1 Teret dokazivanj
Stranka je odgovorna za dokazivanje činjenica na kojima se temelji njezina tužba ili prigovor. Tužitelj mora potkrijepiti svoje tužbe, a tuženik svoje prigovore.
1.1 Koja su pravila u vezi s teretom dokazivanja?
Dokaze dostavljaju stranke u postupku i ostale zainteresirane strane. Ako stranka u postupku ili druga zainteresirana strana ne može dostaviti određene dokaze i u vezi s tim je dostavila obrazloženi zahtjev, sud može tražiti prikupljanje dokaza.
1.2 Postoje li pravila prema kojima su određene činjenice izuzete od tereta dokazivanja? U kojim slučajevima? Je li moguće predočiti dokaze kako bi se pokazalo da određena pravna pretpostavka nije valjana?
Ako sud potvrdi da je neka činjenica općepoznata, nije je potrebno dokazivati.
Činjenice utvrđene u presudi koja je počela proizvoditi pravne učinke u jednom građanskom sporu ne moraju se ponovno dokazivati u građanskim sporovima između istih stranaka.
Sudska presuda koja je počela proizvoditi pravne učinke u kaznenom predmetu obvezuje sud koji donosi odluku o građanskopravnoj odgovornosti osobe protiv koje je donesena kaznena presuda, ali samo u odnosu na pitanje je li počinjeno kazneno djelo ili propust i pitanje je li ga počinila ili dopustila ta osoba.
Činjenice koje se smatraju utvrđenima zakonom ne treba dokazivati. Takve se pretpostavke mogu osporiti u skladu s redovnim postupkom.
Stranka ne mora dokazivati činjenice koje druga stranka nije osporila u skladu s postupcima propisanima u Zakonu o parničnom postupku.
1.3 U kojoj mjeri sud mora biti uvjeren u neku činjenicu kako bi presudu temeljio na postojanju te činjenice?
Sud mora ocijeniti dokaze po vlastitoj procjeni na temelju dokaza koji su detaljno, potpuno i objektivno analizirani na sudu i u skladu sa sudskim pristupom utemeljenim na logičkim načelima, znanstvenim zaključcima i opažanjima iz svakodnevnog iskustva. Sud mora u svojoj presudi navesti zašto je dao prednost jednom dokazu u odnosu na drugi i zašto smatra da su neke činjenice dokazane, a druge nisu. Nijedan dokaz nema unaprijed utvrđeni učinak koji obvezuje sud.
2 Izvođenje dokaza
2.1 Mora li stranka uvijek podnijeti zahtjev za izvođenje dokaza ili sudac u određenim predmetima može izvesti dokaze na vlastitu inicijativu?
U Zakonu o parničnom postupku navedeno je da su stranke odgovorne za dostavljanje dokaza, ali su predviđeni i određeni slučajevi u kojima sud može tražiti dokaze na vlastitu inicijativu (primjerice ako su uključeni interesi djeteta). Ako sud utvrdi da nisu dostavljeni dokazi kojima se potvrđuje činjenica ili činjenice na kojima se zasnivaju tvrdnje ili prigovori stranke, o tome obavješćuje stranke i prema potrebi utvrđuje rok za dostavljanje dokaza.
2.2 Ako je zahtjev stranke koji se odnosi na izvođenje dokaza odobren, što slijedi?
Pisane i materijalne dokaze sudu dostavljaju stranke. Ako stranke navode usmene dokaze, sud na sudsku raspravu poziva svjedoke koje su navele kako bi saslušao njihovo svjedočenje. Sud dodaje dokaze u sudski spis.
2.3 U kojim slučajevima sud može odbiti zahtjev stranke za izvođenje dokaza?
Sud dopušta samo dokaze propisane zakonom i one koji su relevantni za predmet. Može odbiti prihvatiti dokaze dostavljene kasnije od 14 dana prije sudske rasprave osim ako sudac nije odredio drukčiji rok za dostavljanje dokaza. Za vrijeme rasprave dokazi se mogu dostavljati na temelju obrazloženog zahtjeva stranke u sporu ili treće strane ako se time neće odgoditi donošenje odluke ili ako sud prihvati da postoje opravdani razlozi zašto dokazi nisu dostavljeni na vrijeme ili ako se dokazi odnose na činjenice koje su izišle na vidjelo u okviru postupka.
