Sporovi male vrijednosti

1 Postojanje posebnog postupka za sporove male vrijednosti

U poljskom zakonodavstvu predviđen je „pojednostavnjeni postupak”, koji je uređen člankom 505. stavcima od 1. do 14. Zakona o parničnom postupku.

Mjere za pojednostavnjenje kojima je cilj poboljšati brzinu postupaka temelje se na racionalizaciji i optimizaciji dokaznih i žalbenih postupaka ubrzavanjem i smanjenjem formalnosti sudskih postupaka, kao i na uvođenju strožih formalnih zahtjeva za stranke kako bi se držale rokova za poduzimanje postupovnih koraka.

Poljskim Zakonom o parničnom postupku obuhvaćen je europski postupak za sporove male vrijednosti. Postupak je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti radi racionalizacije i pojednostavnjenja građanskih i trgovačkih postupaka. Uredba se primjenjuje u svim državama članicama EU-a osim u Danskoj. Prenesena je u poljsko zakonodavstvo člancima od 505.⁽²¹⁾ do 505.^(27a) Zakona o parničnom postupku.

1.1 Područje primjene postupka, prag

Pojednostavnjeni postupak primjenjuje se u sljedećim predmetima za koje su nadležni okružni sudovi (sądy rejonowe):

• zahtjevi koji proizlaze iz ugovora (ako vrijednost zahtjeva ne premašuje 20 000 PLN), jamstava ili garancija kvalitete ili neusklađenosti robe široke potrošnje s potrošačkim kupoprodajnim ugovorom ako vrijednost predmeta ugovora nije veća od tog iznosa
• zahtjevi u vezi s plaćanjem najma stanova te naknadama koje plaćaju najmoprimci i naknadama za korištenje stanom u stambenoj zadruzi, neovisno o vrijednosti zahtjeva.

U skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda (Sąd Najwyższy) zahtjevi zbog neizvršenja ili neprimjerenog izvršenja obveze trebali bi se razmatrati u pojednostavnjenom postupku ako vrijednost zahtjeva nije veća od 20 000 PLN. U slučaju da tužitelj potražuje iznos manji od 20 000 PLN, koji predstavlja preostali dio zahtjeva koji je već ispunjen u iznosu većem od 20 000 PLN, taj će se zahtjev isto tako razmatrati u pojednostavnjenom postupku. Pojam „ugovorno” označava da se zahtjevi koji proizlaze iz nezakonitih radnji, neopravdana bogaćenja, prava vlasništva, suvlasništva, zajedničkih prava ili drugog prava vlasništva nad imovinom čije stjecanje ili ostvarivanje dovodi do obveze plaćanja ne mogu razmatrati u pojednostavnjenom postupku. U tom se postupku ne mogu razmatrati ni zahtjevi koji proizlaze iz pravnih akata koji nisu ugovori, npr. jednostrani pravni akti, zastupanja bez ovlaštenja, nužni dio ostavine (legitima portio) i obveze koje proizlaze iz upravne odluke ili izravno iz zakonskih odredbi.

Pojednostavnjeni postupak može se primijeniti u predmetima koji uključuju fizičke i pravne osobe ili poduzeća, zaposlenike i poslodavce. Dakle, primjena postupka kao takva nije ograničena na vrstu subjekta, znači da se pitanja povezana s osobljem ili poslovanjem mogu razmatrati u pojednostavnjenom postupku.

Europski postupak za sporove male vrijednosti u nadležnosti je okružnih i zemaljskih sudova (sądy okręgowe) u skladu s teritorijalnom nadležnošću utvrđenom u Zakonu o parničnom postupku (članak 16. Zakona o parničnom postupku; tumačiti zajedno s njegovim člankom 17. i člankom 505.⁽²²⁾). U takvim predmetima sudski službenici mogu izdavati naloge.

U skladu s prethodno navedenom Uredbom sporovi male vrijednosti sporovi su u građanskim i trgovačkim stvarima (uključujući potrošačke stvari) te predmeti u kojima vrijednost zahtjeva, bez kamata i troškova, nije veća od 5000 EUR (u trenutku kada nadležni sud zaprimi obrazac zahtjeva).

