Uredba o digitalizaciji – obavijesti država članica

Informacije u skladu s člankom 17. stavkom 1.

(a) Nacionalni IT portali za komunikaciju sa sudovima ili drugim tijelima

Švedska nema nacionalni IT portal istovjetan onome koji je uveden Uredbom o digitalizaciji. Tijela u Švedskoj imaju vlastite digitalne platforme na kojima pružaju usluge i informacije. Na primjer, švedska uprava za nacionalne sudove (Domstolsverket), švedska služba za izvršenje (Kronofogdemyndigheten) i švedska porezna uprava (Skatteverket) na svojim internetskim stranicama imaju e-usluge koje pojedinci i poduzeća mogu koristiti za komunikaciju s nadležnim tijelima.

Na primjer, e-usluga koju pruža švedska uprava za nacionalne sudove omogućuje građanima da dostave dokumente bez potpisivanja. Može se upotrebljavati i kao obrazac za kontakt i omogućuje sigurniji oblik kontakta od obične e-poruke. Postoji i e-usluga za digitalno potpisivanje i podnošenje dokumenata, koja građanima omogućuje digitalno potpisivanje dokumenata i njihovo podnošenje sudovima i sudskim vijećima. Portalu e-usluge može se pristupiti putem domstol.se i za prijavu je potrebna elektronička identifikacija. Drugi je primjer švedska agencija za izvršenje, koja ima e-uslugu koja nudi elektronička bankovna plaćanja za prekogranična plaćanja. Informacije o takvim plaćanjima dostupne su na internetskim stranicama agencije. Švedska porezna uprava također ima e-uslugu koja nudi elektronička bankovna plaćanja za prekogranična plaćanja, na primjer za plaćanja u vezi s Europskom potvrdom o nasljeđivanju. Informacije o takvim plaćanjima dostupne su na internetskim stranicama švedske porezne uprave. Za više pojedinosti vidjeti točku (d) Metode elektroničkog plaćanja.

Ne postoji jedinstvena e-usluga za sva tijela. Umjesto toga, svaka usluga dostupna je svima na internetskim stranicama pojedinačnih tijela, bez obzira na to u kojoj se zemlji nalaze. Međutim, preduvjeti za korištenje različitih e-usluga mogu se razlikovati ovisno o vrsti predmeta i svrsi usluge. Informacije o mogućnosti korištenja videokonferencije u prekograničnim postupcima potražite u odgovorima u nastavku.

(b) Nacionalno pravo o videokonferenciji u građanskim i trgovačkim stvarima

Kada se rasprava održava na sudu na temelju bilo kojeg pravnog akta obuhvaćenog člankom 5., na postupak se primjenjuju postupovna pravila Zakona o sudskom postupku i Zakona o sudskim pitanjima (1996:242), uz izravno primjenjiva pravila utvrđena u uredbama.

Zakon o sudskom postupku primjenjuje se na rješavanje građanskih predmeta, tj. građanskih i trgovačkih sporova. Iz poglavlja 5. članka 10. Zakona o sudskom postupku proizlazi da sud može odlučiti, ako za to postoje razlozi, da osoba koja će sudjelovati na raspravi može sudjelovati putem audio ili audiovizualnog prijenosa. Kako bi ocijenio postoje li razlozi za sudjelovanje putem audio ili audiovizualnog prijenosa, sud mora uzeti u obzir, među ostalim, troškove i neugodnosti do kojih bi došlo ako bi se osoba koja će sudjelovati na raspravi morala pojaviti u sudnici. Činjenica da stranka ili osoba koja sudjeluje na raspravi boravi izvan Švedske uobičajen je razlog zbog kojeg sud dopušta sudjelovanje putem videokonferencije, s obzirom na troškove i neugodnosti koje bi podrazumijevalo osobno pojavljivanje. U konačnici o tom pitanju odlučuje sud. Osim toga, u toj se odredbi navodi da se za osobu koja sudjeluje na raspravi putem audio ili audiovizualnog prijenosa smatra da se fizički pojavila u sudnici. To znači da su postupovna pravila koja se primjenjuju na osobu koja sudjeluje na raspravi putem videokonferencije jednaka onima koja bi se primjenjivala da se osoba fizički pojavila u sudnici.

