Pravo na nastavak primjene zaštitnih mjera u slučaju selidbe u drugu državu članicu
Kako bi vas kao žrtvu (osobito žrtvu različitih oblika obiteljskog nasilja i uhođenja) učinkovito zaštitila od nasilja i zlostavljanja, nacionalna tijela vlasti često mogu odobriti posebne mjere (zabranu pristupa, nalog za udaljavanje ili slične naloge za zaštitu) kojima se pomaže u sprječavanju počinitelja da ponove agresiju ili napad. Ako vam je odobrena zaštitna mjera u jednoj državi članici, možda se želite koristiti tom zaštitom u slučaju selidbe ili putovanja u drugu državu članicu. U tu svrhu, EU je uspostavio mehanizam uzajamnog priznavanja zaštitnih mjera.
Nacionalne zaštitne mjere mogu biti odobrene na temelju građanskog, kaznenog ili upravnog prava te se njihovo trajanje, opseg i postupak odobravanja mogu razlikovati među državama članicama. Zbog različitih pravnih osnova u zakonodavstvu EU-a za uzajamno priznavanje građanskopravnih i kaznenopravnih mjera bilo je potrebno uspostaviti dva odvojena instrumenta za osiguravanje izvješćivanja o trima najčešćim zaštitnim mjerama unutar EU-a. Zaštitne mjere obuhvaćene Direktivom i Uredbom odnose se na situacije u kojima se vi kao žrtva ili moguća žrtva zločina koristite zabranom kontaktiranja, prilaženja ili ograničavanja narušavanja određenog prostora od osobe koja je prijetnja.
Direktivom 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu uspostavlja se mehanizam kojim se među državama članicama omogućuje priznavanje naloga za zaštitu izdanih kao kaznenopravne mjere.
Ako ste korisnik kaznenopravne zaštitne mjere izdane u jednoj državi članici, možete zatražiti europski nalog za zaštitu.
Pojednostavljenim i ubrzanim postupkom zaštita bi trebala biti osigurana s pomoću nove zaštitne mjere koju donosi država članica u koju putujete ili se selite.
Države članice uvrstile su odredbe Direktive u nacionalno zakonodavstvo do 11. siječnja 2015.
No, ako ste korisnik građanskopravne zaštitne mjere izdane u državi članici u kojoj imate boravište, možete se koristiti i Uredbom (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima, kojom se uspostavlja mehanizam kojim se omogućuje izravno priznavanje naloga za zaštitu izdanih kao građanskopravne mjere među državama članicama.
Stoga ako ste korisnik građanskopravne zaštitne mjere izdane u državi članici u kojoj imate boravište, možete se izravno pozvati na nju u drugim državama članicama tako da nadležnim tijelima predočite potvrdu kojom se potvrđuju vaša prava.
Ta se Uredba primjenjuje od 11. siječnja 2015.