Sporovi male vrijednosti

1 Postojanje posebnog postupka za sporove male vrijednosti

Nacionalna postupovna pravila za sudske postupke u građanskim predmetima utvrđena su u Zakonu o parničnom postupku (tsiviilkohtumenetluse seadustik).

U skladu s člankom 403. Zakona o parničnom postupku sud može, uz suglasnost stranaka, donijeti odluku bez rasprave.

U skladu s člankom 404. Zakona o parničnom postupku sud može naložiti da se predmet koji uključuje tužbu s novčanom vrijednošću riješi pisanim postupkom ako vrijednost tužbe ne prelazi iznos od 4500 EUR za glavnu tražbinu i 8000 EUR zajedno sa sporednim tražbinama.

U skladu s člankom 405. Zakona o parničnom postupku sud ima diskrecijsko pravo i može rješavati tužbu u pojednostavnjenom postupku, poštujući samo opća postupovna načela utvrđena u Zakonu, ako predmetna tužba ima novčanu vrijednost koja ne prelazi iznos od 3500 EUR za glavnu tražbinu i 7000 EUR zajedno sa sporednim tražbinama.

Ako tužitelj to zatraži, tužba za novčano plaćanje koje proizlazi iz mjenice ili čeka ili tužba za prisilno izvršenje presude koje proizlazi iz hipoteke, hipoteke na brodu ili upisanog zaloga rješava se u dokumentacijskom postupku, pod uvjetom da se tužbi prilože isprave kojima se mogu dokazati svi elementi kojima se potkrepljuje tražbina, te da ih tužitelj podnese u roku koji je odredio sud.

1.1 Područje primjene postupka, prag

1.2. Ako se stranke slože, sud može naložiti da se građanski predmet riješi pisanim postupkom, bez obzira na vrstu i vrijednost predmeta.

Sud može naložiti primjenu pisanog postupka bez suglasnosti stranaka ako tužba ima novčanu vrijednost koja ne prelazi iznos od 4500 EUR za glavnu tražbinu i 8000 EUR zajedno sa sporednim tražbinama.

Pojednostavnjeni postupak može se primijeniti ako tužba ima novčanu vrijednost i vrijednost tužbe ne prelazi iznos od 3500 EUR za glavnu tražbinu i 7000 EUR zajedno sa sporednim tražbinama.

Vrijednost praga ne određuje se ako se tužba za novčano plaćanje koje proizlazi iz mjenice ili čeka ili postupak prisilnog izvršenja presude koji proizlazi iz hipoteke, hipoteke na brodu ili upisanog zaloga rješava u dokumentacijskom postupku.

1.2 Prijava postupka

Zahtjevi u europskom postupku za sporove male vrijednosti mogu se podnijeti sudu elektronički ili poštom. Zahtjevi se mogu podnijeti elektronički u informacijskom sustavu uspostavljenom u tu svrhu (Javna e-datoteka (Avalik e-toimik), https://www.e-toimik.ee/) ili slanjem e-poruke na odgovarajuću e-adresu. Podaci za kontakt estonskih sudova dostupni su na internetskim stranicama sudova. Pošiljatelj mora potpisati zahtjev. Na elektronički podnesenom zahtjevu mora biti digitalni potpis pošiljatelja ili se zahtjev mora prenijeti na jednako siguran način kojim se omogućuje identifikacija pošiljatelja. Zahtjevi se elektronički mogu podnijeti i telefaksom ili u nekom drugom obliku koji se može ispisati, pod uvjetom da se izvorna pisana isprava odmah podnese sudu. U pojednostavljenom postupku sud može zaobići zakonske odredbe o obliku u kojem se zahtjevi podnose.

U skladu s člankom 403. Zakona o parničnom postupku, kad nalaže pisani postupak uz suglasnost stranaka sud će što prije odrediti rok za podnošenje zahtjeva i isprava, odrediti datum objave presude i o tome obavijestiti stranke. Stranke mogu povući svoju suglasnost za pisani postupak samo ako se postupovna situacija znatno promijeni. Ako stranka ne obavijesti sud o tome je li suglasna s pisanim postupkom, pretpostavlja se da želi da se predmet razmotri na sudskoj raspravi.