Odredbe poglavlja 5. članka 10. Zakona o sudskom postupku znače i da se opća nacionalna pravila o postupovnim pravima i obvezama primjenjuju na osobu koja sudjeluje putem videokonferencije, među ostalim pravila o dostavi pismena i sudskih poziva (vidjeti, među ostalim, poglavlje 9. Zakona o sudskom postupku i članak 3. Zakona o dostavi pismena), pravom na tumačenje i prevođenje (vidjeti poglavlje 5. članak 6. i poglavlje 33. članak 9. Zakona o sudskom postupku), pravom na naknadu za pojavljivanje na raspravi (poglavlje 36. članak 24. i poglavlje 37. članak 3. Zakona o sudskom postupku), sankcijama, novčanim kaznama i naplatom u slučaju izostanka s rasprave (vidjeti, među ostalim, poglavlje 9. članke 7. do 10. i poglavlje 32. Zakona o sudskom postupku) i žalbama na sudske odluke (vidjeti poglavlje 49. Zakona o sudskom postupku).

U Zakonu o sudskim pitanjima (1996:242), koji se primjenjuje na rješavanje određenih predmeta koji se ne rješavaju na temelju Zakona o sudskom postupku, zapravo se upućuje na odredbe potonjeg zakona koje se odnose na postupovna prava i obveze, uključujući pitanja koja se odnose na sankcije, novčane kazne i naplatu (članak 43.) te tumačenje i prevođenje (članak 48.). U aktu se navodi i da se poglavlje 5. članak 10. Zakona o sudskom postupku primjenjuje na sudjelovanje putem audio ili audiovizualnog prijenosa (članak 21.).

Više informacija o pravima i obvezama osobe pozvane na sud te o tome kako se rasprava vodi u praksi dostupno je na internetskim stranicama švedskih sudova.

Uredba (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima provedena je, među ostalim, u Zakonu (2015:197) koji sadržava dodatne odredbe uz Uredbu EU o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima. U skladu s člankom 3. tog zakona, Zakon o sudskim pitanjima (1996:242) primjenjuje se na postupke za izmjenu zaštitnih mjera iz članka 11. i postupke za odbijanje priznavanja ili izvršenja zaštitnih mjera na temelju članka 13. Uredbe EU-a.

U skladu s člankom 3. Zakona koji sadržava dodatne odredbe uz Uredbu EU-a o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima, okružni sud je sud nadležan u postupcima na temelju Uredbe (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima.

Ne postoje formalne prepreke za sazivanje rasprave na vlastitu inicijativu. Međutim, u praksi se rasprave često sazivaju na zahtjev stranaka ili uz savjetovanje s njima.

Dostupni videokonferencijski alati su Cisco i Mividas.

Dodatne informacije dostupne su na internetskim stranicama švedskih sudova.

Zahtjev za videokonferenciju može se podnijeti sudu u bilo kojem trenutku prije rasprave. Ne postoje uvjeti u odnosu na oblik takvog zahtjeva. Zahtjev se stoga može podnijeti sudu usmenim, pisanim ili elektroničkim putem. Sud o zahtjevu obično odlučuje pravodobno prije rasprave, ali ne postoje zakonski rokovi. Odluka suda o tome kako osoba mora sudjelovati ne može se osporavati tijekom postupka, nego samo u kontekstu pravomoćne odluke u predmetu.

Audio i videozapisi snimaju se na svim raspravama kako bi ih se moglo reproducirati na višim sudovima u slučaju žalbe na predmet (poglavlje 6. članak 6. Zakona o sudskom postupku). S obzirom na to da se rasprave snimaju, osobe koje sudjeluju obično se ne moraju pojaviti pred višim sudom kako bi ponovno dale iskaz. Audiozapis je javna isprava koja se na zahtjev može staviti na raspolaganje javnosti ako ne postoje razlozi za povjerljivost. Videozapis nije dostupan javnosti. Nakon donošenja odluke o predmetu videozapisi se uništavaju. Pravila o snimanju rasprava primjenjuju se i na prekogranične predmete.

Povjerljivost je zajamčena tehničkim i praktičnim mjerama, ovisno o okolnostima predmeta. Na primjer, odvjetnik može razgovarati zasebno sa svojim klijentom putem veze u susjednoj prostoriji suda.

Neke opće informacije o tome kako sudjelovati putem audiozapisa i videozapisa dostupne su na internetskim stranicama švedskih sudova (domstol.se). O detaljnim praktičnim mjerama koje treba poduzeti u svakom predmetu odlučuje nadležni sud. Nema pristupa tehnologiji pretvaranja govora u tekst.

