Chiudi

LA VERSIONE BETA DEL PORTALE È DISPONIBILE ORA!

Visita la versione BETA del portale europeo della giustizia elettronica e lascia un commento sulla tua esperienza sul sito!

 
 

Percorso di navigazione

menu starting dummy link

Page navigation

menu ending dummy link

Pravo države članice - Portugal

La pagina è stata tradotta automaticamente. Non è possibile garantirne la qualità.

La qualità della traduzione è stata giudicata: media

La traduzione vi risulta utile?

Na ovoj stranici nalaze se informacije o pravnom sustavu u Portugalu.


1 Instrumenti ili izvori prava kojima se utvrđuju pravna pravila

U skladu s tradicionalnim pristupom, sljedeći su izvori prava u Portugalu:

  1. Ustavni zakoni, koji se sastoje od samog portugalskog ustava, različitih ustavnih zakona i zakona o izmjeni Ustava.
  2. „Pravila i načela općeg ili običajnog međunarodnog prava”, „pravila utvrđena propisno ratificiranim ili prihvaćenim međunarodnim konvencijama”, „pravila koja izdaju nadležna tijela međunarodnih organizacija u kojima je Portugal stranka (...), pod uvjetom da je to propisano u odgovarajućim osnivačkim ugovorima”, znači „odredbe Ugovora kojima se uređuje Europska unija i pravila koja su odredile njezine institucije pri izvršavanju svojih ovlasti” – članak 8.. ustava Portugalske Republike;
  3. Redovni zakoni, koji se sastoje od zakona koje je izdala Skupština, sa zakonskom snagom vlade i regionalnim zakonodavnim dekretima koje izrađuju zakonodavne skupštine autonomnih regija Azora i Madeire;
  4. Instrumenti s učinkom jednakim onoj zakona, kao što su akti kojima se odobravaju međunarodne konvencije, ugovori ili sporazumi, opće obvezujuće odluke Ustavnog suda kojima se mjere proglašavaju neustavnima ili nezakonitim, kolektivnim ugovorima o radu i drugim kolektivnim instrumentima kojima se uređuju radni odnosi;
  5. Propisi ili zakonodavni instrumenti nižeg statusa osim zakona čija je svrha dopuniti zakone i ispuniti pojedinosti kako bi se oni mogli primijeniti ili provesti. Riječ je o provedbenim dekretima, uredbama, uredbama, regionalnim provedbenim dekretima, odlukama, pravilima, provedbenim nalozima ministra, izvršnim nalozima, policijskim propisima koje su donijeli izvršni odbori te općinskim nalozima i uredbama.

2 Drugi izvori prava

Mišljenja se razlikuju u pogledu dopuštenosti i važnosti drugih izvora izvan okvira političke ovlasti države za stvaranje pisanog zakona. Te razlike u mišljenju osobito proizlaze iz činjenice da su za neke izvore sredstva za uspostavu pravnih pravila dok su za druge kanale kojima se pravila otkrivaju, a za ostale su oba sredstva za utvrđivanje pravila i kanala za njihovo otkrivanje. Ponekad se pravi razlika između izravnih i neizravnih izvora, čime se izbjegavaju neke poteškoće koje proizlaze iz razlika u osnovnom pristupu.

Sljedeći slučajevi obično se nazivaju mogućim izvorima prava:

