Roditeljska odgovornost – skrbništvo nad djecom i prava na kontakt

1 Što u praktičnom smislu znači pravni pojam „roditeljska odgovornost”? Koja su prava i obveze nositelja roditeljske odgovornosti?

Roditeljska odgovornost znači pravo na skrb, odnosno pravo i obveza roditelja da skrbi o svojem maloljetnom djetetu. Roditeljsko skrbništvo uključuje pravo na pružanje skrbi osobi djeteta (skrb o osobi), pravo na upravljanje imovinom djeteta (skrb o imovini) i pravo na donošenje odluka o pitanjima povezanima s djetetom. Skrb o imovini uključuje pravo i obvezu upravljanja imovinom djeteta, među ostalim zastupanje djeteta. To ne dovodi u pitanje pravo djeteta da samostalno upravlja svojom imovinom u slučajevima predviđenima zakonom.

Roditelj ima ovlasti odlučivanja o maloljetnom djetetu, tj. pravo odlučivanja o pitanjima koja se odnose na svakodnevni život djeteta („redovno skrbništvo”). Odluke o svakodnevnim pitanjima općenito se moraju tumačiti kao rutinske odluke koje se donose često i nemaju trajan učinak na razvoj djeteta. Osim ovlasti za donošenje odluka, roditelj koji ima skrbništvo ima i pravo na zastupanje svojeg maloljetnog djeteta. Roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo imaju zajedničko pravo na zastupanje.

Oba roditelja imaju pravo na kontakt, što znači pravo i obvezu obaju roditelja na osobnu komunikaciju s djetetom. Roditeljska prava na kontakt s djetetom ne ovise o postojanju prava na skrb. Roditelji isto tako imaju obvezu uzdržavanja svoje maloljetne djece.

2 Tko u pravilu ima roditeljsku odgovornost nad djetetom?

Uzajamna prava i obveze roditelja i djece proizlaze iz statusa roditelja djeteta, utvrđenog u skladu s postupkom propisanim zakonom. Majka je žena koja je rodila dijete. Otac je muškarac koji je začeo dijete. Smatra se da je dijete začeo muškarac koji je bio u braku s djetetovom majkom u vrijeme rođenja tog djeteta, koji je priznao očinstvo ili čije je očinstvo utvrdio sud.

Roditeljsku odgovornost u obliku prava na skrb o djetetu zajednički izvršavaju roditelji koji su u braku. Ako roditelji nisu u braku u trenutku rođenja djeteta, imaju zajedničko skrbništvo ako pri podnošenju potvrde o očinstvu nisu izrazili želju da se pravo na skrb ograniči samo na jednog roditelja.

Ako nijedan roditelj maloljetnog djeteta nema pravo na zastupanje ili ako se podrijetlo djeteta ne može utvrditi, za to se dijete imenuje skrbnik. U takvim slučajevima skrbnik ima pravo na skrb. Uloga je skrbnika da odgaja dijete i zaštiti njegove osobne i imovinske interese.

Zakonski skrbnik može biti svaka odrasla fizička ili pravna osoba s punom aktivnom pravnom sposobnošću, npr. srodnik djeteta, treća strana ili pravna osoba (trgovačko društvo ili lokalna uprava). Pravna osoba imenuje se skrbnikom ako se ne može pronaći odgovarajuća fizička osoba ili ako je roditelj izrazio tu želju u oporuci ili ugovoru o nasljeđivanju. Pravna osoba obvezna je osobama koje su pod njezinim skrbništvom sustavno tražiti skrbnike koji su fizičke osobe i pružati savjete i osposobljavanje takvim skrbnicima.

Do imenovanja zakonskog skrbnika obveze skrbnika privremeno izvršava ruralna općina ili gradska uprava mjesta boravka djeteta kako je upisano u registar stanovništva, pod uvjetom da su ispunjeni preduvjeti za uspostavu skrbništva. U izvršavanju obveza skrbnika ruralna općina ili gradska uprava ima prava i dužnosti zakonskog skrbnika.

