1 Postojanje posebnog postupka za sporove male vrijednosti
U poljskom zakonodavstvu predviđen je „pojednostavnjeni postupak”, Uređen je člankom 505. (1. do 14.) Zakona o parničnom postupku (Kodeks postępowania cywilnego).
Mjere za pojednostavnjenje kojima je cilj poboljšati brzinu postupaka temelje se na racionalizaciji i optimizaciji izvođenja dokaza i žalbenih postupaka ubrzavanjem i smanjenjem formalnosti sudskih postupaka, kao i na uvođenju strožih formalnih zahtjeva za stranke kako bi se držale rokova za poduzimanje postupovnih koraka.
Poljskim Zakonom o parničnom postupku obuhvaćen je i europski postupak za sporove male vrijednosti. Postupak je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti radi racionalizacije i pojednostavnjenja građanskih i trgovačkih postupaka. Uredba se primjenjuje u svim državama članicama EU-a osim u Danskoj. Prenesena je u poljsko zakonodavstvo člankom 505. (21. do 27.a) Zakona o parničnom postupku.
1.1 Područje primjene postupka, prag
Predmeti koji se ispituju u okviru pojednostavnjenog postupka su kondemnatorne tužbe kod kojih vrijednost potraživanja ne premašuje 20 000 PLN i predmeti koji se odnose na potraživanja na temelju jamstva (ako vrijednost predmeta ugovora ne premašuje taj iznos).
Međutim, sljedeći se predmeti ne razmatraju u okviru pojednostavnjenog postupka:
- predmeti u nadležnosti regionalnih sudova (sądy okręgowe);
- bračni sporovi i predmeti koji obuhvaćaju odnose između roditelja i djece;
- predmeti iz područja radnog prava ispitani uz sudjelovanje sudaca porotnika;
- predmeti iz područja socijalnog osiguranja (uz određene iznimke).
Europski postupak za sporove male vrijednosti u nadležnosti je okružnih sudova (sądy rejonowe) i regionalnih sudova u skladu s teritorijalnom nadležnošću utvrđenom u Zakonu o parničnom postupku (članak 16. Zakona o parničnom postupku u vezi s njegovim člankom 17. i člankom 505. (22.)). U takvim predmetima sudski službenici mogu izdavati naloge.
U skladu s prethodno navedenom uredbom sporovi male vrijednosti sporovi su u građanskim i trgovačkim stvarima (uključujući potrošačke stvari) te predmeti u kojima vrijednost potraživanja, bez kamata i troškova, nije veća od 5 000 EUR (u trenutku kada nadležni sud zaprimi obrazac potraživanja).
1.2 Prijava postupka
Na temelju članka 505. (3.) svaki se tužbeni zahtjev u pojednostavnjenom postupku može odnositi samo na jedno potraživanje. Nekoliko se potraživanja može spojiti u jedan tužbeni zahtjev samo ako proizlaze iz istog ugovora ili iz ugovora iste vrste. U slučaju nedopuštenog spajanja više potraživanja u jedan tužbeni zahtjev, predsjedavajući sudac naložit će da se taj tužbeni zahtjev odbije bez pokretanja postupka za ispravljanje te nepravilnosti. Ako u roku od tjedan dana od primitka rješenja o odbacivanju tužitelj povuče tužbeni zahtjev u pogledu potraživanja koja se ne mogu spojiti, tužbeni zahtjev i dalje proizvodi učinke u preostalom dijelu od datuma prvotnog podnošenja.
Ako tužitelj podnosi zahtjev samo za jedan njegov dio, predmet će se razmatrati u pojednostavnjenom postupku ako bi taj postupak bio primjeren za cjelokupni zahtjev koji proizlazi iz činjenica na koje se tužitelj poziva. Potraživanja u okviru pojednostavnjenog postupka ne mogu se mijenjati. Protupotraživanja i prijeboji dopušteni su ako su potraživanja prihvatljiva za razmatranje u pojednostavnjenom postupku. Primarno interveniranje, sekundarno interveniranje, obavijesti trećih strana i promjene stranaka nisu dopušteni.
Predmeti se razmatraju u pojednostavnjenom postupku bez obzira na želje stranaka, što znači da je taj postupak obvezan.
1.3 Obrasci
Na temelju Zakona o parničnom postupku (članak 125. (2.)) sve bi podneske, uključujući tužbene zahtjeve, odgovore na tužbu, prigovore protiv presude zbog ogluhe ili podneske koji sadržavaju dokaze podnesene u okviru pojednostavnjenog postupka, trebalo podnijeti na službenim obrascima.
Službeni obrasci dostupni su u mjesnim uredima (urzędy gmin / miast), tajništvima sudova (biura podawcze sądów) i na stranicama Ministarstva pravosuđa https://www.gov.pl/web/sprawiedliwosc/formularze-pism-procesowych-w-postepowaniu-cywilnym. Propust u pogledu upotrebe obveznog obrasca predstavlja formalnu nepravilnost.
U skladu s općim odredbama Zakona o parničnom postupku (članak 130. (1)), ako je podnesak koji je trebao biti dostavljen na službenom obrascu dostavljen na drugi način ili se ne može obraditi jer nisu ispunjeni drugi formalni uvjeti, predsjedavajući sudac zahtijeva od stranke da ispravi nepravilnosti u roku od tjedan dana i šalje joj podnesak. U zahtjevu za ispravljanje nepravilnosti trebalo bi navesti sve nepravilnosti na koje se u podnesku naišlo. Ako stranka ne ispuni zahtjev do isteka roka ili ponovo dostavi nepravilan podnesak, predsjedavajući sudac naložit će vraćanje podneska.