  1. Običajno, drugim riječima, ponavljano i uobičajeno usvajanje određenog načina ponašanja za koji se općenito smatra da je obvezan. To se može smatrati izvorom prava samo u određenim područjima. Pravila stvorena na taj način mogu se, na primjer, pronaći u području međunarodnog javnog prava (npr. načelo imuniteta stranih država od kaznenog progona proizlazi iz običaja), međunarodnog privatnog prava i upravnog prava;
  2. Sudska praksa, odnosno skup načela koja proizlaze iz presuda i odluka koje su donijeli sudovi; u nekim se četvrtima smatra da ne predstavljaju stvarni pravni izvor, nego samo da otkrivaju značenje pravnih odredbi pružanjem rješenja problema tumačenja koji se mogu slijediti u drugim slučajevima u skladu s težinom logičkih i tehničkih argumenata na kojima se temelje. U ovoj kategoriji neki autori uključuju ne samo sudske odluke u određenim slučajevima nego i sudske odluke koje imaju snagu zakona (uglavnom obvezujuće odluke Ustavnog suda) jer su prema njihovu mišljenju svi instrumenti koji stvarno stvaraju opće primjenjivo pravo.
  3. Pravičnost, pri čemu su sudovi ovlašteni formulirati pravna pravila koja odgovaraju posebnim značajkama pojedinih slučajeva na temelju njihova ispitivanja, oslanjajući se na opća načela pravde i etičku svijest suca. „Sudovi mogu donijeti odluku na temelju pravičnosti samo ako: (a) ako postoji zakonska odredba koja mu dopušta; (b) ako postoji sporazum između stranaka i pravni odnos nije dostupan; (c) ako su se stranke prethodno dogovorile o pravičnosti (članak 4.. građanskog zakonika).
  4. Korištenje, odnosno opetovana društvena djelovanja koja se ne smatraju obveznima, ali se smatraju važnima u pravnim transakcijama, posebno formalizacijom pravnih odnosa, osobito u području trgovine. Sudovi mogu uzeti u obzir njegovu upotrebu ako je to predviđeno zakonom i ako nije „u suprotnosti s načelima dobre vjere” (članak 3.. građanskog zakonika). Pravna pravila stoga se ne mogu uspostaviti neovisno s pomoću uporabe, a mnogi ne smatraju da je uporaba istinski izvor prava.
  5. Pravna teorija ili mišljenja pravnih pisaca ne bi se trebala smatrati istinskim izvorom prava, iako ima važnu ulogu u znanstvenom i tehničkom razvoju pravnih znanja te ima značajne posljedice na konačan rezultat rada odgovornih za tumačenje i primjenu pravnih pravila.

3 Hijerarhija između različitih instrumenata

Kada se upućuje na hijerarhiju zakona, ono što je zamišljeno jest relativni status različitih instrumenata, drugim riječima njihov položaj u naručenoj skali.

S tim u vezi neki tvrde da se hijerarhija može utvrditi samo na temelju načina stvaranja. Prema tom stajalištu, hijerarhija se ne temelji na relativnom statusu pravnih pravila, već postoji između izvora kojima su uspostavljeni.

Bez obzira na to, može se sastaviti red prvenstva.

Hijerarhijska struktura različitih izvora navedenih u odjeljku 1. je sljedeća:

1 Constitution of the Republic and Constitutional legislation;

2 Pravila i načela općeg ili običajnog međunarodnog prava i međunarodnih konvencija (tj. svih akata iz stavka 1. točke (b));

Zakoni sa zakonskom snagom i sa zakonskom snagom za 3°;

4 Regionalnih zakonodavnih dekreta;

Akte iz 5., koji imaju jednaku snagu zakona;

6 Uredbe.

4 Postupci za usklađivanje pravila sadržanih u prethodnim nacionalnim instrumentima na državnom području

Primitak međunarodnih regulatornih instrumenata ispunjava sljedeće kriterije opisane u članku 8.. ustava Portugalske Republike:

  1. „Pravila i načela općeg ili zajedničkog međunarodnog prava sastavni su dio portugalskog prava”;
  2. „Pravila utvrđena u propisno ratificiranim ili odobrenim međunarodnim sporazumima stupaju na snagu u portugalskom unutarnjem zakonu nakon što su službeno objavljeni te ostaju toliko dugo dok su na međunarodnoj razini obvezujući za Portugalsku državu”;
  3. „Pravila koja izdaju nadležna tijela međunarodnih organizacija kojima Portugal pripada izravno stupaju na snagu u portugalskom unutarnjem pravu, pod uvjetom da je to propisano u odgovarajućim osnivačkim ugovorima”;
  4. „Odredbe Ugovora kojima se uređuje Europska unija i pravila koja njezine institucije izdaju pri izvršavanju svojih odgovornosti primjenjuju se u portugalskom unutarnjem pravu u skladu s pravom Unije i s poštovanjem temeljnih načela demokratske države koja se temelje na vladavini prava.”

5 Različita nadležna tijela za donošenje pravnih pravila

Tijela ovlaštena za donošenje pravnih propisa jesu Skupština, vlada, regionalne vlade i zakonodavne skupštine Azora i Madeire, lokalnih vlasti i određenih upravnih tijela.

6 Postupak za donošenje tih pravnih propisa

Način donošenja propisa razlikuje se ovisno o posebnim postupcima kojih se mora pridržavati svako tijelo odgovorno za donošenje propisa. Različite vrste zakonodavnih instrumenata stoga nastaju različitim postupcima. Dva najvažnija i najvažniji postupci za donošenje pravnih pravila opisani su u nastavku.