3 Ako roditelji nisu sposobni ili ne žele snositi roditeljsku odgovornost nad svojom djecom, može li se umjesto njih odrediti neka druga osoba?

Ako roditelji nisu u mogućnosti ili ne žele preuzeti skrb o djetetu, mogu dati suglasnost za davanje djeteta na posvojenje. Suglasnost roditelja za davanje na posvojenje stupa na snagu tek protekom 8 tjedana od rođenja djeteta, a zahtjev za posvojenje ne može se podnijeti sudu prije stupanja suglasnosti roditelja na snagu. Uz suglasnost roditelja, dijete se može dati na skrb osobi koja ga želi posvojiti prije nego što suglasnost roditelja počne proizvoditi učinke.

Ako nijedan roditelj maloljetnog djeteta nema ovlasti zastupanja ili ako se podrijetlo djeteta ne može utvrditi, sud odlučuje imenovati skrbnika po službenoj dužnosti ili na zahtjev općinskog ili gradskog tijela ili zainteresirane strane.

4 Ako se roditelji razvedu ili prekinu odnos, kako se rješava pitanje roditeljske odgovornosti u budućnosti?

Ako su roditelji razvedeni ili rastavljeni, moraju odlučiti kako će se rješavati buduća pitanja o pravu na skrb. Roditelji s pravom na skrb mogu dogovoriti zajedničko ostvarivanje prava na zastupanje, ali svaka promjena prava na skrb, uključujući ukidanje zajedničkog skrbništva, moguća je samo sudskim putem.

Svaki roditelj ima pravo zatražiti od suda, u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, da se skrbništvo nad djetetom djelomično ili u potpunosti prenese na njega. U sporu o skrbništvu može odlučiti i sud u okviru postupka na temelju tužbe ako se to zahtijeva u tužbi za razvod braka ili plaćanje doplatka za uzdržavanje.

5 Ako roditelji postignu dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koje se formalnosti moraju poštovati kako bi taj sporazum postao pravno obvezujući?

Roditelji koji imaju pravo na skrb mogu slobodno organizirati zajedničko ostvarivanje prava na zastupanje, ali o svakoj promjeni prava na skrb, uključujući ukidanje zajedničkog skrbništva, smije odlučiti isključivo sud. O pitanjima povezanima sa skrbništvom odlučuje sud i te su odluke pravno obvezujuće. Pri razmatranju pitanja koja se odnose na dijete, sud prvenstveno djeluje u najboljem interesu djeteta, uzimajući u obzir sve okolnosti i legitimne interese dotičnih osoba. Sporovi o skrbništvu pitanja su obiteljskog prava i vode se pred sudom na temelju zahtjeva i o njima se odlučuje sudskim nalogom. Kako bi utvrdio svoja prava u odnosu na dijete, roditelj mora sudu podnijeti zahtjev.

6 Ako roditelji ne mogu postići dogovor po pitanju roditeljske odgovornosti, koja je alternativa rješavanju spora a da se izbjegne izlazak pred sud?

Roditelji koji imaju pravo na skrb mogu slobodno organizirati zajedničko ostvarivanje prava na zastupanje, ali o svakoj promjeni prava na skrb, uključujući ukidanje zajedničkog skrbništva, smije odlučiti isključivo sud. Roditelji se mogu obratiti i nacionalnoj službi za obiteljsko mirenje kako bi postigli dogovor. Nacionalna služba za obiteljsko mirenje namijenjena je roditeljima koji su razvedeni ili u postupku razvoda s jednim zajedničkim maloljetnim djetetom ili više njih ako se nisu uspjeli dogovoriti o pitanjima koja se odnose na djetetove životne uvjete (npr. dogovor o kontaktu ili uzdržavanju).

