Javne isprave

Članak 24. stavak 1. točka (a) - jezici koje država članica prihvaća za javne isprave koje se njezinim tijelima upućuju u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a)

Češki, slovački.

Članak 24. stavak 1. točka (b) - indikativni popis javnih isprava obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe

• Rodni list
• Vjenčani list
• Smrtni list
• Potvrda o registriranom partnerstvu
• Potvrda o pravnoj sposobnosti za sklapanje braka
• Potvrda o pravnoj sposobnosti za sklapanje registriranog partnerstva
• Doslovni izvadak iz matične knjige
• Potvrda podataka upisanih u matičnu knjigu
• Potvrda podataka upisanih u knjigu isprava ili u prijepis matične knjige vođene do 31. prosinca 1958.
• Odluka o dopuštenju promjene imena ili prezimena
• Potvrda o sklapanju braka
• Izvod iz kaznene evidencije za fizičke osobe
• Javnobilježnička potvrda da je osoba živa
• Dostava podataka iz registra stanovništva fizičkoj osobi
• Potvrda s potvrdnom izjavom roditelja o očinstvu rođenog ili nerođenog djeteta
• Potvrda o sklapanju braka (koju je izdalo češko veleposlanstvo ili konzulat)
• Odluka suda o činjenicama iz članka 2. stavka 1. Uredbe, na primjer:

Odluka suda o utvrđivanju datuma rođenja maloljetnika

Odluka suda o proglašenju osobe mrtvom

Odluka suda o utvrđivanju valjanog datuma smrti

Odluka suda o dopuštanju sklapanja braka maloljetniku

Odluka suda o priznavanju pravne sposobnosti maloljetnika

Odluka suda o razvodu

Odluka suda o utvrđivanju očinstva

Odluka suda o utvrđivanju majčinstva

Odluka suda o usvajanju maloljetnika ili o usvajanju punoljetne osobe.

Članak 24. stavak 1. točka (c) - popis javnih isprava kojima se mogu priložiti višejezični standardni obrasci kao prikladno pomagalo pri prevođenju

• Rodni list (rođenje)
• Smrtni list (smrt)
• Vjenčani list (brak)
• Potvrda o pravnoj sposobnosti za sklapanje braka (sposobnost za sklapanje braka)
• Potvrda o registriranom partnerstvu (registrirano partnerstvo)
• Potvrda o pravnoj sposobnosti za sklapanje registriranog partnerstva (sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva)
• Izvod iz kaznene evidencije za fizičke osobe (nepostojanje kaznene evidencije u državi članici državljanstva dotične osobe)
• Dostava podataka iz registra stanovništva fizičkoj osobi (prebivalište i/ili boravište)

Članak 24. stavak 1. točka (d) - popise osoba koje su u skladu s nacionalnim pravom kvalificirane za izradu ovjerenih prijevoda ako takvi popisi postoje

• Ovlašteni prevoditelji u skladu sa Zakonom br. 354/2019 o sudskim tumačima i ovlaštenim prevoditeljima – popis ovlaštenih prevoditelja dostupan je na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa: http://datalot.justice.cz/justice/repznatl.nsf/$/$SearchForm?OpenForm&Seq=1%23_RefreshKW_select_5.

Zaprisegnuti prevoditelji ovlašteni su u skladu s češkim pravom prevoditi sve vrste javnih isprava.

• Točnost prijevoda javnih isprava u skladu s člankom 18. stavkom 3. točkom (e) Zakona br. 150/2017 o vanjskim poslovima provjeravaju češka veleposlanstva i konzulati.

U praksi, a posebno ako se na češki prevodi isprava koju je izdao matični ured druge države članice, podnositelj zahtjeva dostavlja vlastiti prijevod javne isprave, čiju točnost provjerava veleposlanstvo/konzulat, ili veleposlanstvo/konzulat sâm prevodi ispravu i zatim je provjerava.

Kad veleposlanstvo/konzulat procijeni točnost svojeg prijevoda javne isprave ili prijevoda javne isprave koji je dostavio podnositelj zahtjeva, na njega stavlja pečat kojim se potvrđuje točnost. Točnost prijevoda provjerava se samo ako je podnositelj zahtjeva dostavio točan prijevod i priložio mu izvornik ili službeno ovjerenu presliku isprave u odnosu na koju se prijevod provjerava.

Veleposlanstvo/konzulat može odbiti provjeriti točnost prijevoda javne isprave ako konzularni službenik ne vlada dovoljno dobro jezikom na kojem je isprava sastavljena ili ako tijela države u kojoj se nalazi konzularno područje ne priznaju prijevode izrađene ili ovjerene u veleposlanstvu/konzulatu.