Svjedočenja utemeljena na informacijama iz nepoznatih izvora ili informacijama dobivenima od drugih osoba koje nisu ispitane nisu dopušteni dokaz.
2.4 Koji različiti načini dokazivanja postoje?
Postoje sljedeće vrste dokaza:
primjedbe stranaka u sporu i zainteresiranih trećih strana koje uključuju informacije o činjenicama na kojima se temelje njihove tužbe ili prigovori ako ih potkrepljuju drugi dokazi provjereni i ocijenjeni na sudskoj raspravi
iskazi svjedoka i vještaka
pisani dokazi koji se sastoje od dokumenata ili drugih tekstova u kojima su slovima, brojkama i drugim pisanim simbolima ili drugim tehničkim sredstvima zabilježene informacije o činjenicama važnima za predmet i svi odgovarajući mediji za snimanje (audiovrpce ili videovrpce, diskete i sl.)
- materijalni dokazi
- vještačenja
- mišljenja vještaka
- izvješća javnih tijela.
2.5 Na koji se način od svjedoka dobivaju dokazi te kako se ti načini razlikuju od onih pomoću kojih se dokazi dobivaju od vještaka? Kakva su pravila u vezi s pisanim dokazima i izvješćima/mišljenjima vještaka?
Nema materijalne razlike: usmene izjave vještaka i drugih svjedoka smatraju se dokazima, kao i pisane izjave vještaka. Svjedok ili vještak mora doći na sud kad dobije poziv da svjedoči o činjenicama koje su mu poznate (svjedok) ili da objektivno mišljenje u svoje ime o znanstvenim, tehničkim, umjetničkim ili ostalim činjenicama koje je istražio.
2.6 Imaju li neki načini dokazivanja veću težinu od drugih?
Nijedan dokaz nema unaprijed utvrđeni učinak koji obvezuje sud, ali on u svojoj presudi mora objasniti zašto je dao prednost nekim dokazima u odnosu na druge i zašto je smatrao da su neke činjenice dokazane, a druge nisu.
2.7 Je li za dokazivanje određenih činjenica obvezna primjena određenih načina dokazivanja?
Da. Činjenice koje se u skladu sa zakonom mogu dokazati samo određenim vrstama dokaza ne mogu se dokazivati nijednom drugom vrstom dokaza.
Sud dopušta samo vrste dokaza propisane zakonom.
2.8 Jesu li svjedoci zakonski obvezni svjedočiti?
Svjedok koji je pozvan na sud nema pravo odbiti dati iskaz osim u slučajevima predviđenima zakonom.
2.9 U kojim slučajevima mogu odbiti svjedočenje?
Sljedeće osobe mogu odbiti svjedočiti:
- srodnici u izravnoj liniji i srodnici prvog ili drugog stupnja u pobočnoj liniji, bračni drugovi, tazbina prvog stupnja i članovi obitelji stranaka
- skrbnici i povjerenici stranaka i osobe kojima su oni skrbnici i povjerenici
- osobe koje sudjeluju u drugom sporu protiv jedne od stranaka.
2.10 Je li moguće kazniti osobu koja odbije svjedočiti ili je prisiliti da svjedoči?
Svjedok s navršenih 14 godina koji odbija svjedočiti iz razloga koje sud smatra nevaljanima ili koji namjerno da lažan iskaz počinio je kazneno djelo prema kaznenom pravu.
Ako se svjedok neopravdano ne pojavi na raspravi na koju ga je pozvao sud ili sudac, sud mu može izreći novčanu kaznu do 60 EUR ili ga prisiliti da dođe na sud.