Informacije o tome kako će se održati videokonferencija daju se strankama u svakom predmetu. Sud je dužan obavijestiti osobu koja sudjeluje putem videokonferencije o tome kako to učiniti i pružiti joj, među ostalim, informacije o tome što je potrebno za povezivanje i sudjelovanje na raspravi. Osobe s oštećenjem sluha mogu dobiti slušna pomagala.

j-m)

Postupovna pravila koja se primjenjuju na osobu koja sudjeluje na raspravi putem videokonferencije jednaka su onima koja bi se primjenjivala da se osoba fizički pojavila u sudnici. Za više informacija vidjeti točku (a). Detaljne praktične mjere u svakom slučaju utvrđuju se u dogovoru sa strankama.

Prijenos videokonferencije, videokonferencijska infrastruktura i sustavi zaštićeni su, među ostalim, šifriranjem i vatrozidovima.

(b) Nacionalno pravo o videokonferenciji u kaznenim stvarima

Kada se rasprava održava na sudu na temelju bilo kojeg pravnog akta obuhvaćenog člankom 6., na postupak se primjenjuju postupovna pravila Zakona o sudskom postupku i Zakona o sudskim pitanjima (1996:242), uz izravno primjenjiva pravila utvrđena u uredbama.

Na rješavanje kaznenih predmeta primjenjuje se Zakon o sudskom postupku. Iz poglavlja 5. članka 10. Zakona o sudskom postupku proizlazi da sud može odlučiti, ako za to postoje razlozi, da osoba koja će sudjelovati na raspravi može sudjelovati putem audio ili audiovizualnog prijenosa. Kako bi ocijenio postoje li razlozi za sudjelovanje putem audio ili audiovizualnog prijenosa, sud mora uzeti u obzir, među ostalim, troškove i neugodnosti do kojih bi došlo ako bi se osoba koja će sudjelovati na raspravi morala pojaviti u sudnici. Činjenica da stranka ili osoba koja sudjeluje na raspravi boravi izvan Švedske uobičajen je razlog zbog kojeg sud dopušta sudjelovanje putem videokonferencije, s obzirom na troškove i neugodnosti koje bi podrazumijevalo osobno pojavljivanje. U konačnici o tom pitanju odlučuje sud. Osim toga, u toj se odredbi navodi da se za osobu koja sudjeluje na raspravi putem audio ili audiovizualnog prijenosa smatra da se fizički pojavila u sudnici. To znači da su postupovna pravila koja se primjenjuju na osobu koja sudjeluje na raspravi putem videokonferencije jednaka onima koja bi se primjenjivala da se osoba fizički pojavila u sudnici.

U Zakonu o sudskim pitanjima (1996:242), koji se primjenjuje na rješavanje određenih predmeta koji se ne rješavaju na temelju Zakona o sudskom postupku, zapravo se upućuje na odredbe potonjeg zakona koje se odnose na postupovna prava i obveze, među ostalim pitanja koja se odnose na sankcije, novčane kazne i naplatu (članak 43.) te tumačenje i prevođenje (članak 48.). U aktu se navodi i da se poglavlje 5. članak 10. Zakona o sudskom postupku primjenjuje na sudjelovanje putem audio ili audiovizualnog prijenosa (članak 21.).

Više informacija o pravima i obvezama osobe pozvane na sud te o tome kako se rasprava vodi u praksi dostupno je na internetskim stranicama švedskih sudova.

Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica provedena je, među ostalim, Zakonom (2003:1156) o predaji iz Švedske na temelju europskog uhidbenog naloga. Rasprave na temelju članaka 18. i 19. Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu uređene su istim postupovnim odredbama kao što su one koje se primjenjuju tijekom nacionalnih preliminarnih istraga, koje su u biti navedene u Zakoniku o sudskom postupku.
Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenog 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji provedena je, među ostalim, Zakonom (2015:96) o priznavanju i izvršenju kazni zatvora u Europskoj uniji. U skladu s tim Zakonom, na postupke u okviru kojih se saslušanje provodi na temelju članka 6. Uredbe o digitalizaciji primjenjuje se Zakon o sudskim pitanjima (1996:242).
Okvirna odluka Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenog 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija provedena je, među ostalim, Zakonom (2015:650) o priznavanju i izvršenju probacijskih kazni u Europskoj uniji. U skladu s tim Zakonom, i Zakon o sudskom postupku i Zakon o sudskim pitanjima (1996-242) primjenjuju se na postupke u kojima se provodi saslušanje u skladu s člankom 6. Uredbe o digitalizaciji.
Okvirna odluka Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru provedena je, među ostalim, Zakonom (2015:485) o priznavanju i praćenju odluka o mjerama nadzora u Europskoj uniji. U skladu s tim Zakonom, na postupke u okviru kojih se saslušanje provodi na temelju članka 6. Uredbe o digitalizaciji primjenjuje se Zakon o sudskom postupku.
Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu provedena je, među ostalim, Zakonom (2015:642) o europskom nalogu za zaštitu. U skladu s tim Zakonom, na postupke u okviru kojih se saslušanje provodi na temelju članka 6. Uredbe o digitalizaciji primjenjuje se Zakon o sudskim pitanjima (1996:242).
Uredba (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje provedena je, među ostalim, Zakonom (2020:968) koji sadržava dodatne odredbe o zamrzavanju i oduzimanju imovine uz Uredbu EU-a. U skladu s tim Zakonom, na postupke u okviru kojih se saslušanje provodi na temelju članka 6. Uredbe o digitalizaciji primjenjuje se Zakon o sudskim pitanjima (1996:242).

