1 Teret dokazivanj
Glavna pravna osnova: članci od 249. do 365. Zakona o parničnom postupku (Codul de procedură civilă).
1.1 Koja su pravila u vezi s teretom dokazivanja?
Tvrdnju iznesenu tijekom postupka mora dokazati stranka koja je iznosi, osim u određenim slučajevima izričito predviđenima zakonom. Podnositelj zahtjeva mora dokazati svoj tužbeni zahtjev. Kad je riječ o postupovnim prigovorima tuženika, teret je dokazivanja na tuženiku. Ako je riječ o pretpostavci, teret dokazivanja prelazi sa stranke u čiju je korist utvrđena na protustranku.
1.2 Postoje li pravila prema kojima su određene činjenice izuzete od tereta dokazivanja? U kojim slučajevima? Je li moguće predočiti dokaze kako bi se pokazalo da određena pravna pretpostavka nije valjana?
Nitko nije obvezan dokazati ono što je sud dužan znati po službenoj dužnosti.
Sud mora po službenoj dužnosti znati koji je propis na snazi u Rumunjskoj. Zainteresirana strana mora dokazati pravna pravila koja nisu objavljena u Rumunjskom službenom listu (Monitorul Oficial) ili drugim sredstvima, međunarodnim konvencijama, ugovorima i sporazumima primjenjivima u Rumunjskoj koji nisu ugrađeni u zakonodavstvo te međunarodno običajno pravo. Regulatorne odredbe utvrđene u klasificiranim dokumentima mogu se dokazati i pregledati samo pod uvjetima utvrđenima zakonom. Sud na vlastitu inicijativu može uzeti u obzir pravo strane države ako na njega upućuje pred sudom. Dokaz stranog prava iznosi se u skladu s odredbama Građanskog zakonika (Codul civil) o sadržaju stranog prava.
Ako je činjenica općepoznata ili se ne osporava, sud može odlučiti da se u tim okolnostima predmeta ne mora dokazivati. Običaje, pravila postupanja i prakse utvrđene među strankama mora dokazati stranka koja se poziva na njih. Lokalna pravila i propise mora dokazati stranka koja se poziva na njih samo ako sud to zatraži.
Pretpostavka je zaključak koji pravo ili sud utvrđuje na temelju poznate činjenice kako bi se utvrdila nepoznata činjenica. Zakonskom pretpostavkom osoba koja ostvaruje korist od nje izuzeta je od tereta dokazivanja činjenice za koju se u skladu sa zakonom smatra da je dokazana. Zakonska pretpostavka može se osporiti dokazima o suprotnom, osim ako je zakonom predviđeno drukčije.
1.3 U kojoj mjeri sud mora biti uvjeren u neku činjenicu kako bi presudu temeljio na postojanju te činjenice?
Dokazi moraju biti dopušteni i relevantni za ishod postupka. Nakon što dopusti dokaze za određene činjenice, sud ima diskrecijsko pravo samostalno odlučiti o tome jesu li te činjenice dokazane, osim ako je zakonom određena njihova dokazna vrijednost.
2 Izvođenje dokaza
2.1 Mora li stranka uvijek podnijeti zahtjev za izvođenje dokaza ili sudac u određenim predmetima može izvesti dokaze na vlastitu inicijativu?
Dokaze moraju izvesti podnositelj zahtjeva u svojem početnom zahtjevu i tuženik u svojoj obrani, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. U protivnom će se dokazi odbiti. Ako ti dokazi nisu dostatni za potpuno rješavanje predmeta, sud će strankama naložiti da izvedu dodatne dokaze. Sud na vlastitu inicijativu može skrenuti pažnju stranaka na to da su potrebni dodatni dokazi i može naložiti izvođenje tih dokaza čak i ako se stranke usprotive.
Stranke mogu podnijeti zahtjev da se izvedu sljedeći dokazi: dokumenti, vještačenja, iskazi svjedoka, inspekcije in situ i ispitivanje na zahtjev stranke koja traži priznanje od protustranke. Novim Zakonom o parničnom postupku uređeni su i fizički dokazi, što bi moglo biti relevantno u određenim kategorijama građanskih postupaka (npr. tužbe u slučaju razvoda).
2.2 Ako je zahtjev stranke koji se odnosi na izvođenje dokaza odobren, što slijedi?
Sud prvo razmatra jesu li dokazi koje su stranke predložile prihvatljivi, a zatim donosi odluku u kojoj se navode činjenice koje se moraju dokazati, dopušteni dokazi i obveze stranaka u pogledu izvođenja dokaza. Koliko god je to moguće, dokazi će se izvesti tijekom rasprave na kojoj su dopušteni.
