Uzdržavanje

Ove informativne članke pripremila je Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima.

Pravila EU-a o nadležnosti za prekogranične sporove o uzdržavanju utvrđena su u Uredbi o uzdržavanju, dok je pravo koje se primjenjuje na sporove o uzdržavanju uređeno Haškim protokolom o uzdržavanju iz 2007. Osim toga, Haška konvencija o uzdržavanju djece iz 2007. primjenjuje se u situacijama povezanima s državama koje nisu države članice EU-a (kao što je Ukrajina).

Nadležnost

Nadležnost za predmete uzdržavanja u EU-u utvrđuje se na temelju Uredbe o uzdržavanju. Općenito, pravila o nadležnosti iz Uredbe o uzdržavanju namijenjena su zaštiti interesa uzdržavane osobe, koja se smatra slabijom strankom. Člankom 3. Uredbe predviđeno je da se nadležnost obično može temeljiti na i. uobičajenom boravištu osobe koja je dužna plaćati uzdržavanje ili osobe koja traži uzdržavanje [1] ili ii. sudu koji je nadležan u stvarima koje se odnose na status osobe (npr. utvrđivanje pravnih odnosa roditelja i djece) ili roditeljsku odgovornost (npr. pravo na skrb ili kontakt s djetetom) ako je pitanje koje se odnosi na uzdržavanje sporedno u odnosu na taj postupak. Zato se o međunarodnoj nadležnosti suda države članice EU-a za zahtjeve za uzdržavanje djeteta raseljenog iz Ukrajine mora odlučivati na pojedinačnoj osnovi.

Koristan alat za bolje razumijevanje načina primjene Uredbe o uzdržavanju je Praktični vodič, koji je dostupan ovdje.

Haška konvencija o uzdržavanju djece iz 2007. primjenjuje se na prekogranične predmete koji uključuju državu članicu EU-a i treću zemlju koja je država ugovornica Konvencije. Konvencija je stupila na snagu u odnosu na Ukrajinu 1. studenog 2013. i sve su države članice EU-a ugovorne stranke Konvencije (HCCH | #38 – tablica sadržaja).

Mjerodavno pravo

Pravo koje se primjenjuje na sporove o uzdržavanju uređeno je Haškim protokolom o uzdržavanju iz 2007. Protokol je stupio na snagu u odnosu na Ukrajinu 1. prosinca 2022. i primjenjuje se na sve države članice EU-a osim Danske (HCCH | #39 – tablica sadržaja).

Opće pravilo o mjerodavnom pravu utvrđeno je u članku 3. stavku 1. te je njime propisano da su obveze uzdržavanja uređene pravom države uobičajenog boravišta osobe koja traži uzdržavanje. U članku 3. stavku 2. navedeno je i da se u slučaju promjene uobičajenog boravišta te osobe pravo države novog uobičajenog boravišta primjenjuje od trenutka te promjene.

Stoga bi se u skladu s člankom 3. ukrajinsko pravo trebalo primjenjivati na djecu koja još uvijek imaju uobičajeno boravište u Ukrajini. Da bi se primijenio članak 3. stavak 2., potrebno je promijeniti uobičajeno boravište djeteta.

Priznanje i izvršenje

Za priznanje i izvršenje ukrajinskih odluka o uzdržavanju u EU-u mjerodavne su odredbe Haške konvencije o uzdržavanju djece iz 2007. Osnove za priznanje i izvršenje propisane su u članku 20. Konvencije.

Haška konvencija o uzdržavanju djece iz 2007. primjenjuje se i kad se odluke sudova EU-a trebaju priznati i izvršiti u Ukrajini. Treba napomenuti da se, ako se u Ukrajini traži priznanje i izvršenje odluke koju je donio sud u državi članici EU-a, takva odluka ne može priznati i izvršiti ako sud podrijetla temelji svoju nadležnost na osnovi nadležnosti koja nije navedena u članku 20. Haške konvencije iz 2007. (npr. supsidijarna nadležnost i forum necessitatis).

Zahtjev za priznanje ili izvršenje odluke o uzdržavanju može se podnijeti izravno sudu ili nadležnim tijelima s nadležnošću države primateljice ili neizravno preko središnjeg tijela države u kojoj boravi osoba koja podnosi zahtjev za uzdržavanje.

Koristan alat za bolje razumijevanje načina primjene Uredbe o uzdržavanju je Praktični vodič, koji je dostupan ovdje.

Suradnja među središnjim tijelima

Središnja tijela imaju važnu ulogu u prekograničnoj naplati uzdržavanja. Njihove posebne funkcije navedene su u članku 51. Uredbe o uzdržavanju i članku 6. Haške konvencije o uzdržavanju djece iz 2007.

Središnja tijela mogu pomoći s podnošenjem zahtjeva za priznanje, proglašenje izvršivosti ili izvršenje donesene odluke o uzdržavanju, kao i s obradom zahtjeva za donošenje nove i izmjenu postojeće odluke o uzdržavanju. Osim toga, mogu pomoći s pronalaženjem osobe od koje se traži uzdržavanje i dobivanjem relevantnih informacija o njezinu dohotku i financijskoj situaciji ili pružiti drugu potrebnu pomoć u područjima svoje nadležnosti.

Koristan alat za bolje razumijevanje načina primjene Uredbe o uzdržavanju je Praktični vodič, koji je dostupan ovdje. Smjernice za ispunjavanje obrazaca zahtjeva iz Uredbe o uzdržavanju dostupne su ovdje.

Podaci za kontakt središnjih tijela nalaze se u nastavku:

Kako Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima može pomoći?

Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima pruža potporu provedbi instrumenata EU-a u području građanskog pravosuđa u svakodnevnoj pravnoj praksi. Osim središnjeg tijela, možete se obratiti i kontaktnoj točki Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima u svojoj državi članici ako imate određeni problem u prekograničnom predmetu. Na primjer, vaša kontaktna točka može se raspitati o trenutačnom statusu zahtjeva, pomoći pri komunikaciji između dvaju sudova ili pronaći podatke za kontakt nadležnog tijela u drugoj državi članici EU-a.

Više informacija o Europskoj pravosudnoj mreži u građanskim i trgovačkim stvarima i načinima na koji vam može pomoći.

Kako mogu pronaći svoju nacionalnu kontaktnu točku?

Korisne poveznice


[1] Za tumačenje pojma „uobičajeno boravište” u kontekstu sporova oko uzdržavanja vidjeti, primjerice, presudu Suda EU-a u predmetu C-644/20. Za više informacija vidjeti i Praktični vodič za primjenu Uredbe o uzdržavanju.

Posljednji put ažurirano: 16/10/2024

Stranicu održava Europska komisija. Informacije na ovoj stranici ne odražavaju nužno službeno stajalište Europske komisije. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za informacije ili podatke sadržane ili navedene u ovom dokumentu. Pogledajte pravnu obavijest koja se odnosi na propise za autorska prava za europske stranice.