1.2 Prijava postupka

Na temelju članka 505.⁽³⁾ svi se postupci u pojednostavnjenom postupku mogu odnositi samo na jedan zahtjev. Nekoliko se zahtjeva može spojiti u jedan samo ako proizlaze iz istog ugovora ili iz više ugovora iste vrste. Ako se nekoliko zahtjeva nezakonito spoji u jedan, predsjedavajući će sudac naložiti vraćanje zahtjeva na temelju članka 130. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ako se ne prihvati zahtjev za ispravkom te formalne nepravilnosti. Ako tužitelj podnosi zahtjev samo za jedan njegov dio, predmet će se razmatrati u pojednostavnjenom postupku ako bi taj postupak bio primjeren za cjelokupni zahtjev koji proizlazi iz činjenica na koje se tužitelj poziva. Zahtjevi se ne mogu mijenjati u pojednostavnjenom postupku. Protutužbe i prijeboji dopušteni su ako su zahtjevi prihvatljivi za razmatranje u pojednostavnjenom postupku. Primarno interveniranje, sekundarno interveniranje, obavijesti trećih strana i promjene stranaka nisu dopušteni.

Predmeti se razmatraju u pojednostavnjenom postupku bez obzira na želje stranaka, što znači da je taj postupak obvezan.

1.3 Obrasci

Na temelju Zakona o parničnom postupku (članak 125. stavak 2.) sve bi podneske, uključujući tužbene zahtjeve, odgovore na tužbu, prigovore protiv presude zbog ogluhe ili podneske koji sadržavaju dokaze podnesene u okviru pojednostavnjenog postupka, trebalo podnijeti na službenim obrascima.

Službeni obrasci dostupni su u mjesnim uredima, tajništvima sudova i na stranicama Ministarstva pravosuđa. Propust u pogledu upotrebe obveznog obrasca predstavlja formalnu nepravilnost.

U skladu s općim odredbama Zakona o parničnom postupku (članak 130. ⁽¹⁾), ako je podnesak koji je trebao biti dostavljen na službenom obrascu dostavljen na drugi način ili se ne može obraditi jer nisu ispunjeni drugi formalni uvjeti, predsjedavajući sudac zahtijeva od stranke da ispravi nepravilnosti u roku od tjedan dana i šalje joj podnesak. U zahtjevu za ispravljanje nepravilnosti trebalo bi navesti sve nepravilnosti na koje se u podnesku naišlo. Ako stranka ne ispuni zahtjev do isteka roka ili ponovno podnese nepravilan podnesak, predsjedavajući sudac naložit će vraćanje podneska.

U skladu s europskim postupkom za sporove male vrijednosti postoje četiri standardna obrasca priložena kao prilozi prethodno navedenoj Uredbi. Ti su obrasci:

• obrazac tužbenog zahtjeva
• zahtjev suda za dopunu i/ili ispravak obrasca tužbenog zahtjeva
• obrazac za odgovor
• potvrda o presudi u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

1.4 Pomoć

U pojednostavnjenom postupku primjenjuje se načelo koncentracije dokaza. Sud neće uzeti u obzir tvrdnje, navode i dokazne prijedloge koje stranke dostave nakon što se podnese tužbeni zahtjev, protutužba ili prigovor protiv presude zbog ogluhe ili završi prvo ročište određeno za raspravu (prekluzija), osim ako stranka ne dokaže da se nisu mogli ili trebali prije podnijeti (sučeva slobodna odluka). To je načelo nužno kako bi se očuvala brzina pojednostavnjenog postupka. Ako sud zaključi da je nemoguće ili vrlo teško nepobitno dokazati iznos zahtjeva, može odrediti primjeren iznos u presudi po vlastitoj procjeni nakon što razmotri sve činjenice u predmetu. Pri razmatranju predmeta sud može zanemariti pravila o pojednostavnjenom postupku ako to može doprinijeti učinkovitijem rješavanju spora (članak 505.⁽¹⁾ stavak 3. Zakona o parničnom postupku). Ako je potrebno posebno znanje da bi se utvrdila osnovanost i iznos zahtjeva, sud može po vlastitom nahođenju provesti neovisnu ocjenu uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta ili zatražiti stručno mišljenje. Stručno mišljenje ne traži se kad njegov predviđeni trošak premašuje vrijednost zahtjeva, osim ako to nije opravdano posebnim okolnostima. To što je svjedok dao iskaz ne znači da ga se ne može angažirati kao vještaka, među ostalim da vještači o činjenicama o kojima je svjedočio, čak i ako je već izradio mišljenje na zahtjev subjekta koji nije sud (članak 507.⁽⁷⁾ Zakona o kaznenom postupku).