U skladu s člankom 404. Zakona o parničnom postupku, kad nalaže pisani postupak u predmetu koji uključuje tužbu s novčanom vrijednošću, sud će odrediti rok za podnošenje zahtjeva i isprava, odrediti datum objave presude i o tome obavijestiti stranke. Sud može promijeniti rok ako se postupovna situacija promijenila. Sud će odustati od primjene pisanog postupka ako smatra da se stranka mora osobno pojaviti kako bi objasnila činjenice na kojima se temelji tužba. Stranka može tražiti da se sasluša neovisno o tome je li naložen pisani postupak.

U skladu s člankom 405. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku sud ne mora izdati poseban nalog kako bi riješio tužbu u pojednostavnjenom postupku. Sud poštuje samo opća postupovna načela kad izvršava svoje diskrecijske ovlasti i rješava tužbu u pojednostavnjenom postupku. U pojednostavnjenom postupku sud jamči poštovanje temeljnih prava i sloboda i bitnih postupovnih prava stranaka u postupku te saslušava stranke ako one to zatraže. U tu svrhu nije potrebno sazvati sudsku raspravu. Neovisno o tome, stranke u postupku mora se obavijestiti o njihovu pravu na saslušanje pred sudom. Sud može, ali ne mora pojednostavniti postupak.

Kad odlučuje o tužbi u pojednostavnjenom postupku, sud može, među ostalim:

• voditi zapisnik postupovnih radnji samo u mjeri u kojoj to smatra potrebnim te isključiti pravo podnošenja prigovora na zapisnik
• utvrditi drukčije rokove od onih utvrđenih zakonom
• priznati osobe koje nisu navedene u zakonu kao ugovorne zastupnike stranaka u postupku
• zaobići zakonske odredbe o obliku u kojem se dokazi podnose i izvode te među dokaze uključiti i dokazna sredstva koja nisu dana pod prisegom, uključujući izjave stranaka u postupku
• zaobići zakonske odredbe o dostavi postupovnih akata i obliku isprava koje dostavljaju stranke u postupku, osim ako se tuženiku dostavlja obavijest o tužbi
• odustati od pisanog prethodnog postupka ili sudske rasprave
• izvoditi dokaze na vlastitu inicijativu
• donijeti presudu u predmetu bez opisnog dijela ili obrazloženja
• odluku donesenu u predmetu proglasiti odmah izvršivom i u predmetima koji nisu određeni zakonom ili onima bez osiguranja propisanog zakonom.

Ako vrijednost građanskog predmeta omogućuje provedbu pojednostavnjenog postupka, primjenjuju se odredbe o pojednostavnjenom postupku, čak i ako postoji žalba protiv odluke donesene u pojednostavnjenom postupku. Isto se primjenjuje i na odlučivanje o građanskim predmetima u skladu s Uredbom (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1.), osim ako je to već obuhvaćeno tom uredbom. U skladu s tom uredbom o predmetu može odlučivati nadležni pokrajinski sud (maakohus).

Dokumentacijski postupak provodi se na zahtjev tužitelja, pod uvjetom da se tužbi prilože isprave kojima se mogu dokazati svi elementi kojima se potkrepljuje tražbina, te da ih tužitelj podnese u roku koji je odredio sud.

Isprave se estonskim sudovima mogu podnijeti elektronički, među ostalim, u elektroničkom informacijskom sustavu (https://www.e-toimik.ee/) ili se mogu dostaviti e-poštom ili telefaksom. Ako se isprava šalje sudu telefaksom, izvornik pisane isprave mora se odmah podnijeti sudu. Ako je uložena žalba protiv sudske odluke, izvornik žalbe mora se podnijeti u roku od 10 dana.

