1. Koja se pravila EU-a primjenjuju?
Ako je dijete protupravno odvedeno ili se protupravno zadržava u državi članici koja nije država članica u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije otmice, primjenjuje se Haška konvencija iz 1980., kako je dopunjena poglavljima III. i IV. Uredbe Bruxelles II.b. Uredba se primjenjuje u svim državama EU-a osim u Danskoj.
Praktični vodič za primjenu Uredbe Bruxelles II.b dostupan je na sljedećoj stranici: publikacije Europske pravosudne mreže.
2. Koji je postupak pred sudom i što sud ispituje pri odlučivanju o povratku djeteta?
Postupak povratka pokreće se pred sudom države članice u kojoj se dijete trenutačno nalazi. Može ga pokrenuti izravno roditelj koji traži povratak ili uz pomoć središnjeg tijela.
Sud djeluje žurno u postupku o zahtjevu. Osim u iznimnim okolnostima, odluku bi trebalo donijeti najkasnije šest tjedana od datuma na koji je sud zaprimio zahtjev.
Glavna je zadaća suda pred kojim se vodi postupak za povratak utvrditi je li došlo do otmice (dijete je odvedeno ili zadržano u državi članici koja nije država članica u kojoj je imalo uobičajeno boravište prije otmice i time je prekršeno pravo na skrb druge osobe) i, ako jest, osigurati što hitniji povratak djeteta u državu članicu u kojoj je imalo uobičajeno boravište prije odvođenja.
Konkretno, sud će provjeriti:
- je li dijete odvedeno ili zadržano u državi članici koja nije država članica njegova uobičajenog boravišta prije odvođenja,
- krši li se odvođenjem ili zadržavanjem pravo na skrb i
- je li pravo na skrb ostvareno, zajednički ili odvojeno, ili bi bilo ostvareno da nije bilo odvođenja ili zadržavanja.
Ako su ti uvjeti ispunjeni, sud u načelu mora odrediti povratak djeteta, osim ako se primjenjuje jedan od ograničenih razloga za odbijanje predviđenih Haškom konvencijom iz 1980.
Djetetu se mora pružiti stvarna i učinkovita mogućnost da izrazi svoja mišljenja ako ih može oblikovati. Osobi koja traži povratak djeteta također se mora omogućiti da bude saslušana. Ako taj uvjet nije ispunjen, sud ne može odbiti povratak djeteta.
Prema potrebi, sud može poduzeti i privremene ili zaštitne mjere kako bi osigurao sigurnost djeteta ili olakšao kontakt s roditeljem koji traži povratak. Takvim se mjerama ne smije neopravdano odgoditi postupak povratka.
Sud će tijekom postupka poticati stranke da razmotre mirenje ili druge oblike alternativnog rješavanja sporova, pod uvjetom da to nije u suprotnosti s najboljim interesima djeteta. Više informacija o obiteljskom mirenju možete pronaći na poveznici na dnu ove stranice.
Sudovi države članice podrijetla zadržavaju nadležnost za odlučivanje u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, uključujući pitanje skrbništva.
3. Može li sud u zemlji u kojoj je dijete oteto odbiti povratak djeteta?
Ako je utvrđeno da je dijete oteto, sud u zemlji u kojoj je dijete oteto može odbiti povratak djeteta samo:
- ako roditelj koji je odvojen od djeteta nije stvarno ostvarivao svoje pravo na skrb u trenutku otmice ili je pristao na odvođenje ili zadržavanje ili ih je naknadno prihvatio (članak 13. stavak 1. točka (a) Haške konvencije iz 1980.),
- ako postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi (članak 13. stavak 1. točka (b) Haške konvencije iz 1980.). Međutim, povratak se ne može spriječiti ako su poduzete prikladne mjere za zaštitu djeteta (članak 27. stavak 3. Uredbe Bruxelles II.b);
- ako se dijete protivi povratku (članak 13. stavak 2. Haške konvencije iz 1980.);
- ako bi povratak bio protivan temeljnim načelima zamoljene države koja se odnose na zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 20. Haške konvencije iz 1980.).
Čak i ako je povratak djeteta odbijen, sudovi države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište i dalje mogu odlučivati o skrbi uzimajući u obzir, među ostalim, razloge za odbijanje povratka. Svaka odluka kojom se zahtijeva povratak djeteta bit će izvršiva u drugim državama članicama.
4. Što se događa kada sud naloži povratak djeteta?
Ako sud naloži povratak djeteta, njegova je odluka izvršiva u državi članici u kojoj je donesena u skladu s nacionalnim pravom te države.
Ako je dijete nakon toga odvedeno u drugu državu članicu, odluka o povratku može se ondje priznati i izvršiti bez potrebe za pokretanjem novog postupka povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980.
Pravomoćna presuda suda u državi članici podrijetla automatski se priznaje i izvršiva je u drugoj državi EU-a bez potrebe za proglašenjem izvršivosti („ukidanje egzekvature”), pod uvjetom da je sudac izdao odgovarajuću potvrdu iz Uredbe Bruxelles II.b.
Za više informacija odaberite zastavu odgovarajuće države.
5. Poveznice
- Obrada predmeta povratka koje zaprimaju središnja tijela
- Pronađite središnje tijelo u svojoj državi EU-a i druge relevantne informacije
- Praktični vodič za primjenu Uredbe Bruxelles II.b
- Letak o prekograničnoj otmici djeteta od strane roditelja
- Obiteljsko mirenje
- Odjeljak o otmici djece na internetskim stranicama Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu