1 Teret dokazivanj
1.1 Koja su pravila u vezi s teretom dokazivanja?
Tužitelj mora dokazati činjenice koje su potrebne za utvrđivanje tužbe, dok tuženik snosi teret dokazivanja obrane od tužbe. Stranka koja ne izvede dokaze izlaže se riziku da činjenice koje iznosi ne budu dokazane.
1.2 Postoje li pravila prema kojima su određene činjenice izuzete od tereta dokazivanja? U kojim slučajevima? Je li moguće predočiti dokaze kako bi se pokazalo da određena pravna pretpostavka nije valjana?
Prihvaćene činjenice nije potrebno dokazivati. Osim toga, općepriznate činjenice ili činjenice koje su sudu poznate po službenoj dužnosti nije potrebno dokazivati. Naravno, mogu se iznijeti protudokazi.
1.3 U kojoj mjeri sud mora biti uvjeren u neku činjenicu kako bi presudu temeljio na postojanju te činjenice?
U tom pogledu zakon sadržava samo odredbu prema kojoj sud mora, nakon pažljivog razmatranja svih iznesenih činjenica, odlučiti što treba smatrati istinom u predmetu. Finska primjenjuje načelo „slobodnog ocjenjivanja dokaza” te je stoga riječ o iznošenju odgovarajućih dokaza sudu.
2 Izvođenje dokaza
2.1 Mora li stranka uvijek podnijeti zahtjev za izvođenje dokaza ili sudac u određenim predmetima može izvesti dokaze na vlastitu inicijativu?
U praksi zainteresirane strane moraju same pribaviti dokaze na koje se žele osloniti. Zakonom se sudu dopušta i da odluči pribaviti dokaze na vlastitu inicijativu. Međutim, sud ne može naložiti saslušanje novog svjedoka ili podnošenje dokumenta na vlastitu inicijativu i protiv volje obiju zainteresiranih strana ako se predmet može riješiti izvansudskom nagodbom.
U određenim slučajevima, kao što su predmeti o utvrđivanju ili osporavanju očinstva, sud je također dužan osigurati prikupljanje svih potrebnih dokaza.
2.2 Ako je zahtjev stranke koji se odnosi na izvođenje dokaza odobren, što slijedi?
Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
2.3 U kojim slučajevima sud može odbiti zahtjev stranke za izvođenje dokaza?
Sud može odbiti takav zahtjev ako, na primjer, dokazi nisu relevantni ili je stvar u tom pogledu već riješena. Zahtjev za pribavljanje dokaza može se odbiti i ako je podnesen prekasno.
2.4 Koji različiti načini dokazivanja postoje?
Različiti načini dokazivanja uključuju saslušanje zainteresiranih strana, svjedoka i vještaka, predstavljanje pisanih dokaza i izjava vještaka te ispitivanje.
2.5 Na koji se način od svjedoka dobivaju dokazi te kako se ti načini razlikuju od onih pomoću kojih se dokazi dobivaju od vještaka? Kakva su pravila u vezi s pisanim dokazima i izvješćima/mišljenjima vještaka?
Nema razlike između ocjenjivanja usmenih iskaza svjedoka ili vještaka i pisanih izjava vještaka. Međutim, sudovi ne prihvaćaju pisane izjave svjedoka.
2.6 Imaju li neki načini dokazivanja veću težinu od drugih?
Nema ograničenja. Sud ocjenjuje dokaze prema vlastitoj slobodnoj ocjeni.
2.7 Je li za dokazivanje određenih činjenica obvezna primjena određenih načina dokazivanja?
Ne.
2.8 Jesu li svjedoci zakonski obvezni svjedočiti?
Svjedok u pravilu ne može odbiti svjedočiti.
2.9 U kojim slučajevima mogu odbiti svjedočenje?
Bračni drug, zaručnik i izravni srodnici zainteresirane strane u izravnoj uzlaznoj ili silaznoj liniji i braća i sestre zainteresirane strane i njihovi bračni drugovi ili posvojitelji ili posvojenici zainteresirane strane imaju pravo odbiti svjedočiti. Osim toga, zakonom su obuhvaćene različite druge situacije u kojima svjedok ima pravo ili obvezu odbiti svjedočiti.
2.10 Je li moguće kazniti osobu koja odbije svjedočiti ili je prisiliti da svjedoči?
Svjedok koji bez zakonitog razloga odbije dati iskaz može biti obvezan pod prijetnjom novčane kazne ispuniti svoju obvezu. Ako svjedok i dalje odbija dati iskaz, sud može naložiti njegovo zadržavanje dok ne pristane na davanje iskaza.
2.11 Postoje li osobe koje ne mogu svjedočiti?
Sud odlučuje može li se, na primjer, osoba mlađa od 15 godina ili osoba s mentalnim poremećajem saslušati kao svjedok.
Određene skupine osoba, kao što su liječnici i odvjetnici, ne mogu svjedočiti o pitanjima koja se odnose na njihov položaj povjerenja.
2.12 Koja je uloga suca i stranaka u saslušanju svjedoka? Pod kojim uvjetima svjedok može svjedočiti videokonferencijskom vezom ili uz primjenu drugih tehničkih rješenja?
U pravilu svjedoka prvo ispituje stranka koja ga je pozvala. Druga stranka potom ima pravo unakrsno ispitati svjedoka. Nakon unakrsnog ispitivanja sud i zainteresirane strane mogu svjedoku postaviti dodatna pitanja.
Svjedok se može saslušati putem videokonferencije ili druge prikladne telekomunikacijske tehnologije koja pruža audiovizualnu vezu između sudionika na raspravi ako sud to smatra primjerenim. Taj se postupak može primijeniti, na primjer, ako svjedok ne može osobno prisustvovati raspravi ili bi njegovo prisustvo rezultiralo neopravdano visokim troškovima ili ako je svjedok mlađi od 15 godina. U određenim situacijama svjedok se može saslušati i telefonom.
3 Ocjena dokaza
3.1 Ako stranka nije legalno pribavila dokaze, postoje li ograničenja koja sud primjenjuje pri donošenju presude?
Zakon ne sadržava posebne upute za takve okolnosti. Sud mora, na temelju svoje diskrecijske ovlasti, odlučiti o važnosti takvih dokaza.
3.2 Hoće li moje svjedočenje biti dokaz ako sam stranka u postupku?
Da. Zainteresirane strane mogu se slobodno saslušati u svrhu iznošenja dokaza, a u građanskom predmetu mogu se saslušati pod prisegom o činjenicama koje su od posebne važnosti za rješavanje predmeta. Izjava zainteresirane strane ocjenjuje se na temelju istih kriterija kao i izjava svjedoka.
4 Je li ta država članica u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza navela druga tijela koja su na temelju Uredbe nadležna za izvođenje dokaza za potrebe sudskih postupaka u građanskim ili trgovačkim stvarima? Ako je odgovor potvrdan, u kojim su postupcima nadležna za izvođenje dokaza? Mogu li zatražiti izvođenje dokaza ili pomoći u izvođenju dokaza samo na temelju zahtjeva druge države članice? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza
Finska nije imenovala nijedno drugo tijelo.
Druge poveznice
Izvođenje dokaza (Ministarstvo pravosuđa)
Izlaganje kao svjedok na suđenju (Ministarstvo pravosuđa)