Poticanjem upotrebe mirenja olakšava se rješavanje sporova i pridonosi se izbjegavanju zabrinutosti, gubitka vremena i novca povezanih sa sudskim parničenjem te time omogućava građanima da svoja zakonska prava osiguraju na učinkovit način.
Direktiva o mirenju primjenjuje se na prekogranične sporove u građanskim i trgovačkim stvarima. Njome su obuhvaćeni sporovi u kojima, na dan kad se stranke dogovore o mirenju ili na dan kad sud odredi mirenje, barem jedna od stranaka ima domicil u državi članici različitoj od one u kojoj domicil ima bilo koja druga stranka.
Tim se pravnim instrumentom ponajprije nastoji poticati upotreba mirenja u državama članicama.
Stoga Direktiva sadržava pet pozitivnih pravila:
- svaka je država članica obvezna poticati osposobljavanje miritelja i osigurati visokokvalitetno mirenje,
- svaki sudac ima pravo pozvati strane u sporu da prvo pokušaju s mirenjem ako smatra da je to primjereno s obzirom na okolnosti predmeta,
- sporazumi postignuti mirenjem mogu postati izvršivi ako obje stranke to zatraže. To se, primjerice, može postići uz sudsko odobrenje ili ovjeru javnog bilježnika,
- Direktivom se osigurava da se mirenje odvija u povjerljivom okruženju. Miritelji nisu obvezni svjedočiti o onome što se dogodilo tijekom mirenja u slučaju budućeg spora između istih stranaka,
- njome se jamči da, neovisno o trajanju mirenja, stranke i dalje imaju mogućnost pokretanja sudskog postupka: za vrijeme mirenja rokovi za pokretanje postupka pred sudom ne teku.
Skupina dionika uz pomoć Europske komisije izradila je Europski kodeks ponašanja za izmiritelje (16 Kb) u kojem se utvrđuje niz načela na koja se pojedini izmiritelji mogu dobrovoljno obvezati.