Nacionalna služba za obiteljsko mirenje besplatna je za roditelje; kako bi joj pristupili, moraju se obratiti Odboru za socijalno osiguranje (Sotsiaalkindlustusamet). Ishod postupka obiteljskog mirenja jest sporazum o roditeljstvu koji potpisuju roditelji. Sporazum o roditeljstvu koji je odobrio Odbor za socijalno osiguranje izvršiva je isprava. Kad se roditelji obraćaju službi za obiteljsko mirenje, uloga je lokalne uprave podupirati ih i savjetovati.

Pri utvrđivanju postupka za kontakt s djetetom sud djeluje i kao tijelo za mirenje u sudskim postupcima i nastoji da roditelji postignu dogovor o kontaktu s djetetom. Sud čim prije saslušava predmetne stranke i skreće im pozornost na to da se mogu obratiti obiteljskom savjetniku za pomoć, posebno kako bi se zauzeo zajednički stav o skrbništvu nad djetetom i odgovornosti za njega. Sud može obustaviti postupak koji se odnosi na dijete ako obustava ne dovodi do odgode kojom bi se ugrozili najbolji interesi djeteta i ako su dotične stranke voljne sudjelovati u savjetovanju izvan suda ili ako sud zbog drugih razloga smatra da postoji način rješavanja predmeta sporazumom između stranaka.

7 Ako roditelji izađu pred sud, o kojim pitanjima u vezi s djetetom može odlučivati sudac?

Nadležnost sudova uključuje pitanja koja se odnose na pravo na roditeljski kontakt s djecom, promjene prava na skrb, ponovnu uspostavu prava na skrb, obveze plaćanja doplatka za uzdržavanje i promjene iznosa doplatka za uzdržavanje na zahtjev roditelja.

8 Ako sud odluči da jedan roditelj treba imati isključivu skrb nad djetetom, znači li to da on ili ona može odlučivati o svim pitanjima u vezi s djetetom a da se prethodno ne savjetuje s drugim roditeljem?

Uzajamna prava i obveze roditelja i djece proizlaze iz statusa roditelja, utvrđenog u skladu s postupkom propisanim zakonom, što znači da roditelj čije je dijete potomak ima obvezu skrbiti se o djetetu. Uzajamna prava i obveze roditelja i djeteta ovise o tome tko ima skrbništvo nad djetetom, tj. ako ga ima samo jedan roditelj, taj roditelj ima pravo odlučivati o svim pitanjima povezanima s djetetom bez prethodnog savjetovanja s drugim roditeljem.

Roditelj može imati isključivo pravo na skrb od trenutka rođenja djeteta, npr. ako otac u potvrdi o očinstvu izrazi želju da se roditeljsko pravo ograniči na samo jednog roditelja. Roditelj može dobiti isključivo skrbništvo i u trima slučajevima navedenima u nastavku.

Roditelj može dobiti isključivo skrbništvo ako podnese zahtjev sudu, u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva, da se skrbništvo nad djetetom djelomično ili u potpunosti prenese na njega. Roditelj obično podnosi zahtjev za ovakav aranžman ako su roditelji sa zajedničkim skrbništvom trajno rastavljeni ili zbog nečeg drugog ne žele zajednički ostvarivati skrbništvo u budućnosti.

Roditelj ostvaruje isključivo pravo na skrb i kada roditelji imaju zajedničko pravo na skrb, ali su prava jednog roditelja obustavljena. Ako je isključivo skrbništvo nad djetetom koje je dodijeljeno roditelju na temelju zakona ili sudske presude obustavljeno i nema razloga očekivati da će razlozi za obustavu prestati postojati, sud pravo na skrb dodjeljuje drugom roditelju, pod uvjetom da je to u skladu s najboljim interesima djeteta.

Isto tako, sud dodjeljuje skrbništvo drugom roditelju ako je roditelj koji ima isključivo skrbništvo preminuo ili mu je oduzeto skrbništvo, osim ako je to protivno najboljim interesima djeteta.