Izvođenje dokaza uređeno je određenim temeljnim pravilima: dokazi se moraju izvesti redoslijedom koji je odredio sud; kad god je to moguće, dokazi bi se trebali izvesti tijekom iste rasprave; dokazi se moraju izvesti prije podnošenja očitovanja o meritumu predmeta; dokaze i protudokaze trebalo bi, u mjeri u kojoj je to moguće, izvoditi istodobno.
Dokazi se izvode na javnoj raspravi na sudu pred kojim se vodi postupak, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Ako se iz objektivnih razloga dokazi mogu izvesti samo izvan općine u kojoj sud ima sjedište, mogu se izvesti na temelju ovlaštenja suda istog stupnja ili, ako takav sud ne postoji u toj općini, nižeg suda.
2.3 U kojim slučajevima sud može odbiti zahtjev stranke za izvođenje dokaza?
Dokazi se mogu upotrijebiti samo ako ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu njihove zakonitosti, vjerodostojnosti, relevantnosti i dokazne vrijednosti. Kad je riječ o zakonitosti, zatraženi dokazi moraju predstavljati dokaz na temelju zakona i ne smiju biti zabranjeni zakonom. Kad je riječ o vjerodostojnosti, zatraženi dokazi ne smiju biti u suprotnosti s općepriznatim prirodnim zakonima. Kad je riječ o relevantnosti, dokazi moraju biti povezani s predmetom spora, odnosno činjenicama koje se moraju dokazati kako bi se potkrijepio zahtjev ili obrana koje su podnijele stranke. Dokazi moraju biti dopušteni i relevantni za rješavanje postupka.
U slučaju dokumentiranih dokaza sud mora odbiti zahtjev za podnošenje dokumenta: ako se sadržaj dokumenta odnosi na strogo osobna pitanja povezana s dostojanstvom ili privatnošću osobe, ako podnošenje dokumenta ne bi bilo dosljedno s obvezom povjerljivosti ili ako bi prouzročio kazneni postupak protiv stranke, bračnog druga stranke ili bilo kojeg srodnika ili srodnika po tazbini, do i uključujući treći stupanj srodstva.
Iskaz svjedoka nije prihvatljiv za dokazivanje pravnih poslova vrijednosti veće od 250 RON, za što su zakonom predviđeni dokazi u pisanom obliku. Osim toga, iskaz svjedoka nije prihvatljiv ako je u suprotnosti sa sadržajem dokumenta ili izlazi izvan njegovih okvira.
Dokaz predlaže podnositelj zahtjeva u početnom zahtjevu ili tuženik u obrani. Sud može pozvati na dostavu očitovanja o dokazima koji nisu predloženi na takav način i odobriti ih u bilo kojoj od sljedećih situacija: potreba za dokazima proizlazi iz izmjene tužbe; potreba za dokazima javlja se tijekom postupka i stranka je nije mogla predvidjeti; stranka sudu pokazuje da postoje opravdani razlozi da nije bila u mogućnosti dostaviti zatražene dokaze u određenom roku; izvođenje dokaza ne dovodi do odgode postupka; sve su se stranke izričito složile s tim.
2.4 Koji različiti načini dokazivanja postoje?
Pravni posao ili činjenica može se dokazati pomoću dokumenata, svjedoka, pretpostavki, priznanja stranaka (dobrovoljno ili tijekom ispitivanja), vještačenja, fizičkih dokaza, inspekcija in situ ili bilo kojeg drugog načina predviđenog zakonom.
2.5 Na koji se način od svjedoka dobivaju dokazi te kako se ti načini razlikuju od onih pomoću kojih se dokazi dobivaju od vještaka? Kakva su pravila u vezi s pisanim dokazima i izvješćima/mišljenjima vještaka?
Svjedoke predlažu stranke, podnositelj zahtjeva u početnom zahtjevu ili tuženik u obrani. Nakon što dopusti iskaz svjedoka, sud će ih pozivati na saslušanje.
Ako smatra da je primjereno zatražiti mišljenje vještaka kako bi se razjasnile određene činjenice, sud će na zahtjev stranaka ili na vlastitu inicijativu imenovati jednog ili tri vještaka i izdati nalog u kojem se specificiraju aspekti u pogledu kojih će oni iznijeti svoje mišljenje i rok za njihovo izvješće. Mišljenja vještaka navode se u izvješću vještaka. Sud na zahtjev stranaka ili na vlastitu inicijativu može zatražiti novo izvješće drugog vještaka ako je to opravdano.