Informacije o tome kako će se održati videokonferencija daju se strankama u svakom pojedinom slučaju. Sud je odgovoran i za obavješćivanje osobe koja sudjeluje putem videokonferencije o tome kako to učiniti. Informacije obuhvaćaju sve što je osobi potrebno za povezivanje i sudjelovanje na raspravi. Osobe s oštećenjem sluha mogu dobiti slušna pomagala.

Povjerljivost je zajamčena tehničkim i praktičnim mjerama, ovisno o okolnostima slučaja. Na primjer, javni odvjetnik može razgovarati zasebno sa svojim klijentom putem veze u susjednoj prostoriji suda.

U skladu sa zakonom, ako je osoba koja nije navršila 18 godina pozvana na raspravu, o pozivu se mora obavijestiti njezin skrbnik mlade osobe ili druga osoba odgovorna za njezinu skrb i odgoj, osim ako postoje posebni razlozi da se to ne učini. Takvi posebni razlozi mogu biti, na primjer, da se može pretpostaviti da obavješćivanje skrbnika donosi više štete nego koristi za mladu osobu ili da obavješćivanje skrbnika očito ne bi služilo nikakvoj svrsi. Slična obveza obavješćivanja skrbnika primjenjuje se u kaznenom postupku kada je mlada osoba pozvana jer je optužena za kazneno djelo. Obveza obavješćivanja skrbnika i drugih primjenjuje se bez obzira na to kako se rasprava održava, među ostalim i kada se održava putem videokonferencije.

Protiv odluke o sudjelovanju putem videokonferencije u vezi s pravomoćnom presudom ili presudom za sve postupke koji se odnose na okvirne odluke 2008/909/PUP, 2008/947/PUP, 2009/829/PUP, Direktivu 2011/99/EU i Uredbu (EU) 2018/1805 može se podnijeti žalba. U kontekstu žalbe okrivljenik, osumnjičenik, osuđenik ili osoba na koju se nalog odnosi na temelju Uredbe (EU) 2018/1805 može tvrditi da su povrijeđena njihova prava iz članka 6. Uredbe o digitalizaciji. Ako se sud slaže s ocjenom, može izmijeniti odluku u korist podnositelja žalbe, vratiti predmet na preispitivanje nižem sudu ili održati novo saslušanje kako bi ispravio pogrešku nižeg suda.

Državni odvjetnik može naložiti saslušanje u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. Okvirne odluke 2002/584/PUP o europskom uhidbenom nalogu. Postupanje i netočne odluke državnog odvjetnika u preliminarnoj istrazi mogu se preispitati u okviru nadzornih aktivnosti švedskog državnog odvjetništva. Na glavnim raspravama u Švedskoj švedski sudovi primjenjuju načelo slobodnog ocjenjivanja dokaza (poglavlje 35. članak 1. Zakona o sudskom postupku). Stoga su prema švedskom pravu u pravilu dopušteni svi oblici dokaza. Činjenica da su, primjerice, dokazi prikupljeni protivno određenom pravnom pravilu u načelu ne sprečava njihovo podnošenje u sudskom postupku. Ako sud u okviru svoje slobodne ocjene dokaza utvrdi razloge za dovođenje u pitanje načina na koji su dokazi prikupljeni, sud može smatrati da informacije imaju malu ili nikakvu dokaznu vrijednost. Postoji i mogućnost naknade štete za povredu koja je dovela do nepropisnog pribavljanja dokaza, primjerice smanjenjem kazne. Stoga informacije dobivene protivno članku 6. Uredbe o digitalizaciji mogu imati malu ili nikakvu dokaznu vrijednost ili dovesti do smanjenja kazne.