9 Ako sud odluči da roditelji trebaju imati zajedničku skrb nad djetetom, što to znači u praksi?

Ako imaju zajedničko skrbništvo, roditelji izvršavaju zajedničko skrbništvo u odnosu na svoje dijete i izvršavaju obveze skrbi na temelju vlastite odgovornosti i jednoglasno, imajući na umu cjelokupnu dobrobit djeteta. Roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo imaju i zajedničko pravo na zastupanje.

Ako roditelji koji imaju zajedničko skrbništvo ne uspiju postići dogovor u pogledu pitanja važnog za dijete, sud može, na zahtjev roditelja, dodijeliti ovlasti za donošenje odluka samo jednom roditelju. U slučaju prijenosa ovlasti za donošenje odluka, sud može ograničiti izvršavanje ovlasti za donošenje odluka ili odrediti dodatne obveze roditelju koji ostvaruje to pravo.

10 Kojem se sudu ili tijelu trebam obratiti ako želim podnijeti zahtjev za roditeljsku odgovornost? Koje se formalnosti moraju poštovati? Koje dokumente trebam priložiti zahtjevu?

O sporovima povezanima sa skrbništvom odlučuju pokrajinski sudovi. Za sporove povezane s pravom na skrb podnositelj zahtjeva mora pokrajinskom sudu podnijeti zahtjev za donošenje odluke u okviru postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva. Zahtjev se mora podnijeti pokrajinskom sudu u mjestu boravka djeteta.

U njemu se mora navesti ime suda, identitet podnositelja, osobe na koju se odnosi predmet i njihove djece, kao i izričita molba podnositelja zahtjeva. U zahtjevu se mora navesti i činjenično stanje, a podnositelj mora navesti i dostaviti dokaze kojima raspolaže. Zahtjev mora potpisati podnositelj ili njegov zastupnik. Ako ga potpisuje zastupnik, mora se priložiti i isprava o ovlaštenju ili druga isprava kojom se potvrđuju njegove ovlasti zastupanja.

Zahtjev i dokumentarni dokazi moraju se sudu podnijeti u pisanom obliku i na estonskom jeziku. Ako zahtjev, molba, pritužba ili prigovor koje je stranka u postupku podnijela sudu nisu na estonskom jeziku, sud zahtijeva od podnositelja da dostavi prijevod na estonski jezik u zadanom roku.

O pitanjima koja uključuju određivanje pravâ roditeljâ u odnosu na dijete i uvjete kontakta s djetetom, tj. pitanjima povezanima sa skrbništvom, može se odlučivati u okviru sudskog postupka ako se to zatraži u vezi s razvodom braka ili plaćanjem doplatka za uzdržavanje.

11 Koji se postupak primjenjuje u takvim slučajevima? Postoji li hitni postupak?

O pitanjima povezanima sa skrbništvom sudovi odlučuju u skladu s odredbama o sudskim postupcima, uzimajući u obzir utvrđene specifičnosti postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva (vidjeti Zakon o parničnom postupku (tsiviilkohtumenetluse seadustik) [1]).

U hitnom postupku koji se odnosi na dijete sudovi mogu odlučivati samo o zahtjevu za doplatak za uzdržavanje koji treba platiti roditelj koji živi odvojeno od svojeg maloljetnog djeteta. O pitanjima povezanima sa skrbništvom ne može se odlučivati u okviru pojednostavnjenog postupka. Međutim, o pitanjima povezanima sa skrbništvom odlučuje se u okviru postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva te se stoga taj postupak razlikuje od uobičajenog. Kad je riječ o pitanjima o kojima se odlučuje u okviru postupka koji se pokreće na temelju zahtjeva, sud sam utvrđuje činjenice i prikuplja potrebne dokaze u tu svrhu, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Sud nije ograničen zahtjevima ili činjenicama koje su podnijele stranke u postupku niti njihovim procjenama činjenica, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Isto tako, zahtjevi u pogledu zapisnika s rasprava i dostave dokumentacije manje su strogi. Kad je riječ o pitanjima povezanima sa skrbništvom, sudovi mogu odrediti i mjere kojima se uređuje izvršavanje skrbništva ili kontakt s djetetom tijekom postupka ili mjere kojima se osigurava usklađenost s postignutim sporazumima u budućnosti.

