Opće informacije
Europska unija postavila je kao svoj cilj razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde donošenjem mjera povezanih s pravosudnom suradnjom u građanskim stvarima koje imaju prekogranične posljedice. Istovremeno je radi povećanja mobilnosti građana na unutarnjem tržištu potrebna veća fleksibilnost i pravna sigurnost.
Uredbom Vijeća (EU) br. 1259/2010 od 20. prosinca 2010. o provedbi pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu (Uredba Rim III.) građanima se pruža odgovarajuća pravna sigurnost, predvidljivost i fleksibilnost, štiti se slabije partnere tijekom brakorazvodnih parnica te sprječava „biranje najpovoljnije jurisdikcije”. To ujedno pomaže u izbjegavanju složenih, dugotrajnih i bolnih postupaka.
Točnije, Uredbom (EU) br. 1259/2010 međunarodnim se parovima omogućava da se unaprijed usuglase o zakonodavstvu koje će se primjenjivati u slučaju njihova razvoda ili zakonske rastave pod uvjetom da je usuglašeno zakonodavstvo zakonodavstvo države članice EU-a s kojom su blisko povezani. Ako supružnici ne postignu dogovor, suci mogu na temelju zajedničke formule odlučiti koje će se nacionalno zakonodavstvo primjenjivati.
Ta se uredba, s druge strane, ne primjenjuje na sljedeća pitanja: pravnu sposobnost fizičkih osoba, postojanje, valjanost i priznavanje braka, poništaj braka, prezime supružnika, imovinske posljedice braka, roditeljsku odgovornost, obveze uzdržavanja, upravljanje imovinom i nasljeđivanje. Ne utječe ni na primjenu Uredbe (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka).
Riječ je o instrumentu provedbe pojačane suradnje među državama članicama sudionicama. Pojačana suradnja omogućuje skupini od najmanje devet država članica provedbu mjera u jednom od područja obuhvaćenih Ugovorima u okviru područja neisključive nadležnosti Unije. U skladu s člankom 331. UFEU-a države članice koje ne sudjeluju zadržavaju pravo uključivanja u uspostavljenu pojačanu suradnju koja je u tijeku.
Europski portal e-pravosuđe sadržava informacije o primjeni Uredbe.
Pojačana suradnja
Vijeće je 12. srpnja 2010. donijelo Odluku 2010/405/EU o odobrenju pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu između Belgije, Bugarske, Njemačke, Španjolske, Francuske, Italije, Latvije, Luksemburga, Mađarske, Malte, Austrije, Portugala, Rumunjske i Slovenije.
Kao posljedica toga, navedenih 14 država članica sudionica donijelo je Uredbu Vijeća (EU) br. 1259/2010, koja se primjenjuje od 21. lipnja 2012.
Komisija je 21. studenog 2012. donijela Odluku 2012/714/EU o potvrdi sudjelovanja Litve u pojačanoj suradnji u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu. Tom se odlukom predviđa da se Uredba (EU) br. 1259/2010 primjenjuje na Litvu od 22. svibnja 2014.
Komisija je 27. siječnja 2014. donijela Odluku 2014/39/EU kojom se potvrđuje sudjelovanje Grčke u pojačanoj suradnji u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu. Tom se odlukom predviđa da se Uredba (EU) br. 1259/2010 primjenjuje na Grčku od 29. srpnja 2015.
Komisija je 10. kolovoza 2016. donijela Odluku (EU) br. 2016/1366 kojom se potvrđuje sudjelovanje Estonije u pojačanoj suradnji u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu. Tom se odlukom predviđa da se Uredba (EU) br. 1259/2010 primjenjuje na Estoniju od 11. veljače 2018.
Za više informacija odaberite zastavu odgovarajuće države.
Druge poveznice
ARHIVIRANE internetske stranice Europskog pravosudnog atlasa (ukinute 30. rujna 2017.)