Nesolventnost/stečaj

1 Protiv koga se može pokrenuti postupak u slučaju nesolventnosti?

Postupak u slučaju nesolventnosti može se pokrenuti protiv gospodarskih subjekata (pojedinaca ili društava) pod uvjetom da imaju nešto od navedenoga:

a) imovinu od 300 000,00 EUR ili veću tijekom tri godine prije predaje zahtjeva za pokretanje obveznog postupka u slučaju nesolventnosti ili stečajne nagodbe s vjerovnicima;

b) bruto godišnji prihod od 200 000,00 EUR ili veći u svakoj od prethodne tri godine prije predaje zahtjeva za pokretanje obveznog postupka u slučaju nesolventnosti ili stečajne nagodbe s vjerovnicima;

c) ukupne dugove (na datum predaje zahtjeva za pokretanje obveznog postupka u slučaju nesolventnosti ili stečajne nagodbe s vjerovnicima) od 500 000,00 EUR ili veće (neovisno o datumu njihova nastanka).

2 Koji su uvjeti za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti?

a) za obvezni postupak u slučaju nesolventnosti poduzeće mora biti nesolventno. Zahtjev mogu podnijeti:

• dužnik (ili upravna tijela ili tijela koja imaju nadzorne i kontrolne funkcije nad poduzećem)
• vjerovnik
• državni odvjetnik.

b) za nagodbu s vjerovnicima (concordato preventivo) poduzeće mora biti u teškoćama (tj. suočavati se s financijskim poteškoćama koje nisu dovoljno ozbiljne da bi uzrokovale nesolventnost) ili nesolventno, a zahtjev može podnijeti samo dužnik.

3 Koja imovina čini dio nesolvencijske mase? Kako se tretira imovina koju dužnik pribavi ili koja na njega bude prenesena nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Sva imovina čini dio postupka, osim:

1. strogo osobne imovine i prava;
2. doplatka za uzdržavanje, nadnica, mirovina, plaća i onoga što dužnik zarađuje u svojem radu u granicama onoga što je sud utvrdio da mu je nužno kako bi uzdržavao sebe i svoju obitelj;
3. prihoda od dužnikova zakonitog plodouživanja imovine njegove djece te imovine u fondovima namijenjenima za potrebe obitelji (fondo patrimoniale) i prihoda od njih, osim kako je predviđeno člankom 170. Građanskog zakonika;
4. stvari nad kojima se u skladu sa zakonom ne može izvršiti ovrha.

Imovina u postupku uključuje svu imovinu koju je dužnik stekao nakon pokretanja postupka, ali ne obuhvaća obveze nastale radi stjecanja i zadržavanja te imovine.

4 Koje ovlasti imaju dužnik i upravitelj u slučaju nesolventnosti?

Upravitelj u slučaju nesolventnosti (upravitelj) ovlašten je / obvezan je upravljati imovinom, prodati je i raspodijeliti sredstva vjerovnicima.

Dužnik može kontaktirati upravitelja kako bi dobio informacije i može dovesti u pitanje mjere koje su poduzeli upravitelj i upravitelj kojeg je imenovao sud, ali samo ako je pri njihovu donošenju povrijeđen zakon (dakle, ne samo zbog svrsishodnosti).

5 Pod kojim se uvjetima može upotrijebiti kompenzacija?

Dug i protutužba iste osobe (controcredito) povezani s postupkom mogu se prebiti ako su nastali prije pokretanja postupka.

6 Kakav učinak postupak u slučaju nesolventnosti ima na važeće ugovore čiji je dužnik stranka?

Ugovori se u pravilu obustavljaju kada se pokrene obvezni postupak u slučaju nesolventnosti. Upravitelj može odlučiti hoće li preuzeti ili raskinuti ugovor.

Posebna pravila propisana su za određene vrste ugovora koji se, ovisno o slučaju, automatski raskidaju kao posljedica pokretanja obveznog postupka u slučaju nesolventnosti ili se nastavljaju bez obustavljanja.

Opće je pravilo za nagodbu s vjerovnicima da ugovor ostaje na snazi, osim ako dužnik zatraži da ga sud obustavi ili raskine.

7 Koji učinak ima postupak u slučaju nesolventnosti na postupke koje su pokrenuli pojedinačni vjerovnici (izuzev parnica koje su u tijeku)?

Vjerovnik obično ne može pokrenuti ili nastaviti postupak izvršenja ili privremenu zaštitnu mjeru za imovinu uključenu u postupak nakon njegova pokretanja, osim ako upravitelj odluči preuzeti tu imovinu.