Ako su povrijeđena prava pojedinca iz članka 6. Uredbe o digitalizaciji, on može tražiti naknadu štete zbog nepravilnog izvršavanja službene ovlasti (vidjeti poglavlje 3. Zakona o odgovornosti za štetu (1972:207)).

Dostupni videokonferencijski alati su Cisco i Mividas.

Dodatne informacije dostupne su na internetskim stranicama švedskih sudova.

Neke opće informacije o tome kako sudjelovati putem audiozapisa i videozapisa dostupne su na internetskim stranicama švedskih sudova (domstol.se). Detaljne praktične mjere u svakom slučaju odgovornost su nadležnog suda. Sud je odgovoran i za obavješćivanje osobe koja sudjeluje putem videokonferencije o tome kako to učiniti. Informacije uključuju sve što je osobi potrebno za povezivanje i sudjelovanje na raspravi.

Nema pristupa tehnologiji pretvaranja govora u tekst.

k-m)

Prijenos videokonferencije, videokonferencijska infrastruktura i sustavi zaštićeni su, među ostalim, šifriranjem i vatrozidovima.

(c) Pristojbe za postupke u građanskim i trgovačkim stvarima

Informacije o pristojbama za sudske predmete utvrđene su u Pravilniku (1987:452) o pristojbama općih sudova. Za informacije o pristojbama koje naplaćuju druga tijela, prema potrebi, vidjeti odgovarajuće točke u nastavku.

Europski platni nalog

U predmetima koji se obrađuju na temelju Uredbe (EZ) br. 1896/2006 o uvođenju postupka za europski platni nalog naknada za podnošenje zahtjeva iznosi 300 SEK, članak 1. Pravilnika (1992:1094) o naknadama švedske agencije za izvršenje (FAK). Podnositelj zahtjeva mora unaprijed platiti pristojbu za podnošenje zahtjeva, članak 5. Zakona o postupku za europski platni nalog (2008:879). Ako se dostava obavlja u drugoj državi članici EU-a, druga država u nekim slučajevima može naplatiti pristojbu za dostavu. Pristojbu plaća podnositelj zahtjeva.

U predmetima koji se odnose na dobivanje informacija o bankovnim računima u skladu s Uredbom (EU) br. 655/2014 o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima naplaćuje se pristojba od 300 SEK, članak 17. FAK-a.

Europski postupak za sporove male vrijednosti

Za postupak za sporove male vrijednosti naplaćuje se samo jedna naknada za podnošenje zahtjeva, koja se plaća pri podnošenju zahtjeva sudu. Za postupak ili postupovne mjere ne naplaćuju se nikakve druge naknade. Ukupni iznos postupka je naknada za podnošenje zahtjeva koja nakon 1. srpnja 2014. iznosi 900 SEK (Prilog Pravilniku (1987:452) o naknadama općih sudova).

Europski nalog za blokadu računa

Odredbe o sudskim pristojbama utvrđene su u Pravilniku (1987:452) o pristojbama općih sudova. Pristojba za zahtjev za europski nalog za blokadu računa iznosi 2 800 SEK. Pristojba se mora platiti pri podnošenju zahtjeva sudu.

Uredba o nasljeđivanju

Švedska porezna uprava naplaćuje sljedeće pristojbe u skladu s člankom 2. Pravilnika (2015:422) koji sadržava dodatne odredbe uz Uredbu EU-a o nasljeđivanju i člankom 10. Pravilnika (1992:191) o pristojbama:

zahtjev za potvrdu o nasljeđivanju – pristojba za podnošenje zahtjeva u iznosu od 1 660 SEK
zahtjev za novu ovjerenu presliku potvrde o nasljeđivanju ili za već izdanu potvrdu o nasljeđivanju – pristojba za podnošenje zahtjeva u iznosu od 320 SEK
zahtjev za produljenje razdoblja valjanosti ovjerene preslike potvrde o nasljeđivanju – pristojba za podnošenje zahtjeva u iznosu od 320 SEK.

Ostali propisi

Nisu utvrđene pristojbe za druge uredbe, tj. Uredbu o stečaju, uredbe o bračnoimovinskim režimima, Uredbu Bruxelles II. i Uredbu o uzdržavanju.