1.5 Pravila koja se odnose na izvođenje dokaza

Ako je potrebno posebno znanje da bi se utvrdila osnovanost i iznos zahtjeva, sud može po vlastitom nahođenju provesti neovisnu ocjenu uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta ili zatražiti stručno mišljenje. Stručno mišljenje ne traži se kad njegov predviđeni trošak premašuje vrijednost zahtjeva, osim ako to nije opravdano posebnim okolnostima. To što je svjedok dao iskaz ne znači da ga se ne može angažirati kao vještaka, među ostalim da vještači o činjenicama o kojima je svjedočio, čak i ako je već izradio mišljenje na zahtjev subjekta koji nije sud (članak 507.⁽⁷⁾ Zakona o kaznenom postupku).

1.6 Pisani postupak

Pojednostavnjeni postupak u pravilu je pisani postupak. Većinu zahtjeva stranaka trebalo bi dostaviti na posebnim službenim obrascima. Međutim, u pojednostavnjenom postupku zahtjevi se mogu podnijeti i usmeno. Stranka koja nazoči ročištu na kojem se donese presuda može se nakon toga odreći svojeg prava na žalbu podnošenjem izjave. Ako se sve stranke koje ispunjavaju uvjete odreknu prava na žalbu, presuda će postati pravomoćna (članak 505. ⁽⁸⁾ stavak 3. Zakona o parničnom postupku).

Europski postupak za sporove male vrijednosti je pisani postupak (članak 125. stavak 2., u vezi s člankom 505. ⁽²¹⁾ Zakona o parničnom postupku).

1.7 Sadržaj presude

Pri razmatranju predmeta sud može zanemariti pravila o pojednostavnjenom postupku ako to može doprinijeti učinkovitijem rješavanju spora. Sudska odluka na temelju članka 505. ⁽⁷⁾ stavka 7. Zakona o parničnom postupku treba se donijeti na raspravi kao odluka na koju se ne može žaliti.

1.8 Povrat troškova

Tužiteljima se naplaćuje pristojba za podnošenje zahtjeva u pojednostavnjenom postupku, isto kao i u standardnom postupku. Pravila o pristojbama za zahtjeve u okviru pojednostavnjenog postupka temelje se na općim načelima utvrđenima u Zakonu o sudskim pristojbama (građanski predmeti) od 28. srpnja 2005.

U pojednostavnjenom postupku troškove podmiruju stranke u skladu s općim pravilima utvrđenima u člancima od 98. do 110. Zakona o parničnom postupku. U skladu s člankom 98. Zakona o parničnom postupku stranka koja je izgubila spor mora na zahtjev druge stranke nadoknaditi njezine troškove ostvarivanja ili obrane prava pred sudom. Sud dosuđuje troškove u svakoj presudi kojom se zaključuje sudski postupak.

1.9 Mogućnost žalbe

Žalba na presude donesene na temelju Uredbe može se podnijeti žalbenom sudu (sąd apelacyjny). Ako je presudu donio okružni sud, žalba se podnosi preko tog suda zemaljskom sudu, a ako je presudu donio zemaljski sud, žalba se podnosi preko tog suda žalbenom sudu (članci 367. i 369. Zakona o parničnom postupku, u vezi s njegovim člancima 505.⁽²⁶⁾ i 505.⁽²⁷⁾).

Ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 7. stavkom 3. Uredbe, sud će donijeti presudu zbog ogluhe. Tuženik može podnijeti žalbu na presudu zbog ogluhe sudu koji ju je donio. Ako je ishod predmeta nepovoljan, tužitelj može podnijeti žalbu na temelju općih pravila (članak 339. stavak 1., članak 342. i članak 344. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).