Sud može smatrati da je podnesak ili neki drugi postupovni akt koji je stranka u postupku dostavila e-poštom prihvatljiv i bez digitalnog potpisa, pod uvjetom da sud ne sumnja u identitet pošiljatelja ili slanje isprave, posebno ako je ista stranka isprave s digitalnim potpisom prethodno poslala sudu s iste e-adrese u istom predmetu ili ako se sud složio s tim da se podnesci ili druge isprave mogu podnositi i u tom obliku.

Prethodna suglasnost može se dati i elektronički u elektroničkom informacijskom sustavu (https://www.e-toimik.ee/, e-poštom ili telefaksom. Primitak elektroničkim sredstvom u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii. Europske uredbe za sporove male vrijednosti može se podnijeti sudu sa zahtjevom za europski postupak za sporove male vrijednosti.

Postupovni akti općenito se moraju dostaviti odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim izvršiteljima, stečajnim upraviteljima te tijelima državne ili lokalne vlasti elektronički u posebnom informacijskom sustavu. Dostava dokumenata drugim načinima dopuštena je samo ako za to postoji dobar razlog.

Žalba protiv sudske presude donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti može se podnijeti okružnom sudu (ringkonnakohus) nadležnom za pokrajinski sud koji je donio presudu u europskom postupku za sporove male vrijednosti. Žalba se mora podnijeti u pisanom obliku i sadržavati:

1. naziv suda koji je donio presudu protiv koje se podnosi žalba, datum presude i broj građanskog predmeta
2. jasno izražen zahtjev podnositelja žalbe u kojem se objašnjava u kojoj mjeri podnositelj žalbe osporava presudu prvostupanjskog suda i utvrđuje koju odluku okružnog suda traži podnositelj žalbe
3. osnovu za žalbu
4. vrijeme dostave presude koja se osporava.

Razlog za žalbu mora sadržavati:

1. pravnu odredbu koju je prvostupanjski sud prekršio u svojoj presudi ili donošenjem svoje presude ili činjenice koje je prvostupanjski sud netočno ili nedostatno utvrdio
2. razlog kršenja pravne odredbe ili netočnog ili neodgovarajuće utvrđenja činjenice
3. upućivanje na dokaze kojima podnositelj žalbe želi potkrijepiti svako činjenično utvrđenje.

Žalbi se prilažu dokumentirani dokazi koji nisu izneseni pred prvostupanjskim sudom i koje podnositelj žalbe zahtijeva da sud prihvati.

Ako se žalba temelji na novim činjenicama i dokazima, u njoj se mora obrazložiti zašto nove činjenice i dokazi nisu izneseni pred prvostupanjskim sudom.

U žalbi se mora navesti i obrazložiti ako podnositelj žalbe želi da sud sasluša svjedoka, uzme izjavu pod prisegom stranke u postupku ili organizira vještačenje ili pregled. U tom slučaju u žalbi se moraju navesti imena, adrese i podaci za kontakt svjedoka ili vještaka, ako su poznati.

Podnositelj žalbe mora u njoj navesti ako želi da se predmet razmotri na sudskoj raspravi. Ako to ne učini, pretpostavlja se da pristaje na to da se predmet rješava u pisanom postupku. Sud dostavlja žalbu drugoj ugovornoj strani i određuje rok u kojem ona mora iznijeti svoje stajalište.

Sud donosi odluku o zahtjevu za preispitivanje sudske odluke u skladu s Uredbom o postupku za sporove male vrijednosti. Ako je potrebno, o zahtjevu se odlučuje na sudskoj raspravi. Ako se zahtjev prihvati, europski postupak za sporove male vrijednosti nastavlja se kao i prije donošenja odluke. Žalba protiv sudske odluke kojom se odbija zahtjev za preispitivanje sudske odluke može se podnijeti okružnom sudu. Žalbe protiv odluka o žalbi koje je donio okružni sud mogu se podnijeti Vrhovnom sudu (Riigikohus) samo ako je okružni sud odbio žalbu.