2.11 Postoje li osobe koje ne mogu svjedočiti?
Svećenici ne moraju dati iskaz o činjenicama za koje su saznali za vrijeme ispovijedi, kao ni osobe koje zbog svojeg položaja ili zanimanja ne smiju otkrivati određene povjerene informacije.
- Maloljetnici ne moraju svjedočiti o činjenicama koje su dokazi protiv njihovih roditelja, djedova ili baka, braće ili sestara.
- Osobe koje zbog tjelesnih ili intelektualnih teškoća ne mogu točno procijeniti okolnosti relevantne za predmet ne moraju dati iskaz.
- Djeca mlađa od sedam godina ne moraju dati iskaz.
2.12 Koja je uloga suca i stranaka u saslušanju svjedoka? Pod kojim uvjetima svjedok može svjedočiti videokonferencijskom vezom ili uz primjenu drugih tehničkih rješenja?
Osoba pozvana kao svjedok mora doći na sud i reći istinu o činjenicama o kojima ima saznanja. Svjedok mora odgovoriti na pitanja koja mu postavljaju sud i stranke. Sud može ispitivati svjedoka u mjestu boravišta svjedoka ako svjedok ne može doći na sud zbog bolesti, starosti, invaliditeta ili iz nekog drugog valjanog razloga. Svjedok se može ispitati i putem videokonferencije na sudu, ovisno o boravištu svjedoka, ili na mjestu koje je posebno opremljeno u tu svrhu.
3 Ocjena dokaza
3.1 Ako stranka nije legalno pribavila dokaze, postoje li ograničenja koja sud primjenjuje pri donošenju presude?
Stranke u sporu mogu osporiti istinitost pisanih dokaza.
Pisane dokaze ne može osporavati osoba koja ih je potpisala. Ta osoba može osporiti dokaze pokretanjem posebnog postupka ako je njezin potpis dobiven prisilom, prijetnjama ili prijevarom. Stranka može podnijeti i obrazloženi tužbeni zahtjev u kojem tvrdi da su pisani dokazi krivotvoreni. Ako sud utvrdi da su dokazi krivotvoreni, on će ih isključiti i obavijestiti državnog odvjetnika o krivotvorini. Radi razmatranja zahtjeva u kojem se tvrdi da su pisani dokazi krivotvoreni sud može tražiti vještačenje ili druge dokaze. Ako sud zaključi da je stranka pokrenula postupak zbog krivotvorenja pisanih dokaza bez opravdanog razloga, može joj naplatiti kaznu.
Zakonom o parničnom postupku propisano je da osoba koja je pozvana kao svjedok mora doći na sud i reći istinu o činjenicama o kojima ima saznanja. Ako stranka želi dokazati određene okolnosti svjedočenjem, u svojem zahtjevu sudu kojim traži ispitivanje svjedoka mora navesti koje će važne aspekte predmeta svjedok moći potvrditi.
3.2 Hoće li moje svjedočenje biti dokaz ako sam stranka u postupku?
Primjedbe stranaka u sporu i trećih strana koje uključuju informacije o činjenicama na kojima se temelje njihove tužbe ili prigovori dopuštene su kao dokaz ako ih potvrđuju drugi dokazi provjereni i ocijenjeni na sudskoj raspravi. Ako jedna stranka prizna činjenice na kojima se temelje tužba i prigovori druge stranke, sud može smatrati da su te činjenice dokazane ako ne sumnja da je priznanje posljedica prijevare, nasilja, prijetnje ili greške ili mu je svrha prikrivanje istine.
4 Je li ta država članica u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza navela druga tijela koja su na temelju Uredbe nadležna za izvođenje dokaza za potrebe sudskih postupaka u građanskim ili trgovačkim stvarima? Ako je odgovor potvrdan, u kojim su postupcima nadležna za izvođenje dokaza? Mogu li zatražiti izvođenje dokaza ili pomoći u izvođenju dokaza samo na temelju zahtjeva druge države članice? Vidjeti i obavijest u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o izvođenju dokaza
Nisu određena nikakva druga tijela osim sudova.