Najsloženiji postupak, koji uključuje Skupštinu Republike, obuhvaća sljedeće korake:

  1. Pokretanje zakonodavstva: ovlast za pokretanje zakonodavstva su „sa zastupnicima, parlamentarnim skupinama i vladom te, u skladu s uvjetima i zakonom predviđenim zakonom, sa skupinama registriranih birača, ovlasti za pokretanje zakonodavstva u autonomnim regijama imaju odgovarajuća zakonodavna skupština” (članak 1. stavak 167.. ustava).
  2. Prvotno uvrštenje, objava, registracija, numeriranje i ocjena – u ovoj fazi razmatra se dopuštenost ponude, njezina objava u Diário da Skupština, upravni postupak i, naposljetku, ocjena njezina sadržaja;
  3. Rasprava i odobrenje: to uključuje raspravu o općim pitanjima, drugu raspravu o određenim točkama, glasovanje o prijedlogu računa u cjelini, glasovanje o određenim točkama i konačno sveukupno glasovanje. Za donošenje zakona može se zahtijevati obična većina, apsolutna većina ili kvalificirana većina;
  4. Nadzor predsjednika Republike u roku određenom zakonom, Nakon što objavi predloženi tekst ili iskoristi svoje pravo veta. U potonjem slučaju mjeru ponovno razmatra Parlament. Ako se potvrdi glasovanje ili se izmijene amandmani, tekst se ponovno šalje predsjedniku radi objave koji se mora održati i u prethodno utvrđenom roku. Predsjednik Republike je odgovoran za „donošenje zakona, zakonodavne i regulatorne odluke te naređenje njihove objave i potpisivanje rezolucija Skupštine Republike kojom se odobravaju međunarodni sporazumi i druge uredbe Vlade” (članak 134. točka (b) Ustava).
  5. Objava: nakon donošenja odluke predsjednik mora naložiti objavu teksta novog zakonodavstva u Službenom listu Portugalske Republike.

Postupak kojim vlada donosi zakonodavne akte sastoji se od sljedećih glavnih koraka:

  1. Pokretanje zakonodavstva: nacrt zakonodavstva sastavlja ured dotičnog ministra.
  2. Upit: tijekom ove faze potrebno je savjetovati se s ministrom u kojem se predlaže nacrt mišljenja te se mora provesti savjetovanje s tijelima određenima Ustavom i zakonom.
  3. Preliminarna i detaljna ocjena: prijedlozi se pregledavaju i ocjenjuju nakon što su prvotno potvrđeni.
  4. Odobrenje: iako Vijeće ministara ne mora odobriti određene vrste zakonodavstva, ono je obično odgovorno za odobravanje nacrta.
  5. Nadzor: „u roku od četrdeset dana od primitka bilo kakve odluke vlade za objavu, [...] predsjednik Republike će donijeti odluku ili ostvariti svoje pravo na veto. u potonjem slučaju pisanim putem obavješćuje vladu o razlozima” (članak 4. stavak 136.. ustava).
  6. Objava konačnog teksta u Službenom listu Portugalske Republike.

7 Postupci za stupanje nacionalnih propisa na snagu

„Zakoni su obvezujući tek nakon objave u „Narodnim novinama”. „Kada je zakon objavljen, on stupa na snagu nakon isteka razdoblja utvrđenog u samom zakonu ili, ako takvo razdoblje nije propisano, nakon razdoblja predviđenog posebnim zakonodavstvom” (članak 5.. građanskog zakonika).

S obzirom na odredbe članka 2.. zakona br. 74/98, kako je izmijenjena:

stavak 1. – „Zakonodavni akti i drugi opći akti stupa na snagu na dan koji je u njima utvrđen, i ni u kojem slučaju na dan objave.”

stavak 2. – „U odsutnosti reakcije fiksiranja dana, diplome iz prethodnog stavka stupaju na snagu na cijelom državnom području i u inozemstvu 5. dana nakon objave.”

stavak 4. – Rok iz stavka 2. računa se od trenutnog dana kada je dostupan na internetskoj stranici kojom upravlja Nacional Casa da Moeda, SA.

8 Načini rješavanja mogućih sukoba između različitih pravnih pravila

Najvažniju ulogu u tom pogledu ima Ustavni sud, koji mora proglasiti neustavnim bilo kakva pravila koja su u suprotnosti s portugalskim Ustavom ili načelima sadržanima u portugalskom ustavu.

U kontekstu procjene pojedinačnih predmeta koji se vode pred njima, sudovi ne smiju primjenjivati pravila kojima se krše odredbe Ustava ili načela koja iz njega proizlaze.

