1 Koja stvarna prava prema pravu ove države članice mogu proizići iz nasljeđivanja?
U francuskom pravu propisano je sljedeće: „stvarno založno pravo može biti zakonsko, sudsko ili ugovorno ovisno o tome dodjeljuje li se zakonom na temelju statusa zahtjeva, presudom iz predostrožnosti ili sporazumom. Može biti pokretno ili nepokretno ovisno o tome je li riječ o pokretnoj ili nepokretnoj imovini. Općenito je kad se odnosi na pokretnu i nepokretnu imovinu bez razlike ili samo na pokretnu ili nepokretnu imovinu. Konkretno je kad se odnosi samo na određenu ili odredivu pokretnu ili nepokretnu imovinu.” (članak 2324. Građanskog zakonika)
Založna prava načelno ne prestaju zbog smrti jedne od stranaka na koje se odnosi teret jer se imovina i obveze preminule osobe prenose na njezine nasljednike. Prijenos sve imovine nakon smrti obuhvaća sva ugovorna, zakonska i sudska založna prava.
Dakle, nasljeđivanjem ne nastaju nova stvarna prava na pokretninama, nego se na nasljednika prenose postojeća.
Na temelju članka 2329. Građanskog zakonika naslijediti se mogu sljedeća stvarna prava na pokretninama:
„1. založna prava na pokretnoj imovini
2. zalog na materijalnoj pokretnoj imovini
3. zalog na nematerijalnoj pokretnoj imovini
4. zadržavanje ili prijenos vlasništva kao jamstva.”
Stvarna prava na nepokretnoj imovini koja se mogu prenijeti ili steći nakon smrti:
- pravo vlasništva i njegova sastavna prava (pravo plodouživanja i pravo golog vlasništva)
- pravo korištenja ili stanovanja
- pravo gradnje
- prava služnosti
- emfiteuza (dugi zakup).
Stvarna založna prava na nepokretnoj imovini u obliku založnih prava, zaloga i hipoteka (članak 2375. Građanskog zakonika) ujedno se mogu prenijeti ili steći u okviru raspodjele nasljedstva. Nepokretna imovina prelazi na nasljednike sa stvarnim založnim pravom.
2 Jesu li ta stvarna prava upisana u upisnik prava na nepokretnoj ili pokretnoj imovini i, ako jesu, je li takav upis obvezan? U koje se upisnike ta prava upisuju i koji su zahtjevi za upis te koji je postupak upisa?
Na temelju zakona kojim se uređuju stvarna založna prava na pokretnoj imovini teret je na imovini i zato ne prestaje zbog smrti jedne od stranaka na koje se odnosi.
Međutim, teret je javan i upisan u registru kako bi bio univerzalno izvršiv. Nasljednici dužnika ili vlasnika moraju podnijeti nadležnom voditelju registra zahtjev za službenu izmjenu kako bi se ime novog korisnika upisalo u registar založnih prava na pokretnoj imovini i drugih povezanih transakcija (registre des sûretés mobilières et autres opérations connexes).
Francusko pravo omogućuje nasljedniku da obavi tu izmjenu na temelju članka R. 521-16 Trgovačkog zakonika: „Ako se zahtjev za izmjenu upisa odnosi na informacije o dužniku ili vlasniku imovine koji nije dužnik navedene u članku R. 521-6 točkama 2., 3. i 4., voditelj registra zamijenit će postojeći unos tim informacijama. Kad je riječ o transakcijama najma koje se odnose na pokretnu imovinu, zamjenjuju se samo informacije koje se odnose na dužnika. U drugim slučajevima voditelj registra unosi izmjenu na margini početnog unosa i bilježi datum tog unosa”.
Popratna dokumentacija koja se dostavlja mora dokazati da je novi korisnik nasljednik prijašnjeg dužnika ili vlasnika.
Svaki prijenos ili stjecanje stvarnih prava na nepokretnoj imovini zbog smrti mora se dokazati ovjerenom izjavom u kojoj se navodi jesu li nasljednici ili legatari prihvatili nasljedstvo i prema potrebi pod kojim uvjetima u skladu s člankom 29. Uredbe br. 55-22 od 4. siječnja 1955.
Takva stvarna prava na nepokretnoj imovini koja su prenesena ili stečena zbog smrti upisuju se u zemljišne knjige ako proizlaze iz:
- zakonskog nasljeđivanja koje uključuje samo prijenos imovine ili uspostavu prava plodouživanja
- oporučnog nasljeđivanja koje omogućuje ostavštinu bilo kojeg stvarnog prava na nepokretnoj imovini (služnost, pravo korištenja i stanovanja).
U departmanima Bas-Rhin, Haut-Rhin i Moselle taj se unos iz povijesnih razloga knjiži u zemljišnim knjigama (livre foncier) koje vodi sudac koji se naziva zemljišnoknjižni sudac (juge du livre foncier) (Zakon od 1. siječnja 1924.). U Mayotteu se od 1. siječnja 2008. sve građevine moraju unijeti u zemljišne knjige (livre foncier) koje vodi Odjel za upis nepokretne imovine (Service de la conservation de la propriété immobilière), a moraju se zabilježiti i svi prijenosi i upisi prava nad tim građevinama (članak 2509. Građanskog zakonika).
