité de cette traduction a été évaluée comme: mauvaise

Estimez-vous que cette traduction est utile?

Na ovoj stranici nalaze se informacije o pravnom sustavu u Irskoj.


Pravni nalog

1 Pravni instrumenti/Izvori prava

1.1 Nacionalni izvori

Ustav Irske (na irskom jeziku, Bunrecht na d Éireann), koji je stupio na snagu 29. prosinca 1937.., osnovno je ili temeljno pravo u državi. Njome se utvrđuju institucije i uređaji države i predviđa se trostrana podjela ovlasti na izvršne, zakonodavne i pravosudne. Njime se jamče i temeljna prava koja su podvrgnuta strožem tumačenju i proširenju sudova.

Primarno zakonodavstvo sastoji se od akata koje je donio Oireachtas (parlament), a sastoji se od predsjednika Irske, Senata Republike Irske (Gornje kuće) i Zastupničkog doma (Dáil Éireann). Primarno zakonodavstvo podijeljeno je na: Akti za izmjenu Ustava, koje građani moraju prihvatiti da bi referendum stupio na snagu; Opći javni akti koji imaju opću primjenu; i Private Acts, koji su usmjereni na ponašanje određene osobe ili skupine pojedinaca.

Sekundarno zakonodavstvo mehanizam je kojim Oireachtas može delegirati zakonodavne ovlasti ministru ili posebnom tijelu. Ovlast donošenja delegiranog zakonodavstva mora biti izričito predviđena primarnim zakonodavstvom, a strogi uvjeti uređuju njegovo izvršavanje – načela i politike koje treba provesti moraju biti jasno i nedvosmisleno navedene u temeljnom aktu i strogo slijediti tijelo koje donosi sekundarno zakonodavstvo. Zakonski instrumenti su najčešći oblik sekundarnog zakonodavstva, ali mogu biti i u obliku uredbi, uredbi, pravila, sustava ili zakonodavstva u području zakonodavstva.

Na temelju članka 50.. ustava, zakoni iz razdoblja prije 1922. koji se odnose na Irsku (npr. akti parlamenta Ujedinjene Kraljevine) i mjere koje je donijela irska država Free (1922. – 1937.), koji nisu u suprotnosti s Ustavom i dalje su na snazi. Zakoni o reviziji iz Zakona o reviziji za razdoblje 2005. – 2012. nisu doveli do ukidanja mnogih zakona iz razdoblja prije 1922. koji nisu bili relevantni za Irsku.

Irski pravni sustav sustav je koji se temelji na običajnom pravu, a to znači da je ustavno pravo važan izvor prava. Na temelju doktrine presedana ili stare decisis sud je obvezan slijediti odluke u prethodnim predmetima, osobito odluke viših sudova. Međutim, ovo je politika, a ne obvezujuće nepromjenjivo pravilo. Taj zakon uključuje pravila, opća načela, načela izgradnje i najveće moguće ostvarenje. Naime, decis decisis is decisis is decisis is decisis is decision between ratio decidendi, obvezujućeg dijela odluke koja se mora slijediti, kao i obiter dictum, očitovanja suca u predmetu o pitanjima koja su bila prisutna ili koja nisu materijalna, u predmetu, ili koja su nastala na takav način da ne zahtijevaju odluku. Obiter dictum nije obvezujući u budućim predmetima, ali može biti uvjerljiv.

1.2 Pravo Europske unije

Budući da je Irska članica Europske unije (EU), pravo EU-a važan je dio domaćeg pravnog poretka države. Obveze članstva u EU-u podrazumijevaju da su Ustav i drugi nacionalni zakoni podređeni pravu EU-a kad god Zajednica ima nadležnost. Izmjena Ustava bila je potrebna kako bi se državi odobrila članstvo u EU-u i izbjegla sukob između odredbi Ustava i prava EU-a.

1.3 Međunarodni izvori

Irska je potpisnica mnogih međunarodnih sporazuma i Ugovora te je članica mnogih međunarodnih organizacija. Ustavom je određeno da Irska prihvaća općepriznata načela međunarodnog prava kao i upravljanje odnosima između država.

Irska je dualistička država i kako bi imala formalni pravni položaj u državi, za razliku između država, Oireachtas mora inkorporirati međunarodne sporazume u domaće pravo.

Irska je potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima od 1953. i otada se na temelju međunarodnih pravnih obveza države članice mogu pozivati na svoje odredbe pred Europskim sudom za ljudska prava. Domaći pravni učinak dobio je odredbe Konvencije putem Europske konvencije o ljudskim pravima iz 2003. kojom je EKLJP prenesen u irsko pravo.

2 Drugi izvori

Ako ne postoji formalna pravna pravila, odvjetnik se tijekom postupka i suda u donošenju svoje odluke može navesti u teorijskom obliku. Iako se raspravlja o tome treba li se ona uopće primjenjivati i njezin utjecaj možda je oslabljen posljednjih godina, sudovi prilikom tumačenja Ustava i nabrajanja ustavnih prava nisu izričito predviđeni u tekstu Ustava.

3 Hijerarhija pravnih izvora

Ustav je na vrhu pravnog sustava Irske. Zakonodavstvo, vladine i administrativne odluke i praksa mogu se preispitati u skladu s Ustavom.

Međutim, Ustavom se ne poništavaju nikakvi akti ni mjere koji su potrebni za članstvo u EU-u. To je predviđeno u članku 29. stavku 4.6. ustava. Stoga pravo Unije ima prednost pred svim nacionalnim zakonima uključujući Ustav. S obzirom na to da pravo Unije predviđa da se načini njegove provedbe određuju nacionalnim postupovnim zahtjevima, instrumenti kojima se provodi pravo Unije moraju biti u skladu s postupovnim ustavnim odredbama.

Europska konvencija o ljudskim pravima iz 2003. omogućuje pojedincima da se pozovu na odredbe EKLJP-a pred irskim sudovima. Europski sud za ljudska prava osnovan je na podustavnoj razini, a Ustav zadržava nadređenost. Zakonom se zahtijeva da sudovi tumače i primjenjuju nacionalne odredbe, u mjeri u kojoj je to moguće, u skladu s odredbama EKLJP-a. Ako nacionalno zakonodavstvo nije u skladu s EKLJP-om, izdat će se izjava o nesukladnosti.

Sudovi smatraju da načela međunarodnog običajnog prava čine dio nacionalnog prava na temelju članka 29. stavka 3. ustava, ali samo u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s Ustavom, zakonodavstvom ili zajedničkim pravom. Međunarodni sporazumi mogu se ratificirati samo ako su u skladu s Ustavom, a u protivnom će biti potreban referendum.

Zakonodavstvo se može zamijeniti ili izmijeniti naknadnim zakonodavstvom. Sekundarno zakonodavstvo može se zamijeniti primarnim zakonodavstvom, kao i ovlast delegiranja za donošenje sekundarnog zakonodavstva, ali sekundarno zakonodavstvo ne može poništiti primarno zakonodavstvo. Sudovi mogu utvrditi zakonodavstvo zato što je nevaljan s obzirom na odredbe Ustava (zakonodavstvo nakon 1937.) ili da nije u skladu s Ustavom (zakonodavstvo prije 1937.).Postoji pretpostavka da je zakonodavstvo u razdoblju nakon 1937. u skladu s Ustavom.

Odluke sudova mogu se zamijeniti zakonodavnim ili ustavnim aktima i naknadnim odlukama sudova koji su jednaki ili viši.

4 Stupanje na snagu nadnacionalnih instrumenata

Izvorno sastavljen ustav nije bio u skladu s pravom Europske zajednice. Na primjer, navodi se da je Oireachtas bio jedino tijelo za donošenje zakona u državi. Zbog toga je u Ustav umetnuta odredba kojom se predviđa da se njime neće poništiti bilo koji zakon, djelovanje ili mjera koji je potreban za članstvo u EU-u. Međutim, presuđeno je da ako bi se područje primjene i ciljevi trebali promijeniti, na primjer, novim ugovorom, o tome se mora obavijestiti narod, a ako ga prihvate ljudi, dodat će se odredba kojom se potvrđuje da država može ratificirati takav Ugovor.

Ako pravo EU-a zahtijeva prenošenje u nacionalno zakonodavstvo, to se provodi u primarnom zakonodavstvu ili uobičajenima na temelju zakonskog instrumenta koji provodi Vlada ili državni tajnik.

Prema Ustavu, međunarodni sporazumi postat će dio nacionalnog prava ako Oireachtas to odredi. To je obično zakonom i primjer je Zakon o Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. 2003. do kojeg je Konvencija prenesena u nacionalno zakonodavstvo tako da se pojedinci mogu pozivati na svoje odredbe pred domaćim sudovima.

5 Tijela ovlaštena za donošenje pravnih pravila

Ustavom je predviđeno da Oireachtas, koji se sastoji od Zastupničkog doma (Dáil) i Seanau (Gornji dom) i predsjednika, ima „isključivu i isključivu ovlast donošenja zakona za državu”, podložno obvezama koje proizlaze iz članstva u Zajednici, kako je predviđeno Ustavom. Prijedlog zakona u obliku prijedloga zakona mora potpisati predsjednik kako bi mogao stupiti na snagu i ako je predsjednik u dvojbi o ustavnosti predloženog zakona u Billund, može sazvati sastanak Državnog vijeća te po potrebi uputiti predmet Billit na Vrhovni sud radi utvrđivanja na temelju članka 26.. ustava. —

Kako je navedeno, Oireachtas može delegirati ovlast za donošenje zakonodavstva ministru ili drugom tijelu te je ta ovlast strogo ograničena instrumentom kojim se delegira. Direktive EU-a obično se provode u okviru zakonskog instrumenta koji provodi ministar. Ovlasti za donošenje zakona mogu se delegirati nizu tijela kao što su ministri vlade, zakonski odbori, poludržavna tijela, regulatorna tijela, stručna tijela i lokalna tijela vlasti.

U skladu s Ustavom vlada je odgovorna za provedbu vanjskih odnosa i može potpisivati međunarodne ugovore i sporazume te se pridružiti međunarodnim organizacijama koje podliježu ustavnim odredbama.

U skladu sa sustavom običajnog prava, Zakon koji se temelji na presudi obvezujući je.

6 Postupak donošenja pravnih pravila

6.1 Ustav

Prva je faza izmjene Ustava, u skladu s člankom 46.., donošenje nacrta zakona u Zastupničkom domu. Taj zakon mora proći oba doma (Houses of the Oireachtas) i zatim se mora predati ljudima na referendumu u svrhu potvrđivanja ili odbijanja. Smatrat će se da je prijedlog odobrio narod u slučaju da je većina danih glasova za njezino prenošenje u pravo.Na referendum o tome da se referendum ne izmijeni bit će uložen veto na većinu glasova u odnosu na prijedlog, a glasovi protiv prijedloga iznose najmanje jednu trećinu glasača u registru. Zakon mora biti izražen kao „Zakon o izmjeni Ustava” i ne smije sadržavati nikakav drugi prijedlog. Ako ga odobre narod, predsjednik mora potpisati prijedlog zakona.

6.2 Zakonodavni postupak

Prvi korak u izradi primarnog zakonodavstva obično je sastavljanje prijedloga u bilo kojoj kući Parlamenta. Svaki prijedlog zakona koji je podnesen u Zastupničkom domu mora se poslati na razmatranje na Senat, a moguće je i izmjene koje je Zastupnički dom dužan razmotriti. Međutim, ako se u Senatu pokrene i donese prijedlog zakona, a kasnije ga izmjenjuje Dáil, smatra se da ga je podnio Zastupnički dom i da se mora vratiti u Senat.

Prije donošenja akta prijedlog zakona mora odobriti oba doma parlamenta te ga predsjednik mora potpisati u zakon. Tijekom svojeg zakonodavnog odlomka nacrt zakona može se izmijeniti u Zastupničkom domu i Senatu. Međutim, Ustavom se konsolidira prednost izabranog Zastupničkog doma (Dáil); U članku 23. navodi se da u slučaju kada Senat odbije ili izmijeni nacrt zakona koji je u suprotnosti sa željama Zastupničkog doma, Zastupnički dom može u roku od 180 dana dopustiti da se prijedlog donese u roku od dana da se Billa zaključi kako Heusezo. ima ovlast da u roku od 90 dana odgodi nacrt zakona, ali nema ovlasti da spriječi taj zakon ili ga izmijeni osim ako se Zastupnički dom s tim složi.

Državni tajnik u Zastupničkom domu pokreće veliku većinu.

Samo Zastupnički dom Republike Irske može pokrenuti i donijeti odluku o plaćanju naknada za javna sredstva bez stavljanja izvan snage, otpusta ili izmjene ili reguliranja oporezivanja i oporuka. Ta vrsta zakona šalje se Senatu za „preporuke”.

Konačni je korak u zakonodavnom postupku da predsjednik potpiše zakon. Nakon savjetovanja s Državnim vijećem predsjednik može obratiti se Vrhovnom sudu radi utvrđivanja ustavnosti. To je poznato kao upućivanje na članak 26.. Nakon što Vrhovni sud odluči da je prijedlog zakona ustavna, ne može se ponovno osporavati na ustavnim osnovama na sudovima, a predsjednik ga mora potpisati u zakon. Ako se utvrdi da se nacrt zakona protivi Ustavu, predsjednik ga mora odbiti potpisati u zakon.

6.3 Sekundarno zakonodavstvo

Uobičajeno je da u matičnom Statutu Oireachtas može poništiti ili odobriti delegirano zakonodavstvo koje odobrava. Tim se odredbama općenito predviđa da instrumenti moraju biti „postavljeni prije” bilo u okviru Houses of the Oireachtas, koji ga u navedenom roku može poništiti. Sve sekundarno zakonodavstvo kojim se provode mjere EU-a podliježe ovom mehanizmu za poništenje. Nakon stupanja na snagu, određeni zakonski instrumenti moraju se položiti u određenim knjižnicama, a obavijest o njihovu donošenju mora se objaviti u irskom državnom službenom listu Poveznica se otvara u novom prozoruIje Oifigiúil.

6.4 Međunarodno pravo

Vlada može potpisati međunarodne ugovore ili sporazume ili se pridružiti međunarodnim organizacijama, međutim utvrđeno je da vlada ne smije to učiniti ako bi imala isključivu nadležnost u izradi zakonodavstva koja se primjenjuje na Oireachtas ili koja na neki drugi način krši Ustav. Zbog toga su sudovi presudili da se Ugovorima mijenjaju područje primjene i ciljevi Europske unije, osim ako ga narod prihvati na ustavnom referendumu.

7 Stupanje na snagu ili nacionalna pravila

Izmjene Ustava stupaju na snagu nakon što su ga prihvatile osobe, dok je predsjednik potpisao prijedlog zakona.

Zakon stupa na snagu na dan kada ga potpiše predsjednik, a stupa na snagu tog dana, osim ako je drukčije predviđeno u Zakonu. Predsjednik obično ne potpisuje zakon ranije od 5. dana ili kasnije od 7. dana nakon što je predstavljen. Zakonom se može odrediti datum od kojeg će stupiti na snagu ili može predvidjeti da ministar može „započeti nalog” (sekundarno zakonodavstvo) kako bi stupio na snagu Zakon ili dio akta. Predsjednik je obvezan uvesti nacrt zakona objavom obavijesti u Iris Oifigiúil u kojem se navodi da je postao zakonom.

U sekundarnom zakonodavstvu navest će se datum njegova puštanja u rad.

Sudske odluke obično imaju od dana njihovog podnošenja.

8 Načini rješavanja sukoba između pravnih izvora razlike

Na sudovima je da utvrde sve sporove između različitih pravnih pravila ili izvora.

Ovisno o nadređenom položaju prava Unije, Ustav je temeljno pravo države i ima prednost u svakom sukobu s drugim zakonima. U skladu s člankom 34.. ustava, pojedinci mogu osporavati ustavnu valjanost zakonodavstva pred High Courtom (Visoki sud). Protiv takve se odluke može podnijeti žalba Vrhovnom sudu. Pojedinci također mogu tvrditi da su njihova ustavna prava ili ustavni postupak prekršili mjere države.

Pretpostavlja se da je zakonodavstvo doneseno nakon donošenja Ustava iz 1937. u skladu s Ustavom dok se ne utvrdi suprotno.

Mogu se pojaviti okolnosti u kojima bi odredbe Ustava, osobito odredbe o temeljnim pravima, mogle donekle biti u sukobu. Sudovi su koristili nekoliko mehanizama za donošenje odluka u tim predmetima, uključujući doslovno ili gramatičko tumačenje, povijesni pristup, teleološki i skladni pristup, načelo proporcionalnosti, hijerarhiju pristupa prava te pristup u skladu s pristupom prirodnom pravu i prirodnim pravima.

Zabilježeni su slučajevi u kojima je, nakon nepopularne ustavne odlučnosti ili tumačenja sudova, održan referendum o izmjeni Ustava.

Ako pojedinac tvrdi da su mu prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima povrijeđena zakonodavstvom, može tražiti izjavu o sukladnosti s sudovima.

Pravo Unije uživa ustavni imunitet jer je Ustavom propisano da se njime ne poništavaju svi akti ili mjere potrebni za članstvo, iako sredstva za provedbu tih akata ili mjera moraju biti u skladu s Ustavom.

Osim ustavnih pitanja, valjanost delegiranog zakonodavstva ovisit će o njegovoj usklađenosti sa statutom matičnog društva.

Dodatne informacije o irskom pravnom sustavu, zakonodavstvu i Ustavu nalaze se na sljedećim lokacijama:

Poveznica se otvara u novom prozoruHttp://www.taoiseach.ie/

Poveznica se otvara u novom prozoruHttp://www.courts.ie/Judgments.nsf/Webpages/HomePage?OpenDocument

Poveznica se otvara u novom prozoruHttp://www.irishstatutebook.ie

Poveznica se otvara u novom prozoruHttp://www.bailii.org/


Ovo je strojni prijevod sadržaja. Vlasnik ove stranice ne prihvaća nikakvu odgovornost ni obvezu u pogledu kvalitete strojno prevedenog teksta.

Posljednji put ažurirano: 23/10/2019