Iznos državne pristojbe utvrđuje se na temelju vrijednosti građanskog predmeta koji se utvrđuje na temelju iznosa tražbine. Pri izračunu vrijednosti građanskog predmeta iznos osnovne tražbine zbraja se s iznosom sporednih tražbina. U slučaju zahtjeva za europski postupak za sporove male vrijednosti za naplatu zateznih kamata koji još nije postao naplativ, iznosu se mora dodati iznos jednogodišnjih zateznih kamata. Iznos državne pristojbe utvrđuje se na temelju konačnog primljenog iznosa (troškovi građanskog predmeta) te u skladu s tablicom iz Priloga 1. Zakonu o državnim pristojbama (riigilõivuseadus) kako je navedeno u članku 59. stavku 1.

Državna pristojba mora se platiti za polovinu vrijednosti tužbe za zahtjev za preispitivanje sudske presude u postupku koji se vodi na temelju Uredbe o postupku za sporove male vrijednosti. Ta državna pristojba iznosi najmanje 100 EUR, odnosno najviše 2100 EUR.

Za podnošenje žalbe mora se platiti jednaka državna pristojba kao za prvobitno podnošenje zahtjeva za europski postupak za sporove male vrijednosti pokrajinskom sudu, uzimajući u obzir opseg žalbe. Kad se podnosi žalba ili žalba u kasacijskom postupku protiv presude donesene u pisanom postupku ili protiv privremene presude ili djelomične presude koja je donesena uz rezervu, pretpostavlja se da vrijednost predmeta iznosi četvrtinu vrijednosti predmeta u prvom stupnju.

Za podnošenje žalbe Vrhovnom sudu u kasacijskom postupku mora se platiti državna pristojba od 1 % vrijednosti građanskog predmeta, uzimajući u obzir opseg žalbe. Iznos državne pristojbe određuje se na temelju članka 59. Zakona o državnim pristojbama. Državna pristojba ne smije iznositi manje od 100 EUR ni više od 4760 EUR.

Za podnošenje žalbe okružnom sudu ili Vrhovnom sudu mora se platiti državna pristojba od 70 EUR.

Državna pristojba može se platiti bankovnim prijenosom na bilo koji bankovni račun Ministarstva financija: SEB Pank – broj bankovnog računa EE571010220229377229 (SWIFT: EEUHEE2X); Swedbank – broj bankovnog računa EE062200221059223099 (SWIFT: HABAEE2X); Luminor Bank – broj bankovnog računa EE221700017003510302 (SWIFT: RIKOEE22); LHV Pank – broj bankovnog računa EE567700771003819792 (BIC/SWIFT: LHVBEE22).

Ako se sudska presuda donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne poštuje dobrovoljno, izvršavaju je sudski izvršitelji.

Sudovi koji odlučuju o zahtjevima u europskom postupku za sporove male vrijednosti (vidjeti točku 1.2.) ovlašteni su poduzeti mjere iz članka 23.

1.3 Obrasci

Ne postoje nacionalni standardni obrasci za pojednostavnjene postupke.

1.4 Pomoć

Pravna pomoć pruža se u skladu s postupkom utvrđenim u Zakonu o pravnoj pomoći koju financira država (riigi õigusabi seadus) i u poglavlju 18. potpoglavlju 6. Zakona o parničnom postupku. O dodjeli pravne pomoći koju financira država odlučuje se na temelju zahtjeva predmetne osobe.

Stranka u sudskom postupku u građanskom predmetu podnosi zahtjev za pravnu pomoć koju financira država sudu koji vodi predmet ili u čijoj je nadležnosti predmet spora.

Fizička osoba može primiti pravnu pomoć koju financira država ako zbog svoje financijske situacije u trenutku kad joj je ta pomoć potrebna ne može platiti stručne pravne usluge ili ih može platiti samo djelomično ili obročno ili ako zbog svoje financijske situacije nakon plaćanja pravnih usluga ne može podmiriti osnovne životne troškove.