U ostatku Francuske upis se obavlja u zemljišnoknjižnom registru (fichier immobilier) koji ujedinjuje informacije i sadržava osobne dosjee i građevinsku evidenciju, a vode ga zemljišnoknjižne službe (services de la publicité foncière).
U skladu s člankom 28. točkom 3. Uredbe br. 55-22 od 4. siječnja 1955. upis je obvezan za ovjerene izjave sastavljene u svrhu utvrđivanja prijenosa ili uspostave stvarnih prava na nepokretnoj imovini zbog smrti.
Člankom 69. točkom 6. Uredbe od 14. listopada 1955. proširuje se područje primjene ovjerene izjave na:
- zakonsko pravo plodouživanja dodijeljeno nadživjelom bračnom drugu člankom 767. Građanskog zakonika
- prijenose stvarnih prava na nepokretnoj imovini koja proizlaze iz darovanja između bračnih drugova u korist nadživjelog bračnog druga na temelju bračnog ugovora ili za vrijeme braka
- dodjelu stvarnih prava na nepokretnoj imovini u korist nadživjelog bračnog druga koja proizlaze iz odredbi bračnog ugovora kojima se svakom od njih dodjeljuju nejednaki udjeli u zajedničkoj imovini u skladu s člancima 1520. i dalje Građanskog zakonika.
Prema članku 33. Uredbe br. 55-22 od 4. siječnja 1955. ta se formalnost mora ispuniti u roku od četiri mjeseca od dana kad je zatražena pomoć javnog bilježnika. Nasljednici mogu snositi odgovornost u skladu s prvim podstavkom članka 30-4. te uredbe ako se pomoć javnog bilježnika zatraži više od šest mjeseci nakon smrti ili, u slučajevima kad se zbog naknadnog događaja promijeni redoslijed nasljeđivanja, ostavina ili pravo na prihvaćanje ili odricanje od nasljedstva, više od šest mjeseci nakon tog događaja.
Javni bilježnik koji sastavlja ispravu mora je položiti kod zemljišnoknjižnih službi.
Isprava se upisuje uvrštavanjem u registar publikacija za akte o osnivanju, deklaratorne akte ili akte o prijenosu prava.
3 Koji su učinci povezani s upisom stvarnih prava?
Nakon upisa nasljednik imovinskog prava smatra se pravnim nositeljem i ima pravo na istu zaštitu kao i izvorni nositelj od svih drugih podnositelja zahtjeva koji nisu upisali svoje pravo.
U skladu s francuskim općim pravom upis u zemljišne knjige omogućuje trećim osobama da budu obaviještene na temelju načela slobodnog pristupa zemljišnoknjižnom registru, kako je utvrđeno u članku 2449. Građanskog zakonika, i da rješavaju sporove o stvarnim pravima na nepokretnoj imovini. Njime se ne stvara stvarno pravo na nepokretnoj imovini, samo je nužan uvjet da bi isprave bile izvršive u odnosu na treće osobe.
Neupisivanje prijenosa ili uspostave stvarnih prava na nepokretnoj imovini zbog smrti ne kažnjava se neizvršivošću u odnosu na treće osobe, osim u slučaju privatnih ostavština, za razliku od isprava ili odluka koje obuhvaćaju prijenose ili uspostavu stvarnih prava među živima.
Kazna neizvršivosti ne može se primijeniti jer se smatra da sveopći nasljednici nasljeđuju pravnu osobnost preminulog (continuation de la personne du défunt). Dakle, treće osobe ne mogu smatrati da je preminuli i dalje nositelj prava, pa nemaju pravo zanemariti taj prijenos ili uspostavu. U Alsace-Moselleu učinci upisa slični su kao u francuskom općem pravu. Doduše, postoji niz posebnih značajki koje treba istaknuti:
- Predmet upisa nisu isprave, nego prava.
- Prava se upisuju kako bi bila izvršiva u odnosu na treće osobe (članak 38. Zakona od 1. lipnja 1924.).
- Pretpostavlja se da su upisana prava točna jer ih pregledava zemljišnoknjižni sudac. Stoga je teret dokazivanja na stranki koja osporava upisana prava.
U Mayotteu se nakon upisa građevine u zemljišne knjige izdaje vlasnički list kojim se potvrđuje status vlasnika. Upišu li se stvarna prava na nepokretnoj imovini u zemljišne knjige, postaju izvršiva u odnosu na treće osobe.
Ta su pravila propisana zakonom.
4 Postoje li posebna pravila ili posebni postupci za prilagodbu stvarnog prava koje pripada određenoj osobi prema pravu mjerodavnom za nasljeđivanje ako takvo stvarno pravo ne postoji u pravu države članice u kojoj se ta osoba na njega poziva?
U francuskom pravu ne postoji posebno pravilo ili postupak za prilagodbu stvarnog prava koje nije priznato u njemu.