U skladu s europskim postupkom za sporove male vrijednosti postoje četiri standardna obrasca priložena kao prilozi prethodno navedenoj Uredbi. To su:
- obrazac tužbenog zahtjeva
- zahtjev suda za dopunu i/ili ispravak obrasca tužbenog zahtjeva
- obrazac za odgovor
- potvrda o presudi u europskom postupku za sporove male vrijednosti.
1.4 Pomoć
Ako sud zaključi da je nemoguće ili vrlo teško nepobitno dokazati iznos potraživanja, može odrediti primjeren iznos u presudi po vlastitoj procjeni nakon što razmotri sve činjenice u predmetu. Pri razmatranju predmeta sud može zanemariti pravila o pojednostavnjenom postupku ako to može doprinijeti učinkovitijem rješavanju spora (članak 505.(1) stavak 3. Zakona o parničnom postupku). Ako je potrebno posebno znanje da bi se utvrdila osnovanost i iznos zahtjeva, sud može po vlastitom nahođenju provesti neovisnu ocjenu uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta ili zatražiti stručno mišljenje. Stručno mišljenje ne traži se kad njegov predviđeni trošak premašuje vrijednost potraživanja, osim ako to nije opravdano posebnim okolnostima. To što je svjedok dao iskaz ne znači da ga se ne može angažirati kao vještaka, među ostalim da vještači o činjenicama o kojima je svjedočio, čak i ako je već izradio mišljenje na zahtjev subjekta koji nije sud (članak 505.(7) Zakona o parničnom postupku).
1.5 Pravila koja se odnose na izvođenje dokaza
Ako je potrebno posebno znanje da bi se utvrdila osnovanost i iznos zahtjeva, sud može po vlastitom nahođenju provesti neovisnu ocjenu uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta ili zatražiti stručno mišljenje. Stručno mišljenje ne traži se kad njegov predviđeni trošak premašuje vrijednost potraživanja, osim ako to nije opravdano posebnim okolnostima. To što je svjedok dao iskaz ne znači da ga se ne može angažirati kao vještaka, među ostalim da vještači o činjenicama o kojima je svjedočio, čak i ako je već izradio mišljenje na zahtjev subjekta koji nije sud (članak 505.(7) Zakona o parničnom postupku).
1.6 Pisani postupak
Pojednostavnjeni postupak u pravilu je pisani postupak. Većinu zahtjeva stranaka trebalo bi dostaviti na posebnim službenim obrascima. Međutim, u pojednostavnjenom postupku zahtjevi se mogu podnijeti i usmeno. Stranka koja je nazočna na ročištu tijekom kojeg se donese presuda može se odreći svojeg prava na žalbu s pomoću izjave podnesene nakon donošenja presude. Ako se sve stranke koje ispunjavaju uvjete odreknu prava na žalbu, presuda će postati pravomoćna (članak 505. (8) stavak 3. Zakona o parničnom postupku).
Europski postupak za sporove male vrijednosti je pisani postupak (članak 125. stavak 2., u vezi s člankom 505. (21) Zakona o parničnom postupku).
1.7 Sadržaj presude
Pri razmatranju predmeta sud može zanemariti pravila o pojednostavnjenom postupku ako to može doprinijeti učinkovitijem rješavanju spora. Sudska odluka na temelju članka 505. (1.) stavka 3. Zakona o parničnom postupku treba se donijeti na raspravi kao odluka na koju se ne može žaliti.
1.8 Povrat troškova
Tužiteljima se naplaćuje pristojba za podnošenje tužbenog zahtjeva u pojednostavnjenom postupku, kao što je to slučaj u primjeni uobičajenog postupka. Pravila o pristojbama za tužbene zahtjeve u okviru pojednostavnjenog postupka temelje se na općim pravilima utvrđenima u Zakonu o sudskim pristojbama (građanski predmeti) od 28. srpnja 2005.
U pojednostavnjenom postupku troškove podmiruju stranke u skladu s općim pravilima utvrđenima u člancima od 98. do 110. Zakona o parničnom postupku. U skladu s člankom 98. Zakona o parničnom postupku stranka koja nije uspjela u postupku dužna je na zahtjev druge stranke nadoknaditi troškove opravdanog ostvarivanja ili obrane svojih prava. Sud dosuđuje troškove u svakoj presudi kojom se zaključuje predmet u određenom stupnju.
1.9 Mogućnost žalbe
Protiv presuda donesenih na temelju Uredbe može se podnijeti žalba žalbenom sudu (sąd apelacyjny). Ako je presudu donio okružni sud, žalba se podnosi preko tog suda zemaljskom sudu, a ako je presudu donio zemaljski sud, žalba se podnosi preko tog suda žalbenom sudu (članci 367. i 369. Zakona o parničnom postupku, u vezi s njegovim člancima 505.(26) i 505.(27)).
Ako su uvjeti utvrđeni člankom 7. stavkom 3. Uredbe ispunjeni, sud donosi presudu zbog ogluhe. Tuženik se može žaliti protiv presude zbog ogluhe sudu koji je donio tu presudu. Ako je ishod predmeta nepovoljan, tužitelj može podnijeti žalbu na temelju općih pravila (članak 339. stavak 1., članak 342. i članak 344. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).