Vjerovnici mogu poduzeti pravne radnje nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti samo ako upravitelj propusti djelovati, tj. ako ne poduzme takve mjere (namjerno ili iz nepažnje).

8 Koji učinak ima postupak u slučaju nesolventnosti na nastavak parnica koje su bile u tijeku u trenutku pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Pokretanjem obveznog postupka u slučaju nesolventnosti zaustavljaju se tekući postupci, koji se zatim mogu naknadno nastaviti.

Parnice koje je pokrenuo vjerovnik protiv osobe koja je naknadno podvrgnuta sudskom postupku zbog nesolventnosti može nastaviti samo upravitelj i odvijat će se prema isplatnom redu koji je svojstven tim postupcima.

Dužnik može intervenirati samo u iznimnim slučajevima.

9 Koje su glavne značajke sudjelovanja vjerovnika u postupku u slučaju nesolventnosti?

Odbor vjerovnika sastoji se od tri ili pet vjerovnika u obveznom postupku zbog nesolventnosti i ima znatne ovlasti. Odbor konkretno:

• odobrava transakcije, smanjenje duga, posebne sporazume, izvansudske nagodbe, priznanja prava trećih osoba, ukidanje hipoteka, povrat zaloga, povrat instrumenata osiguranja, prihvaćanje nasljedstva i darova te sve ostale radnje posebne uprave;
• prati postupanje upravitelja i može zatražiti njegovo razrješenje od suda;
• odobrava plan likvidacije;
• ovlašćuje upravitelja da preuzme ili raskine tekući ugovor na datum pokretanja obveznog postupka u slučaju nesolventnosti;
• sudjeluje u popisivanju imovine dužnika;
• pristupa svim dokumentima koji se odnose na postupak;
• ovlašćuje upravitelja da isključi određeni dio iz imovine ili da prekine njegovu likvidaciju ako je likvidacija očito nepovoljna;
• obraća se upravitelju kojeg je imenovao sud za obustavu prodaje imovine.

Osim navedenih aktivnih administrativnih ovlasti, odbor vjerovnika iznosi mišljenja o mjerama koje su poduzeli stečajni upravitelj kojeg je imenovao sud ili sam sud, konkretno:

• ovlaštenje osiguranim vjerovnicima za prodaju imovine koja se smatra instrumentom osiguranja;
• ovlaštenje upravitelju kojeg je imenovao sud da nastavi privremeno upravljati poduzećem (odbor vjerovnika mora odobriti nastavak);
• ovlaštenje upravitelju kojeg je imenovao sud za davanje poduzeća u najam (odbor vjerovnika mora odobriti najam).

Odbor vjerovnika imenuje se potvrđujućom presudom u okviru dogovora o likvidaciji s vjerovnicima i ima iste ovlasti, kada je to moguće.

10 Na koji način upravitelj u slučaju nesolventnosti može upotrebljavati imovinu koja čini dio nesolvencijske mase ili raspolagati njome?

Upravitelj može (uz prethodno odobrenje):

• nastaviti upravljati društvom ili određenim sektorima;
• dati društvo ili određene sektore u najam;
• prodati svu imovinu radi raspodjele primitaka vjerovnicima;
• odlučiti da neće prodavati ni stjecati imovinu niske vrijednosti.

11 Koje tražbine treba prijaviti u odnosu na dužnikovu nesolvencijsku masu i kako se postupa s tražbinama koje su nastale nakon pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Svaki vjerovnik, bez obzira na razinu i iznos svojeg potraživanja, može od suda zatražiti pokretanje obveznog postupka u slučaju nesolventnosti protiv dužnika. Vjerovnik ne mora imati nalog za izvršenje; važno je da postoje dokumentirani dokazi o potraživanjima.

Svi vjerovnici (uključujući one koji su podnijeli zahtjev i ostvarili pokretanje postupka) moraju zatražiti priznavanje svojih potraživanja nakon pokretanja postupka.

12 Kojim su pravilima uređeni prijavljivanje, provjera i priznavanje tražbina?

Vjerovnici mogu izravno prijaviti svoja potraživanja bez pravnog zastupanja.

Njihovi zahtjevi moraju sadržavati dokumentirane dokaze o potraživanjima i moraju se podnijeti elektroničkim putem (službenom elektroničkom poštom koja se šalje upravitelju).

13 Kojim je pravilima uređena raspodjela sredstava? Kako se razvrstavaju tražbine i prava vjerovnika?

Prihodi od prodaje imovine raspodjeljuju se među vjerovnicima prema isplatnom redu.