Sud može odrediti mjere predostrožnosti ili privremene mjere ako postoji vjerojatnost da bi bez određivanja tih mjera bilo teško ili nemoguće izvršiti sudsku presudu. Privremenu pravnu zaštitu u obiteljskom pitanju povezanom s tužbenim zahtjevom može odrediti bilo koji sud u okviru čije se mjesne nadležnosti mora primijeniti relevantna mjera. Primjeri mjera uključuju predaju djeteta drugom roditelju ili izvršenje zakonske obveze uzdržavanja, uključujući mogućnost da se od tuženika zahtijeva da plati doplatak za uzdržavanje tijekom postupka ili da pruži jamstva u tu svrhu.

[1] Zakon o parničnom postupku (RT I 2005., 26, 197; RT I, 21. 6. 2014., 58). Na internetu: https://www.riigiteataja.ee/akt/121062014058?leiaKehtiv

12 Mogu li dobiti pravnu pomoć za pokrivanje troškova postupka?

Ako sud utvrdi da fizička osoba zbog svoje financijske situacije ne može snositi troškove postupka, može je u cijelosti ili djelomično osloboditi plaćanja pravne pomoći i državnih pristojbi.

13 Je li moguće uložiti žalbu protiv odluke o roditeljskoj odgovornosti?

Presuda donesena u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva sudski je nalog na koji se primjenjuju odredbe o sudskim nalozima izdanima u okviru postupka, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Moguće je podnijeti žalbu protiv sudskog naloga povezanog s pravom na skrb u skladu s općim odredbama kojima se uređuje žalbeni postupak, ako podnositelj žalbe smatra da se presuda prvostupanjskog suda temelji na povredi zakonske odredbe (na primjer, ako je prvostupanjski sud nepravilno primijenio zakonsku odredbu materijalnog ili postupovnog prava). Zbog prethodno navedenih razloga, žalba u kasacijskom postupku može se podnijeti i Vrhovnom sudu.

14 U određenim slučajevima potrebno je obratiti se sudu kako bi se zatražilo izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti. Kojem se sudu trebam obratiti u takvim slučajevima i koji se postupak primjenjuje?

O pitanjima povezanima sa skrbništvom sudovi odlučuju u okviru postupaka koji se pokreću na temelju zahtjeva. Kad je riječ o postupku u području obiteljskog prava koji se pokreće na temelju zahtjeva, sud izdaje nalog koji je izvršiv od datuma stupanja na snagu, osim ako je zakonom predviđeno drukčije. Sudski nalog izdan u postupku koji se pokreće na temelju zahtjeva izvršna je isprava. Ako dužnik dobrovoljno ne postupi u skladu s nalogom o skrbništvu, nalog se izvršava na temelju zahtjeva tužitelja u okviru postupka izvršenja. U tu svrhu tužitelj mora podnijeti zahtjev sudskom izvršitelju u mjestu prebivališta ili boravka dužnika ili u mjestu u kojem se nalazi dužnikova imovina. Kad je riječ o pitanju koje se odnosi na kontakt s djetetom, sudski izvršitelj će u okviru postupka izvršenja surađivati s predstavnikom lokalne uprave mjesta boravka djeteta, ili, u iznimnim slučajevima, mjesta boravka dužnika, koji posjeduje stručna znanja o interakciji s djecom. Ako je to potrebno, sudski izvršitelj može predložiti lokalnoj upravi da privremeno smjesti dijete u socijalnu ustanovu. Ako dužnik onemogućava obvezno izvršenje, može mu se izreći novčana kazna.

15 Što trebam učiniti kako bi se u ovoj državi članici priznala i izvršila odluka o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici?

U skladu s Uredbom Vijeća (EU) 2019/1111, kojom se uređuju nadležnost, priznavanje i izvršenje odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te međunarodna otmica djece, sudska odluka donesena u jednoj državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe za posebnim postupkom. Uredba se primjenjuje u svim državama članicama Europske unije osim u Danskoj.