U postupku tumačenja, koji se provodi radi ocjene pitanja koja su im postavljena, na sudovima je da prevladaju sve sukobe koji postoje između različitih pravnih pravila, uvijek uzimajući u obzir prethodno navedenu hijerarhiju izvora. Pri tome moraju uzeti u obzir sustav kao jedinstvenu cjelinu, a da ne prizna bilo kakve nedostatke ili nedosljednosti, osobito logične ili semantičke naravi, bez priznavanja okolnosti povezanih s usvajanjem pravila i posebnih uvjeta koji prevladavaju u vrijeme odvijanja postupaka, pri čemu se uvijek zahtijeva minimalna korespondencija u tekstu, čak i ako je nesavršeno izražena, s pristupom donesenim u zakonodavstvu i pod pretpostavkom da je zakonodavac odlučio za „najrazboritije” rješenje i da je mogao „izraziti svoje namjere prema odgovarajućim odredbama” (članak 9.. građanskog zakonika).

Ako je riječ o sporovima između pravila u području međunarodnog privatnog prava, pogledajte temu koja se primjenjuje – Portugal.

Pravne baze podataka

Poveznica se otvara u novom prozoruDisto je službena pravna baza podataka Portugala i Službeni list (Diário da República).

Disto – integrirani pravni informacijski sustav

Disto osnovan je Rezolucijom Vijeća ministara br. 48/92 od 31. prosinca i predviđa:

  1. Akti objavljeni u 1. i 2. nizu lista Diário da República
  2. Besplatne pravne informacije na integriran, detaljan i ažuriran način, uključujući:
    1. Trajanje, proizvodnja učinaka i napomene o aktima objavljenima u 1. nizu mjera za DR od 5. listopada 1910. i nekoliko dokumenata iz prethodnih desetljeća i akata 2. niza RD obrađenih od strane PCMEX-a;
    2. Sve relevantne informacije, kao što su primjenjiva pravila, propisi, razvojni propisi, proizvedene i nastale promjene, primjenjivo pravo Zajednice, upravne smjernice Glavne uprave za proračun, izdane sudske prakse i s njima povezane zajedničke regulatorne instrumente;
    3. Omogućuje pristup trima drugim bazama podataka: LEGÇOR – Regionalna baza podataka zakonodavstva, REGTRIB – Special Labour Regulatory Database, i DGO-Dut – Posebna cirkulacijska baza podataka i mišljenja Glavne uprave za proračun.
    4. Njime se osigurava pristup, s pomoću interoperabilnosti s pravnim bazama podataka Ministarstva pravosuđa, s Uredom državnog odvjetnika (PGR) i Skupštinom Republike, putem svoje baze podataka agencija za plaćanja (parlamentarna aktivnost), sudskom praksom glavnih sudova, mišljenjima PGR i svim pripremnim radovima za Zakon od stupanja na snagu zakonodavne inicijative do njezine objave.

Elektronička lista (Diário da República)

U skladu s Uredbom sa zakonskom snagom br. 83/2016 od 16. prosinca 2006.., Diário da República javna je usluga koja je univerzalna i besplatna te se uređuje isključivo elektroničkim putem. Ovu javnu uslugu pružaju nacionalna kovnica Male/Casa da Moeda S. A. (INCM), koja listu Diário da República stavlja na raspolaganje na svojoj internetskoj stranici. Univerzalan i besplatan pristup uključuje mogućnost tiskanja, podnošenja, pretraživanja i besplatnog pristupa sadržaju akata objavljenih u otvorenim elektroničkim formatima u okviru 1. i 2. niza lista Diário da República.

Diário da República stavlja se na raspolaganje na sljedeći način:

  1. Pravni akti kojima se zahtijeva objava u listu Diário da República u skladu s Ustavom i Zakonom, osobito Zakonom br. 74/98, koji je izmijenjen i ponovno objavljen u Zakonu br. 43/2014 od 11. srpnja 2011..
  2. Ažurirani savjetodavni alat o konsolidiranom tekstu relevantnog zakonodavstva u pravnom sustavu bez pravne vrijednosti;
  3. Alat za savjetovanje s pravnim prevoditeljem;
  4. Alat za pretraživanje akata koji se objavljuju u službenom listu Diário da República;
  5. Propisno obrađeni i sistematizirani pravni podaci;
  6. Interkonekcija sa sektorskim dodatnim pravnim informacijama, osobito sudskom praksom, pravom Zajednice, administrativnim smjernicama i pravnom literaturom;
  7. Besplatno slanje odnosnih indeksa 1. i 2. serije Diário da República;

Korisne poveznice

Poveznica se otvara u novom prozoruDiário da República – Portugal


Ovo je strojni prijevod sadržaja. Vlasnik ove stranice ne prihvaća nikakvu odgovornost ni obvezu u pogledu kvalitete strojno prevedenog teksta.

Posljednji put ažurirano: 26/08/2019