Pravna pomoć koju financira država dodjeljuje se fizičkoj osobi koja, u trenutku podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ima domicil u Republici Estoniji ili drugoj državi članici Europske unije ili je državljanin Republike Estonije ili druge države članice Europske unije. Domicil se utvrđuje na temelju članka 62. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.). Drugim se fizičkim osobama pravna pomoć dodjeljuje samo ako na nju imaju pravo na temelju međunarodnih obveza Estonije.

1.5 Pravila koja se odnose na izvođenje dokaza

Ako se predmet rješava u pojednostavnjenom postupku na temelju članka 405. Zakona o parničnom postupku, sud može izvoditi dokaze i na vlastitu inicijativu, što nije slučaj u redovnom postupku za tužbu. Sud može zaobići zakonske odredbe o obliku u kojem se dokazi podnose i izvode te među dokaze uključiti i dokazna sredstva koja nisu dana pod prisegom, uključujući izjave stranaka u postupku.

U dokumentacijskom postupku kao dokaz se prihvaćaju samo isprave koje su stranke podnijele i izjave koje su dale pod prisegom. Smiju se podnijeti samo dokazi koji se odnose na tužbu za novčano plaćanje koje proizlazi iz mjenice ili čeka ili postupak prisilnog izvršenja presude koji proizlazi iz hipoteke ili hipoteke na brodu te na to je li isprava autentična ili krivotvorena. Ne prihvaćaju se drugi dokazi, a prigovori se ne uzimaju u obzir. U dokumentacijskom postupku ne može se podnijeti nijedan drugi zahtjev ili protutužba. Dovoljno je dostaviti dokaze koji potvrđuju sporednu tražbinu koja proizlazi iz mjenice ili čeka.

Pravila o izvođenju dokaza utvrđena su u poglavlju 25. Zakona o parničnom postupku. Osim ako je zakonom propisano drukčije, obje stranke u postupku moraju dokazati činjenice na kojima se temelje njihovi zahtjevi i prigovori. Osim ako je zakonom propisano drukčije, stranke se mogu dogovoriti o drukčijoj raspodjeli tereta dokazivanja od one predviđene zakonom te o prirodi dokaza kojima se dokazuju određene činjenice. Dokaze podnose stranke u postupku. Sud može pozvati stranke da podnesu dodatne dokaze. Ako stranka u postupku želi podnijeti dokaze, a to ne može sama učiniti, može zatražiti od sud da izvede dokaze. Stranka u postupku koja podnosi dokaze ili traži izvođenje dokaza mora objasniti koje činjenice relevantne za predmet time želi dokazati. Svi zahtjevi za izvođenje dokaza moraju sadržavati i informacije koje omogućuju njihovo izvođenje. U prethodnom postupku sud strankama određuje rok za podnošenje dokaza ili zahtjeva za izvođenje dokaza. Ako se zahtjev za izvođenje dokaza koji je podnijela stranka u postupku odbije jer stranka nije unaprijed platila troškove izvođenja dokaza na zahtjev suda, stranka nema pravo zahtijevati naknadno izvođenje takvih dokaza ako bi prihvaćanje tog zahtjeva dovelo do odgode predmeta.

Ako je dokaze potrebno izvoditi izvan mjesne nadležnosti suda koji vodi postupak u tom predmetu, sud pred kojim se vodi postupak može odrediti da se posebni zahtjev za postupovne radnje uputi sudu u čijoj se mjesnoj nadležnosti može izvesti dokaz. Posebni zahtjev izvršava se na temelju postupka koji je na snazi za izvršenje tražene postupovne radnje. Stranke u postupku obavješćuju se o vremenu i mjestu izvršenja postupovne radnje, a posebni zahtjev se izvršava bez obzira na to je li stranka prisutna. Zapisnik o postupovnoj radnji i dokazi prikupljeni pri provedbi posebnog zahtjeva odmah se šalju sudu pred kojim se vodi postupak. Ako sud koji vodi postupak u predmetu na temelju posebnog zahtjeva izvodi dokaze, a to dovede do spora i ako daljnje izvođenje dokaza ovisi o njegovu rješenju, ali ga sud koji odlučuje o tom pitanju na temelju posebnog zahtjeva ne može riješiti, spor rješava sud koji odlučuje u glavnom predmetu. Ako sud koji izvršava posebni zahtjev smatra da bi za predmet bilo korisno da se postupak izvođenja dokaza prepusti drugom sudu, on upućuje zahtjev tom sudu i obavješćuje stranke u postupku.