Češka veleposlanstva/konzulati nisu prevoditelji.

Članak 24. stavak 1. točka (e) - indikativni popis vrsta tijela koja su nacionalnim pravom ovlaštena za izradu ovjerenih preslika

Potvrdu da je isprava ovjerena preslika izvornika (ovjera) mogu dati sljedeća tijela:

• regionalni uredi
• općinski uredi općina s proširenim ovlastima
• općinski uredi, uredi gradskih četvrti ili okružni uredi teritorijalno združenih gradova te uredi četvrti Grada Praga, čiji je popis utvrđen u provedbenom zakonodavstvu (popis općinskih tijela koja provode ovjeru i legalizaciju utvrđen je u Prilogu 1. Provedbenoj odluci br. 36/2006 o ovjeri da je dokument vjerodostojna preslika izvornika i o potvrđivanju autentičnosti potpisa, kako je izmijenjena);
• vojni uredi
• nositelj poštanske licence (Češka pošta)
• Češka gospodarska komora
• javni bilježnici
• češka veleposlanstva (konzulati).

Članak 24. stavak 1. točka (f) - informacije koje se odnose na sredstva s pomoću kojih se mogu identificirati ovjereni prijevodi i ovjerene preslike

Ovjereni prijevodi

1. Ovjerena isprava o prijevodu

Ovlašteni prevoditelj na prvoj stranici pismenog prijevoda navodi jezik s kojeg je isprava prevedena, a na posljednju stranicu dodaje izjavu o svojoj stručnosti i otiskuje pečat ovlaštenog prevoditelja s punim imenom i prezimenom. Izvornik prevedene isprave ili njegova ovjerena preslika moraju se sigurno pričvrstiti za posljednju stranicu prijevoda.

Izjava o stručnosti prevoditelja mora sadržavati:

• ime ovlaštenog prevoditelja
• naziv javnog naručitelja ako je riječ o javnom tijelu
• referentni broj javnog naručitelja ako je riječ o javnom tijelu koje je taj broj priopćilo prevoditelju
• naznaku je li prevoditelj angažirao savjetnika za provjeru određenih potpitanja i
• broj stavke pod kojim je prijevod upisan u dnevnik prijevoda i ovjera.

Ako je riječ o djelomičnom prijevodu, u izjavi bi trebalo naznačiti i koji je dio preveden.

Ako je ovlašteni prevoditelj angažirao savjetnika za provjeru određenih potpitanja, u izjavi bi ujedno trebalo navesti ime savjetnika i razlog zašto ga je ovlašteni prevoditelj angažirao te naznačiti koja je konkretna potpitanja savjetnik provjerio.

Ako izjava o stručnosti prevoditelja sadržava informacije koje su navedene i u dnevniku prijevoda i ovjera, ovlašteni prevoditelj te informacije navodi u formatu propisanom za upis u dnevnik prijevoda i ovjera (vidjeti članak 39. Uredbe Ministarstva pravosuđa br. 506/2020 o djelatnostima usmenog i pismenog prevođenja ili njezin Prilog 3.).

Navedenim obveznim informacijama mogu se dodati adresa ovlaštenog prevoditelja i drugi podaci za kontakt, npr. telefonski broj, e-adresa, identifikator servisa za slanje službenih isprava i registracijski broj pri Komori sudskih tumača i ovlaštenih prevoditelja Češke Republike. Trebalo bi navesti i broj stranica i listova prijevoda.

Izjava o stručnosti prevoditelja uvijek se sastavlja barem na ciljnom jeziku.

2. Potvrda točnosti prijevoda javne isprave koju izdaje češko veleposlanstvo ili konzulat

U praksi, a posebno ako se na češki prevodi isprava koju je izdao matični ured druge države članice, podnositelj zahtjeva dostavlja vlastiti prijevod javne isprave čiju točnost provjerava veleposlanstvo/konzulat, ili veleposlanstvo samo prevodi ispravu i zatim je provjerava.

Kad veleposlanstvo/konzulat procijeni točnost svojeg prijevoda javne isprave ili prijevoda javne isprave koji je dostavio podnositelj zahtjeva, na njega stavlja pečat kojim se potvrđuje točnost. Točnost prijevoda provjerava se samo ako je podnositelj zahtjeva dostavio točan prijevod i priložio mu izvornik ili službeno ovjerenu presliku isprave u odnosu na koju se prijevod provjerava.

Veleposlanstvo/konzulat može odbiti provjeriti točnost prijevoda javne isprave ako konzularni službenik ne vlada dovoljno dobro jezikom na kojem je isprava sastavljena ili ako tijela države u kojoj se nalazi konzularno područje ne priznaju prijevode izrađene ili ovjerene u veleposlanstvu/konzulatu.

