1 Teret dokazivanj
1.1 Koja su pravila u vezi s teretom dokazivanja?
Načelo je luksemburškog prava da osoba koja traži izvršenje obveze mora tu obvezu dokazati. U obrnutom slučaju, osoba koja se smatra oslobođenom obveze, mora podnijeti dokaz o plaćanju ili o činjenici na temelju koje je oslobođena te obveze.
1.2 Postoje li pravila prema kojima su određene činjenice izuzete od tereta dokazivanja? U kojim slučajevima? Je li moguće predočiti dokaze kako bi se pokazalo da određena pravna pretpostavka nije valjana?
Luksemburškim su pravom u nekim slučajevima predviđene pretpostavke koje osobu koja mora dokazati činjenicu koju je teško ili nemoguće potkrijepiti oslobađaju podnošenja dokaza. Pretpostavke su zaključci koji se donose zakonom ili koje donosi sudac o nepoznatoj činjenici na temelju poznate činjenice.
Zakonodavac razlikuje dvije kategorije pretpostavki. S jedne strane, zakonska je pretpostavka ona koja je posebnim zakonom povezana s određenim djelima ili činjenicama. S druge strane, pretpostavke koje nisu utvrđene zakonom prepuštene su procjeni suca koji dopušta samo ozbiljne, precizne i usuglašene pretpostavke.
Općenito, moguć je dokaz koji se kosi s pretpostavkama. Primjerice, pretpostavlja se da je otac djeteta rođenog u braku suprug majke djeteta. Međutim, moguć je i postupak za osporavanje očinstva.
U rjeđim slučajevima pretpostavke su neosporive, što znači da nije moguće podnijeti dokaz koji se s njima kosi.
1.3 U kojoj mjeri sud mora biti uvjeren u neku činjenicu kako bi presudu temeljio na postojanju te činjenice?
Procjena činjenica prepuštena je sučevoj suverenoj ovlasti za procjenu. U slučaju sumnje sudac utvrđuje postoje li ozbiljni, precizni i usuglašeni dokazi te ih prihvaća ili odbija ovisno o vjerodostojnosti navedenih činjenica.
2 Izvođenje dokaza
2.1 Mora li stranka uvijek podnijeti zahtjev za izvođenje dokaza ili sudac u određenim predmetima može izvesti dokaze na vlastitu inicijativu?
Izvođenje dokaza može odrediti sud na zahtjev stranke. Međutim, u određenim slučajevima sud može na vlastitu inicijativu odrediti izvođenje dokaza.
2.2 Ako je zahtjev stranke koji se odnosi na izvođenje dokaza odobren, što slijedi?
Sud imenovanog vještaka obavješćuje o prirodi zadaće. Vještak poziva stranke i treće osobe koje moraju sudjelovati u izvođenju dokaza. U skladu s načelom kontradiktornosti, izvođenje dokaza provodi se u prisutnosti stranaka.
2.3 U kojim slučajevima sud može odbiti zahtjev stranke za izvođenje dokaza?
Izvođenje dokaza može se odrediti uvijek kada sud nema dovoljno informacija za donošenje odluke.
Izvođenje dokaza može se odrediti za neku činjenicu samo ako stranka koja tu činjenicu iznosi nema dovoljno dokaza u njezin prilog. Ni u kojem se slučaju izvođenje dokaza ne može odrediti da bi se ispravio propust stranke u prikupljanju dokaza.
Sud mora ograničiti izbor mjere na ono što je dovoljno da bi se spor riješio i odabrati najjednostavnije i najjeftinije rješenje.
2.4 Koji različiti načini dokazivanja postoje?
Različita su dokazna sredstva: isprave, svjedočenje, pretpostavke, priznanje i prisega.
2.5 Na koji se način od svjedoka dobivaju dokazi te kako se ti načini razlikuju od onih pomoću kojih se dokazi dobivaju od vještaka? Kakva su pravila u vezi s pisanim dokazima i izvješćima/mišljenjima vještaka?
- Za prikupljanje svjedočenja svjedoka i vještaka upotrebljavaju se sljedeći oblici dokaza:
Kad je dopušteno dokazivanje svjedočenjem, sud može od trećih osoba primiti dokaze koji bi mogli razjasniti sporne činjenice, a koje te treće osobe osobno poznaju. Ti se dokazi prikupljaju u obliku izjava ili izvidima, ovisno jesu li dokazi pisani ili usmeni.
Od svake osobe koju izabere sud može tražiti objašnjenje u obliku izjava, savjetovanja ili vještačenja o činjeničnom pitanju koje zahtijeva stručno razjašnjenje. Ako mišljenje ne mora biti u pisanom obliku, sud može vještaku dopustiti da svoje mišljenje iznese na raspravi, a na temelju svjedočenja sastavlja se zapisnik koji potpisuju sudac i službenik sudske pisarnice.
- Pravila koja se primjenjuju na predočenje pisanih dokaza i pisanih izvješća ili mišljenja vještaka:
Pisani dokaz:
Stranka koja navodi dokument obvezna je dostaviti ga svim strankama u postupku. Dostava se obavlja poštanskom pošiljkom s povratnicom ili polaganjem u pisarnicu (greffe). Dokumenti se moraju dostaviti bez prethodne upute.
Pisana izvješća ili mišljenja vještaka:
Vještak podnosi svoje izvješće u pisarnicu suda. Sastavlja se samo jedno izvješće, čak i ako postoji više vještaka, a u slučaju neslaganja, svaki navodi svoje mišljenje. Ako je vještak prikupio mišljenje nekog drugog stručnjaka iz područja koje je nije njegovo, to se mišljenje, ovisno o slučaju, prilaže zapisniku rasprave ili u spis.