Dokazi koji se izvode u stranoj zemlji u skladu sa zakonima te zemlje mogu se upotrebljavati u građanskim postupcima u Estoniji, osim ako je postupovna radnja poduzeta radi izvođenja dokaza protivna načelima estonskog građanskog postupka. U skladu s Uredbom (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima vijeće suda u Estoniji koji je zatražio izvođenje dokaza u skladu s postupkom utvrđenim u Uredbi ili sudac koji postupa po nalogu takvog suda mogu biti prisutni na stranom sudu i surađivati s njime u izvođenju dokaza. Stranke u postupku, njihovi zastupnici i vještaci mogu sudjelovati u tom izvođenju dokaza jednako kao što mogu sudjelovati u izvođenju dokaza u Estoniji. Ako je člankom 19. stavkom 3. Uredbe dopušteno da estonski sud izravno izvodi dokaze u drugoj državi članici Europske unije, u tome može sudjelovati vijeće suda pred kojim se vodi postupak, sudac koji postupa po nalogu ili vještak kojeg je imenovao sud.

Ako se dokazi moraju izvoditi izvan Europske unije, sud će to zatražiti preko nadležnog tijela u skladu s Konvencijom o izvođenju dokaza u inozemstvu u građanskim ili trgovačkim stvarima. Sud može izvoditi dokaze i u stranoj zemlji preko veleposlanika ili ovlaštenog konzularnog službenika koji zastupaju Republiku Estoniju u toj zemlji, pod uvjetom da to nije zabranjeno njezinim zakonima.

Stranka koja je podnijela dokaze ili zatražila izvođenje dokaza može odustati ili povući dokaze samo uz suglasnost suprotne stranke, osim ako je zakonom predviđeno drukčije.

1.6 Pisani postupak

U pojednostavnjenom postupku predmet se može rješavati pisanim postupkom. Sud jamči poštovanje temeljnih prava i sloboda i bitnih postupovnih prava stranaka u postupku te ih saslušava ako one to zatraže. U tu svrhu nije potrebno sazvati sudsku raspravu. Sud može odustati od pisanog prethodnog postupka ili sudske rasprave.

Ako stranke na to pristanu, predmet se može rješavati pisanim postupkom.

1.7 Sadržaj presude

Presuda se sastoji od uvoda, izreke, opisnog dijela i obrazloženja. Presuda donesena u pojednostavnjenom postupku ne mora imati opisni dio ili obrazloženje. Kad sud odlučuje o tužbi u pojednostavnjenom postupku, u opisnom dijelu presude može navesti samo pravne osnove i dokaze na kojima je temeljio svoje zaključke.

Pokrajinski sud koji donosi presudu u pojednostavnjenom postupku može navesti da odobrava žalbu. Sud će odobriti žalbu ako smatra da je odluka žalbenog suda potrebna za dobivanje mišljenja okružnog suda o pravnom pitanju. Odobrenje žalbe nije potrebno opravdati.

U dokumentacijskom postupku tužba se odbacuje ako tužitelj nije potkrijepio tužbeni zahtjev dokazima dopuštenima u dokumentacijskom postupku. U tom se slučaju tužba može ponovno podnijeti u redovnom postupku. Sud koji prihvati tužbu u pisanom postupku unatoč prigovorima tuženika donosi presudu u kojoj zadržava pravo tuženika na obranu njegovih prava u budućnosti. Za potrebe žalbe i prisilnog izvršenja, presuda s rezervom smatra se pravomoćnom presudom. Ako se prigovor koji je mogao biti podnesen u dokumentacijskom postupku riješi presudom s rezervom, tuženik može taj prigovor naknadno ponovno podnijeti samo ako je presuda s rezervom ukinuta ili izmijenjena.