Kad je riječ o dokumentarnim dokazima, svaka stranka može podnijeti dokumente na koje se želi pozvati tijekom postupka u obliku propisno ovjerenih primjeraka. Stranka mora sa sobom imati izvornik i mora ga moći predočiti sudu na zahtjev, u suprotnom se taj dokument neće uzeti u obzir. Sud može naložiti podnošenje dokumenta koji protustranka posjeduje ako se dokument odnosi na stranke suđenja, ako je sama protustranka navela dokument tijekom suđenja ili ako je obvezna podnijeti taj dokument. Ako stranka posjeduje dokument i ne može ga predočiti na sudu, sud može imenovati suca u čijoj prisutnosti stranke mogu pregledati dokument na mjestu na kojem se nalazi. Ako dokument posjeduje treća osoba, ta se osoba može pozvati kao svjedok i od nje se može zatražiti da dostavi dokument.
Dokazi se izvode pred sudom na zatvorenoj raspravi. Ako se dokazi trebaju izvesti u drugoj općini, izvode se na temelju ovlaštenja suda istog stupnja ili, ako takav sud ne postoji u toj općini, nižeg suda. Ako je to dopušteno na temelju vrste dokaza i ako stranke na to pristanu, sud koji izvodi dokaze može odlučiti ne pozvati stranke.
2.6 Imaju li neki načini dokazivanja veću težinu od drugih?
Sva dokazna sredstva imaju jednaku dokaznu vrijednost, osim ako je zakonom izričito predviđeno drukčije.
Stranke često prihvaćaju dokumente u vjerodostojnom obliku zbog njihovih prednosti, uključujući pretpostavku vjerodostojnosti, što znači da je osoba koja se oslanja na taj dokument oslobođena tereta dokazivanja.
2.7 Je li za dokazivanje određenih činjenica obvezna primjena određenih načina dokazivanja?
Kao dokaz pravnog posla vrijednosti veće od 250 RON prihvaćaju se samo dokumentarni dokazi, iako postoje određene iznimke u kojima je dopušten i iskaz svjedoka.
Sve dok se ne dokaže da je lažan, vjerodostojni dokument u odnosima s bilo kojom osobom pruža nepobitan dokaz nalaza u pogledu činjenice koju je osobno iznijela osoba koja je dokument ovjerila u skladu sa zakonom. Izjave stranaka unesene u izvorni dokument smatraju se dokazom dok se ne dokaže suprotno.
Ako sud ima diskrecijsko pravo odlučiti o pretpostavkama, može se osloniti na njih samo ako su njihova težina i snaga dovoljne za to da se utvrdi vjerojatnost navodnih činjenica. Takve se pretpostavke mogu prihvatiti samo ako je zakonom dopušten iskaz svjedoka.
2.8 Jesu li svjedoci zakonski obvezni svjedočiti?
Vidjeti odgovor na pitanje 2.11.
2.9 U kojim slučajevima mogu odbiti svjedočenje?
Zakonom o parničnom postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih svjedok može odbiti svjedočiti, nego su samo određene osobe koje se ne mogu saslušati kao svjedoci i osobe koje su oslobođene od davanja iskaza. Vidjeti odgovor na pitanje 2.11.
2.10 Je li moguće kazniti osobu koja odbije svjedočiti ili je prisiliti da svjedoči?
Sud svjedoku koji se ne pojavi pred sudom ili odbije svjedočiti izriče novčanu kaznu. Ako se svjedok nakon prvog poziva ne pojavi na sudu, sud može izdati nalog kako bi osigurao prisutnost. U žurnim postupcima sud takav nalog može izdati čak i za prvu raspravu.
Ako se stranka ne pojavi na sudu ili odbije odgovoriti na pitanja, sud to može protumačiti kao potpuno priznanje ili samo početni dokaz u korist stranke koja je predložila da se taj svjedok ispita.
2.11 Postoje li osobe koje ne mogu svjedočiti?
Sljedeće osobe ne mogu se ispitivati kao svjedoci: srodnici ili srodnici po tazbini, do i uključujući treći stupanj srodstva; bračni drugovi, bivši bračni drugovi, zaručene osobe ili partneri koji žive zajedno; osobe u neprijateljskim odnosima ili one koje su s bilo kojom strankom u odnosu koji uključuje interes; osobe pod posebnim skrbništvom; i osobe osuđene za lažno svjedočenje.
U postupcima koji se odnose na roditeljstvo, razvod ili druga obiteljska pitanja sud može saslušati srodnike i srodnike po tazbini, s iznimkom potomaka.