Naknade švedske agencije za izvršenje

U predmetima naplate dugova i drugim ovršnim predmetima osnovna naknada iznosi 600 SEK, članci 5. i 6. FAK-a. U pojedinačnim slučajevima pljenidbe naplaćuje se osnovna naknada za svaku godinu predmeta.

U slučaju prisilne prodaje pokretne imovine naplaćuje se prodajna naknada. Prodajna naknada iznosi 4 % kupovne cijene, članak 11. FAK-a.

U slučaju prisilne prodaje nepokretne imovine naplaćuju se naknade za pripremu i prodaju.

Naknada za pripremu iznosi 1 % procijenjene vrijednosti nekretnine. Prodajna naknada iznosi 4 % kupovne cijene. Zbroj naknade za pripremu i prodajne naknade ne smije biti manji od 20 % ili veći od 150 % osnovnog iznosa cijene, članak 12. FAK-a.

U skladu s člankom 13. FAK-a posebna naknada naplaćuje se ako mjera u predmetu uključuje poseban trošak za državu. Naknada je jednaka trošku. Na primjer, posebna naknada može biti naknada za skladištenje nakon deložacije. Za troškove države, na primjer, za dostavu pismena ili za tumače, ne naplaćuje se posebna naknada, članak 14. FAK-a.

Za naknade u drugim slučajevima vidjeti članak 17. FAK-a.

Odgovornost podnositelja zahtjeva za plaćanje troškova

Švedska agencija za izvršenje u pravilu okrivljeniku/dužniku naplaćuje troškove. Ako okrivljeniku/dužniku nije moguće naplatiti troškove, u tom je slučaju podnositelj zahtjeva odgovoran za troškove, vidjeti poglavlje 17. članke od 2. do 4. Zakona o izvršenju.

U predmetima koji se odnose na zapljenu naknada za uzdržavanje i naknadu štete koja proizlazi iz kaznenog djela podnositelj zahtjeva nije odgovoran za troškove izvršenja, vidjeti poglavlje 17. članak 3. stavak 2. i poglavlje 7. članak 14. stavke 1. i 4. Zakona o izvršenju.

Švedska agencija za izvršenje može od podnositelja zahtjeva zatražiti da plati naknadu unaprijed, vidjeti poglavlje 17. članak 5. Zakona o izvršenju i članak 4. stavke 1. i 2. FAK-a.

(d) Metode elektroničkog plaćanja

Postoje dva alternativna načina plaćanja naknada za podnošenje zahtjeva koje se naplaćuju na temelju Pravilnika (1987:452) o pristojbama općih sudova. Jedna od njih je putem debitne/kreditne kartice, a druga na žiro račun švedskih sudova. Oba načina plaćanja dostupna su na internetskim stranicama švedskih sudova. Plaćanja debitnom/kreditnom karticom mogu se izvršiti izvan granica Švedske. Slično tome, informacije o IBAN-u i BIC-u dostupne su na platnim dokumentima izrađenima u okviru platne usluge. Na temelju tih informacija stranci mogu izvršiti plaćanja švedskim sudovima. Informacije potrebne za debitne/kreditne kartice dostupne su u platnoj usluzi. Žiro račun i referentne informacije za plaćanje stvara platna usluga prilikom izvršenja plaćanja.

Švedska porezna uprava nudi mogućnost elektroničkog bankovnog plaćanja za prekogranična plaćanja, na primjer za plaćanje u vezi s Europskom potvrdom o nasljeđivanju. Informacije o takvim plaćanjima dostupne su na internetskim stranicama švedske porezne uprave.

Švedska agencija za izvršenje nudi mogućnost elektroničkog bankovnog plaćanja za prekogranična plaćanja. Informacije o takvim plaćanjima dostupne su na internetskim stranicama švedske agencije za izvršenje.

Članak 17. stavak 2. Obavijest o ranoj upotrebi decentraliziranog IT sustava

Švedska nije spremna rano početi upotrebljavati decentralizirani sustav u okviru suradnje utvrđene u Uredbi o digitalizaciji.

Članak 17. stavak 2. Obavijest o ranoj upotrebi videokonferencije u građanskim i trgovačkim stvarima

Švedska nije spremna rano početi primjenjivati članak 5. Uredbe o digitalizaciji.

Članak 17. stavak 2. Obavijest o ranoj upotrebi videokonferencije u kaznenim stvarima

Švedska nije spremna rano početi primjenjivati članak 6. Uredbe o digitalizaciji.

Posljednji put ažurirano: 10/04/2026