2.6 Imaju li neki načini dokazivanja veću težinu od drugih?
Neki oblici dokaza imaju veću težinu od drugih:
- javna isprava (acte authentique) koje sastavlja javni dužnosnik (javni bilježnik, sudski izvršitelj) izvršenjem svojih ovlasti; smatra se vjerodostojnom osim ako se ne podnese prigovor o krivotvorenju
- privatna isprava (acte sous-seing privé) koju sastavljaju i potpisuju samo stranke, bez uplitanja javnog dužnosnika; smatra se vjerodostojnom ako nema dokaza o suprotnom
- svjedočenje i drugi oblici dokaza, prema slobodnoj ocjeni suda.
2.7 Je li za dokazivanje određenih činjenica obvezna primjena određenih načina dokazivanja?
Pisani je dokaz potreban da bi se potkrijepio pravni posao (ugovor) u vrijednosti većoj od 2500 EUR. Činjenica (npr. nesreća) može se dokazati na bilo koji način.
2.8 Jesu li svjedoci zakonski obvezni svjedočiti?
Zakonodavac obvezuje svjedoka na suradnju u pravnom postupku u svrhu otkrivanja istine.
2.9 U kojim slučajevima mogu odbiti svjedočenje?
Osobe koje se mogu opravdati legitimnim razlogom mogu biti oslobođene svjedočenja. Svjedočenje mogu odbiti roditelji ili izravni članovi obitelji jedne od stranaka ili njezin bračni drug, čak i ako su razvedeni.
2.10 Je li moguće kazniti osobu koja odbije svjedočiti ili je prisiliti da svjedoči?
Svjedoci koji se ne odazovu sudskom pozivu mogu biti pozvani da se pojave pred sudom o vlastitom trošku ako se njihovo saslušanje ocijeni potrebnim. Svjedocima koji odbiju svjedočenje i onima koji bez legitimnog razloga odbiju dati izjavu ili položiti prisegu može se dosuditi novčana kazna (amende civile) u iznosu od 50 EUR do 2500 EUR.
Svjedok koji dokaže da nije mogao prisustvovati određenog dana može biti oslobođen kazne i svih relevantnih troškova sudskog poziva.
2.11 Postoje li osobe koje ne mogu svjedočiti?
Svatko može biti saslušan kao svjedok, osim osoba koje nisu u mogućnosti svjedočiti pred sudom.
Osobe koje ne mogu svjedočiti mogu svejedno biti saslušane u istim uvjetima, ali bez polaganja prisege. Ipak, djecu i druge potomke se nikad ne može saslušati o činjenicama koje su bračni drugovi naveli u prilog zahtjevu za rastavu ili razvod braka.
2.12 Koja je uloga suca i stranaka u saslušanju svjedoka? Pod kojim uvjetima svjedok može svjedočiti videokonferencijskom vezom ili uz primjenu drugih tehničkih rješenja?
- Uloga suca i stranaka u saslušanju svjedoka
Sudac saslušava izjave svjedoka odvojeno i prema redoslijedu koji on određuje u prisutnosti stranaka ili kada su one pozvane. Svjedoci ne mogu čitati nikakav tekst.
Sudac može saslušati ili ispitivati svjedoke o svim činjenicama čiji je dokaz zakonski prihvatljiv, čak i ako te činjenice nisu navedene u odluci kojom se određuje izvid. On može ponovno saslušati svjedoke, suočiti ih međusobno ili sa strankama, a prema potrebi ih može i saslušati u prisutnosti stručnjaka.
Stranke ne smiju prekidati, ispitivati ni pokušavati utjecati na svjedoke koji daju izjavu, kao ni obraćati im se izravno. U protivnom, mogu biti isključeni iz rasprave. Sudac nakon ispitivanja svjedoka postavlja pitanja koja mu uručuju stranke ako to smatra potrebnim.
- Videokonferencija i druga tehnička sredstva
Uredbom (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (preinaka) nastoji se poboljšati, pojednostavniti i ubrzati suradnja između sudova država članica u izvođenju dokaza. U luksemburškom pravu ne postoji posebna odredba o videokonferenciji. Mjerodavni su članci novog Zakonika o parničnom postupku koji se odnose na saslušanja svjedoka, osobnu provjeru koju provodi sudac i osobni izlazak pred sud. Potrebna tehnička oprema nalazi se u prostorima sudova. Na dan videokonferencije prisutni su sudac, službenik pisarnice, sudski tumač i tehničar.
Sudac može odrediti izradu tonskog, vizualnog ili audiovizualnog zapisa izvođenja dokaza u cijelosti ili njegova dijela. Zapis se pohranjuje u pisarnici suda. Svaka stranka može tražiti da joj se na njezin trošak dostavi kopija ili transkripcija tog zapisa.
3 Ocjena dokaza
3.1 Ako stranka nije legalno pribavila dokaze, postoje li ograničenja koja sud primjenjuje pri donošenju presude?
Sud ne uzima u obzir dokaze pribavljene nezakonito, primjerice skrivenom kamerom ili zapisom telefonskog razgovora bez znanja sugovornika.
3.2 Hoće li moje svjedočenje biti dokaz ako sam stranka u postupku?
Vlastite izjave stranke u postupku nemaju u načelu dokaznu snagu.
4 Je li ta država članica u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza navela druga tijela koja su na temelju Uredbe nadležna za izvođenje dokaza za potrebe sudskih postupaka u građanskim ili trgovačkim stvarima? Ako je odgovor potvrdan, u kojim su postupcima nadležna za izvođenje dokaza? Mogu li zatražiti izvođenje dokaza ili pomoći u izvođenju dokaza samo na temelju zahtjeva druge države članice? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza
Ne.
Jedina nadležna tijela su pravosudna tijela.