Sljedeće su osobe oslobođene svjedočenja:
- svećenici, liječnici, ljekarnici, odvjetnici, javni bilježnici, sudski izvršitelji, izmiritelji, primalje i medicinske sestre te svi drugi stručnjaci koji su na temelju zakona obvezni čuvati povjerljivost ili poslovnu tajnu u pogledu činjenica koje doznaju tijekom izvršavanja svojih dužnosti ili obavljanja svoje struke, čak i nakon što ta djelatnost prestane
- suci, tužitelji i državni službenici čak i nakon što njihove dužnosti prestanu, u pogledu povjerljivih okolnosti koje su saznali tijekom svojeg mandata
- osobe koje bi svojim odgovorom sebe, svoje srodnike ili srodnike po tazbini, bračnog druga, bivšeg bračnog druga itd. izložile riziku od kaznenog progona ili javnog prijezira.
2.12 Koja je uloga suca i stranaka u saslušanju svjedoka? Pod kojim uvjetima svjedok može svjedočiti videokonferencijskom vezom ili uz primjenu drugih tehničkih rješenja?
Sud poziva svjedoke i utvrđuje redoslijed kojim će ih saslušati. Prije saslušanja utvrđuje se identitet svjedoka i on je obvezan položiti prisegu. Svaki se svjedok mora saslušati odvojeno. Svjedok prvo odgovara na pitanja predsjedavajućeg suca, a zatim, uz njegovo dopuštenje, na pitanja stranke koja je pozvala tog svjedoka te na pitanja protustranke. Svjedok koji se ne može pojaviti pred sudom može se saslušati na mjestu na kojem se nalazi.
Ne postoje zakonske odredbe kojima je uređeno audio ili videosnimanje svjedoka, ali takve su snimke dopuštene. Na zahtjev zainteresirane strane u skladu sa zakonom naknadno se može izraditi transkript tih snimaka.
3 Ocjena dokaza
3.1 Ako stranka nije legalno pribavila dokaze, postoje li ograničenja koja sud primjenjuje pri donošenju presude?
Ako stranka koja je dostavila dokument insistira na njegovoj upotrebi, iako je osporen kao krivotvoren i ta tvrdnja nije povučena te ako postoji naznaka tko je odgovoran za krivotvorenje ili tko je u njemu sudjelovao, sud može obustaviti postupak i odmah navodno krivotvoreni dokument proslijediti nadležnom javnom tužiteljstvu radi istrage, zajedno s izvješćem sastavljenim u tu svrhu. Ako se kazneni postupak ne može pokrenuti ili nastaviti, ispitivanje krivotvorenja obavit će građanski sud.
Osim toga, sud će izreći novčanu kaznu bilo kojoj osobi koja je u zloj vjeri osporila rukom napisani tekst ili potpis dokumenta ili izvornost audiosnimke ili videosnimke.
Sud će pri ocjeni izjava svjedoka uzeti u obzir njihovu iskrenost i okolnosti u kojima su saznali činjenice o kojima svjedoče. Ako sud u postupku posumnja da je svjedok lažno svjedočio ili primio mito, sastavit će izvješće i pitanje uputiti tijelu nadležnom za kazneni progon.
3.2 Hoće li moje svjedočenje biti dokaz ako sam stranka u postupku?
Ako bilo koja stranka prizna činjenicu na kojoj suprotna stranka temelji svoj zahtjev ili obranu, to se smatra priznanjem. Priznanje na sudu potpun je dokaz protiv osobe koja ga je iznijela te se ne može razdvojiti na dijelove, osim ako se odnose na zasebne činjenice koje nisu međusobno povezane. Izvansudska priznanja koja se daju izvan postupka podliježu ocjeni suda. Na njih se primjenjuju zahtjevi u pogledu dopuštenosti i izvođenja dokaza kojima se uređuju drugi dokazi na temelju općeg prava.
Sud može naložiti da se stranke pozovu na ispitivanje u pogledu osobnih činjenica ako su relevantne za rješavanje predmeta.
4 Je li ta država članica u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza navela druga tijela koja su na temelju Uredbe nadležna za izvođenje dokaza za potrebe sudskih postupaka u građanskim ili trgovačkim stvarima? Ako je odgovor potvrdan, u kojim su postupcima nadležna za izvođenje dokaza? Mogu li zatražiti izvođenje dokaza ili pomoći u izvođenju dokaza samo na temelju zahtjeva druge države članice? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza
Nijedno drugo tijelo nije obaviješteno.