Sudska odluka koja je donesena u državi članici i odnosi se na izvršavanje roditeljske odgovornosti u odnosu na dijete te koja je izvršiva u toj državi članici i dostavljena je, izvršava se u drugoj državi članici ako je, na zahtjev bilo koje zainteresirane strane, ondje proglašena izvršivom. U tu svrhu, zahtjev za izdavanje potvrde izvršivosti mora se podnijeti sudu.

Sudovi kojima bi se trebali podnijeti zahtjevi mogu se pronaći ovdje.

Stranka koja nastoji osporiti priznavanje ili koja zahtijeva izdavanje potvrde izvršivosti mora dostaviti:

1. presliku sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti i
2. potvrdu koja se odnosi na sudsku odluku o roditeljskoj odgovornosti.

Obrazac dostupan ovdje.

Sudska odluka koja se odnosi na roditeljsku odgovornost ne priznaje se:

1. ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje, uzimajući u obzir interes djeteta
2. ako je donesena u odsustvu osobe, a osobi koja je odsutna nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila sudsku odluku
3. na zahtjev bilo koje osobe koja smatra da sudska odluka zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je donesena bez saslušanja te osobe
4. ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenu u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje
5. ako je nepomirljiva s kasnijom sudskom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost, donesenu u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija sudska odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje ili
6. ako nije poštovan postupak propisan člankom 82. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111.

16 Kojem se sudu u ovoj državi članici trebam obratiti radi podnošenja prigovora na priznanje i izvršenje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju je donio sud u drugoj državi članici? Koji se postupak u takvim slučajevima primjenjuje?

Sudovi kojima bi se trebali podnijeti zahtjevi mogu se pronaći ovdje.

Stranka koja nastoji osporiti priznavanje ili koja zahtijeva izdavanje potvrde izvršivosti mora dostaviti:

1. presliku sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti i
2. potvrdu koja se odnosi na sudske odluke o roditeljskoj odgovornosti iz članka 36. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111.

Obrazac dostupan ovdje.

17 Koje se pravo primjenjuje u postupku o roditeljskoj odgovornosti ako dijete ili stranke ne žive u ovoj državi članici ili su različitih nacionalnosti?

Estonskim Zakonom o međunarodnom privatnom pravu (Rahvusvahelise eraõiguse seadus) utvrđeno je da su obiteljskopravni odnosi između djeteta i njegovih roditelja uređeni pravom države boravišta djeteta.

Osim toga, Haška konvencija iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, izvršenju i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece primjenjuje se među državama potpisnicama Konvencije.

Određivanje mjerodavnog prava isto tako može ovisiti o sporazumima o pravnoj pomoći. Republika Estonija sklopila je sporazume o pravnoj pomoći sa sljedećim državama:

• Sporazum između Republike Latvije, Republike Estonije i Republike Litve o pravnoj pomoći i pravnim odnosima (1993.)
• Sporazum između Republike Estonije i Ruske Federacije o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (1993.)
• Sporazum između Republike Estonije i Ukrajine o pravnoj pomoći i pravnim odnosima u građanskim, obiteljskim i kaznenim stvarima (1995.)
• Sporazum između Estonije i Poljske o pružanju pravne pomoći u građanskim, radnim i kaznenim stvarima (1999.).

Budući da su sve strane u sporazumima o pravnoj pomoći sklopljenima s Litvom, Latvijom i Poljskom isto tako potpisnice Haške konvencije iz 1996., strane su odlučile da će pri određivanju mjerodavnog prava primjenjivati odredbe Konvencije.

[1] Zakon o međunarodnom privatnom pravu (RT I 2002., 35, 217). Na internetu: https://www.riigiteataja.ee/akt/13242136?leiaKehtiv.

 

Ova je internetska stranica dio portala Vaša Europa.

Važno nam je vaše mišljenje o korisnosti pruženih informacija.