Češka veleposlanstva/konzulati nisu prevoditelji.

Ovjera vjerodostojnosti kojom se potvrđuje točnost prijevoda sadržava sljedeće:

• ime veleposlanstva ili konzulata
• redni broj pod kojim je ovjera upisana u knjigu ovjera
• jezik prevedene isprave
• jezik na koji je isprava prevedena
• informacije o tome je li prijevod zatražilo veleposlanstvo ili ga je dostavio podnositelj zahtjeva
• informacije o tome je li prijevod cjelovit ili djelomičan
• prezime, ime i potpis osobe koja ovjerava točnost isprave
• službeni pečat i
• mjesto i datum ovjere točnosti prijevoda.

Ovjerene preslike

Ovjera da je isprava vjerodostojna preslika izvorne isprave (potvrda vjerodostojnosti) sastoji se od štambilja ovjere i službenog pečata na izvorniku ili na listu koji je sigurno pričvršćen za izvornik. Štambilj ovjere sadržava sljedeće:

• naziv tijela
• redni broj pod kojim je potvrda vjerodostojnosti upisana u knjigu ovjera
• informacije o tome da je isprava koja se ovjerava identična ispravi na kojoj se temelji i je li ta isprava izvornik, već ovjerena i legalizirana isprava, isprava nastala ovlaštenom konverzijom druge isprave, preslika napravljena iz spisa ili preslika pisane odluke ili izreke odluke izdane u skladu s posebnim propisima
• broj stranica isprave
• informacije o tome je li isprava koja se ovjerava djelomična ili potpuna preslika ili djelomičan ili potpuni faksimil
• informacije o tome sadržava li isprava na temelju koje je isprava koja se ovjerava izrađena vidljivu sigurnosnu značajku koja je dio pravno važnog sadržaja isprave (npr. hologram)
• datum provedbe potvrde vjerodostojnosti
• prezime, ime i potpis osobe koja potvrđuje vjerodostojnost isprave (tj. službenik, gradonačelnik ili zamjenik gradonačelnika, djelatnik zaposlen u tijelu vojnog okruga, djelatnik nositelja dozvole za pružanje poštanskih usluga ili Češke gospodarske komore).

Članak 24. stavak 1. točka (g) - informacije o posebnim obilježjima ovjerenih preslika

Potvrda o vjerodostojnosti na ispravi koja se ovjerava navodi se tako da se štambilj ovjere navede na svakom listu ili se listovi isprave koja se ovjerava na siguran način spajalicom spajaju u cjelinu i pečate. Preko pečata otiskuje se službeni pečat s obiju strana tako da je dio službenog pečata otisnut na ispravu koja se ovjerava.

Ako na ispravi koja se ovjerava nema dovoljno mjesta za štambilj ovjere, on se u tom slučaju navodi na zasebnom listu papira koji se sigurno spaja s ispravom koja se ovjerava, a područje spajanja pečati se (vidjeti prethodno).

Ako se isprava koja se ovjerava sastoji od jednog ili više listova, pri čemu je svaki list otisnut samo s jedne strane, prazne stranice precrtavaju se od gornjeg lijevog do donjeg desnog kuta, a štambilj potvrde vjerodostojnosti stavlja se na stranu koja se ovjerava.

Ako u tekstu isprave koja se ovjerava ili između štambilja ovjere i teksta isprave koja se ovjerava postoji bjelina, osoba koja ovjerava ispravu precrtava bjelinu od gornjeg lijevog do donjeg desnog kuta.

Predložak potvrde vjerodostojnosti utvrđen je u Prilogu 2. Provedbenoj odluci br. 36/2006 o ovjeri da je isprava vjerodostojna preslika izvornika i o potvrđivanju vjerodostojnosti potpisa, kako je izmijenjena.

Potvrda vjerodostojnosti u ispravi koja se ovjerava navodi se na sljedeći način:

• pečatom iznad kojeg su rukom ispisane prethodno navedene informacije
• ispisom koji sadržava prethodno navedene informacije i izrađen je s pomoću informacijske tehnologije ispisom koji se otiskuje na samoljepljivu naljepnicu, na ispravu ili na zaseban list; naljepnica se pričvršćuje na ispravu koja se ovjerava i pečati službenim pečatom tako da je dio službenog pečata otisnut na naljepnici; ispis štambilja ovjere na zasebnom listu sigurno se pričvršćuje za ispravu koja se ovjerava
• ispisom izrađenim s pomoću informacijske tehnologije uz ručni unos prethodno navedenih informacija.