Iznosi se obično plaćaju sljedećim redoslijedom:

1. tražbine prije odbitka,
2. privilegirane tražbine (prema zakonu, prednost imaju hipoteke, vrijednosni papiri i opće ili posebne privilegirane tražbine za svu imovinu ili njezin dio),
3. neosigurane tražbine,
4. odgođena potraživanja.

Ako (kao što se gotovo uvijek događa) primici nisu dovoljni za podmirenje svih potraživanja, ne raspodjeljuju se na temelju iznosa potraživanja, nego prema unaprijed utvrđenom isplatnom redu. Zatim se u svakoj kategoriji potraživanja poštuje načelo jednakog postupanja, što znači da se raspodjele provode na temelju iznosa potraživanja.

14 Koji su uvjeti i učinci okončanja postupka u slučaju nesolventnosti (posebno u slučaju stečajne nagodbe)?

Obvezni postupci u slučaju nesolventnosti zaključuju se u sljedećim slučajevima:

• kad nema prijavljenih potraživanja;
• kad su sva potraživanja namirena;
• kad su svi primici od prodaje imovine raspodijeljeni;
• kad je utvrđeno da nema imovine koja se može prodati ili drugih primitaka.

Posebne mjere primjenjuju se na zaključenje kada je imovina oduzeta ili zaplijenjena u skladu sa zakonodavstvom o borbi protiv mafije.

Nakon zatvaranja obveznog postupka u slučaju nesolventnosti dužnik ponovno stječe sposobnost pokretanja tužbe i odgovora na nju te može stjecati imovinu bez da mu je upravitelj oduzme.

Nagodba s vjerovnicima i obvezni postupci u slučaju nesolventnosti završavaju kada se odobri sporazum između dužnika i vjerovnika. Međutim, ako se sporazumom zahtijeva likvidacija imovine (concordato likvidatorio), postupak se nastavlja prodajom i stoga se zaključuje nakon prodaje sve imovine i raspodjele primitaka među vjerovnicima.

Nakon zaključenja nagodbe s vjerovnicima i obveznih postupaka u slučaju nesolventnosti, dužnik se oslobađa svih dugova.

15 Koja su prava vjerovnika nakon okončanja postupka u slučaju nesolventnosti?

Nakon zaključenja obveznog postupka u slučaju nesolventnosti vjerovnici mogu podnijeti tužbu protiv dužnika za povrat svih preostalih dugova (tj. dijela duga koji nije otplatio upravitelj), osim ako je proveden postupak davanja razrješnice pa vjerovnici više ništa ne mogu potraživati od dužnika.

Nakon zaključenja nagodbe s vjerovnicima vjerovnici ne mogu ništa potraživati od dužnika. Međutim, ako dužnik ne ispuni svoje obveze, vjerovnici mogu podnijeti zahtjev za raskid dogovora. Zahtjev se mora podnijeti u roku od jedne godine od utvrđenog roka za posljednju obvezu u okviru dogovora. Raskid nije dopušten ako je neispunjenje od manjeg značaja.

16 Tko treba snositi troškove nastale tijekom postupka u slučaju nesolventnosti?

Nakon zaključenja obveznog postupka u slučaju nesolventnosti vjerovnici mogu podnijeti tužbu protiv dužnika za povrat svih preostalih dugova (tj. dijela duga koji nije otplatio upravitelj), osim ako je proveden postupak davanja razrješnice pa vjerovnici više ništa ne mogu potraživati od dužnika.

Nakon zaključenja nagodbe s vjerovnicima vjerovnici ne mogu ništa potraživati od dužnika. Međutim, ako dužnik ne ispuni svoje obveze, vjerovnici mogu podnijeti zahtjev za raskid dogovora. Zahtjev se mora podnijeti u roku od jedne godine od utvrđenog roka za posljednju obvezu u okviru dogovora. Raskid nije dopušten ako je neispunjenje od manjeg značaja.

17 Koja su pravila koja se odnose na ništavost, pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih radnji štetnih za vjerovnike?

Besplatne radnje i plaćanja koja je dužnik izvršio nakon podnošenja zahtjeva za pokretanje obveznog postupka u slučaju nesolventnosti ili u prethodne dvije godine nemaju pravnu snagu u odnosu na vjerovnike.

Radnje koje je dužnik poduzeo nakon podnošenja zahtjeva za obvezni postupak u slučaju nesolventnosti ili u prethodnoj godini ili šest mjeseci nakon toga mogu se poništiti, ovisno o slučaju.

Pravne radnje koje dužnik poduzme nakon pokretanja postupka su ništavne.

Radnje u okviru posebne uprave izvršene tijekom dogovora s vjerovnicima i bez dopuštenja suda su ništavne.