1.8 Povrat troškova

Opća načela:

• Troškove postupka snosi stranka koja je izgubila u postupku.
• Stranka koja je izgubila u postupku drugoj stranci nadoknađuje, među ostalim, sve nužne izvansudske troškove nastale u sudskom postupku. Strankama se nadoknađuju svi izvansudski troškovi koji bi se nadoknadili svjedoku, uključujući naknadu za bilo koji gubitak zarade ili drugog trajnog dohotka, na istoj osnovi i u istoj mjeri kao i svjedoku.
• Troškovi postupka pravnog zastupnika stranke nadoknađuju se u skladu s istim pravilima koja se primjenjuju na troškove postupka stranke.
• Ako bi bilo nepravedno ili neopravdano da stranka koja je izgubila u postupku snosi troškove suprotne stranke, sud može naložiti strankama da same snose troškove u cijelosti ili djelomično.
• Ako je tužba djelomično prihvaćena, stranke jednako dijele troškove postupka, osim ako sud raspodijeli troškove postupka prema stupnju uspjeha u tužbi ili im naloži da same u cijelosti ili djelomično snose troškove.

1.9 Mogućnost žalbe

U izreci presude donesene u pojednostavnjenom postupku sud utvrđuje pravila i rok za podnošenje žalbe. U redovnom postupku podnosi se žalba na odluku u pojednostavnjenom postupku. Okružni sud može odlučivati o žalbi u pojednostavnjenom postupku neovisno o odobrenju pokrajinskog suda, a žalba se može podnijeti neovisno o njegovu odobrenju. Okružni sud mora obraditi žalbu, iako primjenjuje pojednostavnjeni postupak.

U redovnom postupku podnosi se žalba na odluku u dokumentacijskom postupku.

Stranka i treća strana s neovisnim zahtjevom mogu podnijeti žalbu protiv presude prvostupanjskog suda. Treća strana bez neovisnog zahtjeva može podnijeti žalbu pod uvjetima utvrđenima u članku 214. stavku 2. Zakona o parničnom postupku.

Žalba se ne može podnijeti ako su se obje stranke u podnesku dostavljenom sudu odrekle prava na žalbu.

Rok za žalbu je 30 dana od dostave sudske odluke podnositelju žalbe, ali ne kasnije od 5 mjeseci od objave odluke prvostupanjskog suda.

Ako je tijekom žalbenog roka u predmetu donesena dodatna presuda, žalbeni rok počinje teći od datuma donošenja dodatne presude, među ostalim u odnosu na izvornu presudu. Ako se presudi koja nije imala opisni dio ili obrazloženje dodaje ispušteni dio, žalbeni rok počinje iznova teći od datuma na koji je presuda donesena u cijelosti.

Ako stranke o tome postignu dogovor i obavijeste sud, rok za podnošenje žalbe može se skratiti ili se može produljiti za najviše 5 mjeseci od objave presude.

Stranka u žalbenom postupku može Vrhovnom sudu podnijeti žalbu u kasacijskom postupku protiv odluke okružnog suda ako je okružni sud počinio bitnu povredu postupovnih prava ili nepravilno primijenio odredbu materijalnog prava. Treća strana bez neovisnog zahtjeva može podnijeti žalbu u kasacijskom postupku pod uvjetima utvrđenima u članku 214. stavku 2. Zakona o parničnom postupku.

Žalba u kasacijskom postupku ne može se podnijeti ako su se obje stranke u podnesku dostavljenom sudu odrekle prava na žalbu.

Rok za žalbu u kasacijskom postupku je 30 dana od dostave sudske odluke podnositelju žalbe, ali ne kasnije od 5 mjeseci od objave odluke okružnog suda.